Manja Radulović Vulić
MUZIČKI INSTRUMENTI I KULTNI PREDMETI
IZ PEĆINE/OKAPINE CRVENA STIJENA




Tekst preuzet iz knjige
DREVNE MUZIČKE KULTURE
CRNE GORE I

Praistorija i Stari vijek

Muzički instrumenti i kultni predmeti
iz pećine/okapine Crvena Stijena

        Među oruđem koje je praistorijski čovjek proizvodio od tesanog kamena, kremena i kosti, a zatim i od glačanog kamena i keramike, arheomuzikologija prepoznaje i predmete čija je namjena bila da proizvode zvuk. Riječ je o „kultno-magijskom oruđu", odnosno o najstarijim muzičkim instrumentima, za koje se smatra da su mogli da služe u kultne svrhe. Iako Crna Gora arheološki nije dovoljno ispitana, među nalazima sa njenog prostora iz vremena praistorije moguće je izdvojiti više primjeraka koji, prema klasifikaciji Hornbostel-Sachs sistema, pripadaju grupama idiofonih i aerofonih instrumenata. Mogući ostaci kordofonih instrumenata, iz ovog perioda i sa ovog prostora, do danas nijesu pronađeni.

        Mada tokovi praistorije na Istoku i na Zapadu vremenski nijesu podudarni, srodnost ili razlike arheoloških nalaza, na osnovu kojih se prepoznaju njene razvojne faze, na različitim evropskim i vanevropskim prostorima, istovremeno iskazuju i odgovarajuću analogiju kultne evolucije. Sudeći po do sad ispitanim nalazištima u Crnoj Gori, materijalna kultura najstarijih ljudskih zajednica sa ovog prostora, kao i njena pretpostavljena kultna vjerovanja vezuju se za razvojne procese šireg područja Mediterana. Te relacije u najvećoj mjeri potvrđuje pećina/okapina Crvena Stijena, jedan od malobrojnih sistematski ispitanih lokaliteta u Crnoj Gori, koji se nalazi iznad lijeve obale Trebišnjice, na visini od 800 metara, u blizini sela Petrovići kod Nikšića. Sa više od trideset do sada otkrivenih kulturnih slojeva, koji gotovo u kontinuitetu povezuju dugu epohu paleolita sa željeznim dobom, ovo nalazište ima značaj jedne od najvećih praistorijskih naseobina u Evropi. Iako fosilni ostaci neandertalca (homo neandertalensis), tvorca srednjepaleolitske kulture, nijesu pronađeni ni na ovom, ni na kojem drugom lokalitetu u Crnoj Gori, pračovjek (homo primigenius) je u Crvenoj Stijeni ostavio brojne tragove svoje materijalne kulture, koji se mogu pratiti sve do pojave rane kulture neolita, čiji je nosilac bio homo sapiens. Tako su u ovom skloništu, pored raznog oruđa iz različitih faza starijeg kamenog doba, u znatnoj mjeri sačuvane i alatke koje arheolozi prepoznaju kao strugalice i strugala. Kao i u drugim praistorijskim staništima, neke od ovih izrađevina, u svojstvu idiofonih muzičkih instrumenata, kako to smatraju arheomuzikolozi, vjerovatno su imale i kultnu funkciju. Na njima se zvuk mogao dobijati prevlačenjem drvetom ili životinjskim rogom po nazupčanom dijelu kamena.1 Na osnovu više nađenih predmeta sa nazupčanim rubovima (denticolato), istraživači Crvene Stijene definišu, na primjer, trinaesti stratum ove pećine/okapine kao „nazupčani musterijen", a među brojnim strugalicama iz dvanaestog stratuma uočavaju i dvije sa rubovima nazupčanim na način donekle neuobičajen za ovu vrstu alatke. U mlađim neolitskim slojevima, oni zapažaju i pojavu izduženih strugalica,2 ali na moguću kultnu namjenu ovih artefakata iz različitih slojeva Crvene Stijene, koliko nam je poznato, do sada nijesu ukazivali.

