Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip







 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |

Zahvaljujemo se gospodinu Goranu Ivaniševiću, koji nam je poslao biografiju svog oca - Božidara Ivaniševića. Tekst koji smo objavili je fragment iz knjige koja treba da izađe. Na ovaj način će biti prezentovano i sačuvano muzičko blago jednog od veoma znamenitih crnogorskih umjetnika - Božidara Ivaniševića.



Dr Goran Ivanišević
BOŽIDAR IVANIŠEVIĆ "KAD PROŠETAM CRNOM GOROM"










PREDGOVOR

"Kad prošetam Crnom Gorom" pjesmarica je i prva dugosvirajuća ploča Božidara Ivaniševića. Pjesmu ista naslova čuo sam i 22. svibnja 2006., u zgradi Vlade Crne Gore u Podgoroci, očekujući rezultate glasovanja na Referendumu za samostalnost Crne Gore.

Tko je Božidar Ivanišević, odakle potječe, što je stvorio i zašto ga treba predstaviti današnjim Crnogorcima i svim stanovnicima Crne Gore pokušali smo osvijetliti na sljedećim stranicama. Budući da u tome sudjeluje njegov sin subjektivnost je bilo teško izbjeći. Jesmo li u tome uspjeli ostavljamo na prosudbu budućim čitateljima.

Ugodna mi je dužnost zahvaliti svome ocu Božidaru koji mi je u našim razgovorima otkrivao nepoznate detalje iz svojega života. Posebno hvala nećakinji Jeleni Konatar, koja mi je pomogla oko sakupljanja građe i fotografija. Zahvaljujem Ivoru Ivaniševiću na grafičkomu oblikovanju knjige i tiskari Interprint iz Zagreba na njezinu tiskanju.

 

U Zagrebu, 19. srpnja 2006.

Dr. Goran Ivanišević




BOŽIDAR IVANIŠEVIĆ - biografija

Božidar se Ivanišević rodio 31. prosinca 1920. godine na Cetinju, u obitelji Donjokrajca Đura Krstova Ivaniševića i Marice rođene Nikolić iz Dobrote. Kršten je kod kuće i upisan u knjigu u Cetinjskomu manastiru. Krsni je kum bio dr. Ognjenović sa Cetinja.

Božidar je završio tri razreda osnovne škole na Cetinju, dok je IV. razred i malu maturu (I.-IV. razred) završio u Senti. V.-VII. razred gimnazije polazio je u Subotici. Bio je đak "dobraš", prolazivši s dobrim uspjehom. Ponavljao je IV. razred gimnazije zbog bolesti, a VII. zbog "mangupluka" tj. neredovitog pohađanja. Od predmeta, volio je jezike, zemljopis i povijest, koji su mu dobro išli. Maturirao je na Gimnaziji na Cetinju.

U Senti je s 15 godina počeo igrati nogomet za SAK (Senćanski atletski klub). Igrao je lijevo krilo i dobio nadimak Snideler, po nogometašu žongleru bečke reprezentacije. Godine 1937. bio je srednjoškolski prvak Vojvodine na 100 m na natjecanju u Subotici, drugi ili treći u skoku u vis. U istomu je gradu bio treći u troskoku na natjecanju za pehar Politike. Igrao je i stolni tenis. S Božidarom je bio u razredu kasnije poznati stolnotenisač Tibor Harangozo (1922.-1978.).

Božidar je od djetinjstva pokazivao zanimanje za glazbu (muziku). Od svoje muzikalne majke učio je stare crnogorske pjesme. Istu je sklonost pokazivao i nakon preseljenja u Vojvodinu. Tu je 1930-ih godina živio graditelj tambura i gitara Lajoš Bacan od kojega je Božidar kupio tamburu za 200 dinara koje mu je poslao brat Vasilije (1913.-1990.). Božidar je lijepo pjevao dalmatinske pjesme i nastupao zajedno s Branislavom Branom Martinovićem koji je svirao gitaru. Nastupali su na plesnjacima, a kasnije je Božidar i samostalno nastupao. Godine 1937.-1938. Božidar je bio član društva "Budućnost" u kulturnoj sekciji, gdje je glumio u komadima s pjevanjem, npr. "Djevojačka kletva".

