Pretraživač sajta
Montenegrina
 

Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip











 
 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |

 

 

Ljiljana Zeković
CRNOGORSKO SLIKARSTVO U OGLEDALU NADREALIZMA

 


Tekst preuzet iz:

 

Posmatrano sa gledišta jedinke, svako od nas je odlomak
jedne vrste, djelić svemira, jedna tačka u beskrajnoj mreži
sila i kosmičkih i paganskih i istorijskih uticaja čijim se
zakonima pokoravamo. Ali svaki pojedinac je i ličnost,
a kao ličnost nije podložan zvijezdama i atomima, jer živi
samo od supstance svoje produhovljene duše, koja je u
njemu elemenat stvaralačkog jedinstva, nezavisnosti i slobode.

Jacques Maritain


U XIX vijeku u Evropi dolazi do ekspanzije naučnog, psihološkog i filozofskog pristupa u sagledavanju cjelokupnog duhovno - egzistencijalnog korpusa čovjeka, što je neminovno uticalo na sve oblasti ljudske djelatnosti, pa i na likovnu umjetnost, u kojoj su teorija i praksa postali neodvojivi supstrati. Danas je, zapravo, nemoguće podvući strogu granicu između nauke, umjetnosti i filozofije koje prelaze jedna u drugu ne gubeći, pri tome, svoju autonomnost. Taj odnos uslovio je krizu estetike i klasičnih odrednica likovnog izraza, otvarajući prostore prema "novom shvatanju umjetnosti, pravcima, stilovima, sredstvima i materijalima za oblikovnje, svrsishodnosti i vrednovanju umjetničkog djela". Jedan od likovnih izraza koji je obilježio umjetnost XX vijeka predstavlja nadrealizam, pravac koji je, povezujući umjetnost i nauku i uvodeći područje sna u pjesničke i likovne kreacije, otvorio nove vidike isticanjem polusvjesnog u stvaralaštvu. Nasuprot anarhizmu koji je zagovarao njegov "prirodni" prethodnik dadaizam, nadrealizam se oslanja па spoznajne principe, pokušavajući da uspostavi dijalog između "umjetnosti i društva, između spoljašnjeg i unutrašnjeg svijeta, između mašte i zbilje".1

1. Mario de Micheli, Umjetničke avangarde XX stoljeća, Zagreb 1990, 114. "Nazivam transcendentalnim svaku onu spoznaju koja se ne bavi toliko predmetima koliko našim apriornim pojmovima o predmetu uopšte. Sistem takvih pojmova zvao bi se transcendentalna filozofija" (E.Kant "Kritika čistog uma"). 154.


Mirko Mitko Bulajić, Fantazija, ulje na platnu, 56x70cm

Filozofska i psihološka misao imala je presudan uticaj na karakter njegovog sveukupnog fenomenološkog bića. Od nastanka ljudske civilizacije, na čovjeka, tek osvijetljenog prvim zracima svijesti, počinje da djeluje ono nepoznato što želi da "dodirne", ono što Lao Ce naziva smislom. Upravo tragajući za njim, kao osnovnim atributom svog postojanja i opstanka, kod čovjeka se javila potreba za istinom kojom, prema jednima, rukovodi um (Imanuil Kant,2 Arthur Chopenhauer,3 Karl Jaspers4), dok kod drugih, duh je taj koji može da prodre u carstvo vječne istine, i samo je on u stanju da dosegne do nje "direktnom kontemplacijom nadrealističkih ideja (Ervin Panofski).5 Po drugom gledištu, duh, koji je istovremeno kreativan i intuitivan, podsvjesnoj opservaciji omogućava da dobije karakter činjenice. Uspostavljajući vezu sa transcendentalnošću, personalnost postaje samodovoljna u traganju za onim što iz nje proističe kao spoznaja. "Spoznaju o nečem što je iznad ili iza svakog iskustva, naprimjer o stvarnoj biti stvari, o stavovima po sebi, apsolutnom i sl. (Rudolf Carnap).6 Simbolizam, kao jedno od načela platonističke filozofije, kojim se postiže pristup krajnjoj realnosti, "ideji", koja prevazilazi posebno fizičko iskustvo,7 odrazila se na neka načelna filozofska promišljanja Fridricha Hegel-a,8 Arthur-a Schopenhauer-a i, u krajnjoj liniji, Fridricha Nietzche-a,9 čije su simboličke vizije uticale na metafizička ispitivanja. Freud10 je svojom teorijom psihoanalize iskristalisao revolucionarne ideje o duhovnim pojavama u čovjeku i cijeloj njegovoj kulturi, otkrivajući područje iracionalnog u kojem treba tražiti simbolizovane i sakrivene misli koje se rađaju u snovima. Preko njega, kako kaže Andre Breton u svom Manifestu nadrealizma, "mašta je na putu da ponovo osvoji svoja prava".