        No, kada je riječ o ovom lokalitetu, pažnju u prvom redu privlači jedan koštani nalaz tipa aerofonog muzičkog instrumenta, koji, osim na moguću kultnu funkciju, ukazuje i na vjerovatno najstariji trag muzičke komunikacije na tlu današnje Crne Gore. Podsjećamo da je među ostacima materijalne kulture posljednjih generacija neandertalske vrste u Crvenoj Stijeni, u njenom dvanaestom sloju, koji se veže za kasni musterijen (Mousterien), odnosno za posljednju fazu srednjeg paleolita, godine 1961. nađena jedna svirala na kojoj još uvijek može da se proizvede zvuk.

1 Biherova teorija o radu i ritmu (Karl Bticher, Arbeit und Rhythmus, Leipzig, 1901), postavljena još krajem XIX vijeka, koja se i danas uvažava, polazi od principa da od ekonomske postaje estetska, odnosno umjemička djelatnost, na isti način kao što su, kako on smatra, od prvobitnih oruđa kao radnih instrumenata postajali muzički instrumenti. Detaljnije, M. Damjanović, Poreklo umetnosti kao filosofski problem, Beograd, 1981, str. 44.
2 Đ. Basler, Stanji litički periodi u Crvenoj Stijeni, Crvena Stiiena, Zbornik radova, Nikšić, 1975, str. 35. i37.

        Kao najraniji poznati primjerak sa područja Balkana, čije trajanje ukazuje na starost dužu od 40.000 godina, ovaj prastari, veoma jednostavni instrument, dužine oko 5 cm, napravljen je od probušene kosti divokoze (Rupicapra rupicapra). Sa otvorom približno istog obima na objema bočnim stranama i sa uglačanim gornjim dijelom kosti, taj izvanredno sačuvani aerofon, kakav je u Evropi mogao biti u upotrebi tokom cijelog paleolita, pripada žanru signalne svirale. U odnosu na alatke iz Crvene Stijene, datirane približno u isto vrijeme, lzradu ovog instrumenta (Phalanx I Rupicapra rupicapra) arheolozi cijene kao rijedak primjer savršenosti.

        Navedena svirala nije, kako se to smatra, jedini primjerak takve vrste porijeklom iz Crvene Stijene. Među rijetkim koštanim nalazima iz njenog desetog sloja koji se uslovno vezuje za epohu orinjasijena (Aurignacien), odnosno za najmlađu fazu paleolita a to bi značilo za vrijeme izmedu 35.000-10.000 godina prije nove ere, izdvajaju se još dva probušena falanksa, odnosno dvije signalne svirale približno iste veličine kao i svirala iz dvanaestog stratuma. Iako mlađe od nje, one imaju samo po jedan bočni otvor i znatno su jednostavnije obrađene. Istom sloju pripadaju i dva takođe jednostavno obrađena ali fragmentarno - samo po dužini - sačuvana primjerka. Naročito na manjem fragmentu - pri samom njegovom vrhu -jasno se uočava bočna perforacija.3

        I u oblastima srednje i zapadne Evrope, posebno u Francuskoj, Ceškoj, Poljskoj i Mađarskoj, među arheološkim nalazima iz najstarijeg praistorijskog perioda sačuvan je znatan broj primjeraka ovakvog instrumenta,4 često manje savršene izrade u odnosu na nalaz iz dvanaestog sloja Crvene Stijene. U nauci je poznato da najveći broj signalnih svirala, kao i primjerci iz desetog stratuma naše pećine/okapine, pripada najmlađoj fazi paleolita.

3 Neobjavljeno. Opisujući artefakte desetog stratuma Crvene Stijene, Đ. Basler navodi dva koštana primjerka - jedno šilo i jedan mali fragment kosti, uglačan na jednom mjestu, za koji samo kaže da nije bio oblikovan kao alatka. Op. cit, str. 29.
4 A. Hausler, Neue Funde steinzeitlicher Musikinstrumente in Osteuropa, Halle, 1960, str. 321-332.

