Archaeology
Cinematography/Theatre
History
Literature
Music
Painting

  | home | about site | who we are | contact |




Lord Alfred Tennyson - 1809 -1892

English poet from the period of romantism, is one of the greatest representatives of Victorian poetry. He started writing in the early childhood.

Lord Alfred Tenison

Engleski romantičarski pjesnik, jedan od najvećih predstavnika poezije viktorijanskog doba. Poeziju je počeo pisati u ranoj mladosti po uzoru na lorda Bajrona. Studirao na Triniti koledžu u Kembridžu. Napisao brojne lirske pjesme, elegije, poeme prefinjene forme i elegičnosti. Najpoznatija djela su mu: P/eoie(1833), In memoriam (1850), Kraljvvske slike (1859), Sonet o Crnoj Gori (1877) i dr. Autor je i nekoliko drama i pozorišnih komada. Sahranjen je 6 oktobra 1892. godine na „Pjesničkom uglu" na Vestministerskom groblju.




MONTENEGRO

They rose to where their sovran eagle sails,
They kept their faith, their freedom, on the height
Chaste, frugal, savage, arm’d by day and night
Against the Turk; whose inroad nowhere scales.

Their headlong phasses, but his footstep fails,

And red with blood the Crescent reelsfrom fight
Before their dauntless hundreds, in prone flight
Ву thousands down the crags and thro’ the vales.

O smallest among peoples! rough rockthrone
Of Freedom! Warriors beating back the swarm
Of Turkish Islam for five hundred years,

Great Tsernogora! Never since thine own
Black ridges drew the cloud and brake the storm
Has breathed a race of mightier mountaineers.

 

CRNA GORA

Uzdigli se do visina đe no klikću orli carski.
Svoju vjeru sačuvali i slobode sunce vrelo.
Danju - noću na nogama, hrabro stoji pleme cijelo
sa rukama na oružju, protiv hordi agarjanskih.

Nadiraše bez prestanka al' prodrijeti ne mogaše
sila turska, salamana po klanacah ovijeh svetih.
Krvavi se polumjesec sa bojišta povraćaše,
ranjen mačem Prometeja po stijenama razapetih.

O najmanji od naroda! Tvrda stijeno tvrđeg kraja!
Prijestolje od slobode, ti velika Crna Goro!
Protiv sile otomanske ti se rveš mišcom golom,
Sa stotinom na hiljade ratujući naokolo.

Otkako je oblak pao đe se krš sa nebom spaja,
U njedrima tvojim nije bilo boljeg naraštaja.