Godine 1940. postao je član SKOJ-a i bio omladinski rukovoditelj. Od 13. srpnja (jula) 1941. sudjelovao je u Narodno-oslobodilačkom pokretu, kao pripadnik Cetinjske čete Lovćenskoga odreda sa zadatkom u pozadinskomu štabu na Cetinju. Uhapšen od Talijana, robijao je u cetinjskomu zatvoru, gdje je obolio na pluća i postao trajni invalid. Po izlasku iz zatvora, nakon nekog se vremena prebacio u Hrvatsku. Dolaskom u Zagreb radio je u Državnoj riznici Nezavisne države Hrvatske.

Godine 1944., u Zagrebu, počeo je pisati pjesme za zborove. Kao pripadnik Jugoslavenske armije, od svibnja do listopada 1945. uključio se svojim tenorskim glasom u kulturno - prosvjetnu sekciju i pjevao u zboru I. armije. Pjevanje je usavršavao oko godinu dana u profesora Fritza (Miroslava) Lunzera (1896.-1970.) i Drage Hržića (1896.-1978.). Godine 1947. zapjevao je na Radio Zagrebu, gdje je primljen kao solist za zabavnu i narodnu glazbu. Pjevao je prvenstveno narodne pjesme, među kojima naročito stare crnogorske pjesme. Bili su to prvi snimci crnogorskih narodnih pjesama na radio valovima poslije II. svjetskoga rata. Stalni je solist Radio Zagreba bio je do 1956. godine. Godine 1946. se reaktivirao kao vojni službenik s činom poručnika i ostao raditi u Armiji do 1951. Godine 1951. natjecao se na audiciji, ali nije primljen u Zbor Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.

Od 1951. godine, na prijedlog Emila Kutijara (1906.-1979.), bio je godinu i pol dana I. tajnik Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske. Upoznao je mnoge velikane hrvatskoga glumišta i kulture, npr. književnika Dragu Ivaniševića (1907.-1981.), lektora u Hrvatskomu narodnom kazalištu. Drago su i Božidar Ivanišević imali svoje kancelarije u podrumu zgrade HNK-a te su im telefonski pozivi često bili krivo spajani. Bio je tajnik artističke pozornice u Zagrebu i s Perom Mihanovićem osnovao "Varijete" čijemu je imenu i sam kumovao.

Godine 1951. započeo je snimati gramofonske ploče, najprije na 78 okretaja (10 ploča), a kasnije na 45 i 33 okretaja, ukupno 20-ak ploča. Na prijedlog profesora i dirigenta Slavka Zlatića (1910.-1993.) prešao je u Državni narodni ansambl narodnih igara Lado kao solist, što nije uspjelo nikomu prije ni poslije njega. S Ladom je gostovao u Ateni, u većim gradovima tadašnje Jugoslavije, posebice u Dalmaciji i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Godine 1954., na festivalu folklora u Langholenu u Engleskoj, osvojio je među 45 nacija I. nagradu za folklorno solo pjevanje. Na osnovu te nagrade uslijedila je turneja u trideset najvećih gradova Engleske. Pjevao je u dva navrata u Albert Holu u Londonu, kao i na filmskom festivalu u Edinburgu. Nastupao je sa starim pjesmama bez muzičke pratnje. S Ladom je gostovao i u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj, Mađarskoj, Poljskoj i kao radio pjevač dva mjeseca u Grčkoj. U stilskom i izražajnom pogledu uzori su mu bili Vuka Šeherović i Rešad Bešlagić. Gostovao je i u Sovjetskomu Savezu s muzičkim ansamblom Montenegro 5, kao i u Kursalu u Bernu u Švicarskoj. Sudjelovao je na jugoslavenskim festivalima Beogradsko proleće i Ilidža i osvojio dvije prve nagrade. Godine 1963. i 1968. gostovao je u Sjedinjenim američkim državama, a 1976. u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Oslanjajući se na najbolje tradicije crnogorskoga izvornog melosa skladao je sam veći broj pjesama s različitom tematikom.