Tako i jedna od rijetkih takvih svirala sa Balkana, nađena u Bukovčevoj špilji, pored Lokvi u Gorskom Kotaru u Hrvatskoj, koja ima samo jedan otvor na bočnoj strani, prema arheologu Kristini Brade, potiče iz vremena orinjasijena,5 dok jednu znatno mlađu - bez otvora, nađenu u Smilčiću kod Zadra, arheolog Sime Batović vezuje tek za srednji neolit.6

        U muzičkoj terminologiji poznat i pod nazivom koštana svirala ili koštana zviždaljka, ovaj je instrument mogao da služi kao sredstvo sporazumijevanja među lovcima, kao i da, u svojstvu zova, privuče divlju životinju. Neki arheolozi, međutim, nijesu skloni da potvrde takvu namjenu ovog aerofona, smatrajući da je probušeni falanks, u funkciji magijskog simbola, najvjerovatnije nošen kao privjesak. Tako ni Anri Marten, istraživač paleolitskog nalazišta La Quina (Villebois-Lavalette, dep. Charente) u Francuskoj, u kojem su nađeni najstariji koštani primjerci, ali samo sa jednim bočnim otvorom, približno datirani kao i nalaz Phalanx I Rupicapra iz Crvene Stijene - ne smatra da su ovakve izrađevine bile u funkciji muzičkog instrumenta. Čak i za jedini primjerak koštane svirale sa tog lokaliteta, koji, kao i nalaz iz Crvene Stijene, ima otvor na objema stranama kosti, ovaj naučnik pretpostavlja da je najvjerovatnije služio kao privjesak.7 Shodno njegovom mišljenju ni arheolog Đuro Basler nije siguran da li je probušena kost iz Crvene Stijene mogla da ima namjenu zviždaljke ili privjeska.8 Stavljajući u prvi plan zvučna svojstva koštanog nalaza iz dvanaestog sloja Crvene Stijene, arheolog Zvezdana Vušović-Lučić ne iskazuje dilemu u pogledu njegove namjene.9

        Budući da je na različitim evropskim prostorima nađen znatan broj srodnih primjeraka probušene kosti, koje su u lovu mogle da služe i za oponašanje životinjskih glasova, istraživači muzičke praistorije, za razliku od nekih arheologa, redovno napominju da je, osim magijsko-kultne, sasvim razumljiva i njihova praktična upotreba, isto kao što je izvjesna i njihova, ali kasnija magijsko-simbolična vrijednost.10

5 Ch. Brade, Die mittelalterlichen Kernspaltflčten Mittel' und Nordeuropas, Neumunster, 1957. str. 15.
6 Š. Batović, Jadranska гопа, Praistorija jugoslovenskih zemalja II, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 538.
7 H. Martin, Recherches sur l'evolution du Mousterien dans le gisement de la Quma, Paris, 1907, str. 140-168.
8 Đ. Basler; Koštana zviždaljka iz Crvene Stijene, Glasnik društva za nauku i umjetnost Crne Gore, II, Titograd, 1975, str. 105-110.
9 „To je probušena falanga (članak) koja duvanjem može da proizvodi zvuk te je mogla biti instrument pomoću koga su se pozivali lovci u lov, ili je služila u ritualne svrhe." Z. Vušović-Lučić, Koštana oruđa i oružja iz Crvene Stijene, Spone, I, Nikšić, 1985, str. 136.
10 V Kaminski, lnstrumenty muzyczne na ziemiach Polskich, Krakov, 1971, str. 15-16.

Značilo bi to da, analogno realizmu paleolitskog likovnog izraza i njegovom preobražaju tokom neolita u dekorativno-simboličko značenje, treba razlikovati i funkciju koštane svirale u rukama paleolitskih lovaca i sakupljača plodova, od njene namjene u složenijem religioznom životu pastira u neolitu. Koštana svirala će tada ne samo poprimiti, već i za dugo sačuvati svoje značenje simbola. U svojstvu magijsko-simboličkog predmeta, tada je „zvučna" kost mogla biti nošena i kao privjesak. Valter Viora primjećuje da ni vrijeme koje će uslijediti i otkriti svirale sa dva, tri ili više otvora neće sasvim odbaciti simboliku „zvučne" kosti, podsjećajući takode da su i najstarije legende nekih naroda sačuvale trag o njenoj magičnoj moći.11

