Devastacija kulturno-istorijskih spomenika i potpuno odsustvo svijesti o čuvanju povijesnih relikvija jedna je od osobenosti našeg društva decenijama unazad. Spisku potpuno uništenih crnogorskih svetinja pridodat je prvi podvodni spomenik kulture - jahta knjaza Nikole "Rumija", čiji se ostaci nalaze u akvatoriju Luke Bar.
Jahta posljednjeg crnogorskog suverena, ponos i najljepši brod flotile, zauzima jedno od najvažnijih mjesta u pomorskoj istoriji zemlje u XX vijeku. Bila je to jahta na paru, sa dva jarbola, koju je kupio sultan Abdul Hamit u Engleskoj i darovao knjazu Nikoli 1905. godine.

Jahta "Rumija"

"Rumija" je u Balkanskom ratu sarađivala sa kopnenom vojskom u Medovi, prevozeći ratni materijal i srpsku vojsku sa grčkih brodova na obalu. U Prvom svjetskom ratu njome je transportovana vojska, municija i ratni materijal, a na ovom dijelu Jadrana bio je to jedini nenaoružani brod koji je mogao tegliti brodove sa hranom.
"Historija pomorstva i ribarstva Crne Gore" Dinka Franetovića istaknuto mjesto daje ovoj jahti. Ugledni istoričar navodi da su Austro-Ugari lako uvidjeli da se cjelokupno snabdijevanje crnogorske vojske vrši uz Bojanu parobrodima i jedrenjacima koje je teglila “Rumija”, pa su odlučili da je zarobe ili unište. "U noći između 1. i 2. marta razarači “Csikos”, “Streiter” i “Ulan”... oko 2.30 su stigli pred luku Bar" - tačan je Franetović - "Kako zbog jakih valova jahtu nije bilo moguće tegliti za Boku Kotorsku, to je (torpiljerka - prim. aut) Tb 57 iz duljine od 200 m pogodila jahtu torpedom tako da se prelomila i potonula na ulazu u barsku luku".

Precizne podatke o današnjem položaju "Rumije" daje kustos barskog Muzeja Mladen Zagarčanin: "Olupina jahte nalazi se orijentisana u pravcu Istok - Zapad, 80 metara od glavnog lukobrana, na dubini od 18 metara. Bila je jedan od rijetkih podvodnih objekata koji se od 1967. god. nalazio pod zaštitom republičkog Zavoda za zaštitu spomenika, međutim, odnedavno, iz meni neznanih razloga nema je na spisku spomenika kulture".
Barski arheolog ističe kako, otkako su preduzete mjere za njenu zaštitu šezdesetih, gotovo nijedna stručna ekipa nije obišla ovaj važni podvodni lokalitet. Maja 1972. godine, "Pobjeda" je aktuelizovala pitanje premještanja olupine u park Dvorca kralja Nikole, uz mogućnost da Luka produbi morsko dno, a jahtu isječe i ustupi Muzeju djelove koje on smatra interesantnim.

"Od ovoga nije bilo ništa" - navodi Zagarčanin, dodajući da je izvedeno jedino bagerisanje morskog dna oko olupine, tako da je jahta ostala na svojevrsnoj seki usred luke. "Olupina je u prvo vrijeme bila obilježena plutačom, ali je ubrzo iznad broda nestala svaka oznaka. Rezultat je bilo potpuno uništenje jahte od strane velikih brodova i tankera, koji su se na nju bacali sidra i nasukivali se", veli.
U posljednjih petnaestak godina brod su i bukvalno očerupali lovci na podvodne dragocjenosti i avanturisti, tako da danas od "Rumije" gotovo nema ništa. U to se uvjerila i ekipa koja je snimala TV serije “Podvodni svijet Crne Gore” i “Tajne južnog mora”. Na čelu tima bio je iskusni ronilac, režiser dokumentarnih filmova Dušan Varda.

