|
|
|
|
Ajdin Rakić O GUSLARU AVDU MEĐEDOVIĆU  Ajdin Rakić Početkom tridesetih godina zahvaljujući profesorima sa katedre za klasične jezike i književnost na Hardvardskom univerzitetu koji su boravili u Crnoj Gori, Milman Parry i Albert Lord otkrili su svijetu još jednog Homera, Avda Međedovića guslara iz Obrova kod Bjelog Polja. Avdo je rođen otprilike 1870 godine u Obrovama kod Bjelog Polja. Još kao dijete slušao je mnoge guslare od kojih je istovremeno učio pjesme. Pored dobrog guđenja Međedović je posjedovao izvanredan glas kako navodi i sam Sijerić “ Glas mu je bariton, slaže ga sa guslama, koje su takođe u baritonu, tako da se dobija jedno zvučno saglasje strune i grla, koje nije u duru nego u molu, i biće, valjda, da je sva naša epska poezija u molu…”
Ćamil Sijarić u svom tekstu “Avdo Međedović navodi isto tako”… Avdo Međedović je bio krupan čovjek, temeljit, kako se to kaže snopit, ni tanak ni visok kao što su, uporedim - mnogi Crnogorci, od kojih je starinom i poticao. Bio je ramena razvedenih i jakih, prsa širokih - stvorenih upravo za pjevača. Neka kažem i ovo: lijepom figurom glave i svim drugim, odavao je sliku čovjeka u koga se ima radšta gledati… Bio je lošeg imovnog stanja: malo kućice na Obrovu kraj Bijelog Polja, malo zemljice i na njoj petoro djece. Držao je jedno vrijeme dućan u Bijelom Polju, ali je više pjevao uz gusle nego prodavao, pa mu dućan propao a gusle ostale - da uz njih ljude razgovara: "Bez gusala nema razgovora"... Ja đak, odozgo sa sanduka, nisam mogao da vidim i znam jesu li mu gusle bile javorove, ni koje su boje, ali crne nisu bile - nisu na tavanu držane nego na koljenu. Bile su veće od običnih, ali ne i lijepe jer nikakvih ukrasa na njima nije bilo. - "Hajde, Serdare, kreni ih" - zatražili bi, i za njih seljake to bilo kao da će početi molitva, koju ne vodi imam, nego guslar, i nije molitva za dušu na onom svijetu... na kojem se u vatri gori nego na ovom, na kojem se u gusle gudi. Nije počinjao pjesmu kao što mnogi počinju: "Gdje sjedimo, da se veselimo, e da bi nas i Bog veselio, i dobru nam sreću dijelio" - nego često išao pravo u pjesmu - "Čala-banda zaturi se kavga, tu brat brata poznat ne mogaše, a kamoli bližnjeg bratučeda…" Međedovićev ep “Ženidba Smajilagić Mehe” sadrži 12310 stihova. Druga po dužini je pjesma Osman-beg Dalibegović i Pavićević Luka, koju su Amerikanci zabilježili takođe od Avda Međedovića. Na pitanja koja mu je postavio Nikola Vujanović, saradnik Milmana Pariya i Alberta Lorda, odgovorio je da ima šezdeset i koju godinu. Da ne umije čitati i pisati. Da ima malo zemljice, da ljeti radi a zimi sjedi - "Volio bih umrijeti od rada nego sjedeti besposlen.." Kada su u pitanju epske pjesme I sam Avdo Međedović, dr. Novak Kilibarda ne krije svoje oduševljenje pa kaže: “Ja pročitam taj ep, na neki način duboko sam impresioniran. Ja sam već bio doktor nauka i iz te oblasti sam doktorirao usmeno. I ja se začudim. Kakva veličina, čovječe, književna. To je enormno djelo. Znate koliko je dugo to djelo? Koliko “Odiseja” Homerova. Pazite, preko dvanaest hiljada stihova i ja prosto ne vjerujem svojim očima, je li to moguće da je, zaista, jedan novi Homer na našim prostorima,..” “Koliko puta smo ga mi našli kod prozora, tu kafu pije i najrađe bi, ako hoće novu pjesmu da ispjeva, želio da ostane sam. Prvo bi razmišljao i ispušio. On je pušio duvan koliko četvorica, a poslje bi pjeva”, prisjeća se Avdov sin Redzo Međedović. Avdo Međedović nije samo pjevao gotove pjesme, nego ih je dopjevavao, etički i estetički korigovao, pa je, prema tome, bio i pjevač i pjesnik. Dok je Međedović pjevao i akšamlučio zajedno sa svojim Bjelo Poljcima, niko nije ni slutio da će se njihov omiljeni pjevač i guslar par godina kasnije uporedjivati sa Homerom. Homer je pjevao nekadašnjoj Ilijadi o junacima i gradu Iliosu, a Međedović o Smailagić Mehu, Sultanu Bajazitu, Marku Kraljeviću… Iz razgovora sa Međedovićem kojeg je 1932. godine obavio posrednik Milmana Parry Nikola Vujnović saznajemo nešto više o životu ovog velikog čovjeka.
AVDO: Avdo Međedović. NIKOLA: Koliko si star? AVDO: Šes'et godina, malo više. Ne znam koliko. NIKOLA: Znaš li pisati? AVDO: Ne znam. NIKOLA: Znaš li čitati? AVDO: Ne znam. NIKOLA: Zašto nijesi učio ti? AVDO: Tako, glupos' bijo, i ne posl'o me otac, tako, ni u mejtef, ni u čkolu, ni nigdje. NIKOLA: Dobro, nije te poslo otac, ma mogo si da naučiš od, makar od petn'es', dvadeset godina, trideset, kad ti je bilo. AVDO: Nije imalo sad, onda, kad sam ja mogo učiti, bez samo ova turska knjiga, a to je bilo teško naučit' tako, od, od toliko godina poslje. O tome kako je Avdo došao do pjesme Ženidba Hadzi Smailagić Meha, dijalog je tekao na slijedeći način: AVDO: Ima tri godine. NIKOLA: Tri godine? AVDO: Jes'. NIKOLA: Koliko puta? AVDO: Pe'-šes', sedam puta. Držao sam dućan, pa dućan kraj dućana, tu u kasapnici, a ona beše kod njega. (Kod Hifza Dzafića-opas. S.V.). A ja pridji ovako, kad prodji meso: "Hivzo, molim te tu mi pesmu čita'!" Pa udri, pa tera, pa tera, pa tera, a ja studira'. V'oma mi je mila bila, i dobra je pesma, izgleda. Avdo je umro u dubokoj starosti 1953. godine u Bijelom Polju. (nema, na žalost preciznih podataka kada se rodio. Vjerovatno je to oko 1870., jer Avdo 1935 godine govori da mu je "Šes'et godina i više"). Sahranjen je takođe u Bjelom Polju. Pjesma “Ženidba Smajilagić Mehe” pisana je punih pet dana i pet noći. Repertoar pjesama Avda Međedovića: 1.Sultan Selim uzima Bagdat
|
