|
|
|
|
Ludvik Kuba: CRNOGORSKA KAPELA (fragment) Prvi crnogorski kapelnik bio je Čeh po imenu Šulc, od ljudi uobičajeno zvani Šulac. On je Crnoj Gori komponovao oficijelnu himnu (Ubavoj nam Crnoj Gori). Odavde je otišao već prije mnogo godina, kada je knjaz rasformirao muziku, i u inostranstvu bijedno okončao. Godine 1879. je ideja o crnogorskoj kapeli ponovo oživljena, i to ponovo zaslugom Čeha, gospodina Vimera, dvadesetpetogodišnjaka, apsolventa praške orguljske škole, čiji ga "grb" (znak) na kapi, oblika lire, označava kao "crnogorskog knjaževskog kapelnika".  Franjo Vimer, crtež Ludvika Kube Vimer je postao kapelnik - a da nije imao ni nota, niti instrumenata, pa čak ni - vjerujte muzičara! Bio je general bez vojske, bankar bez para, vladar bez podanika, bio je papa među Kinezima! Dakle, preuzeo je na sebe vrlo osjetljivu ulogu: da od (navodno) čuvene stijene crnogorske nemuzikalnosti, čarobnim dodirom svog kapelničkog štapića, po Mojsijevom naređenju učini čudo i neočekivano otvori izvor muzičke umjetnosti za kojim je crnogorska rezidencija prefinjenog ukusa, Cetinje, zaista vapila. Već drugog dana, nakon mog dolaska u Podgoricu, bio sam pozvan na ručak u njegovu školu, bolje rečeno u kasarnu; jer su ti momci stvarno vojnici, imaju na čelu oficira u činu vojnog komandira. (Stupajući u Vimerov orkestar moraju u njemu provesti najmanje deset godina, a da za to vrijeme ne mogu koristiti bilo kakvu slobodu). Nakon što me proveo kroz raskošnu kasarnu, naredio je svojim štićenicima da se spreme za muziciranje. Sišao sam dolje, sjeo na klupu na drvenom balkonu prvog sprata, koji bi se valjda mogao nazvati verandom, jer je to ustvari, velika otvorena izba u sredini kuće. Posjedalo je i četrdeset crnogorskih sokolića, doduše bez handžara, džeferdara i jatagana, ali zato sa instrumentima koji nekada sa mnogo većom britkošću kidaju ljudsku utrobu: klarinetima i flautama, poljskim trubama i rogovima, trombonima i helikonima itd. Zemljakova ruka se podiže, a odmah potom zatreperi sav vazduh, i uz to i ta turska kula do temelja zatreperi zvučnim akordom kojim je snažno počela mješavina južnoslovenskih pjesama, Zaista je neshvatljivo kako je moguće postići ovakvo muziciranje bez grešaka u okolnostima u kojima je Vimer počeo raditi, i to u petomjesečnom terminu! |