![]() |
![]() |
![]() |
![]()
|
Da razumijem nekoga (sebe npr.) ko sjedi uvece do 2am ispred ove naprave i ceka mail, poruku, bilo sta? Aha, ali malo prekjuce... Ne znam, ali svaki put kad sjednem za volan ovog odvratnog cyber automobila, osjetim se lose, pocne da me obuzima neka nervoza i kroz glavu mi prolazi samo jedan osjecaj - da nisam sada tu bio bih napolju, gledao utakmicu, bio u gradu, pravio djecu, varao zenu, ludovao, ucio, pisao knjigu - ZIVIO BIH RADIJE ZIVOT, pravi zivot a ne ovu matematicku izdrkotinu koja "povezuje ljude", a u stvari stvara samo privid bliskosti i udaljava nas koliko moze jer nakon 2 min. chata vec nemamo potrebu da zagrlimo nekog, da ga poljubimo, ustinemo, udarimo, prebijemo-naš mozak je zadovoljen i prevaren najjeftinijim trikom-igrom povrsnih emocija i fotografija... Poruka nije pismo, niti ce to ikada biti jer u njoj nema mrlja od suza niti od karmina. Friend request nije zahtjev za prijateljstvo nego potez proizasao iz dosade i dokolice.:) - ovo nije osmijeh nego izvjestaceni kraj poruke sa dvije tacke i zagradom. Pojedini treba da se zapitaju sta rade jer uskoro ce, po svemu sudeci, poceti i da se ljube USB kablom i misem... To je jos i ona bolja varijanta jer mi padaju jos perverznije stvari na pamet kada pomenem kabl... Ne dozvolite sami sebi da olovku zamijenite misem a mastu memory card-om, Bill Gates jeste sada tata mata ali je u sustini i dalje onaj buljas iz 6.osnovne sa naocarima kao Sasa Popovic, kojeg je bilo milina izdevetati kad te ucitelj ispizdi.
Stefan Drakulović je iz Budve, student je 6.godine medicinskog fakulteta u Podgorici. U slobodno vrijeme voli da zapiše ono što misli i osjeća o stvarnosti, životu i okolini. Ponekad rado i pobjegne od zbilje, kako kaže. Ovo su njegove priče...
|