Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip







 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |




Miodrag Šćepanović
SKULPTURE



Miodrag Šćepanović

MIODRAG ŠĆEPANOVIĆ, vajar, rođen 21.10.1953 godine u Kolašinu.
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Kolašinu.
Diplomirao je na fakultetu likovnih umjetnosti, odsjek vajarstvo, u klasi prof, Miše Popovića 1983. godine u Beogradu.
Član je ULUCG-a od 1990. godine
Adresa: Selišta 81250 Kolašin
tel:081 864 581, 069 221 677




"Dok klešeš kamen, otkrivaš duh materijala i njegova svojstva.
Tvoja ruka misli i prati misao materijala". (Brancusi)


Miodrag Šćepanović, crnogorski vajar izuzetnog likovnog senzibiliteta u svom lirski intoniranom stvaralaštvu projektovao je vlastiti humanistički stav, kao principijelno načelo, kroz etiku 'vječne čednosti i tijesnu vezu između čovjeka i prirode. U kamenim oblucima poput Неnrу Moore-a koji kaže da od njih milion pored kojih prođe šetajući obalom, primjeti sa uzbuđenjem samo one koji odgovaraju njegovom interesovanju za formu u tom trenutku, Šćepanović je birao one koji su oblikom, veličinom i bojom animirali njegove imaginative i čulne senzacije. Poštujući, a priori, energetska svojstva materije - kamena i polazeći od svojih intelektualnih i emotivnih nadahnuća, on je kroz klasični ideal ljepote koja se javlja, prije svega, u obradi forme, realizovao djelo koje svojim vitalističkim i estetskim vrijednostima reflektuje modernističke skulptorske postulate.

Neobrađena materija koja posjeduje dvopolnost savršenstva iskonskog stanja, neposredno uzeta iz prirode, sa rijeke Svinjače, bogate raznobojnim vulkanskim kamenjem, artificijelnim intervencijama dobila je nova svojstva.



Iz kamena se rađaju formati kamernih dimenzija i ograničenog motivskog repertoara u kojemu, kao kod Rista Stijovića, dominira lik žene kao introvertne jedinke ili majke sa djetetom u naručju, i životinjski svijet. U stilizovanim, idelizovanim formama oslobođenim od nebitnih detalja naglasio je samo neophodne karakteristike. Iz kompaktne mase čistog volumena diskretno se izdvajaju organski oblici, dok su likovi svedni na opsjene forme zatvorene u svoj magijski svijet. Crte lica su pretvorene u amorfnu masu koja prikriva lik muze, svetice, heroine iz drevnih vremena ili okamenjenu masku lišenu emotivog izraza, dok su oči definisane kao pukotine- urezi koji upućuju na pogled okrenut prema virtuelnim unutrašnjim ritmovima.



To su višeprofilisane skulpture koje ponekad predstavljaju simbiozu - savršenog profila kameje i blago fasetiranog anfasa poput radova ranog kubizma ( Ženski portret). Oblici kao da se rađaju rastom energije iz unutrašnjosti kamena koja se na površini pretvara u vibrantne, ustalasane površine koje stvaraju harmonično djelo realističko - asocijativnog prosedea. Njegove skulpture nemaju značenje simboličke ili metaforičke tajanstvenosti. One su povezane sa misterijom života u njegovom izvornom, egzistencijalnom smislu. Ono što na njegovim radovima plijeni našu pozornost je "radost stvaranja", virtuozna obrada i suptilan osjećaj u tretiranju skulptorske mase i forme. Kamen je pod njegovim rukama dobio mekoću koja mijenja njegova prirodna svojstva. "Žile i godovi" koje su u morfološkom sastavu oblutaka formirali vrijeme i voda, tragovi trajnog i vječnog, utisnuli su u Šćepanovićevo vajarsko djelo arhetipsku matricu. Polazeći od načela ab antiquo i njegove ideje o statičnosti, nepokretnosti, on je prirodni integritet autonomne, graciozne i prefinjene forme u prostoru izrazio jasno definisanim trodimenzionalnim korpusom. Međutim, ritmalnim kadencama formalnih elemenata manifestovao je pokret unutrašnjeg gibanja koji se reflektuje i razvija na površini plastično-strukturalne slojevitosti. Uglačanost do visokog sjaja, prelivanje svjetlosti u sjenke i sjenke u svjetlost - skulptorski sfumato, suptilne linearne kadence, formiraju djelo koje reflektuje estetske i kreativne karekteristike Modeme. Impresionističko tretiranje materije ostvareno je kroz prefinjenu igru udubljenja i ispupčenja, usječenih "bora" i konkavnih površina, dok joj bogatstvo sinhronih svjetlosnih i hromatskih prelamanja daju muzikalna svojstva.



"Staklasta" faktura i vitalistička, imaginarna linija koja prolazi kroz kamenu formu i ocrtava konture u prostoru stvorili su ipso facto simfonijski skladne cjeline koje emaniraju čulne artikulacije koje se taktilnim i vizuelnim senzacijama prenose na posmatrača.

Skulpture u drvetu koje se na ovoj izložbi javljaju kao radovi retrospektivnog karaktera, fikovno-jezičkim i estetskim vrijednostima predstavljaju jedinstveno artificijelno - poetsko tkivo sa skulpturama realizovanim u kamenu.

Ako pođemo od pretpostavke da je čovjek ispunjen čežnjom za idealom koji se bazira na univerzalnim harmonijama, onda skulptorsko djelo Miodraga Šćepanovića možemo povezati sa pigmalionskim apsoiutom i moći umjetnika da neživoj materiji udahne klicu života, ali i sa mitskim vjerovanjem da je kamen živ i da daje život. Izvanrednom obradom ikoničkih antropomorfnih i animalističkih formi "oživljen" je jedan idelizovani, čulni svijet skulpturskih formi koje kroz savršenstvo prirodnih oblika pokazuju da su estetski ideali ljepote vječni koliko i sam čovjek.