2 Vladimir Filipović, Novija filozofija Zapada i odabrani tekstovi filozofa, "Filozofska hrestomatija", Zagreb 1983. Arthur Schopenhauer (1788-1860). Po njemu, iskustvo čovjeka daje svoju građu znanja, ali svijet od osjetnosti do razumnosti tu građu, poput umjetnika, na sebi svojstven način prerađuje... Um dakle u tom aspektu nе proširuje spoznaju preko iskustvenih podataka, ali tim podacima daje subjektivan oblik koji svijest u sebi kao mogućnost spoznaje nosi. Tražio je izlaz sfere pojavnosti u sferu stvarnosti po sebi, jer je čovjeku usađena potreba za opštom spoznajom...metafizička potreba.19.
4 Danilo Pejović, Savremena filozofija Zapada i odabrani tekstovi Hlozofa, "Filozofska hrestomatija", Zagreb 1983. Karl Jaspers (1883-1969), psihijatar i filozof egzistencije, kao centralni motiv ističe alijenaciju, dehumanizaciju i depersonalnost savremenog čovjeka. U spisu "um egzistencije" modifikuje shvatanje bitka, egzistencije, pa i transcedencije, i u njih unosi princip koji mu je ranije bio stran.
5 Ervin Panofeki, Umjetnost i značenje: ikonoloske studije/humanističke teme i renesansna umetnost, Beograd 1975."Anima prima ili Viša duša sastoji se od dvije sposobnosti: Razuma (ratio) i Duha (mens).114.
6 Danilo Pejović, Savremena filozofija Zapada i odabrani tekstovi filozofa, "Filozofska hrestomatija", Zagreb 1983, Metafizika,166.
7 H.H. Arnason, Istorija moderne umetnosti, Beograd 1975, 69.
2Vladimir Filipović, Klasični njemački idealizam i odabrani tekstovi filozofa, "Filozofcka hrestomatija", Zagreb 1983. Imanuel Kant (1724-1804): " Um je dakle moć koja daje principe spoznaje a priori...|a
8 Vladimir Filipović, Klasični njemački idealizam i odabrani tekstovi filozofa, "Filozofska hrestomatija", Hegel Georg Wilhelm Fridrich (1770-1831), Zagreb 1983. V.F.: "Tri osnovna načela umjetničkog stvaralastva, tri osnovne mogućnosti odnosa ideje i građe materije i forme nalazL.u istorijskom razvoju umjetnosti, a to su: simbolički, klasični, romantićni,...simbolički, ...ideja prilićno neodređeno lebdi nad materijom, pa je tako duhovni sadržaj tek naznačen, ali nije tačno određen". 115.
9 Vladimir Filipović, Novija istorija Zapada i odabrani tekstovi filozofo, FILOZOFSKA HRESTOMATIJA, Zagreb 1983. Fridrich Nietzsche (1844-1900), pjesnik, fllozof, kritičar filozofije, kritičar kulture, tražio slobodu individualizma koju je moguće ostvariti samo "s one strane dobra i zla" (str.43).
U analizi grčke kulture on pronalazi univerzalne vrijednosti. V.F.: "To je sa jedne strane tendencija razumne refleksije, promišljenosti, urednosti, discipline, a, sa druge strane, usrednost, čuvstvenost, spontanost, iskrenost (dionizijsko i apolonsko), ali i dubine neiscrpne moći iz koje izvire sve novo". str.47.
10 Sigmund Frojd, Uvod u psihoanalizu; uvod: dr Borislav Lorenc, Karijatida, Beograd 1933. Sigmund Freud (1856-1939) dao je opštu psihološku teoriju u kojoj je novo i veliko: "...shvatanje jedne genetićke i individualne psihologije nesvjesne duševne pojave (a to su skrivene, potisnute želje) pokazuju se, po Frojdu, naročito u snovima... San je jedan proizvod duševne aktivnosti koji ima svog smisla, ostvaruje izvjesne ciljeve. Tu se bore dvije težnje želja za spavanjem i jedna druga, obična. Zato je san jedna cjelina i kad je prividno nepotpun i savim haotičan i besmislen. Treba samo u izopačenoj, očiglednoj sadržini sna umjeti naći simbolizirane, maskirane, prave, skrivene misli sna" (str.10). "Treće dejstvo rada sna je najinteresantnije. Ono se sastoji u pretvaranju misli u vizuelne slike. Imamo u vidu da nije sve u mislima sna podvrgnuto tom pretvaranju, ponešto zadržava svoj oblik, pa se i u snu pojavljuje kao misao ili kao znanje; a vizuelne slike i nisu jedini oblik u koji se misli mogu pretvoriti" (Rad sna, str.179).


Miodrag Crvenica, Perpetum mobile, 1933,
ulje na platnu, 120x90cm

U vremenima kada se raspadaju osnovne vrijednosti, a sile entropije razaraju čovjekovo biće, po Platonovoj teoriji o muzici, "umjetnost je prvi pokazatelj trulosti svijeta". Tako u prvim godinama poslije I svjetskog rata, u vremenu teških ekonomskih i socijalnih kriza, nadrealizam, preko područja transcendentalnih ideja koje obuhvataju dušu, svijet i Boga, a kojima pripada "svaka aksiotogija i uopšte normativna etika i estetika", izrazio je svoj osnovni stav prema stvarnosti nalazeći izlaz, ne u bježanju od nje, već u njenom potpunom razotkrivanju.


Dimitrije Popović, Lautreamont,
1974, objekat, 22x11,5cm

Po teoriji de Micheli-a, takav odnos je u prvi plan istakao pitanje slobode kao individualnog i društvenog čina. Marxova teorija društvene slobode i Freudov-a teorija individualne slobode dovele su do sučeljavanja sa "dvije duše nadrealizma; s dušom koja je baština najnemirnijih romantičnih duhova i s dušom koja želi prihvatiti poruke društvene revolucije".11 Potpuna sloboda, duhovna i materijalna, omogućila bi čovjeku da iskaže svoja dugo potiskivana osjećanja i unutrašnje nagone, dajući tako otpor "lažnoj i bijednoj zbilji". Upravo ukidanjem logike, duhovnog i fizičkog sputavanja, klasičnih konvencija, otvoreni su zabranjeni prostori u kojima je čovjek, tražeći istinu, pronašao sopstveni Ego. "Osloboditi snage našeg nesvjesnog Ja čak i u stanju budnosti, valja nad načine kojima bi zakopani glas našeg duha bio prisutan u našem rastrganom životu".12 Novootkriveni svijet magičnog, nepoznatog, fantastičnog proširio je "vidike" u kojimu su san i podsvjest postali stvarnost njegovog unutrašnjeg, integralnog bića. Na umjetnost se počinje gledati kao na oblast metafizičkog i transcendentalnog, koja egzistira iza svijeta puke realnosti.


Miodrag Dado Đurić, Nid de choutte,
1968, ulje na platnu, 228x146cm

Ključnu figuru francuskog nadrealizma predstavlja njegov najznačajniji teoretičar Andre Breton koji , kao izvanredan poznavalac Freud-ove psihoanalize, preuzima tumačenje snova kao psihičke aktivnosti preko koje stvarnost nastavlja da egzistira spasavajući se od zaborava. Njegov Manifest nadrealizma iz 1924. godine sadrži osnovni nadrealistički kredo: "...psihički automatizam kojim se želi izraziti, usmeno, ili pismeno, stvarno djelovanje misli. Misli diktirane u odsustvu svake kontrole koju bi vršio razum, izvan svih estetskih i moralnih preokupacija".13 Francuski pisci - Apollinaire, Jarri, Rimbaud, Aragon,14 pokušali su da formulišu estetiku iracionalnog, povezujući intelektualnu svijest sa morbidnim strahom, koja je dobila najjeziviji odraz u božanskom ludilu pjesnika Lautreamont-a,15 "slavopjevca jeze", čije su sadističke vizije postale uzor nadrealistima.

