![]() |
![]() |
![]() |
|
Milan Mandić ROK KULTURA -Ttiogradska rok selekcija
ODRAZ PROGRESIVNIH TENDENCIJA
Najambiciozni projekat u dosadašnjim zbivanjima na rok sceni Crne Gore. Grupa je kratko djelovala u drugoj polovini sedamdesetih godina. Prvi nastup u sali za fizičko vaspitanje Gimnazije 1976. godine
Projekat koji se smatra najambicioznijim u dosadašnjim zbivanjima na rok sceni Crne Gore imala je Titogradska rok selekcija (T.R.S.) koja je kratko djelovala u drugoj polovin 7o-tih godina p.v. Svojim nazivom, stilom i brojem intrumentalista ona je odražavala progresivne tendencije u zapadnim i domaćim centrima, bilo kao eklektika u roku sa dominantnim prisvajanjem vrijednosti klasične muzike, bilo kao fuzija džeza i roka ili kao bluz-rok. Isticanjem određenog instrumentalističkog kolorita, koji se postizao umnožavanjem muzičara na pojedinim instrumentima, naša Selekcija je odavala uzore koji su, zbog naglaska na klavijature, bili na spisku i britanskog progresivnog trenutka i idioma fjužn, E., L., P. I Weather Report, dok se za njen veći broj gitarista i bubnjara primjer nalazi u The Allman Brothers Band-u. Kao neposredan povod za formiranje sastava ovih titogradski avangardista u roku može se smatrati višečlana Jugoslovenska pop selekcija klavijaturiste Tihomira Pop Asanovića formirana u Zagrebu 1974. godine. Prvi nastup T.R.S. je imala u sali za fizičko vaspitanje titogradske gimnazije tokom 1976. godine koja je za tu priliku imala izuzetno dobru posjetu. Njenu devetočlanu impresivnu postavu su činili: dva vokala, Slobodan Vučković, ujedno i osnivački član i Srđa Radović kao jedan od trojice gitarista zajedno sa Ralem Jovanovićem, vodeća gitara i Dejanom Ćosovićem; tandem klavijaturista, Šime Ujkić i Savino Batanov; ritam sekciju su vodili na duplom bubnjarskom setu Džibi Ibrahimbegović i Momica Glomazić i na basu izvjesni Japanac koji je kasnije bio dobro poznat u beogradskim muzičkim krugovima. Vremenom Selekcija, koja se sa devet članova svela na četiri i trajala nepune dvije godine, nastupala je na putujućem festivalu poznatom kao Pop parada u Baru, Titogradu i Nikšiću u organizaciji njenog lidera Slobodana Vučkovića koji se tih događanja rado sjeća. -Imao sam ideju da pokrenem neke krupne stvari u Crnoj Gori i njenoj rok muzici. Sa Pop paradama na kojima su nastupile najaktuelnije rog grupe Crne Gore nailazili smo na odličan odziv publike i to ne samo u Baru te 1976. već i u Titogradu marta 1977. u auli Pravnog fakulteta koja je tih godina bila prava mala pop i rok scena u vrijeme vikenda. T.R.S. je već nastupala u suženom obimu sa Raletom na gitari, Dejanom na basu, Džibijem na bubnjevima i ja kao vokal i sa repertoarom standarda grupa: Free,CCR, Rolling Stones i dr. Uz nas su na Pop paradama djelovali barski Napokon i Antibarus novus, nikšićki Mir, Pasoš i Osma sila, titogradski Minior i legendarna Vaga (koja je proizašla iz T.R.S.-a, nap. potp.) kao i gosti iz Beograda, grupa Tilt koju je predvodio Dejan Cukić. Dešavanja te vrste su bila neophodna mladima, prisjeća se Vukčević vremena tog snažnog talasa roka u Crnoj Gori i zaključuje da je medijska i produkcijska potpora u Crnoj Gori tada bila izuzetno slaba i entuzijazam se brzo gasio. Ipak, ostala su živa sjećanja i poneka fotografija. Slobodan, koji se danas bavi prevođenjem i lijepom književnošću u Baru, uz sjećanje na Titogradsku rok selekciju i serijal Pop parada, ističe izvjesnu super grupu iz 1973.godine u kojoj je pjevao i u kojoj su nastupali Titograđani sa velikim muzičkim iskustvom: Mirčeta Popović kao gitarista, Momica Glomazić na bubnjevima, Janko Jeknić na basu, violini i čelu i Zlatko Zakrajšek kao klavijaturista.
Živa sjećanja i poneka fotografija Repertoar T.R.S. se sastojao od originalnih kompozicija čiji su autori bili Ujkić, Jovanović i Vučković koji je ujedno bio i pisac tekstova prožetim dahom postpsihodeličnog vremena. Izvođenje Selekcije snimio je jedan od njihovih prijatelja na jednom malom kasetašu domaće proizvodnje s jednim mikrofonom i ta kaseta je neko vrijeme kruzila po muzičkim krugovima kao raritet da bi joj se vremenom izgubio svaki trag. Na zalost, fotografija i medijskog predstavljanja tog muzičkog trenutka nije bilo. Od svjedočanstava postojanja T.R.S. ostalo je par fotografija iz kasnijeg perioda kada je ona djelovala sa manjim brojem članova, i sjećanja na njihovo instrumentalističko umijeće, težnju prema skladu i što monumentalnijem zvuku, i senzibilitetu muzičara koji su stremili većim nivoima muzičkog mišljenja. No, kako je vrijeme prolazilo pokazalo se da je to bio jedini i poslednji nastup ove ambiciozne grupe u tom obimu. Milan Mandić
|
|