|
|
|
|
Ne može se sve prstom dotaći
U Modernoj galeriji JU "Muzeji i galerije Podgorice" 11 maja pred mnogobrojnom publikom svečano je otvorena retrospektivna izložba akademskog slikara Tiha Vujovića. Izložbu je otvorio glumac Danilo Čelebić kazivanjem legende o 'nastanku Cetinja'. Prisutne je pozdravila Daliborka Pejović direktor JU ’muzeji i galerije Podgorice’ a govor je održao publicista Gordan Stojović.
Izložba pod nazivom ’ne može se sve prstom dotaći’ na kojoj se Tiho predstavio sa 79 ulja na platnu, skulpturama u mermeru i video proekcijama privukla je toliko publike da je broj prisutnih na otvaranju više odgovarao kakvom političkom mitingu negoli jednoj ovakvoj kulturnoj manifestaciji.
Zaista je trebalo doživjeti i osjetiti količinu energije koja je Crnoj Gori i svijetu poslala samo jednu poruku ’trebamo da tražimo jedni u drugima ono što nas spaja a ne ono što nas razdvaja’ „Oni koji prošetaše Cetinjem i osjetiše jezu i ponos koji podizu do vasione kad pogledaše put Lovćenske vile, dobro znaju o čemu pričam. Oni koji nekad nasloniše ruku na Rimski koloseum ili prošetaše Vigelandovim parkom...znaju o čemu pričam. Kad god mislim o tome prisjetim se dana kada sam prvi put pokucao na velika i nevidljiva vrata Tihovog ateljea. Tada još nisam bio dovoljno otvorio oči da bih mogao da uočim natpis, na kojem piše: "ko uđe neka se spremi za nove svjetove, do sad ne viđene ko nije spreman, neka hiljadu koraka nazad učini" . Otkrih neke nove puteve života, sretoh se sa samim sobom po bezbroj puta, popričah sa prošlošću i sto je najvažnije napokon ugledah bezbroj puteljaka budućnosti. Okružen Tihovim stvaralaštvom, riječima i životom shvatih da više nikada ne mogu biti onaj isti, onaj od ranije.
I vi svi od večeras, svi vi koji ste vidjeli i osjetili sada ste dio Tihovih svjetova koji su u stvari oduvjek i vaši. Svaki pogled ka njegovim slikama učiniće da postanete dio njih, a one dio vas, pronaći ćete upravo ono što vas spaja ono isto što svi treba da pronađemo jedni u drugima....
I na kraju, večeras dok sam išao prema galeriji sjetih se jednog davnog jutra kada sam šetao ulicama šarene La Boke, kuckao crevljama kroz El Caminito u ranu zoru dok beskrajno veliki Buenos Aires hvata svoje kratke trenutke odmora . Sam u potpunoj tišini iz svakog ugla, ispod svakog pločnika, osluškivao sam Piazzollu, i počeo shvatati ritmove njegovog svijeta, tada prvi put u životu uspjeh opipati note, držati ih u dlanovima i osjetiti otkucaje srca velikoga Astora ...i od trenutka kada sam spoznao Tihovo djelo to mi se isto događa na Cetinju a sve više i u cjeloj Crnoj Gori, u svakoj ulici, na svakoj fasadi, pukotini vidim jedan dio velike univerze tihovih svjetova, nedohvatljive prstom" rekao je na kraju Gordan Stojović.
Marijana Vukčević
|
