1494. - OKTOIH PRVOGLASNIK

Na Cetinju - u Crnojevića štampariji, koju je poslednji srednjovjekovni gospodar Zete Đurađ Crnojević prenio sa Oboda u Cetinjski manastir - štampan Oktoih prvoglasnik, prva ćirilična štampana knjiga Južnih Slovena. Štampanje ove prve crnogorske inkunabule, bogoslužbene knjige, započeto je u zimu 1493, a završeno 4. januara 1494. godine.

Inicijator štampanja Oktoiha, što se vidi iz kolofona, je "va Hrista Boga blagoverni i Bogom hranimi gospodin Đurađ Crnojević, što znači Ivanov sin Đurađ, koji se na čelu Crne Gore nalazio od smrti svoga oca, 1490.do 1496. god., kad pod prijetnjom iz Carigrada emigrira sa porodicom u Mletke.

"U predgovoru i kolofonu Oktoiha prvoglasnika Đurađ govori ustima svoga štampara i rukodjelnika Makarija, da ga i na štampanje te knjige nagoni ljubav prema crkvi i tuga zbog velike pustoši koju su Turci nanijeli, pored ostalog, upravo manastirskim, crkvenim bibliotekama. "Vidjevši... crkve bez svetih knjiga što su ih agarenska čeda usljed grijehova naših razgrabila i pocijepala, uz revnovnah uz pomoć svetog Duha i sastavih forme na kojima za godinu dana osmorica ljudi izradiše Oktoih prva četiri glasa, na slavoslov Bogu ukrepitelju našem"... Crna Gora je ostala bez knjiga i Đurađ Crnojević koristi pronalazak štampe da taj nedostatak u posljednjem času državne samostalnosti bar donekle otkloni".

U štampariji Đurđa Crnojevića štampano je pet crkvenih knjiga.

"Izvjesno je da je njen prvijenac bio Oktoih prvoglasnik. Riječ je, u stvari, o prvom dijelu obimnog Oktoiha osmoglasnika ili paraklitika. Zbog sadržajne preobimnosti paraklitik osmoglasnik je i prilikom svih ranijih prepisivanja, dijeljen u dva dijela, od kojih prvi obuhvata četiri glasa (crkvene pjesme za svaki dan jedne sedmice): od prvog do četvrtog i otuda prvoglasnik, a drugi, preostala četiri — od petog do osmog, zbog čega je nazvan petoglasnik (nazivi za oba dati su po početnom numeričkom glasu). Oktoih prvoglasnik je štampan na 269 listova, veličine 28,6 x 20,2 cm, sa po 30 redaka na jednoj stranici. Međutim, tiraž izdanja nije poznat. Zna se samo to da je do nas doprlo preko desetak primjeraka. U Oktoih prvoglasnik unesene su crkvene pjesme više vizantijskih pisaca kao majumskog episkopa Kozme (oko 743), Anatolija (VIII-IX vijek), Mitrofana, Teodora i Josifa Studitskog (svi iz IX vijeka), posebno Jovana Damaskina koji je bio i glavni redaktor ovog paraklitika u vizantijskom izdanju. U njega su unesene i pjesme dvojice careva - Lava Mudrog (886-912) i Konstantina VII Porfirogenita (913-959).

Na štampanju Oktoiha prvoglasnika, i ostalih poznatih djela iz Crnojevića štamparije, radio je učeni jeromonah Makarije sa sedmoricom svoje "bratije". U pogledu štamparskog umijeća i finoće tehničke izrade ovog djela, postignuto je najveće onovremeno savršenstvo".

Oktoih petoglasnik, nužni nastavak prethodne knjige, sačuvan samo u odlomcima, je jedina ilustrovana cetinjska inkunabula.