"To više nije spomenik kulture, odnosno više ne liči na to" - kategoričan je Varda. Beogradski sineasta slikovito objašnjava stanje znamenite jahte: "Uništeno je cijelo nadgrađe, ostalo je samo limeno korito broda, lanac od sidra i elisa. Prozori su postajali do ove godine, sada ni njih nema. Od svega što može da se sagleda najuočljiviji je kosnik broda, špic koji je polomljen, ali se nazire i pramčano vitlo. Jednostavnije rečeno, "Rumija" danas izgleda kao dobro izgažena konzerva, ni nalik velelepnom jedrenjaku kakva je bila nekad".
I lokalni ronioci potvrđuju Vardine nevesele činjenice. Najveći donator Muzeja dragocjenostima koje je pronašao u plavim dubinama, ronilac kluba "Južno more" Mišo Durutović je među njima: "Svi upiru prstom na tankere, a oni su napravili malu štetu u odnosu na podvodne pirate koji su masakrirali jahtu". Popularni Dura kaže da su barski ronioci pokušali preko ronilačkih klubova "Južno more", "Hobotnica" i "Krnja" da nešto urade na zaštiti potonulih brodova, ali nijesu imali razumijevanja od zvaničnika. "Više na Rumiji ne može da se vidi ništa, samo ostatak stroja i trupa broda. Čak ni preprodavci podvodnih dragocjenosti nemaju više što da prodaju, možda sa "Daga" komad municije ili sa Bigovice komad amfore. Država ne vodi računa o tome. Zakon niko ne poštuje".

A zakon je kategoričan, svuda u pomorskim zemljama - ono što je u moru, zajedničko je dobro i ne smije se otuđiti. Sve što je nađeno pripada državnim institucijama kao arheološki nalaz.
Jedan od najstarijih barskih ronilaca Slobo "Krnja" Lekić kaže da se dobro zna ko je zavukao ruku u crnogorsko podmorsko blago: "Glavno pustošenje naše pomorske svetinje desilo se prvih godina devedesetih, u vrijeme najveće ljubavi sa Beogradom. Dolazile su grupe ronilaca iz Srbije, i potpomognute vojskom koja je izbjegla iz Hrvatske, bukvalno odnijele sa jahte sve što se odnijeti moglo – djelove opreme, prozore, metalne oznake broda, bukvalno sve".
Krnja se sjeća da je, kada se prvi put nakon "naučnih" ekspedicija spustio do jahte, zatekao strašan prizor. "Brod je bio očerupan, tako da sam uspio pronaći samo jedan metak i jednu kašiku. Nikad se više nijesam spustio dolje", kaže.

S vremena na vrijeme u javnosti se provlači mogućnost vađenja i konzervacije ostataka jahte, međutim, "Monitorovi" su sagovornici jedinstveni u stavu da tu više nema što da se prezentuje. "Nema nikakve svrhe to raditi, jer bi bilo jeftinije praviti repliku broda, nego vaditi to malo što je ostalo" - objašnjava Varda, navodeći da bi trebalo razmisliti da se eventualno restaurira elisa ili zvono sačuvano kod porodice inžinjera Miodraga Mikovića, koji je sedamdesetih izvadio relikvijar sa morskog dna.
Kustos Zagarčanin napominje da je spomenik od izrazite važnosti ostavljen na sredini basena najprometnije luke, čime mu je za sva vremena onemogućen pristup: "Oko njega su tone mulja, što onemogućava bilo kakvo snimanje, dokumentovanje i kontrolu".

Kako stvari stoje, jedini raspoloživi upotrebljivi video i foto-snimci olupine “Rumije”, potiču iz serije “Podvodni svijet Crne Gore”, i napravljeni su tokom sankcija, kada u Luci nije bilo brodova, i kada je u basenu ostvarena neponovljiva bistrina i prozirnost vode. Posljednjim nalazima na terenu i konačno je spuštena zavjesa na priču o ponosu crnogorske flotile, jedinom domaćem brodu koji je aktivno učestvovao u ratovima koje je mala zemlja vodila početkom XX vijeka. Jedna druga priča, ona o krčmljenju nacionalnog bogatstva nikad nije ni prestala biti aktuelna.