![]() |
![]() |
![]() |
![]()
|
Ranko Kovačević, dipl. ing. arh. PRINCIPI MATERIJALIZACIJE EKOLOŠKE KUĆE 1. UVOD Zavezanost u čvor koja se osjeca na svim poljima života, a koja je posljedica tehnološke civilizacije (pre)zrelog kapitalizma, izazvala je opšte stanje ZAGAĐENOSTI i BOLESTI i jaku potrebu za nečim što je ZDRAVO. Šta se dogodilo sa graditeljskim zanatom? Ranije je graditelj sve zahtjeve rješavao primjenom jednog (drvo, kamen), dva (drvo-kamen, opeka-drvo) ili najviše tri (kamen-drvo-čelik, opeka-drvo-čelik, kamen-opeka-drvo) materijala. Današnji graditelj jednim materijalom rješava nosivost, drugim zaštitu od toplotnih uticaja, trecim zaštitu od vlage i padavina, četvrtim i petim spaja ove prethodne, a šestim, sedmim i beskonačnim sve to od propadanja ; i na kraju se uhvati za glavu јеr nema "čarobnog" materijala koji bi obezbijedio "suživot" svih ostalih. Pokušaj da se pronađu neke polazne pretpostavke za građenje zdrave kuce, i to ne u smislu gotovih rješenja vec više kao putokaza za naredna istraživanja, predmet je ovog rada. 2. "EKOLOŠKA KUĆA"- RADNA DEFINICIJA Ako pođemo od toga da je EKOLOGIJA nauka o odnosima živih bića međusobno i prema svojoj okolini, i ako je KUĆA uređena cjelina kojom čovjek stupa u obostrano korisne odnose sa svojom okolinom onda je kuća sama po sebi ekološki pojam i naziv "ekološka kuca" je pleonazam. Međutim, ova stilska greška je ipak namjerna jer ima za cilj da naglasi da smo okruženi i da živimo u kućama koje ne poštuju ekološka pravila uvažavanja sredine i pažljivog odabira sredstava građenja i da bi baš tome trebalo posvetiti posebnu pažnju. Ono što se u pojmu "ekološko" ovdje neće razmatrati odnosi se na granična područja ekologije, gdje se ona dodiruje sa sociologijom i psihologijom, kao i na pitanje odabira, ispitivanja i uređenja mjesta na kojem se gradi kuća. Pošto je ovo posmatranje isključivo sa gledišta materijalizacije, pojam "EKOLOŠKA KUĆA" u ovom tekstu podrazumijeva KUCU kao proizvod graditelja kojim se štetni uticaji od okoline i od primijenjenih materijala i spojeva svode na najmanju mjeru. 3. ŠTETNI UTICAJI I NJIHOVO PORIJEKLO Da bi se odredilo šta je to "zdravo" postoji mnogo načina. Jedan od njih, možda ne najpravilniji ili najdosljedniji, ali svakako jedan od jednostavnijih, je određivanje šta je to "bolesno". Dio tog određenja važan za ovu temu sadrži u sebi prepoznavanje štetnih uticaja kojima kuća djeluje na one koji u njoj žive. Obzirom na materijalno porijeklo štetnih uticaja nameće se prepoznavanje tih uticaja po njihovoj materijalnoj prirodi, pa se mogu zapaziti dvije osnovne vrste uticaja: preko čestica i preko zračenja. Pod pojmom "čestica" ovdje se ne podrazumijevaju čestice u uobičajenom značenju već čestice kao najmanji materijalni uzorci izazivača štetnih uticaja: atomi, molekuli ili osnovni sklopovi neke materije u čvrstom, tečnom ili gasovitom stanju; mikrobi, jajašca, larve i slične "žive" čestice. Pojam "zračenja" ovdje podrazumijeva sve što se u fizici naziva zračenjem kao svojevrsnim oblikom prenosa energije. I dok su štetni uticaji od čestica manje-više poznati i predvidljivi, ono što je poseban "znak" savremenog stanovanja jesu nevolje sa zračenjima, posebno onima koja se ne mogu osjetiti čulima i koja zbog toga čine najopasniji skup štetnih uticaja. Ova zračenja se takođe mogu podijeliti, i to na zračenja koja se raznim spravama mogu mjeriti ili bar zapaziti (elektromagnetna, jonizujuća, radioaktivna i kosmička) što znači da im je priroda poznata, i ona zračenja čija je priroda još nepoznata, kod kojih se mogu mjeriti samo prateća poznata zračenja, ali koja mogu osjetiti ljudi koji su posebno obdareni (zračenja iz zemlje, kuca i predmeta -radiestezijska zračenja). Jedan od najopasnijih zagađivača prostora je RADON, radioaktivni gas koji izaziva rak pluca, a potiče od mineralnih građevinskih materijala, posebno onih koji su proizvod savremene tehnologije građenja. Dosadašnja istraživanja štetnih uticaja materijala koji se primjenjuju