Poznati hrvatski skladatelj i dirigent Pero Gotovac (1927.), koji je bio urednik Jugotona, napisao je na prvoj dugosvirajućoj ploči narodne glazbe Božidara Ivaniševića "Kad prošetam Crnom Gorom": "Najznačajnija njegova (Ivaniševićeva) djelatnost je u svakom slučaju, rad na kompozitorskom odnosno stvaralačkom polju. Prikupljajući niz godina motive iz Crne Gore, ušavši duboko u sve karakteristike poezije i melosa svoga kraja, uspio je na toj osnovi stvoriti čitav niz pjesama, koje je narod vrlo brzo pigrlio i zavolio, tako da ih danas smatra svojim vlastitim. Neobično poetski tekstovi, muzički oblikovani na svoj specifičan, a opet adekvatan način, po svome sadržaju i formalnoj strukturi, čisti su odraz narodnog shvatanja i poniranja u svu etiku takvih, inače originalnih muzičko-folklornih umjetničkih oblika. Nema sumnje da je Ivanišević, putem svog specifičnog oblikovanja i fine stilizacije uspio, pomalo opor crnogorski melos, probližiti širem krugu slušalaca i učiniti crnogorsku pjesmu popularnom".

Najjače je Božidar Ivanišević djelovao na području narodne glazbe tijekom svoga 35 godišnjeg boravka u Sarajevu. Tu je s kolegama osnovao Udruženje muzičara Bosne i Hercegovine i bio njegov prvi predsjednik tijekom osam godina. Plod njihova rada je i organizacija festivala narodne glazbe Ilidža. U znak zahvalnosti, Udruženje mu je , u znak zahvalnopsti, poklonilo švicarski ručni sat "Helvetia" s posvetom "Udr. muz. SR BiH svome predsjedniku B. Ivaniševiću Sar. 3.IV.1968." U Sarajevu je radio kao voditelj predstavništva poduzeća Industriaimport iz Titograda (danas Podgorica).

Božidar je Ivanišević pjevao i pred Josipom Brozom Titom na Brijunima, na VIII. Kongresu KPJ u Beogradu, prigodom državničkih susreta Tita s Hruščovom (supruga Nina Hruščov je izjavila nakon koncerta "Očen' harašo", a Božidar joj je Ivanišević poljubio ruku), Naserom, Enver Hodžom i drugima.

Godine 1992. napustio je Sarajevo, sklanjajući se od strahota rata i vratio u Crnu Goru. Tu se trajno nastanio u svojoj kući u Prčanju u Boki Kotorskoj.

Godine 2003. dobio je republičku nagradu Crne Gore za životno djelo.

Na kraju moramo spomenuti da se Božidar Ivanišević s radošću sjeća svojega boravka i svestranoga djelovanja u Zagrebu i Hrvatskoj. Uvijek spominje osobe koje su mu pomagale kada je to bilo najpotrebnije, npr. dr. Zvjezdana Stellu iz Opatije.



Kazalo pjesama

Ako me voliš kao i prije
Bejturane, jado
Boko moja mila
Cetinjske noći
Cvijet momče planinama bralo
Ča može biti ljepše
Da li ima što milije
Dan
Divni Titograd
Djetinjstvo
Dobro došli kićeni svatovi
Donji Kraj
Durmitore, pjesmo živa
Dva brodića b'jela
Đedo mi priča
Đevojka Rožajka
Falila se žuta dunja
Gdje si zoro (R. Dubljević)
Gledao sam
Ja prošetah zelenijem lugom
Jedna dlačica sa kičice
Jedna želja
Jedno jutro u svitanje zore
Jutros mi se rujna zora
Kad prošetam Crnom Gorom
Kad volim
Kari Šabanovi (A. Ivanović)
Kordun
Korila me moja majka
Lesendro
Mlada Pivljanka (M. Koprivica)
Momak i đevojka
Neka cvjeta rosno cvijeće
Nemoj draga tugovati
Neumarla ljubav
Neznam što mi bi
Od Igala do Ulcinja
Oj Cetinje, ponos grade
Oj planino, moj' planino
Oj vesela veselice
Ovo dvoje bor i jela
Pitala si šta je ljubav
Pjesma naše sreće
Pod Lovćenom zeleni se trava
Pođe Mare na vjenčanje
Poigraj, poskoči
Poljem se vije
Popuhnu vihor od mora
Poslednja pesma
Priča o jednom gradu
Razbolje se jedno momče
Redom ide redica
Ribarska želja
Sa Lovćena
Sarajevo na Miljacki grade (M. Bogunović)
Sestra mi se udaje
Sinovi moji mali (A. Ivanović)
Sjedio sam i gledao
Slušaj
Spokojna budi
Sunce sa Mratinja (Pivsko jezero, R. Dubljević)
Šta je čovjek bez ljubavi
Teško li je zapjevati
Uz trpezu
Vila bana sa planine zvala
Zavičaj
Život je ljubav