11 Mario de Micheli, Umjetničke avangarde XX. stoljeća, Zagreb 1990.; San i java nadrealizma, str. 115.
12 Isto, str. 118.
13 Andre Breton, Manifest nadrealizma, Paris, 1924. Glavni dokumenat nadrealističkog pokreta.
14 "Malo ulijevo na svom neslućenom nebu vidim, no to je bez sumnje tek zadah krvi i zločina, nebrušeni brilijant slobode", cit.pjesme.
15 Compte de Lautreamont (1846-1970) u Les chant de Maldorer, prikazuje dvostruku prirodu arhetipskog junaka nadrealizma, izraženu kroz podjednak odnos prema duhovnoj snazi Boga i svireposti divlje zvjeri.
"Lijepe poput zakona o obustavi razvoja grudi u odraslih čija sklonost rastu nije u odnosu s količinom molekula koje asimilira njihov organizam"; cit. pjesme.
"Ljepota slučajnog sticaja jedne šivaće mašine i jednog kišobrana na nekom operacionom stolu..." cit. pjesme.



Jovan Ivanović, Budvanska lepeza, ulje na platnu 60x70cm

U likovnoj umjetnosti nadrealizam se razvija u dva smjera. Prvi, organski ili apsolutni, koristi se metodom jukstapozicija, koja se izražava preko ready-made (prefabrikovanih objekata), fotomontaža, object trouve (pronađenih objekta), frottaga. Predstavljali su ga Marcel Duchamp,16 Kurt Schwitters,17 Hans Arp,18 Мах Ernst." Svjesno i "logično" u kreiranju umjetničkog djela se gubi. Iz njegove ideje o intuitivnom i autonomnom ponikli su apstraktni stilovi.


Vojislav Stanić, Vještice, 1977, ulje na platnu 51x77cm

Drugi, super ili naturalistički, figurativni, karakteriše verizam koji zadržava sliku kao medij izražavanja podvlačeći pri tome "nesličnost", kao suprotnost prirodnim zakonima u definisanju njenog predmetnog sloja. Ernstove "vizije naučne fantastike u poetskoj ljestvici", Dali-evo "paranoično slikarstvo", "opsesivna erotika" Andre Masson-a, "infantilna spontanost" Huan Miro-a, "kosmičke ejakulacije" Yves Tanguy-a, "gorke halucinacije" Rene Magritte-a predstavljali su temelje nadrealističkih ideja iz kojih su u Četvrtoj deceniji proizašli neki oblici magičnog realizma i neoromantizma.

16 M.Duchamp (1887-1968) koristi gotove stvari (ready-made) koje iz normalnih odnosa premješta u druge.
17 C.Schvvitters (1887-1948) otpatke \z kanti postavlja u apsurdne kompozicijske odnose.
18 H.Arp (1887-1966) pronađene elemente iz prirode (katnen, žilice drveta) premješta u neprirodnu sredinu dajući im novo značenje.
19 Volter Hes (Walter Hess), Dokumenti za razumevanje modernog slikarstva, Beograd, 1978., M.Ernst (1891-1976) radi montaže "lijepljenih radova" od gotovih djelova (ready-made) i frottage. Svoja teorijska promišljanja izlaže u spisu Beyond Painting (New York, 1948). W. Hess: "Iz oblasti nesvejsnog izvući na svijetlo pronalaske čiji se splet može označiti kao iracionalno saznanje...Približavanje dvaju (ili više) privida u suštinu stranih elemenata provocira najjaču poetsku igru. Njena radost prema uspjelim metamorfozama ne odgovara prezrenoj naklonosti za distrakcijom, već prastaroj vitalnoj potrebi intelekta sa oslobođenjem od dosadnog i varljivog raja utvrđenih sjećanja i sa ispitivanjem Jedne nove, nejednako udaljеnе granice između tzv. unutrašnjeg i spoljašnjeg svijeta (po klasično-filozofskim pojmovima) i vjerovatno će jednog dana potpuno isčeznuti". str. 104.,105.

Za oba pravca, apsolutni i naturalistički, krakteristična je iracionalna veza predstava i predmeta koji su dati realistički, da bi se istakla njihova magičnost. Shodno tome, ne može se zanemariti uticaj metafizičke škole (Giorgio de Chiriko)20 na razvoj fantazije i nadrealizma. Metafizičko slikarstvo, odnosno nova realnost, ispituje fenomen prirode i magično značenje predmeta koji su ishodište subjektivnog "slikarskog viđenja". Veoma značajan izvor nadrealizma predstavljala je umjetnost Hieronymus-a Boch-a" koja je nadahnjivala slikarstvo i literaturu. "Maštom bogatijom od Danteove", on je dao dijabolične vizije u svim mogućim vidovima koristeći se, pri tome, kao poklonik hermetičke filozofije, ikonografskim svijetom alhemije koji ima prikrivenu psihoanalitičku komponentu.


Đeljoš Đokaj, Generalovo poprsje, 1975,
ulje na platnu, 114,5x99,8cm

Tokom četvrte decenije dolazi do reakcije na nadrealizam u vidu magičnog realizma i neoromantizma da bi se, poslije II svjetskog rata, odomaćio termin fantastika koja vokabular i tematiku preuzima od nadrealizma, a izražava se iskustvom istorije umjetnosti grčevito - iščašeno. Automatizam je tokom vremena pretrpio promjene i "na kraju je prihvaćeno da on (automatizam) može ući u kompoziciju s određenim smišljenim nakanama"." Međutim, sve ih povezuje: "proučavanje podsvjesnog, simbolika snova i važnost instinkta i emocija u ljudskom ponašanju". Nadrealizam počiva na vjerovanju u višu realnost izvjesnih, boljih, zanemarenih oblika asocijacija, u svemoć sna, u nezainteresovanu igru prikazivanja. On pokušava da okonča sve druge psihičke mehanizme i da se, u rješavanju osnovnih problema života, postavi na njihovo mjesto (Filozofska enciklopedija). U drugoj polovini XX vijeka u Crnoj Gori, bez obavezujućeg odnosa prema kanonima tradicionalne umjetnosti, potekao je "gejzir razbuđene likovnosti".

20 М. de Micheli, isto, fn.u."Samoća i tišina, bijeg u daljinu, prostorne iluzije, jasne sjene...; ipak svaki oblik života ili onoga što podsjeća na život kao da lebdi zastrt neopipljivim velom koji ga odvaja od ostalog svijeta. To je ugođaj De Chiricovih slika, "njegovih zagonetki", njegove "melanholije", njegovih "kula". str. 145/146.
21 Franco de Poli, Veliki majstori umetnosti: Bos, Nolit, Beograd 1978. "Njegovi simboli odista nisu simboli u uobičajenom smislu reči, vec eksplozija značenja, fantazmagorije čiji je cilj da ogole suštinu stvarnosti" (Kurt Linfert) str 125. "Slikar uvodi svakodnevni život u najuzvišeniju oblast umjetnosti, uzimajući od njega izvjesnu nemirnu i ispraznu ljepotu; njegovo otkriće vodi novoj nadmoći svijesti, koja nije više iznutra vezana s religioznim učenjem, već nagovještaj nezavisnosti duha, koji je potpuno osvojio tek naredne generacije" (Sarl de Tolnaj, Bazel 1937). str 121.
22 M. de Micheli, isto, (fti.11): A.Breton: Le surealisme et la peinture; " Genese et perspectives artistiques du surealisme" (1941), str.125.


