Pretraživač sajta
Montenegrina
 

Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip











 
 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |

      

 

Igor Kosić: DIPLOMATSKA MISIJA
GENERALA MIHAILA ILJIČA MILORADOVIĆA
U CRNOJ GORI

 

 
Mihailo Miloradovic

 

Poznato je, da je slavni ruski general Mihailo Iljjič Miloradović bio pozvan preko grofa Golovkina 1711. godine u službu, vjerovatno pri posredovanju i na preporuku svog zemljaka koji je služio u Rusiji, Srbina iz Hercegovine (rodom iz Popova polja), Save Vladisavljevića, potonjeg grofa Raguzinskog, koji je učestvovao s ruskim carem Petrom I u Pruskom pohodu. Mihailo Ilič Miloradovič zajedno s kapetanom Ivanom Lukačevićem iz Podgorice pojavljuje se u Crnoj Gori s poveljom cara Petra I upućenoj Crnogorcima od 3. marta 1711. godine.

O tim vremenima svjedoči i narodna crnogorska pjesma u kojoj je sačuvano sjećanje o diplomatskoj misiji, koja je otvorila jednu sasvim novu stranicu u uzajamnim odnosima Crne Gore i Rusije:

Kad Rusi s Turcima zaratiše
Petar I Imperator Ruski
Otpravljaše Mihaila Miloradovića
svoga poslanika,
starinom iz Hercegovine,
Da ponese Crnoj Gori knjige,
Petroviću Danilu Vladici
I glavarima Gore Crne

............................................

Oj vi slavni Crnogorci slobodni,
s Turcima mira nigda što nemate,
samo vi mi pomoći možete...
Vi s Rusima jednoga ste roda,
Jedne vjere, jednoga jezika,
Da srodniji biti ne možemo;
Kad ko Rusi jeste i junačni
Pa skočite kao vitezovi,
Pokliknite kano sokolovi,
Podignite okolne hrišćane,
Sve junake na stare nalike
Pa na Tursku zemlju navalite,
Razorte im što god uspijete
Osvojite što više možete,
U Stambulu da se sastanemo,

Ipak, na kraju, kao što to gotovo uvjek biva velike sile zaboravljaju svoje male i vjerne saveznike Rusi su s Turcima zaključili primirje, a Turci su za odmazdu poslali u Crnu Goru kaznenu ekspediciju....

Rasplaka se malo i veliko,
Svak žaljaše hrišćanskoga cara;
Mihailo pođe u Rusiju,
A ostavi u rat Crnogorce.

Odlazeći iz Crne Gore, Miloradović ostavlja Crnogorcima povelju svog imena, pisanu na opštem zboru Crnogorskome, na Cetinju, aprila 16. 1712., u kojoj se potpisivao „Blagočestivog cara Petra Velikog pukovnik i nosilac ordenja Mihail Miloradović“:

„Dopušta im se (Crnogorcima) svaka sloboda, da su svoje vlasti, da nemaju nad sobom gospodara, nego samo cara, a drugu nižu gospodu i oficire da imaju od svojih plemenika i od svog otačestva, a od druge zemlje i od drugog plemena da nemaju nikakvog vojvode, ni kneza, ni kapetana, ni nikakvog starješine, samo cara po carskome zakonu i suda, a po duhovnome mitropolita, tako kako smo ih i našli...“

Po povratku u Rusiju za svoje usluge dobio je 500 rubalja u zlatu, portret cara na Andrejevskoj lenti, imanja u Malorusiji i unaprijeđen je u gađacke pukovnike 1715. godine. Od ovog vremena Miloradovići postaju tijesno vezani s jugom Rusije, s Malorusijom (sada teritorija Ukrajine), prije svega sa oblastima Ćernigovska, Poltave, Jekaterinoslavska (danas Dnjeprovska oblast Ukrajine)... Mihail Iljjič Miloradovič (? 14. 09. 1726.), pukovnik Gađacki (od 1715.), bio je ženjen dva puta: prvoga puta s nepoznatom, koja je umrla još dok je bio u Srbiji, a drugi put sa kćerkom generalnog narednog pukovnika Marijom Mihajlovnom Gamaljevom. Andrej Stepanovič, unuk Mihajla Iljjiča. 1771. godine general-major A. S. Miloradovič prebacivši se preko Dunava sa odredom od 2000 vojnika atakovao je i razbio turski korpus od 7000 vojnika obilježivši na taj način rođenje sina. Posljednjih 15 godina života u činu generalporučnika zauzimao je položaj gubernatora Černigovskog namesništva.
Bio je ženjen s Marijom Andrejevnom Gorljenko, rođakom beogradskog episkopa. Imali su dvoje dece: sina Mihajla i kćer Mariju. Mihajlu je dopalo da postane najznamenitiji od svih Miloradovića u Rusiji.