        Iz znatno mlađeg, četvrtog po redu stratuma koji pripada kultun mezolita, odnosno prelazu iz starijeg u mlađe kameno doba, sačuvano je više aerofona sačinjenih od jelenjeg roga, ili od cjevanica većih sisara.12 Dva najveća i najmasivnija, adaptirana od jelenjeg roga, dužine 18-20 cm, dosta grube obrade i djelimično oštećena, kao i jedan nešto manji, pripadaju žanru blago savijene cilindrične svirale. Na očuvanoj prednjoj strani najmasivnijeg, otvor je koso zasječen nalik na usnik kasnijih drvenih duvačkih instrumenata, dok je najmanji na obje strane vjerovatno imao ovalne otvore približno iste veličine. Iz istog sloja potiče i jedna blago savijena izdužena svirala, neznatno oštećena, dužine oko 15 cm, koja je takođe adaptirana od jelenjeg roga. Uduvavanjem vazduha, na takvim instrumentima mogao se proizvesti samo jedan ton, čija je visina zavisila od dužine i širine cijevi. U stručnoj literaturi obično se navodi magijsko-ritualna namjena takvih aerofona iako je sasvim moguća i njihova signalna funkcija. Daleko finije izrade, u istom stratumu nađena je i jedna manja cijelom dužinom probušena kost (dužine 10-12 cm i prečnika oko 1 cm) koja je finim glačanjem poprimila gotovo idealnu cilindričnu formu ravne svirale. Njen oblik, kao i oblik aerofona od jelenjeg roga, blizak je primjerima br. 1, 121 i 421 Hornbostel-Sachs klasifikacije muzičkih instrumenata.

11 W Wiora, Les Quatre Ages dela Musique, Paris, 1963, str. 19-20.
12 O ovim artefaktima iz Crvene Stijene nije pisano u stručnoj literaturi. Zajedno sa matenjalom koji nije izložen u vitrinama, među kojim su i koštani nalazi iz desetog stratuma, ti primjerci stavljeni su nam na uvid ljubaznošću Z. Vušović-Lučić, višeg kustosa Zavičajnog muzeja u Nikšiću.

        Istom žanru instrumenta pripada i jedan mlađi dekorativni fragment, takode od kosti, nađen u drugom stratumu. Riječ je o vrlo pravilnom cilindričnom obliku, prečnika oko 1,50 cm, koji je ukrašen dubokim koncentričnim urezima.13 Dužine oko 4 cm, taj dekorativni predmet najvjerovatnije je ostatak ravne svirale duge 8-10 cm, koja je u nastavku mogla, ali nije i morala da ima rupice. I kasnije, pa čak i u rimskom periodu, javljaju se šuplji cilindrični koštani primjerci bez rupica, kakav je jedan aerofon, neznatno povijen i bez dekoracije, dužine 6 cm i prečnika 1,20-1,50 cm, nađen u Lihnidu (Ohrid) koji je, kako se pretpostavlja, služio za dozivanje životinja.14 Sa tako minucioznom izradom, ova svirala iz Crvene Stijene najvjerovatnije je upotrebljavana u molitveno-kultnim ritualima.

        U drugom kulturnom sloju Crvene Stijene (srednji neolit) čije trajanje, prema Alojzu Bencu, teče lzmeđu dva posljednja stoljeća četvrtog i prvog stoljeća trećeg milenijuma prije nove ere, pored više fragmenata pehara i posuda za svakodnevnu upotrebu, nađeni su i ostaci jednog ritona (rhyton) na četiri noge. Iako su od ove zoomorfne posude sačuvani samo djelovi ručke i oboda, zapaža se da je rad na tom predmetu bio izveden u fino izglačanoj keramici.15 Ritoni iz približno istog perioda sa više lli manje primijetnim nagovještajima životinjskih oblika, kakvi su nađeni i na drugim južnoslovenskim lokalitetima, najvjerovatnije su korišćeni kod obreda libacije. Među iskopinama istočnih civilizacija već s početka drugog milemjuma stare ere, a na balkanskim prostorima znatno kasnije, srijetaće se ritoni najčešće u funkciji posude za piće, pravljeni od različitog materijala, a na Istoku i od zlata. Najbrojniji primjerci javljaju se u obliku stilizovanog životinjskog roga - nesumljivo kao izraz prastarog vjerovanja da je rog u svojstvu muzičkog instrumenta imao magičnu moć. I u ranijim i u kasnijim stratumima Crvene Stijene nađeni su brojni ostaci polomljenih ili zdrobljenih životinjskih rogova, naročito jelenjih, kao i onih koji pripadaju raznim vrstama bovida. Oni koji su relativno sačuvani najvećim dijelom pripadaju divljem, kao i kasnijem domesticiranom kratkorogom govečetu, ali na njima nijesu uočeni mogući tragovi obrade kao na primjercima iz četvrtog stratuma. Pa ipak i u takvim okolnostima bilo bi moguće pretpostaviti funkciju životinjskog roga kao kultnog instrumenta u obrednim radnjama stanovnika Crvene Stijene. Isto tako, obred libacije, žrtvenog prolivanja životinjske krvi, potvrđen nalazom polomljenog ritona iz drugog stratuma, mogao bi da uputi na vjerovanje neolitske populacije Crvene Stijene u magičnu moć zvuka životinjskog roga.

