Dušan Đurović
PROSTOR

Tip je izgubio ruku. Do lakta. Taj prostor u koji je piljio nekoliko puta na dan samo je dodatno razgalio njegovu nesigurnost.

Prestao je da ide na posao. Namirnice su mu donosila djeca iz komšiluka. Kad bi neko kucao na vrata virio bi kroz oko i vraćao se za sto. Poslije nekog vremena nije ni ustajao da vidi ko je. Dosadilo mu je da gleda uvjek istu figuru. Izdeformisano tijelo s ogromnom glavom na vrhu. Za djecu je znao kad dolaze, ali bi ipak prije okretanja ključa čkiljio u oko. Nikad ih nije puštao unutra. Samo bi uzeo kese i dao novac. Odmah bi sve raspakovao i uredno složio na svoje mjesto. Svaka polica je bila besprekorna. Na sto bi ostavljao samo paklicu cigareta i mlijeko.

Kompjuter je prebacio u ostavu. Nije imao volje da radi na njemu jednom rukom. Još neke radnje su izgubile smisao nakon novog momenta. Kupanje je sveo na minimum, kao i unošenje hrane i pranje zuba. Nije to bilo nikakvo kažnjavanje. Jednostavno su te stvari, u novom kontekstu, postale užasno dosadne. I čopkale su živce.

Sati su prolazili u čitanju, pušenju i ispijanju mlijeka. Kad ne bi to radio, samo bi sjedio za stolom i razmišljao. Posljednje čime je zauzeo misli bile su mogućnosti u koje se nije pretvotio njegov život, nakon
kobnog događaja.

Mogao je da počne da prati ljude. Da snima iz mraka komšije iz zgrade preko puta. Da okreće nasumično brojeve telefona i priča morbidnosti u slušalicu. Da im dahće. Da utanji glas i glumi uplašenu djevojčicu koja je našla svoju baku kako se koprca na kuhinjskom podu.

Mogao je da počne da se muva oko vrtića i da posmatra djevojčice sa ravnim grudima. Da se poslije određenog vremena približi nekoj od njih. Da joj dodiruje kožu i miriše kosu. Da joj priča priče i polako palcem prelazi preko usana. Sve to kroz igru i bez ikakvog povređivanja. Naravno, rukav od mantila stavio bi u džep. Da ona ne primijeti. Mogao je da joj kupuje lizalice i gleda je kako ih pose. One koje ne bi pojela do kraja pakovao bi u papir i nosio kući. Legao bi u krevet i strasno trljao lizalicu o jezik i nepca. Kad ne bi mogao da zaspi, maštao bi o njoj. Prisjećao bi se njenog lica, i njeni dodiri bi ga uspavali.

Iznad wc šolje uporedo su se stresli penis i patrljak. Obrisao se i zakopčao šlic.

Sjeo je za sto i zapalio cigaretu. Nasuo je čašu mlijeka i otpio veliki gutljaj.

Iznad gornje usne zasijali su bijeli brkovi, koje je razvukao u samozadovoljni osmijeh. Zaboravljajući, po prvi put, na prazan prostor što je zjapio umjesto ruke…