Pjesme iz Crne Gore iz knjige
150 BISERA
pripremio Maksim Vujačić

Crna Goro, puna li si hlada,
Srce moje, još punije jada!
Majke nemam da joj jade kažem,
Ni sestrice da joj se požalim,
Jedno drago, i to kod ovaca!

***

Pjevaj Maro, c'jeli dan do podne,
Da te vide braća Crnogorci!
Oni će te u kolo uvesti
Da ti, Maro, skočiš crnogorski!

***

Samo Zeta vile rađa.
Vile mreže raširile,
Te u njima love momke,
Love momke i đevojke!



POD ONOM LOVĆEN
PLANINOM

Pod onom gorom zelenom
I onom Lovćen planinom
Malo se selo viđelo
U selu kolo igralo,
U kolu moja đevojka;
Spustila biser niz prsi
A ruse kose niz pleći.
- Po čem je, bolan poznaješ?
- Po njenu stasu visoku,
po njenu grlu bijelu,
po mome zlatnom prstenu;
Moje je pjesme pjevala,
I moje igre igrala.
- Dođi mi, dođi, dragane,
Pod onu ružu rumenu,
Dovedi đoga sa sobom,
Sitan sam biser prosula,
Dođi ga, dragi kupiti,
Aja ću tebe ljubiti!

BJELASICOM
PASLA STADA

ОЈ , PLANINO

Oj, planino, moj' planino.
Moj, prostrana Sinjaj'vino,
U tebi su preko zime
Ravna brda i doline,
Sve od leda i snijega
Niđe krša ni brijega;
L'jepo li je u proljeće
Planinama brat' cvijeće,
A još ljepše usred ljeta,
Planinama kad se šeta,
I neđelje ići svake
U zelene borovnjake.



GLEDAO SAM
BJELE BRAVE

Gledao sam b'jele brave
Niz Komove kako jave,
Gledao sam cure dvije,
To mi b'ješe najmilije.
Gledao sam s Koma plava
Kako vjetar zamotava;
Gledao sam sa svih strana
Kulevića Radovana;
Gledao sam grad Berane,
Toj varoši nema ravne;
Gledao sam Kolašina,
Mala varoš , ali fina!

***

Gledao sam b'jele brave
Niz Durmitor kako jave,
I za njima čobanice
Kako vezu maramice
Slušao sam potok Vuč'i
Kako teče, kako huči!...



КОМ PLANINA

Kom planina puna brava,
Među njima čoban spava;
On ne spava, nego dr'jema,
Jer tvrdoga sanka nema!
I ako ga san prevari
Na um su mu bjeli bravi.

OJ, VRSUTO,
GORO VELJA

Oj, Vrsuto, goro velja
U tebi je mnogo vrela,
Sitna trava do koljena,
Šuma ti je sva zelena.
Ovce čuva čobanica
Ta spičanska ljepotica..

VILA BANA SA
PLANINE ZVALA

Vila bana sa planine zvala:
- Jesi l', bane šćeri poudao?
- Nijesam ih mnogo ni imao;
Tri imao, sve tri poudao.
Dao Maru bugarskome kralju,
Dao Stoju Beogradu stojnu,
Vasiliju u zemlju Rusiju!
Iz Bugarske poručuje Mara
Da joj dođe u pohode majka,
Da dovede prenejaka Rajka,
Da ponese dragoga kamena.
Pođe majka i povede Rajka.
Kad su bili poljem bugarskijem,
Sretoše ih bugar-čobanice,
Urekoše prenejaka Rajka,
On umrije, žalosna mu majka!
Ne kopa ga đe se drugi kopa,
Već u baštu, pod žutu naranču.
Svako mu je jutro dolazila:
- Sine Rajko, je l' ti zemlja teška?
- Mila majko, nije zemlja teška,
Već je teška đevojačka kletva:
Kad zakune, do neba se čuje,
Kad zaplače, do mora poteče!

ОЈ , ĐEVOJKO
MILIJANA

Oj, đevojko Milijana,
Goni ovce planinama!
Dragi ti je pod ranama
Ispod one vite jele,
Prekrstio ruke bjele,
Zaklopio crne oči,
A niz čelo krv mu toči.
Da je bliže Milijana,
Ne bi bilo, teških rana.
Oko tvoje, crno, malo,
Dosta mi je jada dalo!
Da se ženim, rano mi je,
Da t' ostavim, žao mi je!

***

Čobanine, lijepa đevojko,
Jesi l' tvoje ovce napojila?
Dvjesta jesam, a trista nijesam,
Još toliko iza brda javim!

CVIJET MOMČE
PLANINAMA BRALO

Cvijet momče planinama bralo,
Cvijet bralo, Vukosavu zvalo:
- Vukosava, jesi li zaspala,
Jesi l' meni mjesto ostavila?
- Jesam mjesto, teke ti je t'jesno:
Pola skuta i pola jastuka,
Na jastuku moja desna ruka!
- Vukosava, mene boli glava!
- Nek' te boli, ne preboljela te!
Jesam li te mlada svjetovala:
Ne pij vode sa svakog bunara,
I ne Ijubi udovice mlade!
Bunarska je voda grozničava,
Udovica svaka jektičava
No pij vino i ljubi đevojku:
Od vina je lice rumenije,
U đevojke srce veselije!

SADIH JELU
NA PLANINU

Sadih jelu na planinu,
A uz jelu žutu dunju,
žutu dunju i nerandžu.
Navrnuh joj žumber vodu,
Stavih stražu — mladu momu,
Pa otidoh niz planinu,
Ne obidoh za godinu,
Za godinu, ni za dvije.
Često meni glasi dode:
Da se jela osušila,
Žuta dunja uvenula,
Žuta dunja i nerandža;
Žubmer voda presušila,
Mlada moma preminula
Sedlaj konja, 'ajd' da viđu!
Kad izađoh na planinu,
Ne mogah se primaknuti:
Od visine vite jele,
Od mirisa žute dunje,
Žute dunje i nerandže,
Od šumora žumber vode,
Od ljepote mlade mome!