Pretraživač sajta
Montenegrina
 

Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip











 
 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |

 

 

Ljubomir Filipović
CRNOGORAC U BEOGRADU - DAN U PARKU




4. jun 8:32 – još jedan četvrtak počinje... proljeće skončava kišom…

Nebo nježno pokazuje svoj smisao… na zapadu je sunčano…

Samoća ne bira mjesto i vrijeme, zna da rastuži i obraduje... da slomi i da sastavi.... da ti pokaže koliko si slab, ili da ti dokaže koliko si jak...

Jutros sam bio u parku...

Kad je kiša... sve što mrda skriva se... sve sem glista, puževa i mene.

Do juče nisam znao kako se gavrani udvaraju..... gledao sam i dvojicu kako se obrušavaju na kuče koje je vodila jedna gospođa.... (ona stara priča da kučići i njihovi vlasnici počinju da liče vremenom, ovdje ima empirijsku potporu). Ne volim da nagađam, ali gospođa, vlasnica psa, se vjerovatno profesionalno bavi astrologijom, ili gatanjem u šolje ispijenih crnih kafa, i otisaka prstiju sa crveno lakiranim noktima... Po mojim skromnim analitičkim sposobnostima, nikad se nije udavala.... kosu je ofarbala u crveno, prije nekih pola godine. I njen pas je crven i više podsjeća na neku ugojenu lisicu, nego na pašče....

Čuvar mini luna-parka, sa svojih 60-ak godina, čeka jutarnju smjenu da ga odmjeni, pa da nastavi sa spavanjem kod kuće. Milozvučne melodije sa Morave, vezu sa njegovog portabl-tranzistora...

Završavam treći krug trčanja i na izlazu iz hostela u parku, na klupici sjedi troje bekpekera, čini mi se da komuniciraju na nekom od skandinavskih jezika...

Konobari iz kafića postavljaju stolice napolju, na onom dijelu koji je pokriven i zaštićen od lagane kiše... jedan od njih, nesvršeni inžinjer mašinstva i po svom svjedočenju, kralj beogradske piraterije, viče mi u prolazu “ ‘oće li to, Filipoviću?”

Radnici šminkaju lice starog „taša”, uskoro će univerzijada, bravo... zaboravih, univerzijada...

Jutros sam provalio što znači gomila kamenja u ćošku parka... poklon Podgorice Beogradu... piše da joj je ime „Crna Gora”, simpatično...

Zvona na crkvi sv. Marka, zvone... 7 i 30 je... zvona prestaju, muk... prijatna tišina... grad ćuti...

Završih i peti krug, krećem doma, a čiči iz luna-parka je stigla smjena, po raspravi vidim da se dečko iz prve smjene uspavao...

Kod kuće sam, počeo je pljusak... provjeravam mejl i puštam ovo: http://www.youtube.com/watch?v=-veYtx6J2D4 , odoh da se tuširam...




Za mentenegrina.net,
Ljubomir Filipović, aka Crnogorac u Beogradu