u građevinarstvu izdvojila su šest najopasnijih zagađivača prostora: azbest, otrovni materijali, rastvarači, radon, biološki zagađivači i sredstva za zaštitu od njih. Posebno opasni štetni uticaji potiču od zračenja koja se opažaju radiestezijski, a čija priroda još uvijek nije sasvim određena. Za sada se zna da takva zračenja imaju više oblika zavisno od svog izvora: prirodni talasi koji potiču od sastava i fizičkih osobina tla, Osobine pojedinih materijala sa gledišta građenja zdrave kuće još uvijek nisu jasno određene, ali se na osnovu istraživanja Dr Hartmana i Dr Palma mogu sažeto iskazati sljedeća svojstva: Nakon jednog ovakvog pregleda štetnih uticaja samo po sebi se nameće da za svaki pojedinačni materijal pokušamo utvrditi njegove osobine sa stanovišta zdrave kuće, što je predmet narednog dijela ovog teksta. 4. GRAĐEVINSKI MATERIJALI I NJIHOVE OSOBINE 10. PLASTIKA - Primjena plastike (osim one koja se sadrži u prethodno pomenutim materijalima) još uvijek nije tako opasna, ali djeluje prijeteće obzirom na razvoj tehnologije. Upotreba plastike u završnoj obradi i proizvodnji upotrebnih predmeta čini je, zbog neposrednog dodira sa čovjekom, izrazito važnom, što nameće potrebu za ozbiljnim ispitivanjima mogučih štetnih uticaja i nameće uzdržanost u opštoj ocjeni, ali i oprez u korišćenju. Sažeti prikaz navedenih osobina materijala koji se danas najviše primjenjuju dat je sljedećom tabelom:
5. MOGUĆI PRISTUP MATERIJALIZACIJI EKOLOŠKE KUĆE Bez obzira što istraživanja štetnih uticaja primjenjivih materijala još uvijek traju, osobine ovih materijala su ipak dovoljno poznate da bi se problem mogao odrediti i da bi se mogli postaviti pravci za njegovo rješavanje. Svakako da bi najispravniji pristup podrazumijevao pokretanje svih raspoloživih mogućnosti da se ispitivanja materijala pospješe i dovedu do nesumnjivih zaključaka na osnovu kojih bi se vršio odabir i postavljala načela primjene pojedinih materijala. Međutim, izgleda da bi za ovakav posao trebalo mnogo vremena, a stanje nameće hitnost djelovanja. Treći, i u okvirima ovog teksta posljednji, pristup podrazumjeva oslanjanje na provjereno i pouzdano - znači uvažava tradicionalne načine građenja, ali koristi postojeće raspoložive materijale. Ne poričući značaj prva dva pristupa, ipak izgleda da je treci pristup najupotrebljiviji kao polazište materijalizacije ekološke kuće. 6. MOGUĆA PRIMJENA PRAVILA: NAČINI TRADICIONALNI - MATERIJALI POSTOJEĆI Paracelzus je pisao: "Sve je otrov, samo je pitanje mjere." I to je tačno. Svaki od danas raspoloživih materijala može biti, u određenim okolnostima, opasan po zdravlje. Idealnog materijala nema. Ali "idealno" kao pojam može biti veoma korisno u smislu postavljenog cilja, uz svijest o tome da je ono što je blizu idealnog, sasvim zadovoljavajuće. Pokušaj da se na osnovne građevinske dijelove kuće primjeni navedeno pravilo mogao bi izgledati ovako: 10. ZVUČNA IZOLACIJA- Umjesto mineralnih vlakana koristiti proizvode od bitumena i nelijepljene plute. Strah ili lijenost mogu uticati da ove preporuke izgledaju kao uputstva za "bacanje para", ali je od te primjedbe tačno jedino to da je ovakav način građenja malo skuplji od uobičajenog. Masovna primjena ovog načina građenja podstakla bi proizvodnju zdravih materijala, što bi, s druge strane, uticalo na smanjenje pojedinačnih cijena. Svakako da jedan ovakav tekst ne može riješiti sva pitanja o načinu građenja ekološke kuće, јеr je to pitanje složeno i zahtijeva rad na još nekim poljima istraživanja kao što su: 1. pitanje otklanjanja štetnih uticaja koji potiču od instalacija, 2. pitanje "priliva i odliva" i stepena iskorišćenosti energije, 3. pitanje troškova koje je posebno neizvjesno u našim današnjim okolnostima i 4. pitanje materijali zacije upotrebnih predmeta i sredstava za održavanje domaćinstva. Ali, ako i "put od 1000 milja počinje jednim korakom" neka ovo bude bar priprema za jedan od koraka na putu do zdrave kuće.
Tekst preuzet iz knjige: Univerzitet Crne Gore
|