Božidar Pavićević-Zodijak, Kompozicija,
ulje na platnu, 36x60cm

Pred mladim talentima otvorila su se vrata evropske kultume riznice. Međutim, umjetnici ponikli iz ovog svijeta, "djevičanski čistog" u odnosu na bremenito tikovno naslijeđe zapadne civilizacije, stvorili su jednu posebnu vrstu ars poetike. Postavlja se pitanje u kojem kontekstu razmatrati i tumačiti izvorne ideje i likovni jezik nadrealizma na našim prostorima, imajući pri tome u vidu psihofizičke osobenosti ljudi ovog tla i podneblja. Naime, Crna Gora predstavlja svojevrsno područje u kojem su se, poput magije, spojili prirodni fenomeni - kamen, voda, nebeski areal - stvarajući kosmičko jedinstvo koje je našlo odraz u psihi njenih ljudi duboko svjesnih sopstvenog bića kroz iskonsku povezanost sa silama prirode. Ona je inicirala područje koje je oživljavalo njihovu podsvjest i potisnute snove, iz kojeg su crpili egzistencijalnu i duhovnu snagu. Dominantnost prirode je prisutna i onda kada su civilizacijske promjene otvarale širom vrata znanju i slutnji prema drugačijim "svjetovima". Međutim, ta opijajuća zavisnost vremenom se pretvorila u moć stvaralaca da oslobađajući sopstvenu ličnost, svoje potisnute nagone, potrebe i osjećanja, ostvare drugačiji odnos prema njoj dajući joj novu dimenziju i značenje kroz poistovjećivanje svog unutrašnjeg svijeta sa njenom morfološkom strukturom. Upravo, svjesni sopstvene vlastitosti kroz smiono oslobođenje podsvjesti i sna, okruženi demonima prošlosti i demonima modernog doba, crnogorski umjetnici su otkrili nove prostore likovnog izražavanja koji dolaze, upravo, iz svijeta nadrealnih vizija. Proistekao, a priori, iz autentičnosti domaćeg podneblja, nadrealizam, u crnogorskoj likovnoj umjetnosti javio se kao stanje duha, koje je otvorilo nove prostore iskaza u kojima su se, u polju podsvjesnog, sudarili tradicija i moderno, sadašnjost i beskonačnost, stanje prošlosti i razarajuće sile sadašnjosti koje izazivaju osjećaj nespokoja, straha, nesigurnosti. Otvorene su beskrajne mogućnosti izražavanja jednog svijeta gdje su racionalno i iracionalno, objektivno i subjektivno, fakt i fikcija, realnost i fantazija, priroda i istorija područja koja u međusobnoj korelaciji otvaraju mogućnosti neograničene slobode koja je vezana za induvidualni čin izbora. "Kada se sloboda pojavi u ljudskoj duši, bogovi ne mogu ništa protiv tog čovjeka". 0- P- Sartre)


Mario Maskareli, Bokeška noć, 1954/55,
grafika, 26x20cm

Tako je u crnogorskoj likovnoj umjetnosti nadrealizam, kao likovni izraz, decenijama predstavljao ishodište ili polazište u uobličavanju ideja koje su iz područja misaone i idejne apstrakcije pretočene u konkretnu figurativnost. Naime, ako nadrealizam kao pravac u jezičkom smislu predstavlja apstraktnu kategoriju, onda njegovo definisanje u slikarskim djelima predstavlja odraz usvojenih i autentičnih likovnih i estetskih normi. Mnogi crnogorski umjetnici su, upravo, u nadnaravnom našli najpogodniji vid likovnog izražavanja koji im je omogućavao da oslobode duh i maštu, uzdižući se u sfere gdje san i podsvjest postaju apsolutna stvarnost - stvarnost nadrealista.


Boško Odalović, Potres, 1974,
ulje na platnu, 86x71,5cm

Zaživio na ovim prostorima, tri decenije kasnije u odnosu na evropski, izvorni nadrealizam, prihvatio je svu složenost njegovog poslijeratnog prosedea u kojem su se, istovremeno, koristile jezičko - esteske osobenosti nadrealizma, metafizičkog slikarstva, magijskog realizma, fantastike i neoromantizma. Zato možemo govoriti o crnogorskom nadrealizmu kao složenom korpusu u kojem "poznavalac žel(eć)i da se identifikuje sa umjetnikom... mora da prati magični krug i da se nađe unutar tajnih stvari. Vođen od umjetnika, on mora biti kreativan".23 Beskrajni ponori čovjekove podsvjesti pretočeni su raznolikim individualnim projekcijama unutrašnjih psihičkih stanja u likovni jezik, koji nema stilsko jedinstvo osim zajedničkog polazišta u otkrivanju potisnutog koje se rađa u beskrajnim područjima nesvjesnog. Po Platonu, "sve su stvari tek sjene vječitih ideja koje same jesu u besprostornoj i bezvremenoj sferi". Mitologija, religija, tradicija i sadašnjost izraženi u duhu tradicionalnog klasicizma, ekspresionizma, apstrakcije, alegorijske i simboličke asocijativnosti prožeti su sadržinom podsvjesnog, subrealnog kao "arhitipskog sloja psihičke realnosti". U tom kontekstu treba istaći jednu od nezaobilaznih osobenosti crnogorskog nadrealizma, kojoj nema pandana u zapadnoevropskom nadrealizmu, njegovu vezanost za ekspresionizam, kao fenomenološki sloj slike koji po svom etimološkom značenju predstavlja najadekvatniji izraz u iskazivanju unutrašnjih stanja umjetnika, njegovih emocionalnih i "porivnih" sfera.


Petar Lubarda, Noć u Crnoj Gori,
1951, ulje na platnu, 80,5x99,7cm

Daleki eho crnogorskog nadrealističkog slikarstva nalazimo već na slici "Zaklano jagnje"24 Petra Lubarde, nastaloj uoči II svjetskog rata, kao viziji koja najavljuje krvavu dramu čovječanstva. Međutim, njegova ekspanzija u crnogorskoj likovnoj umjetnosti započeta je snagom orgulja koje odjekuju iz kamenih snoviđenja Lubardinih slika: "Noć u Crnoj Gori " (1950) i "Između dana i noći" (1955).25 Psihološki rat između kosmičkih suprotnosti: dana i noći, dobra i zla, sila svjetla i sila mraka, njegovim lucidnim duhom i slikarskom vještinom, pretočen je u simbolične i asocijativne forme koje se rađaju u krševitoj kori rodnog podneblja ili poniru u nju. Neraskidivo povezane sa njim, one su oživjele tajni svijet snova i podsvjest crnogorskog čovjeka kao mitsku prasliku ili sliku njegovog trajanja, duha i života. "Uvjek se borimo sa nekim mrakom i želimo da ga osvjetlimo", govorio je Lubarda. Počev od ovih njegovih remek djela, ekspresija kao likovni jezik i crnogorski pejzaž kao izvorište, predstavljali su dominantna izražajna sredstva u otkrivanju podsvjesnog u crnogorskoj likovnoj umjetnosti.


