Dragan Radovanović:
ANDRIJAŠEVIĆ KRSTO, skulptor

Preuzeto iz:

ANDRIJAŠEVIĆ KRSTO
(Balosave, kraj Nikšića, 1948).

       Završio je FLU u Beogradu u klasi profesora Jovana Kratohvila. Pripadao je grupi "Generacija 9".

       Samostalno je izlagao u:
Galeriji Doma omladine "B. Tomović", Titograd, 1985;
Galeriji "Forum", Nikšić, 1988;
Umjetničkom paviljonu, Titograd, 1989;
Modernoj galeriji, Podgorica, 1997;
Galeriji Umjetnička kolonija Danilovgrad, Danilovgrad, 2000;
Galeriji Тге Arte, Bar, 2000.
i Galeriji JKC, Pariz, 2000.

       Učestvovao je na više grupnih izložbi od kojih su značajnije:
"Septembarski likovni salon", Nikšić, 1979 - 1983;
"Mladi crnogorski likovni stvaraoci", Dom omladine "B. Tomović", Titograd, 1982 -1984;
Cetinjski salon jugoslovenske likovne umjetnosti "13. novembar", Cetinje, 1983;
"Savremena crnogorska umjetnost", Palazzo della Provincia di Bari, Bari, 1996;
"Savremena crnogorska umjetnost", Palazzo delle esposizioni, Sala Roof Garden, Rim, 1996;
"Kazivanje crteža", Galerija "Art", Podgorica, 1996.

       Dobitnik je nagrada:
Nagrade na Tradicionalnoj izložbi ULUCG-a, Titograd, 1989;
Nagrade na Tradicionalnoj izložbi ULUCG-a, Podgorica, 1994. i
Nagrade "Milunović, Stijović, Lubarda", na Tradicionalnoj izložbi ULUCG-a, Podgorica, 1999.

       Skulptorski jezik Krsta Andrijaševića je u značajnoj mjeri oslonjen na autorovu sklonost ka konstruisanju jednostavnih i višeznačnih formi arhaične provenijencije. U podlozi ove plastičke sintakse, zaodjenute antropomorfnom formom, u njenom najdubljem jezgru, utkana je duboko humana poruka milosrđa i ljubavi, no, ne bez blago dozirane ironične intonacije. U tom kontekstu, Andrijaševićeva skulptura sadrži nenapadnu, diskretnu dozu angažovanog odnosa prema životu.

SKULPTURA I drvo, h=79cm, 1984.

Andrijašević radi skoro isključivo u drvetu, s relativno neprimijetnim mijenama u ikonografskom sloju. Sklon je aplikacijama i drugih materijala u drvenu masu, nerijetko i gotovih proizvoda, kao što su staklene tegle, plastične loptice, metalne kvake, žice i sl. Dominantna arhaična forma, međutim, daje samo privid jednostavnosti Andrijaševićevih plastičkih zadataka. U suštini, on je vrlo suptilno razradio bogat registar skulptorskih zadataka, koji su se smjenjivali od ekspresije napregnute forme, do razvijanja odnosa između dvije forme i građenja njihovih prostornih komunikacija.

SKULPTURA II drvo, h=78cm, 1984.

Daljim razvijanjem izraza, potencirana je doza narativnog sloja koji je nalazio svoj plastički izraz kroz dematerijalizovanje korpusa osnovnih masa i uključivanje različitih gotovih proizvoda. Crteži čine zasebnu estetsku cjelinu i posebnu vrijednost u Andrijaševićevom opusu. Oni se doživljavaju kao umjetnikove dnevne ispovjesti, sa snažnim ličnim, najintimnijim pečatom.