|
|
Zahvaljujemo se gospodinu Milanu Mandiću, što nam je poslao ovaj tekst i podsjetio nas na rok scenu u Crnoj Gori prije nekolike decenije.
Milan Mandić
TITOGRADSKA ROK SELEKCIJA
O NAJBROJNIJOJ ROK GRUPI I NAJAMBICIOZNIJEM PROJEKTU TE VRSTE DO DANAS U CRNOJ GORI
Projekat koji se smatra najambicioznijim u dosadašnjim zbivanjima na rok sceni Crne Gore imala je Titogradska rok selekcija (TRS) koja je djelovala polovinom 7o-tih godina p.v. Svojim nazivom, stilom i brojem instrumentalista odražavala je progresivne tendencije u zapadnim i domaćim centrima roka koje su zbog zahvata osuđivane na brz nestanak. Umnožavanjem broja muzičara na pojedinim instrumentima Titograđani su odavali uzore ( npr. The Allman Brothers Band)i nadovezivali se na grupu klavijaturiste Tihomira Popa Asanovića u Zagrebu, YU pop selekciju u Zagrebu a stilski su stremili ka eklektici u roku s naglaskom na autorskim kompozicijama i tekstovima sa temama o dilemama individualnosti i dubokog doživljaja svijeta.

Titogradska rok selekcija u skraćenom izdanju-Vučković, Ćosović, Ibrahimbegović i Jovanović
Prvi nastup TRS je imala u sali za fizičko vaspitanje Titogradske gimnazije tokom 1976. godine u punom osmočlanom sastavu. Vokali-Slobodan Vučković osnivački član, autor muzike i tekstova i Srđa Radović. Gitaristi-Rale Jovanović, Radović i Dejan Ćosović. Klavijaturisti-Šime Ujkić i Savino Batanov. Na bubnjevima Dzibi Ibrahimbegović i Momica Glomazić i na basu Japanac. Izvedene su kompozicije Vučkovića i Jovanovića. Nastup je bio snimljen na jednom malom kasetašu domaće proizvodnje s jednim mikrofonom i ta kaseta je neko vrijeme kružila po muzičkim krugovima kao raritet da bi joj se vremenom izgubio svaki trag.
Na žalost, fotografija i medijskog predstavljanja tog muzičkog trenutka nije bilo. Od svjedočanstava postojanja TRS ostalo je par fotografija iz kasnijeg perioda kada je ona djelovala sa manjim brojem članova i sjećanja na njen impresivan nastup-njenom skladu, monumentalnom zvuku njene verzije progresive, instrumentalističkom umijeću i senzibilitetu muzičara koji su stremili većim nivoima muzičkog mišljenja. No kako je vrijeme prolazilo pokazalo se da je to bio i jedini nastup TRS u tom obimu.

UČESNICI POP PARADE 1977. GODINE-članovi Titogradske rok selekcije,
barskog Napokona i pjesnik i poštovaoc roka Vea Lazarević
Vremenom Selekcija, koja se sa osam članova svela na četiri i trajala skoro dvije godine, nastupala je na Pop paradama u Titogradu, Baru i Nikšiću koje je organizovao njen lider Vučković i tih događanja on se rado sjeća.
-Imao sam ideju da pokrenem neke krupne stvari u Crnoj Gori i njenoj rok muzici. Nailazili smo na odličan odziv publike kao tada u auli Pravnog fakulteta u Titogradu koja je te osme decenje bila prava pop i rok scena u vrijeme vikenda. Titogradsku rok selekcija je nastupila sa manjim brojem članova-ja kao vokal, Rale gitara, Dejan bas i Dzibi bubnjevi i uz svoje pjesme izvodili smo standarde iz opusa grupa Free, CCR, Rolling Stones i dr. Na Paradi te 1977. godine je gostovala i grupa iz Bara, Napokon u sastavu Čedo Popović, bubnjevi, Zoran Veljić Sančo, vokal, Saša Perović, Lekavski Baća, gitara, Neven Marković, klavijature i na basu izvjesni Sin iz Kovina. Iz ove barske postave kasnije se razvio Ružin trn, bend koji je postigao zavidan uspjeh. Pop parada se sa navadenim učesnicima javljala u Nikšiću i Baru a na jednom od tih nastupa gostovala je i Beogradska grupa Tilt sa Dejanom Cukićem. Dešavanja te vrste su bila neophodna mladima ali medijska i produkcijska potpora u Crnoj Gori je tada bila izuzetno slaba i entuzijazam se brzo gasio. No ostala su sjećanja i poneka fotografija.
Slobodan, koji se danas bavi prevođenjem i lijepom književnošću u Baru, podsjeća i na genezu bavljenja rokom mnogih članova iz TRS koja je poslije par godina prestala da djeluje. Od brojnih grupa od sredine 6o-tih u kojima su svirali on ističe izvjesnu super grupu u kojoj je pjevao i u kojoj su nastupali Titograđani sa velikim muzičkim iskustvom, Mirčeta Popović, gitara i vokal, Momica Glomazić, bubnjevi, Janko Jeknić, bas, violina, klavir i čelo i Zlatko Zakrajšek, klavijature.
|
|