Montenegrina.net objavljuje odabrano stvaralaštvo satiričara iz regiona u

Rastko ZAKIĆ, Srbija
Bilješka o autoru
Rođen je 1942. u Kragujevcu.
Objavio preko dvadeset knjiga satirične poezije, proze i
aforizama.
Za svoje knjige i akcije „nagrađivan“ je zabranama i ka-
znama, ali i mnogim nagradama i drugim priznanjima
stručne javnosti.
Dva puta je dobio Aprilsku nagradu Beogradskog uni-
verziteta – za prozu i poeziju, nagradu „Dragiša Kašiko-
vić“- za satirične aforizme, nagradu Jovan-Hadži Kostić
- za novinsku satiru. Četvorostruki je dobitnik priznanja
„Radoje Domanović“ – za priču, aforizme i poeziju.
Više puta je nagrađivan na najprestižnijim festivalima i
konkursima humora i satire.
Živi u Beogradu.
A f o r i z m i:
(Po izboru urednika
Veljka
Rajkovića)
Satira je veština
da se biranim rečima
nekome kaže da je govno.
Glavne aktere smeštam u aforizme,
jer ne mogu da ih smestim u zatvor.
Pucao bih u brata
da on ne bi pucao u mene,
jer mene majka
ne bi mogla da prežali.
Tuga u kući bivšeg proletera.
Hoće ćerka
da mu se uda za sadašnjeg.
Gazimo uzdignuta čela
da ne bismo videli šta gazimo.
Gore samo grmi.
Grom ubija dole.
Uvreženo mišljenje rađa tikvane.
Istomišljenici smo:
ja verujem u njega,
on veruje u sebe!
Zdrav razum je neizlečiv!
Ima majmuna, biće ljudi!
Uspravne lome,
savijene podupiru!
Najtužnije je kad je sve humor!
Snašao se kao riiba u vodi.
Upecan je!
Oznojeni više zebu.
Pre rata jela se proja,
a sada nas je više na belom hlebu.
Bolje je biti malo udaren
nego pretučen.
Ne veruj očima,
jer su suviše blizu mozga!
U šumi su preterali s demokratijom:
svake godine lišće se menja!
Rastemo da bismo popunili kalup.
Žmurimo sanjajući,
da ne bismo kvarili utisak!
Glava maše repom!?
Gonićemo štetočine
dok nam ne pobegnu!
U slobodnoj zemlji
robovi nemaju nikakva prava.
Slobodu treba upotrebljavati,
da duže traje!
Može da svetli
samo ko je uključen u kolo.
Zatvorske ćelije su
mozak jednoćelijskog društva.
Paleći knjige
kalili su reči.
Genijalni smo
u granicama nenormalnog.
Eksplozija nastaje
kada masa postane kritična.
Daj mu vlast u šake,
da vidš koliki je drkadžija.
Oni koji misle drukčije
i proći će drukčije.
Kad se narod dovede u red
on može još dugo da čeka.
Treba voditi bratoubilački rat.
Da bruka ne ostane kući.
Pucali smo u leđa
da bi nas šrtve
sačuvale u lepoj uspomeni.
Demonstranti su mirno demonstrirali
čime su spriječili policiju
da profesionalno obavlja svoj posao.
Nisu naše žrtve pale uzalud.
Biće to odličan povod za sledeći rat.
Srbi su ili veliki ili mali -
retko normalni.
Velikan
nije bio svome spomeniku
ni do kolena.
Bez našeg vođe,
ne samo da ne bi bilo mira,
nego ne bi bilo ni rata.
Izvršiće se obdukcija živih,
da se utvrdi od čega žive.
Da je mobilizacija uspela
svi bismo dali život za slobodu.
Ginemo do poslednjeg,
da bi poslednji živeo kao čovek.
Nisam primetio da televizija laže.
Gledao sam voditeljki u noge.
Mi smo uvek lutali s ciljem.
Glavna reč je
njihovo najveće delo.