"Nezavisno od toga što Oktoih petoglasnik nije sačuvan u cjelini, ne treba dovoditi u sumnju njegovo postojanje. Na temelju raspoloživih podataka i sačuvanih fragmenata, kao i posrednih vijesti, zna se daje ova inkunabula imala 272 lista, veličine 26,5 x 18 cm, sa po 31 retkom na stranici. Takođe je utvrđeno da je njegovo štampanje dovršeno krajem januara 1494. godine.

Privlači pažnju i književno-umjetnička strana cetinjskog Oktoiha (osmoglasnika kao cjeline). Iz sačuvanog pogovora Oktoiha prvoglasnika, koji je u sličnoj stilizaciji morao imati i Oktoih petoglasnik, saznaje se da je u tom djelu bila zgusnuta, u malom, teološka doktrina grčko-istočnog vjerozakona. Njome se izražava mistično, metafizičko poimanje života, koji se postiže molitvom i vjerom u isključivu vrijednost izvantjelesnog, samo u mislima dokučivog života u društvu s Bogom, svecima i anđelima koji ga okružuju".

Psaltir s posledovanjem je treća po redu cetinjska inkunabula, sačuvana u cjelosti u nekoliko primjeraka, čije štampanje je završeno (što se vidi iz pogovora) 22. septembra 1495.g.

"Psaltir s posljedovanjem čini zbirku odabranih tekstova iz Starog zavjeta. U njemu su sakupljene jevrejske religiozne pjesme date u hrišćanskoj vjeroispovijednoj transformaciji. Psaltir s posljedovanjem smatra se nezaobilaznim udžbenikom hrišćanskog vjeroučenja. I po svojim literarnim svojstvima ovo djelo se visoko kotira. Sa stanovišta estetske forme i izražajnih dometa smatra se uzornim spisom vizantijske himnografije, pa i poetike uopšte. Gledano sa stanovišta svrsishodnosti i praktične namjene, može se reći daje Psaltir s posljedovanjem slovenska bogoslužna knjiga. Imajući u vidu književno-istorijsku i literarnu vrijednost ovog spisa, uz obrednu funkciju u bogoslužnoj ceremoniji, stručnjaci psaltir svrstavaju u red najznačajnijih djela svojedobne crkvene književnosti".

Trebnik (Molitvenik) obuhvata činove (činodjejstvo) i molitve za razne prigode kao što su krštenja, miropomazanje, monaško zaređenje, osvećenje temelja nove crkve i dr. Stručnjaci smatraju daje štampanje Trebnika završeno u julu ili avgustu 1455, a sačuvan je samo u fragmentima. Najobimniji sastav Trebnika od 184 lista pronađen je u riznici manastira Sv. Trojica kod Pljevalja.

Posljednja knjiga iz grupe poznatih cetinjskih inkunabula je Cetvorojevanđelje, poznato samo po prepisu iz 1548. Taj prepis je nazvan Buđanovačko cetvorojevanđelje, po prepisivaču prezviteru Vuku iz sremskog sela Buđanovci. Prepis cmojevićkog Četvoroj evanđelja on je sačinio, od 15. maja do 14. avgusta 1548, po narudžbi arhiepiskopa beogradskog i sremskog Longina. U pogovoru prepisivač sam naglašava da je Četvorojevanđelje prepisao "ot formi Crnojevića, ot složenija Makarijeva", ali ne navodi godinu ni mjesto štampanja svog predloška. Pretpostavlja se da je Četvorojevanđelje štampano na Cetinju, u drugoj polovini 1495, ili najdalje u prvoj polovini 1496. godine. Kao što je poznato, sve cetinjske inkunabule štampao je učeni i ugledni Makarije "ot Černoj Gori". Iz propratnih tekstova sačuvanih inkunabula da se zaključiti da je inprimatur za sveukupni proces produkcije davao sam vladalac Đurađ Crnojević. Mecena i cenzor, Đurađ je i sam imao književnog dara, što se vidi iz lirski intoniranog testamenta ženi Izabeti (oktobra 1499. u Milanu).