13 Z. Vušović-Lučić smatra da je taj fragment mogao da služi kao ukras-privjesak na ogrlici ili na narukvici. Op. cit, str. 144.
14 Budući da je nađena prilikom iskopavanja ostataka teatra u Lihnidu (Lychnidos), na prostoru današnjeg Starog Ohrida, smatra se da je riječ o svirali kojom se služio glumac, evocirajući odgovarajuću scenu iz seoskog života. K. Galin, Archeological Findings of Musical Instruments in Yugoslavia, Narodna umjetnost, specijalno izdanje, 2, Zagreb, 1988, str. 137.
15 A. Benac, Mlađi praistorijski periodi u Crvenoj Stijeni, Crvena Stijena, Zbornik radova, Nikšić, 1975, str. 141-142.

        Osim najranijih primitivnih oblika ovog instrumenta - adaptiranog životinjskog roga, ovnujskog ili nekog drugog - likovni prikazi sa područja istočnih civilizacija već s početka trećeg milenijuma stare ere potvrđuju da su i ljušture velikih puževa i morskih školjki, zubi i kljove slona i drugih životinja takođe bili u funkciji ovakvog instrumenta. Veoma bogati paleontološki materijal iz različitih naslaga Crvene Stijene, osim kostiju i rogova, čine i pljosnate ljušture morskih školjki,16 od kojih, prema M. Malezu, najstarije potiču iz njenog devetog stratuma. Budući da dvije od njih na svojim vrhovima imaju probušene rupe, da su im rubovi i izbočine izglačane, kao i da su obje primijetno izlizane, ovaj autor smatra da su te dvije školjke, iz reda glycimeris pilosa, donešene sa obala Jadrana i da su dugo vremena bile u upotrebi kao ukrasni privjesak.17 Mi bi smo tome dodali - ne samo kao ukras, ili kao amulet već i kao kultno-magijski zvučni predmet. Budući da su nađene u paru, da su uz to i perforirane na vrhu, kao i da su kroz tako dobijene otvore mogli da budu provlačeni lijan ili oplata, moguće je da je te ljušture - tada već homo sapiens iz Crvene Stijene - upotrebljavao u svojstvu idiofona tipa krotala. Brojne likovne predstave i na Istoku i na Zapadu pouzdano ukazuju da je krotal instrument vezan za kult. Pljosnate školjke nejednake veličine sa probušenim vrhom nađene su i u drugom stratumu Crvene Stijene. Isto tako, zvučnu namjenu mogle su da imaju i ljušture kopnenih puževa, čiji su najstariji uzorci nađeni takođe u devetom stratumu. I veliki očnjaci divljih životinja kao posebni, izolovani nalazi, nađeni su u gotovo svim slojevima ove pećine/okapine. Na jednom od njih iz četvrtog stratuma primijetni su tragovi namjernog širenja zubne šupljine te se može pretpostaviti da se kroz tako oblikovani otvor provlačila neka vrsta kanapa, odnosno da su takvi primjerci služili kao privjesak.18 Nanizani u ogrlicu ili narukvicu, zubi divljih životinja mogli su pokretom tijela da proizvode zvuk pa na taj način i da budu u funkciji zvečećeg idiofonog instrumenta. U vidu nanizanih perli, alki ili praporaca od gline, bronze, staklste paste pa i od zlata, takvi idiofoni biće upotrebljavani i kasnije u ilirsko, llirsko-helenističko i rimsko doba, a efekat na taj način dobijenog zvuka sačuvaće folklorna tradicija mnogih naroda sve do danas. Uzme li se u obzir veličina očnjaka divljih životinja kao i njihov oblik nalik na rog, moguće je da su takvi primjerci korišćeni i kao aerofon u službi magije.

