|
|
|
|
Priredio i komentarisao dr Radoslav Rotković: Pismo Vukana Nemanjića rimskom papi, iz 1199. g. Osvojivši "od Pomorske zemlje Zetu s gradovima" 1183. godine, Nemanja je u njoj postavio za namjesnika svojega starijega sina Vukana, koji je zbog toga bio ljut, jer je u centru zemlje (Raške) ostao na upravi srednji brat Stefan. Braća su vodila krvavi rat o prvenstvo, pa je treći brat Rastko (Sava) morao da ih miri. Nezadovoljan, dakle, stoje vladar okupirane teritorije a ne svoje zemlje, Vukan se, iz inata i slavoljublja podjednako, odlučio da koristi staru kraljevsku titulu Vojislavljevića, jer Rašani još nijesu imali kraljeva, već samo župskih glavara (župana) i jednoga nadžupskoga vladara (velikoga župana) U jednoj, samo u početnom dijelu sačuvanoj kotorskoj latinskoj ispravi iz 1197. godine stoji: "U ime gospodina i spasitelja našeg Isusa Hrista. Godine od utjelovljenja gospodina našega hiljadu sto devedeset sedme, za vrijeme gospodina našega Vukana, Duklje, Dalmacije, Travunije i Toplice slavnoga kralja i gospodina Bogdana, kneza Kotora. Mi u Kotoru suci..." (Arhiv HAZU, IIb. 25, Catharensia Miscellanea, 308) Dakle, ne samo daje prigrabio tuđu kraljevsku titulu, nego je i slavni kralj. Godine 1199. Vukan Nemanjić saopštava papi da je srećan što je otkrio da je u srodstvu sa njime, pa u duhu toga srodstva denuncira kao bogumila Kulina bana i njegovu sestru, udovicu kneza Miroslava(!), i egzaltirano izjavljuje da su izaslanici pape (Inoćencija III) Ivan i Šimun prosvijetlili kao sunce čitavo njegovo kraljevstvo. Dokumenat je, naravno, na latinskom, a mi ga donosimo prema prijevodu A. Miloševića: "Preblaženome i presvetome ocu i gospodinu Inoćenciju, božjom milošću svete rimske crkve vrhovnome svešteniku i opštem papi - Vukan, istom milošću kralj Duklje i Dalmacije, pozdrav i čvrsta odanost. Dolaskom k nama gospodina Ivana kapelana i gospodina Šimuna, savjesnih i pouzdanih legata svete katoličke i apostolske stolice, doista smo se obradovali, jer kao što svjetlost sunca, u svom svojstvu sijajući, rasvjetljuje naš svijet, tako njihovim svetim i spasonosnim pripovijedanjem, vjeruje se, da je rasvijetljeno cijelo naše kraljevstvo. Tom njihovom dobrotom i znanjem poučeni, Bogu i vašem očinstvu bezbrojne hvale upravljamo, što ste k nama poslali, kakve smo vazda željeli da primimo, božjim darovima obdarene, jer sve što je dano najbolje i svaki savršeni dar odozgora je. Pošto su nam predali Vaša pisma razumjeli smo, da je našim molbama milosrdno udovoljilo blaženstvo Vašeg apostolata. Stoga smo mi s velikom pobožnošću duha naredili da po svemu našem kraljevstvu, sve što je po Bogu, urede i utvrde, a ono pak što je protivno, u smislu onog proročanstva, da istrijebe i unište. Pošto su pristupili na mjesto, đe se u staro doba(!) običavalo održavati sabor, održali su sveti sinod, potanko raspravljajući o porocima i o krepostima, te skupa Bogu i preblaženoj Mariji, vazda djevici i blaženom Petru, prvaku apostola, i Vašem apostolatu hvale podnoseći. Međutim, neka primi na znanje Vaše očinstvo da mi je u potpunosti priznata kraljevska čast i, što je još slavnije i srećnije, doznasmo da smo u srodstvu s Vašom plemenitom krvi. K tome javljamo da smo željeli sada poslati pred noge Vašeg blaženstva naše legate, ali pošto smo čuli da je ona zemlja uzbunjena, to nijesmo mogli izvršiti, jer Vašim legatima svuda se iskazuje dužna počast, dočim naši legati, kad bi htjeli ići s velikim sjajem počasti, pretrpjeli bi štete, a možda i smaknuće. No kad bude zgodnije i prikladnije vrijeme, časnije ćemo to izvršiti, jer su nama riječi Vaše svete podstreke donijele, što nam je slađe od meda i saća. A pošto se nadamo i sigurno držimo po tome što si vikar gospodina našeg Isusa Hrista, da će se On po Tebi udostojiti otvoriti nam vrata kraljevstva nebeskog, a pošto na ovom svijetu ni od čega ne oskudijevamo, mnogo prosimo, da za nas griješnike upravljate molitve Gospodu. Napokon nećemo tajiti Vašem očinstvu, da jeres, ne mala, u zemlji kralja Ugarske, to jest Bosni, preuzima maha toliko, da je pod pritiskom događaja sam ban Kulin sa svojom ženom i sa svojom sestrom, koja je udovica pokojnog Miroslava, humskog kneza, i sa više srodnika zaveden; više od deset hiljada hrišćana naveo na istu jeres. Radi toga kralj Ugarske, ogorčen, nagnao ih je da dođu pred Vas, da budu ispitani od Vas, a oni su se, pak, povratili sa krivotvorenim pismima, govoreći da im je s Vaše strane dozvoljeno učenje. Stoga molimo da savjetujete kralja Ugarske da ih iz svoga kraljevstva istrijebi kao kukolj iz pšenice." (Original u Vatikanu. Objavili su ga: A. Theiner, Vetera monumenta. 1:6; Kukuljević, Codex. 11:215 - 216. Prijevod u "Istorijskim zapisima", 5,1949) Vukan ne kaže ko je potvrdio njegovu kraljevsku titulu, jer da je to učinio papa, on ne bi o tome obavještavao baš njega! Vjerovatno je mislio da je to rezultat njegove nagodbe sa bratom Stefanom, koji je ostao veliki župan u "dedini" Raškoj! Nije nam jasno u čemu je krvna veza između Vukana i pape Inoćencija III. Možda je do te veze došlo po ženskoj liniji, kad je Stefan, kasnije prozvan Prvovenčani, da bi dobio krunu od Vatikana, oćerao svoju prvu ženu, (Irkinju, i oženio unuku dužda Dandola!
|