REX SCLAVORUM

Ja, Bodin, sin Mihaila,
kralj dukljanske zemlje,
ostavljam potomstvu državu u usponu,
mnoštvo protivnika,
brojnu rodbinu,
slabog nasljednika
i sjećanje: možda smrtonosno.
Vidim, nad mojom se zemljom
spušta sumrak,
a još nije prošlo podne.
Podanici podižu glave
dok prijatelje ne vidim nigdje:
nijesam ih pripuštao sasvim blizu,
ni u bujicama zanosa,
jer vjerovao sam
daje ovo čekanje dodijeljeno njima.
Umjesto prijatelja ginuli su junaci
kličući slovenskom kralju:
pa da govorim o junacima -
o tolikim otvorenim ranama
ili o nezahvalnom Branislavu
i Jakvinti što mi omrazi braću
zbog nekave puste kuće.
Tako sam izlazio na stazu
s mačem u rukama
pred gvozdeno srce naroda.
Podanici su ćutali
znajući da će se vremenom
mač pretvoriti u trsku
i da me neće naslijediti ruka
koja će iskovati novi mač.

Ali, kralju, i s trskom u rukama
valja jurnuti - u tamu.