Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip


 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |




Andreacijeva povelja o izgradnji crkve Sv. Tripuna iz 809. godine


Iz knjige koju je 1996. godine izdalo Ministarstvo Kulture Crne Gore




Riječ o Andreacijevoj "povelji":
Tekst ovoga dokumenta prvi je objavio D. Farlati ne navodeći porijeklo, tj. ne govoreći đe se isti nalazi. Očito je da tekst koji je Farlati pred sobom imao nije original. Naime dokument u obliku u kojem ga je Farlati viđeo, ne može biti original ni po diplomatičkim formulama niti po načinu izlaganja. Zato su u pravu bili svi oni istraživači koji su ga smatrali bar kasnijom preradom ako ne i falsifikatom. Potpuni falsifikat vjerovatno ipak nije, jer sadži podatke o najmanje dvijema istorijskim ličnostima: O Andreaciju i o njegovoj supruzi Mariji. Naime, godine 1848, pronađen je njihov sarkofag sa natpisom koji po tipu slova odgovara prvim decenijama IX stoljeća. Tim otkrićem djelimično je povraćeno povjerenje ovom dokumentu. To se naročito odnosi na dio o osnivanju kotorske katedrale i na kupovinu moštiju Sv. Tripuna. Sve ostalo može biti plod književnih maštanja o nesrećnoj ljubavi bilo dukljanskoga sudije, bilo o nekoj nezabilježenoj nesrećnoj ljubavi Andreacijeve kćeri Teodore, ali isto tako i o njenoj želji da se zamonaši i tako odrekne zemaljske ljubavi i prirodne želje svakoga zdravoga ljudskoga bića da osnuje svoj dom, izrodi potomstvo i tako produži porodičnu lozu. U zamjenu za to, legenda joj je podarila klauzuru, tj. život u skoro potpuno zazidanoj ćeliji u kojoj su uslovi za opstanak bili veoma surovi. Tu se uz osnovne potrebe opstanka moglo živjeti samo u veoma strogom postu i molitvi Gospodu za otkupljenje grijeha cjelokupnog ljudskog roda. Ali, ne smijemo zaboraviti da je u to vrijeme takvih pojava bilo veoma mnogo u vaskolikom hrišćanskom svijetu.

====================


INSTRUMENTUM CORPORIS NOSTRI GLORIOSI
CONFALONIS SANCTI TRYPHONIS



Anno a Christi Incarnatione octingentesimo nono die decima tertia Januarii.
Ego Andreatius et cum conjuge mea Maria, et cum filio meo Petro, et cum filia mea Maria, et cum filia mea Theodora aedificavimus ecclesiam S. Mariae infunaria. Et filia mea Maria tulit virum, et alia noluit virum, et dixit ad patrem suum: >> Fac mihi inclausuram in S. Maria ad partem dexteram<<. Et fecit ei pater sicut placuit filiae suae. Et iudex qui sedebat in Duchia, audivit quod esset pulcra, voluit eam tollere per forzam. Et deinde audientes amici eius, dixerunt ei, et patri eius domino Andreatio. Et dominus Andreatius dixit filiae suae: >>Fillia, audivi haec, quia judex in illa nocte habet te tollere<<. Illa respondit: >>Pater mi, melius est mihi mori, quam hoc scelus perpetrare<<. Et illa nocte pater eius excludit illam. Et in illa die venit judex cum gente multa et quaerebant filiam domini Andreatii; et non invenit eam. Et post annorum curriculum venerunt Venetici et adduxerunt corpus s. Tryphonis. Et quando audivit dominus Andreatius quod habent ipsi Venetici corpus s. Tryphonis, abiit ad ipsam navem et dixit ad Veneticos: >>Rogo vos, amici carissimi, vendite mihi corpus s. Tryphonis<<. Et dixerunt Venetici: >>Si tu promittis servire ei cum tota mente et amore, vendimus tibi, et si non, non dabimus tibi eum<<. Et deinde promittit se vovere ecclesiam in eius nomine. Et vendiderunt eum domino Andreatio. Et compravit illum per ducentum solidos romanos; et unam coronam gemmatam per centum solidos, fiunt simul trecenti solidi. Et quando eum exposuerunt de navi, venerunt clerici secundum ordinem, qui pertinet, ad sacrum Corpus. Quando autem portaverunt per viam fori corpus s. Tryphonis, et stetit. Et venit nauclerius, qui eum adduxerat, et dixit: >>Oh s. Tryphon, tanto tempore te adduxi, et modo hic passum perge<<. Et extorsit eius os usque ad aures; et hoc fecit primum miraculum. Et clerici oraverunt ad s. Tryphonem, et fecit misericordiam super ipsum nauclerum. Et portaverunt eum paulo, et fixit se. Et dominus Andreatius cum conjuge sua Maria fecit in illumlocum ecclesiam in nomine eius, et permanent usque in hodiernum diem ad laudem et honorem s. Tryphonis. Et haec fuit subjecta domini Andreatii, quam habuit, et dedit eam filiis suis. Ad unum filium dedit centum solidos. Et hi sunt liberti eius: Marinus et Premarch; et sunt comprati in una scarenca de s. Triphone, et alia generatione de Zaratinis nomine Granzi, et sunt liberti, et non dicatis eos liberti, sed fratres.