Napravljeno je toliko promašaja
da smo već svi pogođeni.
Krenuli smo na sve,
ali ništa!
Nema šta ne bismo
učinili svojim rukovodiocima.
Moramo pristupiti
obnovi i izgradnji
mirom opustošene zemlje.
Najstrože kažnjavamo
ubice živih legendi!
Eh, što krv nije voda! –
pomisliše braća u pustinji.
Kad su robijaši na vlasti,
narod izdržava kaznu.
Narod od kojeg se
više nema šta uzeti
nije zaslužio rukovodstvo
kojem nikad nije dosta.
Najteže je da naš čovek
postane svoj čovek.
Stvaraoce štiti istorija
ako umaknu od savremenika.
Najteže je humoristima
u komičnom društvu!
Ko kaže
da ne može biti gore od ovoga,
taj prenebregava naše sposobnosti!
Najgore je biti govno
u čvrstoj ruci!
Narod zna šta hoće.
Zato mu se ne sme dati da bira.
Ubica je bio izazvan:
žrtva je bežala!
Ko laže, taj i krade,
a ko krade, laže da ne krade!
Kad heroji prave gluposti,
narodnu vlast čuvaju kukavice.
Mi smo najviše učili od onih
koji nisu znali šta rade.
Stigli smo složno do ivice provalije,
a onda su izdajnici odustali!
Mi se od oslobođenja
stalno borimo za slobodu.
Totalitarizam je,
za totalitariste,
totalna sloboda.
Šteta što smo bili bolje naoružani,
jer mi pobeđujemo samo goloruki!
Patriotski roštilj:
topovsko meso!
Istraga je poverena krivcima
jer oni najbolje znaju šta je bilo!
Mi krvoproliće
shvatamo kao transfuziju.
Pojeli smo govno
da nam više ne smrdi!
Naša policija mora biti jača od vojske
jer nam je lakše
da štitimo sebe od drugih
nego sebe od sebe.
Pošto je i neprijatelj za mir –
zašto ne ratujemo na istoj strani?
Naš vođa ima alibi:
u vreme zločina bio je sa nama!
Gore nismo mogli da prođemo.
A dole su nas pustili.
Ptice jesu u kavezu,
ali je kavez na slobodi.
Snajperista nije prvi pucao.
Prvo je žrtva naišla!
Diktator uporno
sedi na buretu baruta.
Čeka da mu dođe
iz dupeta u glavu!
Nesporazum je u tome
što je seljacima stalo do setve
a vladi je samo do žetve.
Ko umije, njemu dvije –
jedini pluralizam
koji ćemo dozvoliti.
Aforističar sanja
o jednoj rečenici
kojom bi sve rekao,
ali se uvek probudi.
Naš narod je pametan
kao da je naš.
Kad sahrani tirane
sloboda leči rane.
Pobeda!
Partija je izgubljena.
Naši nepismeni
pišu krasnopisom.
Najbolja vlast je ona
koje nigde nema.
Da li su slučajno
um i ud
naše najkraće reči?
Ma, ne tražimo im mi glavu
nego malo više pameti.
Smeh na sve strane.
Toliko je škakljivih tema!
Žališ se da si gladan?
Moramo ti onda prebrojati kosti.
Kad vlast dobije nadahnuće,
narod ispusti dušu.
Biće kako su obećali:
kako kome!
Tuča je počela oko toga,
sme li neko da nas bije.
Pozvao sam u stan buba-ruse
da mi unište buba-švabe!
Danas su zlatne ruke
one što imaju najduže prste.
Neću više da vređam
zakonom zaštićene ličnosti.
Ko ih jebe!
Da nije pao,
Ikar nikada ne bi
postao mitski letač.
Neka uvek bude kako ja kažem,
a posle će biti po tvome!
Zatekao sam svoju ženu sa humoristom.
Ne da su se smejali …
Posle razvoda vratio sam se ženi.
Nama čak ni razvod nije uspeo!
|