Mihailo Jovićević, Veliki krst (poliptih),
1998, ulje na platnu, 480x420cm

Moć intelektualne svijesti i virtuoznost slikarskog izraza u realizovanju nadrealnih predstava nalazimo u djelima Miodraga Dada Đurića i Dimitrija Popovića, umjetnika koji su svojim originalnim stvaralaštvom stekli svjetski renome.
Fantazmagorične vizije Miodraga Dada Đurića, koji je po riječima Alain-a Bosque-a "naš najveći
današnji slikar iz reda vizionara", uzdignute su u najviše sfere Sanja. Njegov svijet truljenja, raspadanja, javlja se kao apokaliptična vizija, kao pandan strahotama i užasima koje sobom nosi savremena civilizacija. U crtežima, slikama, grafikama, u novije vrijeme skulpturi i asamblažima, on otkriva svijet mističnog dijaloga koji se neprekidno vodi između naše svijesti i savjesti. Virtuoznim crtežom, iz najudaljenijih predjela ljudskog duha, kroz kataklizmične vizije, oživio je somnabulni i sablasni bestijarij amorfnih i antropomorfnih mutacija. U iracionalnom svijetu monstruoznih obličja, predstavljenih u stanju psihofizičkog raspadanja, kroz ljepotu i morbidnost, razotkrivao je psihodelične prostore ljudske podsvijesti. Ekstremno naglašene glave na njegovim slikama kao da simbolizuju Dadovo stvaralaštvo, koje se oslanja na čistu, sugestivnu snagu misli i moć unutrašnjeg prosvjećenja koje dolazi iz "makrokosmičkih" prostora ljudske psihe.26

23 Ernst H. Gombrich, Psihoanaliza i istorija umjetnosti, Zagreb, str. 175.
24 Upo. sa grafikom F.Goye "Tristes presentiments de lo que ho de acontecer" (Tužno predosjećanje onoga što će se desiti).
25 Lj.Zeković, Osvjetljavanje mraka, POBJEDA, subota, 23. septembar 2000." Kompozicija je svedena na fresko jezgro formirano na bijeloj podlozi, koja simbolizuje istok i zapad, rađanje i umiranje Sunca, život i smrt. U organizaciji svjetlosti javlja se rasutost kao na srednjevjekovnim freskama.
To je ona unutrašnja, psihička svjetlost koja dolazi iz samih predjela duha. Perspektivu i dubinu zamjenjuje iracionalni prostor, dok je plastični, dvodimenzionalni oblik, postavljen u prvi plan. Kompozicija sa slobodnim odnosima asocijativnih i apstraktnih formi svedena je na ritmalni odnos linije i boje. Crtež-arabeska ne stvara figuraciju već predstavlja transkripciju duševnog, sa slobodno naglašenom linijom: hitrom, sporom, uznemirenom, teškom, koja prati misao stvaraoca. Škrt, ali sonoran, kolorit sveden je na oporu bijelu, sipke fakture, iz koje kao kroz koprenu isijavaju akcenti crvene, zelene, plave, žute, koji se javljaju i kao samostalne površine. Kao i ostali formalni elementi slike i boja ima psihološko značenje: "Crvene sjenke kršnih predjela, plave sjenke u podne, žuti strah smrti, bijeli krik galebova, sve su to boje moje palete". (P.Lubarda)"
26 Petar Ćuković, Šest stanica crnogorske moderne (Sei capisaldi delTarte moderna montenegrina), katalog izložbe u Palazzo di Esposizioni, Roma, 1996. "Već najraniji radovi, koje radi dvadesetogodišnji mladić,... negovještavaju budućeg negativnog metafizičara i melanholika, okrenutog tamnim zonama ljudske prirode i kulture, ali i nedvosmisleno otkrivaju blistavog majstora koji lako, brzo i briljantno crta, koji već jako dobro
razumije da je slika ravna površina, frontalno okrenuta posmatraču, da boja nema funkciju deskripcije, vec da je i sama materija i vrijednost po sebi, da prizor na slici ne treba da duguje ništa prirodi, već da ga prevashodno gradi fantazam i misao umjetnika". str. 8.


Slobodan Puro Đurić, Sto tetka Julke,
ulje na platnu, 70x80cm


Lutajući kroz lavirinte svoje podsvjesti, Dimitrije Popović, slikar, grafičar, crtač, skutptor, teoretičar umjetnosti, kao u magičnom, mimikričnom ogledalu predstavlja ljudsko tijelo, centralni motiv egzistencijalnog iskustva koje pokazuje spregu dipolnosti, dualizma, dvosmislenosti, neprestanu borbu suprotnosti koja čini duhovno i fizičko jezgro mikro i makrokosmičkog suštastva. Ljudsko tijelo, kao CORPUS MUNDI u njegovom djelu, javlja se kao forma mentis, forma corporis i forma mundi.27 U svom bogatom likovnom opusu prolazio je kroz razne faze-cikluse: rane radove, Eros i Thanatos, Omaggio di Leonardo, Judita, Marilyn Monroe, Omaggio di Dante, Corpus Mysticum, u kojima je istraživao ponore čovjekovog unutrašnjeg bića kao vječnu dramu unamunskog i eshatološkog shvatanja života i smrti. Crtački perfekcionist, majstor forme i umjetnik izuzetno prodome imaginacije, stvorio je originalno likovno djelo jedinstvenog nadrealističkog prosedea, osobenih simboličnih, mističnih aplikacija i značenja.


Uroš Tošković, Admiral, 1965,
kolaž, 66x46cm


Slične vokacije je i slikarstvo Uroša Toškovića čije su mračne i strašne vizije ponikle iz oblasti nadrealnih sfera čovjekove psihe. Naime, ljudske likove on ekspresivnom silinom transformiše u psihološke znake, formirane u podsvjesnom procesu razotkrivanja individualnog kroz varijacije burnih unutrašnjih emocija i univerzalnih simbola čovjekovih duševnih stanja. Fantastična bića koja dolaze iz dubokih ponora nadnaravnog, gdje ljudska mašta kroz ekspresiju i preciznu estetsko jezičku konotaciju oživljava svijet čudovišnih spodoba iracionalnog naboja, nalazimo u dijaboličnom "stravičnom" ciklusu Slobodana Slovinića, embrionalnim fantazijama Alja Smailagića, nakaznim bićima Dobroslava Mrdaka, fantastičnim obličjima Dušana Jeknića.