--------------------------------------------------------------------------------

ISPRAVA O TIJELU NAŠEG SLAVNOG
ZASTAVNIKA MUČENIKA SVETOG TRIPUNA



Ljeta po ovaploćenju Hristovom osam stotina devetog, trinaestog dana januara.
Ja, Andreaci sa mojom ženom Marijom i sa mojim sinom Petrom i sa mojom ćerkom Marijom i sa mojom ćerkom Teodorom sagradismo crkvu svete Marije Infunarije. I moja kći Marija se udade, a druga nije htjela muža. I reče svome ocu: ''Načini mi odjeljak u Svetoj Mariji sa desne strane''. I otac joj načini kako je željela njegova kći. A sudija, koji je živjeo u Duklji, čuo je da je lijepa i htio je da je silom uzme. A onda njeni prijatelji, čuvši to, rekoše njoj i njenome ocu, gospodinu Andreaciju. I gospodin Andreaci reče svojoj kćeri: ''Kćeri čuo sam da sudija ove noći ima da te odvede''. Ona odgovori: ''Oče moj, bolje mi je da umrem, nego taj zločin da pretrpim''. I te noći ju je otac udaljio. A tog dana dođe sudija sa mnogo ljudi i potraži kćer gospodina Andreacija, i ne nađe je. I pošto su protekle godine, dođoše Mlečani i doniješe tijelo Svetog Tripuna. I kad je čuo gospodin Andreaci da ti Mlečani imaju tijelo Svetog Tripuna, ode na samu lađu i reče Mlečanima: ''Molim vas , predragi prijatelji, prodajte mi tijelo Svetog Tripuna''. A Mlečani rekoše: ''Ako obećaš da ćeš mu služiti cijelom dušom i ljubavlju, prodajemo ti, a ako ne, nećemo ti ga dati''. I najzad je obećao da njegovom imenu posveti crkvu. I prodadoše ga gospodinu Andreaciju. A kupio ga je za dvjesta vizantijskih zlatnika i za jednu krunu ukrašenu dragim kamenjem od sto zlatnika, što je bilo ukupno trista zlatnika. A kad su ga iznijeli sa lađe, dođoše sveštenici, u redu koji se protezao do svetoga tijela. Ali kada su nosili putem napolje tijelo Svetog Tripuna, ono se zaustavi. I dođe mornar, koji ga je bio doveo i reče: ''O, Sveti Tripune, toliko sam te vremena vozio, pa sad samo kreni korak'', i izokrenuše mu se usta sve do ušiju. A ovo je učinio prvo čudo. A sveštenici su molili Svetog Tripuna, i on se sažalio na tog mornara. A docnije su ga odnijeli i učvrstio se. A gospodin Andreaci sa svojom ženom Marijom načini na onom mjestu crkvu u njegovo ime, i ostala je do današnjeg dana na hvalu i čast Svetog Tripuna. A bila je podređena gospodinu Andreaciju, koji je držao, i dao je svojim sinovima, a jednom sinu dao je stotinu zlatnika. A ovi su njegovi oslobođenici: Marin i Premark. A bili su kupljeni prilikom iskrcavanja Svetog Tripuna, i iz druge generacije od Zaratina po imenu Granci, a oslobođenici su, ne zovite ih oslobođenicima, već braćom.


Lit.: D. Farlati - J. Coleti, Illiricum sacrum, VI, Venetia 1800, 425.


Natpis na Andreacijevom sarkofagu (poslije 809 g.)

Riječ o natpisu:
Ovaj natpis je veoma značajan, jer nam potvrđuje da su bar neki od podataka sačuvanih u interpolisanim ispravama o osnivanju katedrale kao i o prenosu moštiju Sv. Tripuna vjerodostojni. Sve do 1840. godine kada je pronađen sarkofag sa ovim natpisom, na sadržinu navedenih dokumenata gledalo se sa dosta podozrenja. V. Objašnjenje uz tekstove takozvane Andreacijeve povelje.

==================




+ In nomine Domini. Ego Andreaci una cum conigue mea Maria edificavimus arca ista et requivimus in ipsa. + Vos omnes q(u)i legitis rogatis Deus pro nos pecatoris. (!).

----------------------------------------------------------

+ U ime gospodnje. Ja Andreaci zajedno sa mojom ženom sagradili smo ovu grobnicu i počivamo u njoj. + Vi svi koji čitate molite Boga za nas grešnike.




Lit.: Šekularac, 23-24.