16 Po grčkom mitu, velika morska školjka je instrument u koji svira Triton, bog mora. Moguće je tako da je jedna školjka u obliku roga, dužine oko 15 cm, koja je kao grobni prilog nađena u jugoistočnoj nekropoli antičkog grada Dokleje kod Podgorice, bila u funkciji muzičkog instrumenta. O prilozima iz kamene urne u kojoj je ta školjka nađena (grob 113), detaljnije A. Cermanović-Kuzmanović, O. Velimirović-Žižić, D. Srejović, Antička Duklja - nekropole, Cetinje, 1975, str. 84.
17 M. Malez, Kvartarna fauna Crvene Stijene, Crvena Stijena, Zbornik radova, Nikšić, 1975, str. 165.
18 Z. Vušović-Lučić, op. cit, str. 142.

        Navedenim paleontološkim nalazima, kao minijaturnim prauzorima, na osnovu čijih će se zvučnih svojstava, ali i njihove forme, kasnije usavršavati različiti tipovi duvačkih instrumenata, mogla bi da se doda i jedna šuplja kost žutokljunog labuda (I Phalanx Cygnus cygnus) duga 61 mm, koja je u Crvenoj Stijeni prepoznata jedino u njenom devetom sloju.19 Budući da su fosilni ostaci ove vrste labuda veoma rijetki i na ostalim južnoslovenskim prostorima, vrlo je vjerovatno da je maleni falanks ove ptice u mlađepaleolitskoj fazi Crvene Stijene bio visoko cijenjen kao kultni predmet. Treba napomenuti da su i alatke paleolitskih lovačkih skupina, koje su naseljavale Crvenu Stijenu, najvećim dijelom nevelikih dimenzija, odnosno da pripadaju, kako to arheolozi definišu, tipu mikrodimenzioniranog oruđa. Njihova veličina najvećim dijelom odgovara minijaturnim predmetima na kojima se mogao proizvoditi zvuk, posebno ljušturama školjki i puževa, očnjacima divljači, probušenim ili šupljim falanksima drugih sisara ili ptica.

        Kako ostaci kvartarne faune u Crvenoj Stijeni svojim bogatstvom i raznovrsnošću čine ovo nalazište bez premca na čitavom području jugoistočne Evrope, sasvim je izvjesno da je među obiljem zdrobljenih i polomljenih, ili izolovano sačuvanih fragmenata kostiju i rogova bilo daleko više obrađenih primjeraka nego što smo to u mogućnosti da prepoznamo. Oni su svojim svojstvima mogli da podstiču i čine „djelotvornim" kultne i magijske radnje, kojima je praistorijski čovjek Crvene Stijene prizivao uspješan lov, umoljavajući se ili upućujući zahvalnost nepoznatim silama prirode.

        Po svojem kompleksnom značenju, još jedan nalaz iz drugog stratuma u znatnoj mjeri privlači našu pažnju. Osim što se izdvaja svojom izradom, jedna okrugla, sa obje strane izvanredno uglačana kamena ploča, za sad ima značaj najranije identifikovanog simbola sunčanog kulta na čitavom području današnje Crne Gore. Nalazima sličnih predmeta, sačinjenih od pečene zemlje, obožavanje Sunca potvrđeno je od starijeg neolita i na širem prostoru Balkana.20

        Iz istog stratuma pažnju privlači i jedan kameni oblutak koso zasječen na dvijema suprotnim stranama. Otkrivene na taj način, njegove unutrašnje koncentrične naslage asociraju na mogući lik idola sa licem ptice grabljivice kojim dominiraju ogromne elipsoidne oči.21 Predstave likova sa odlikama ptičijeg lica javljaju se i u drugim neolitskim nalazištima u Crnoj Gori. Jedna od karakteristika drugog stratuma ili preciznije - prelazne faze izmedu drugog i prvog stratuma, jesu i sačuvane kljunaste drške keramičkih posuda. Naročito jedna od njih, uglačana do visokog sjaja i ukrašena gusto punktiranim paralelnim trakama,22 najvjerovatnije je ostatak neke kultne posude. Kameni solarni disk, idol sa ptičijim likom, kao i fragmenti polomljenog ritona od keramike, artefakti su iz drugog kulturnog horizonta Crvene Stijene, koji otkrivaju neke od najstarijih religijskih preokupacija njenih stanovnika. Taj očigledno složeni, ali nedovoljno poznati svijet vjerovanja, svakako, nije bez relacija sa zvučnim „magičnim" predmetima i uvjerenjem o njihovoj djejstvujućoj moći u praistorijskoj dinamici kulta.