27 Lj. Zeković, Postmoderni naturalizam Dimitrija Popovića, GLAS PRIJESTONICE, Cetinje, avgust 2000.: "To je razgolićeni svijet nagona, strasti, razornosti, makabričnih dubina, dok je samo istraživanje ljudskog tijela ka "podmitljivom i pokvarenom svijetu" - tjelesnom razuzdanošću, raspadanjem tkiva, deformacijama i performacijatna kože, podstaknuto maštom koja se kreće "po niti oniričkog nadrealizma". Međutim, duhovne snage i razorna energija, koje teže da poput erupcije razbiju ljušturu tjelesnosti, kod Dimitrija se zaustavljaju u onom presudnom trenutku kada je tjelesnost dovedena do paroksističke napetosti, do momenta sopstvenog uništenja". str. 40, 41.



Smail Karailo, Vladičina bašta, ulje na platnu, 141x163cm


Uporedo sa ovim epskim, fantazmagoričnim, morbidnim i strasnim vizijama nastalim S ONE STRANE OGLEDALA, u crnogorskoj likovnoj umjetnosti javlja se varijanta nadrealizma koja podsvjesno povezuje sa fizikusom crnogorskog podneblja, njegovim kršem, morskim arealom, ambijentalnim okruženjem i nebom koje, samo po sebi, otvara prostore prema kojima se nesvjesno uzdižu naš duh, misli i osjećanja. Tako su se svjetovi realnog i irealnog našli SA ISTE STRANE OGLEDALA.

Njoj pripada slikarstvo Voja Stanića28 koje povezivanjem magičnog i naivnog predstavlja jedinstvenu pojavu u ekspresivnom crnogorskom nadrelizmu. Kao vizionar specifičnog pogleda na mediteranski milje, prodornom intuicijom, humoresknom duhovitošću, lucidnom percepcijom i adekvatnom likovnom interpretacijom predstavio je ambijentalno okruženje, kroz "teatarsku" predstavu u kojoj su ljudi iz njegovog neposrednog okruženja glavni akteri. Kroz karikirane likove hommo duplex-a, simboliku i metaforu, on je u domenu igre kao osnovnog atributa, koji se ponavlja u kodu vremena, iskazao psihološku dvosmislenost prisutnu u životnoj tragikomičnoj predstavi svakodnevnice. Slikari vezani za Mediteransko podneblje imaju dvostruki prilaz u realizovanju svojih podsvjesnih vizija. Iracionalne predstave smještene u magijske "arkadijske" prostore litoralnog miljea kod jednih iskazane su kroz poetsku bajkovitost ispunjenu osjećanjem prigušene sjete i melanholije, dok su kod drugih pretočene u vizije ekspresivne snage. Spoj realnog i irealnog stvorio je zatvoren krug ambijentalnog i lokalnog značenja izražen narativnošću, simbolima, metaforama, anegdotama. Tragično i poetsko javljaju se istovremeno sa humorom i fantazmima. Prvi je vezan za areal Bokokotorskog zaliva. Đorđije Pravilović, Mirko Mitko Bulajić, Luka Breberović, Boris Vujović promišljeno i precizno, poštujući klasične kompozicijske principe, bez izražene spontanosti, realizuju slike koje karakterišu valerske gradacije, stišani odnosi tonova i polutonova, irealna svjetlost koja obavija predmete i atmosfera ispunjena lirskim osjećanjem. Nostalgičnu viziju Boke Kotorske, njene karnevalske i vašarske svetkovine, izražene simboličnim aluzijama i snoviđenjima, nalazimo
u slikarstvu Marija Maskarelija.

28 Mica Popovic; Vojislav J.Durić; Vojo Stanić; Milan Marović, Slikarstvo Vojislava Voja Stanića, katalog izlozbe u Galeriji CANU, Beograd, 1988. M.P.: "Od Hieronimusa Bosa i Brojgela do Dalia, Magrita i Веп Sana zapamceni su mnogi slikari koji su se, bez ustrucavanja i straha, priblizili granicama literature i raspričanosti, ali ih je na tim riskantnim izletima, čini se, pod efikasnom zaštitom, držala izvjesna filozofska OPŠTOST; bez sumnje, ona nadrealistička internacionalna obostranost koja se, zbog smanjene razumljivosti i inteligibilnosti likovnog djela, redovno kao vrsta uzvišenosti. Jedna ličnost kao da je izmakla pravilu, sklonila se sa glavnog druma, sigurna u sebe; sama sebi dovoljna, ličnost uzvišena u ime takozvanih OBIČNIH stvari, ljudi i događaja, ličnost rođena za posao kojim se bavi, jednom riječju genijalni slikar Vojo Stanić iz Herceg Novog" (str. 10). M.M.:"Kad se o njegovoj umjetnosti piše onda se često spominju likovno tematski sadržaji koji obuhvataju realno, nadrealno, metafizičko, naivno, izvorno, narativno, sadržajno, zavičajno, dekorativno a prije svega, humanističko. Vjerovatno da do ovolikog spektra likovno tematskih definicija dolazi iz razloga što Stanićevo slikarstvo nosi u sebi svu neizmjernu kompleksnost * (str 37).
* U mome tekstu slikarstvo V.Stanića izdvojeno je kao djelo nadrealnog prosedea -kom. autora.

Kod Jovana Ivanovića nadahnuće mediteranskom poetikom, praćeno snažnom ekspresijom, otvorilo je
imaginativne prostore koji se reflektuju u uskovitlanim masama, razbuktalim bojama i fantastičnim figuralnim simplegmama sastavljenim od morskih nemani, riba, ptica... koji lebde u nadrealnom prostoru
koji razdvaja tanku nit između kopna, mora i neba.

Milo Pavlović u pastelima i akvarelima suptilnim kolorističkim odnosima intenzivnih tonova oživljava
mediteransko podneblje, Primorje i Katunsku nahiju, spajajući realne krajolike sa irealnim predstavama koje se odvijaju u sferama nebeskog prostranstva.

Nikica Raičević u toplu liriku pastoralnih pejzaža i urbanih miljea unosi magiju arhaike i poetizirane realnosti, dok u slikama Platija i Kanjona Morače Nikole Vujoševića nalazimo nadrealnu atmosferu koja
povezuje kosmičko sa antejskom snagom grandioznog crnogorskog podneblja.

