Dragan Radovanović:
ŠOBAJIĆ ILIJA, grafičar

Preuzeto iz:

ŠOBAJIĆ ILIJA

Danilovgrad, 1876 - Beograd, 1953).
Nakon završene Realne gimnazije u Beogradu, kao stipendista Knjaževine Crne Gore odlazi na umjetničko školovanje u Beč 1895. U Beču je, u periodu od 1896-1901. godine učio na Državnoj akademiji umjetnosti. Pred završetak školovanja dobio je Nagradu profesorskog savjeta za studije akta i tom prilikom u Beču mu je priređena prva samostalna izložba. Od 1901. obrazovanje nastavlja u Parizu, gdje 1905. završava Veliku školu lijepih umjetnosti. Za vrijeme školovanja u inostranstvu Šobajić je u Minhenu usavršio tehniku bakropisa i preduzeo niz studijskih putovanja. Obišao je najznačajnije muzeje i zbirke umjetničkih djela u Italiji, Holandiji, Belgiji, Engleskoj, Rusiji i Francuskoj.

Uz znanje francuskog i njemačkog jezika, Šobajić je bio umjetnik izuzetno širokog obrazovanja i opšte kulture. Budući da je bio daltonist, skoro da je prirodno bio opredijeljen ka grafičkoj umjetnosti. Po povratku u Crnu Goru, na Cetinje 1905. godine, dobija posao profesora crtanja i kaligrafije u Gimnaziji, Djevojačkom institutu i Bogoslovsko-učiteljskoj školi. Boravak na Cetinju, koji je potrajao do 1914. godine, bio je ispunjen čestim angažmanom na kreiranju nacrta za crnogorske poštanske marke, crnogorski novac, te prigodne plakete, medalje i sl. Na Cetinju je priredio i jednu izložbu, zajedno sa ruskim kolegom Tirom. Nakon završetka Prvog svjetskog rata i kratkih službovanja u Cetinju i Nikšiću, od 1919. godine do smrti, stalno živi i radi u Beogradu. Po dolasku u Beograd, postaje profesor "večernjeg akta" na Umjetničkoj školi. U Beogradu mu je priređena 1926. godine velika samostalna izložba, kojom je prezentirano 300 radova.

Izvjesno je sasvim, da je crnogorska likovna umjetnost na početku XX vijeka u značajnoj mjeri bila obilježena bogatim, svestranim duhom i dijelom velikog majstora crteža - Ilije Šobajića. Najprije činjenicom što je Šobajić stalno boravio na Cetinju od 1905. do 1914, a potom i iz razloga njegove velike predanosti i posvećenosti nastavničkom pozivu.

Crnogorac sa čibukom, olovka na papiru, 95,5x71cm

Stalni njegov rad na Cetinju, za razliku od, istina rijetkih sunarodnika istog ili sličnog obrazovanja, koji su samo povremeno boravili u Crnoj Gori, sasvim sigurno je uticao na značajnije buđenje zapretane energije i želje za likovnim obrazovanjem kod mladih.

Uostalom, o takvom njegovom uticaju postoje brojna svjedočanstva. U istom kontekstu posmatrano, ovo kratko razdoblje od nepunih deset godina rada Ilije Šobajića, može se kvalifikovati kao vremenski najduži aktivni odnos jednog obrazovanog crnogorskog umjetnika prema svojoj sredini. I konačno, crnogorska moderna umjetnost se, u negaciji klasičnih umjetničkih ideala, na svom terenu mogla odrediti imajući pred sobom djelo Ilije Šobajića.

Šobajić je školovan i odnjegovan u duhu akademskog realizma i to stilsko opredjeljenje nije napuštao do kraja života.

Njegov crtež izuzetne preciznosti, suptilnog odnosa prema kvalitetima svijetlo-tamnog i vanrednog osjećaja za bilježenje detalja, počivao je na izboru takođe klasičnih tema: portreta i pejzaža, te brojnih studija akta. Prirodno, njegova velika izložba u Beogradu 1926. godine biće negativno ocijenjena od kritike bliske modernističkim shvatanjima, a kvalifikacija - da je kod Šobajića prisutna "isključiva želja da se takmiči sa fotografskim aparatom" - dobiće pod kraj XX vijeka i svoje pozitivno naličje. Naime, precizan i nadahnut crtač, strogog klasičnog obrazovanja, a uz sve to -čovjek koji je neraskidivo bio vezan za Crnu Goru - ostavio je za sobom izuzetan faktografski materijal: od veduta Nikšića i drugih gradova, detalja pejzaža, do jasno čitljivih antropoloških i etnografskih sadržaja zabilježenih na mnogobrojnim studijama muških i ženskih figura iz rodnog kraja.