19 M. Malez, op. cit, str. 161.
20 A. Benac, op. cit, str. 140.
21 Neobjavljeno.
22 Z. Vušović-Lučić, Keramika Crvene Stijene, Spone, 2, Nikšić, 1981, str. 39.

        Pri susretu sa najstarijim slojevima Crvene Stijene, kako je to zabilježio Đ. Basler, još se osjećao miris vlažnog pepela. Posebno u sloju dvadesetčetvrtom, primijećeno je da su ostaci čovjekovog prisustva bili konzervisani do zapanjujućih sitnica. Sudeći po nalazima na dubini od jedanaest metara, ovaj naučnik zaključuje da su gozbe stanovnika dvadesetog sloja bile neobično bogate. Oko njihovog centralnog ognjišta nađene su kosti konja, goveda, jelena, nosoroga, svinja i koza u količinama kakve nijesu otkrivene ni u jednom drugom stratumu. Bila su tu i dva para jelenskih rogova, odsječena iznad „ružice" oštrim predmetom.23 Iako djeluje gotovo nestvarno, ostaje činjenica da su u toj „kamenoj stihiji", kako su Crvenu Stijenu nazvali njeni istaživači, a koja je, kao zaklon ili stanište, služila čovjeku tokom više desetina hiljada godina, sačuvani brojni tragovi njegovog života i njegovih vjerovanja. Ti tragovi nalik su na one koje su ostavile najstarije ljudske zajednice u drugim krajevima Evrope. Pošto je odoljela stoljećima i milenijumima, koštana svirala iz dvanaestog sloja jedan je od njih. Njen slabašni zvuk najstariji je „živi" trag muzičke aktivnosti na prostoru današnje Crne Gore.
Prema nalazima iz prvog stratuma Crvene Stijene, ovaj je kulturni sloj identifikovan kao prelaz iz bronzanog u željezno doba, odnosno kao prelaz iz drugog u prvi milenijum stare ere. Pretpostavlja se da su u to vrijeme Protoiliri ili Prailiri već bili stalni ili povremeni stanovnici ove pećine/okapine.

23 Đ. Basler, Stariji litički periodi u Crvenoj Stijeni, str. 65. i 47.

Pećina/okapina Crvena Stijena

	Koštana svirala (Phalanx I Rupicapra rupicapra) iz XII stratuma pećine/okapine Crvena Stijena kod Nikšića. Približna starost 40.000 godina - srednji paleolit (musterijen). Zavičajni muzej, Nikšić.
	Koštane svirale iz nalazišta sa područja Moravske. Mlađi paleolit.
	Koštane svirale iz nalazišta sa prostora Hrvatske: Bukovčeva špilja pored Lokvi u Gorskom Kotaru - mlađi paleolit (orinjasijen) i Smilčić kod Zadra - srednji neolit.
	Koštane svirale iz X stratuma Crvene Stijene. Mladi paleolit (orinjasijen). Zavičajni muzej, Nikšić.
	Svirale od jelenjeg roga, IV stratum Crvene Stijene. Mezolit. Zavičajni muzej, Nikšić.
	Blago povijena izdužena svirala od jelenjeg roga, IV stratum Crvene Stijene. Mezolit. Zavičajni muzej, Nikšić.
	Ravna cilindrična svirala sa otvorima na obje strane fino uglačane životinjske kosti, IV stratum Crvene Stijene. Mezolit. Zavičajni muzej, Nikšić.
	Morske školjke iz reda glycimeris pilosa u svojstvu kultno-magijskog zvučnog predmeta, IX stratum Crvene Stijene. Zavičajni muzej, Nikšić.
	Sunčani disk od fino uglačane keramike, II stratum Crvene Stijene. Srednji neolit. Zavičajni muzej, Nikšić.
	Idol sa ptičijim likom sačinjen zasijecanjem kamenog oblutka, II stratum Crvene Stijene. Srednji neolit. Zavičajni muzej, Nikšić.
	Fragment dekorativne svirale od kosti u funkciji kultnog instrumenta, II stratum Crvene Stijene. Srednji neolit. Zavičajni muzej, Nikšić.
	Zlatni persijski riton. Luvr, Pariz.