U hrišćanstvu, njegovom mističnom, psihološkom i simboličnom značenju, kao duhovnom središtu koje emanira istinu o dramatičnom putu čovječanstva, Mihailo Jovićević ponire u modernu dramu apsurda, otkrivajući polje anksioznosti izazvano osjećanjem nespokojstva i usamljenosti individue pred
veličinom i vječnošću Univerzuma. U mističnoj klimi i morfološkom karakteru zavičajnog podlovćenskog podneblja, u duhovnim prostorima crnogorskog naroda i njegovog egzistencijalnog okruženja nalazi izvorište svojih vizija.

U psihoanalizi djetinjstvo,29 kao duhovni i egzistencijalni početak, smatra se osnovom u formiranju
čovjekove ličnosti. Prekriveno koprenom sjećanja i sna, ono postaje imaginarno područje koje budi
neoromantičarsku nostalgiju, ali i mračne makabrične ponore dramskih i halucinantnih vizija.

Poetska, lirska nota, javlja se u čulnoj, romantičnoj atmosferi koja se pretvara u sjene prošlih vremena na slikama Smaila Karaila, Miodraga Kusovca, Ismeta Hadžića, Kemala Ramujkića, a kod Hazba
Nuhanovića preliva se u simboliku koja oživljava podsvjesne iluzije utopljene u iracionalnu atmosferu
i vrijeme. Ratko Šoć metafizički simbolizam životinjskog i ptičjeg svijeta transponuje u fantastične i
magijske vizije lirske topline i poetičnosti.

Međutim, daleki eho sjećanja na razoreno djetinjstvo, koje je izgubilo notu bajkovitosti i romantičnih
snova, nalazimo u haotičnim "drvljanicima" likova Draga Dedića, iracionalnim međudejstvima vegetabilnih i zoomorfnih obličja psihodeličnog kolorita Boška Đurića, i u nadrealističkom instrumentariju
savremenih mehaničkih konstrukcija Đeljoša Đokaja.

29 Sigmund Frojd, Psihopatologija svakodnevnog zivota, KARIJATIDA/ filozofska biblioteka, Izdavačko i knjižarsko preduzeće Geca Kon A.D., Beograd, 1937.:" Kako su se te indiferentne uspomene sačuvale zahvaljujući ne sopstvenoj sadržini, nego asocijativnoj vezi svoje sadržine sa jednom drugom, potisnutom (zaključnom ili pokrivenom) sadržinom, opravdan je naziv koji sam im dao: uspomene-pokrivalice (Deckerinnerungen)...Jake sile u kasnijem životu mjenjale su sposobnost sjećanja na djetinjstvo...u takozvnim najranijim uspomenama iz djetinjstva nemamo prave tragove doživljenog, nego njihovu kasniju obradu, koja je vjerovatno nastala pod uticajem raznovrsnih kasnijih plastičkih sila". str. 109, 110,111.

Treći pristup u oživljavanju snova iz perioda adolescencije kada se stvarnost kroz priče, praznovjerice
i neobične događaje pretapa u predjele psihodeličnih konotacija, koje, polazeći kroz filter dječjih snova i mašte, dobijaju nadnaravno, psihičko značenje, nalazimo na slikama bošovskog arborizma Radovana Pejovića-Riječkog i u sjenovitim melanholičnim vizijama Mikija Radulovića.

Univerzalne vrijednosti, kao tragično osjećanje života, dehumanizacije, kataklizmične opservacije,
izražavane su likovnim jezikom različitih vokacija.

Klasična koncepcija slike, sanjarenje nad renasansnom tradicijom Mediterana, iskazano je sjetnom, psihološkom atmosferom u kojoj su kroz dimenziju temporalnosti vraćeni klasični arhetipovi. U ikonografski složenim kompozicijama metafizičke simbolike, izraženim majstorskom materijalizacijom i preciznošću, svaka sličnost sa realnim, u stvari, predstavlja prevod za oživljavanjem usnulog i nestvamog.

Stari majstori reinkarnirani su kroz podsvjesno, kao izraz romantičnih i idiličnih snova prožetih diskretnim elementima vremenske destrukcije, kod Bana Sekulića, Miodraga Crvenice i Zdravka Gagovića.
Halucinogene strahove, zagonetne i tajanstvene realnosti u svijetu imaginarnih fantazija nalazimo u
slikarstvu Boška Odalovića i nadrealnim hiperrealističkim predstavama kosmičke energije Slavka
Šćepanovića. Luka Lagator, u ranim radovima inspirisan je nadrealnim, metafizičkim i magično realističkim slikama De Chiric-a, Magrite-a, Delvaux-a. Anđelko Arnautović čovjekovu unutrašnju dramu i
dramu svijeta u kojem živi projektuje preko deformisanih bića koja se rađaju u prostorima gdje se sudaraju svjesno i nesvjesno, dok Slobodan Puro Đurić predmete svakodnevne upotrebe i ambijentalne
detalje, kao jukstapozicione, kataklizmične segmente smješta u metafizičke prostore gdje je čovjekovo
prisustvo samo nagoviješteno. U realnom okruženju nadrealne obojenosti, Miodrag Pavićević Zodijak
unosi forme koje dolaze s one strane stvarnosti, kao odraz destruktivnih poriva našeg vremena, ali i
senzualnih sanja jedne diskretne poetike.

Nadrealizam, kao imaginarno stanje duha, pojavljuje se u slikarstvu onih čiji je likovni prosede vezan
za drugačije formalno estetske kategorije. Tako npr. kod Branka Fila Filipovića iz magije morskog
prostranstva, koje budi halucinacije i snoviđenja, izranja asocijativna fantazmagorična forma konja
("Pegaz"), dok nas slika Mila Milunovića "Tragični suton" uvodi u sfere tajanstvenog sumraka koji
prekriva morsku obalu kao područje nesvjesnog koje rađa san i tjeskobu.

Međutim, pored životnih i stvaralačkih sokova koje su upijali iz rodnog tla, naši slikari u psiho jezičkom oblikovanju koristili su bogatu riznicu evropskog klasičnog i modernog slikarstva.

Zavisno od subjektivnih sklonosti, oni su se obraćali magičnim vizionarima, morbidnih, halucinantnih
prizora Hieronimus-u, Bosch-u i Pieter-u Brueghel-u; strogom racionalizmu i vizionarstvu majstora
sjevera Griinewald-u i Durer-u; španskim slikarima apokaliptičnih vizija, počev od Goye i njegove mape
Los proverbios - desperates (ludost); majstorima Renesanse kao dalekim in memoriam; slikarima
nadrealizma Dali-u, Magritte-u, Delveux-u...

Pored verističkog nadrealizma, u crnogorskoj likovnoj umjetnosti egzistirao je organski nadrealizam.
Nalazimo ga u jukstapozicijama, asmablažima i ready-mades-ima dadaističkog prosedea Radovana Milanovića Peleša i u radovima Dimitrija Popovića, nastalim u periodu od 1972. do 1975. godine, čije objekte, kolaže, asamblaže Goran Blagus je objedinio nazivom "antropološka zimnica". U staklene tegle smješteni udovi raščerečene lutke, ekseri, jaja, vilične kosti životinja...; reprodukcije klasičnih remek djela na kojima je intervenisano unošenjem realnih predmeta: kista, naliv pera... povezani su sa fantazmagorijama proroka nadrealizma Lautreamont-a "koji je razdvojio estetiku od umjetnosti i prije nego je to teorijski učinio Fiedler".30

Individualizam i osamljenost koji su bili u "srži pokreta", u crnogorskom nadrealizmu manifestovali su se kroz personalnost crnogorskih umjetnika, melanholičnih, izolovanih Beketovskih likova koji sudjeluju u Kafkinoj drami vječne samoće.

Nesumnjivo da je nadrealizam u crnogorskoj likovnoj umjetnosti teško vezati za njegovu izvornu koncepciju, koja je vremenom prerasla u akademizam. Međutim, bez obzira na diveregentan pristup u njegovom likovno estetskom iskazu, karakterišu ga savremeni pristupi i modifikacije preko kojih su umjetnici, kao duhovni korifeji ovog podneblja iracionalnog nadahnuća, našli bezbrojne mogućnosti u oslobađanju unutrašnje istine. Crnogorski nadrealizam vezan je, prije svega, za nefizičke karakteristike slike, za njen duh i atmosferu. Nadrealisti ljubavi, nadrealisti smrti, nadrealisti svjetlosti, nadrealisti atmosfere, nadrealisti anegdota, nadrealisti prošlosti, nadrealisti poetike, nadrealisti fantazama, nadrealisti iluzija, nadrealisti halucinantnih prizora, nadrealisti kataklizmi... bar djelićem svojeg stvaralačkog Ega, potiruci prevlast pozitivističke svijesti i racionalnog, otvorili su nemjerljive prostore sna i podsvjesti, bez kojih bi crnogorski čovjek bio nekompletno, raspolućeno biće. Nadrealizam koji se nalazi u neuhvatljivim sferama, možda više u osjećaju nego u materijalnoj dedukciji, kroz metafizičko vrijeme kao nadvrijeme, atmosferu ispunjenu sanjom, iracionalnu svjetlost koja dolazi s one strane stvarnosti iz neuhvatljivih prostora koja neprestano izmiču našim opažajnim impulsima, mistiku kao odraz poetskog iluzionizma, simboliku i asocijativnu znakovnost, beskrajnu tišinu i mir zaustavljenog vremena, imaginarnost hibridnih bića, lucidnost iskaza, nadrealne simbioze iznjedrene u košmarskim predjelima sna i podsvjesti, inaugurišu neke od komponenti koje slikarske opuse, stvaralačke faze ili pojedina djela crnogorskih umjetnika povezuju sa nadrealizmom, i bez čije interakcije u sugestivnom i suštinskom projektovanju slikarskih djela bilo bi nemoguće objasniti osobenosti njihove likovne poetike a priori.

Jungova konstatacija da čovjek ima tnnogo duša "izražava osjećanje nekih primitivnih naroda da se svaki pojedinac sastoji od nekoliko povezanih ili odvojenih jedinica. To znači da je psiha pojedinaca daleko od toga da bude sintetička; naprotiv prijeti da se veoma lako odroni pod nasrtajem neobuzdanih osjećanja" u nadrelističkom slikarstvu konvergira ka postavljanju opšteg principa raslojavanja ljudskog bića kroz otkrivanje vlastitih snova i podsvjesti, kojima postiže duhovno, emocionalno i fizičko osvještenje kao prodor u tajne arhetipskih prostora svoje psihe. Kod crnogorskih stvaralaca nadrealno, iracionalno, podsvjesno, fikcija - pretočeni u vizuelni jezik, našli su plodno tle u likovnosti koja je dala zamah osobenom projektovanju umjetnikovog Ja u likovno djelo koje, neminovno, prati recipročna projekcija prema posmatraču, koji kroz svoja podsvjesna promišljanja i osjećanja notira nadrealno kao vokabular koji je usvojen, ili kao iracionalnost znakova, simbola, atmosfere, svjetlosti, sjenovitih detalja, poetike - hvatajući ono neuhvatljivo, što kao iluzija stalno izmiče i vraća se u sfere gdje se sudaraju naše iracionalno i racionalno biće.

Kao oblast nadnaravnog, vizionarskog i fantastičnog, nadrealizam predstavlja implicitan dio životne i stvaralačke filozofije crnogorskog čovjeka. Zato je sasvim razumljivo da njegova višedecenijska inkliniranost u crnogorskoj likovnoj umjetnosti zahtjeva da ga demistifikujemo kroz njegovu likovno estetsku, filozofsku i psihološku složenost. Ovaj diskurs, zapravo, predstavlja pokušaj da se otvore prostori koji bi determinisali nadrealizam kao fenomen koji obilježava i daje snažan pečat crnogorskoj likovnoj umjetnosti druge polovine XX vijeka, kroz likovne opuse onih kojima je bio "primarna" vokacija i onih kod kojih se javljao kao inspirativna "slučajnost".

Nadrealizam, koji se danas smatra retrogradnim u odnosu na nove forme postmodernog izražavanja, još uvjek predstavlja stanje duha, koje se, kroz nadnaravne konotacije, javlja i u likovnom djelu umjetnika najmlađe generacije crnogorskih stvaralaca, koja bi trebalo da bude predmet jedne sveobuhvatnije studije o nadrealizmu u crnogorskoj likovnoj umjetnosti (kom. autora). Možda je najadekvatnije ovaj diskurs završiti citatom sa kraja teksta Prvog manifesta nadrealizma Andre Breton-a: "Jer ovog ljeta ruže su plave; šume su staklene. Zemlja zaodjenuta u svoje zelenilo isto me tako malo uzbuđuje kao sablast. Živjeti i prestati živjeti imaginama su rješenja. Postojanje je negdje drugdje."

30 Tonko Maroević; Goran Blagus, DIMITRIJE, 25 godina nadrealizma 1975-1995, Galerija, Studijo B, Zagreb, 1995., str. 11.