|
Pjesme iz Crne Gore iz knjige
150 BISERA
pripremio Maksim Vujačić
ОН, KAKVA JE
ŠEHER PODGORICA
Oh, kakva je šeher Podgorica,
Da je ljepše do Stambola nema!
U njoj ima svakih ljepotica,
A najviše mladih udovica:
Ah, kakva je Čelebića Zlata,
Da je ljepše ni u harem nema;
Dojke rastu, jeleci pucaju,
Fesić igra, noge poskakuju,
Usta svrbe, traže da se ljube!
ŠETAJUĆI PORED
LJUBOVIĆA
Šetajući pored Ljubovića
Zaljubi se cura u mladića.
Zaljubi se nije mala šala,
Ona mu je ljubav obećala
I srce mu iz njedara dala.
Stara Varoš pored Ljubovića,
Ti si majka veselih mladića.
Stara Varoš i tvoji sokaci
Tu sam svojoj đevovala majci.
Podgorice, grade od davnina,
U tebi je živjeti milina.
KRAJ CETINJA
SELO MALO
Kraj Cetinja selo malo
Donji Kraj se vazda zvalo.
Selo malo i premalo,
Ali mi je srcu drago.
Malo kuća i dolina,
Ispod krša korovina
Naokolo pitomina.
Svud grmovi od drenjina
Još ognjišta tamo dime,
lako je to Cetinje.
A neka ih nek' se dime,
Kao spomen od starine.
ZORA ZORI, DAN SE BJELI
Zora zori, dan se bjeli, a ja moram odlazit'.
Nije meni baš zbog toga što ja moram odlazit',
Već je meni zbog ljubezne što je moram
ostavit'.
Ne plačite, crne oči, opet će vam dragi doći!
AMERIKO ZEMLJO
KLETA
Ameriko, zemljo kleta,
Po tvom polju dragi šeta;
Ameriko, rosno cv'jeće,
U tebi mi dragi šeće.
Molim brata, molim kuma,
Da mi dadu trista kruna,
Da ja odem u Čikago,
Te da vidim moje drago
Kako radi i propada
I za mnome radi jada.
JOŠ NE SVIĆE
RUJNA ZORA
Još ne sviće rujna zora,
Još nе trepti list sa gora.
Ne čuje se glas slavuja,
Zoru da najavi.
Ne čuje se ni zefira,
niti svirke od pastira,
tišina je-svuda vlada,
sve živo počiva.
Neka cvjeta rosno cvijeće,
Nek' se kiti njim proljeće,
ja ga neću više brati,
jer nije za mene.
Ja ga neću više brati,
jer ga nemam kome dati.
Kojoj sam ga dosad dav'o,
Zemlja je pokriva.
JEDNO JUTRO
U SVITANJE ZORE
Jedno jutro u svitanje zore
čuh đe gore među sobom
vode razgovore.
Jedna veli: "Na jad sam ti jade
mojim hladom već odavno
niko se ne krade."
A druga joj na to odgovara:
"Teško gori punoj hlada,
bez bijela stada,
A još teže bez momaka
i bez đevojaka."
ZAPJEVALA SOJKA
PTICA
Zapjevala sojka ptica,
misli zora je.
Na prozoru od đevojke,
misli doma je.
Ustaj Kato, ustaj zlato,
spremaj darove.
Ja sam mlada i sirota,
nemam darova.
Kad si mlada i sirota,
što se udaješ?
Udala me stara majka,
nisam ni znala.
OJ VESELA VESELICE
Oj, vesela, veselice,
Vesele ti oči imaš,
Koga god si pogledala,
Svakome si ranu dala,
I mene si pogledala,
I mene si ranu dala.
-Šta bi dala, b'jela vilo,
da me nisi prije znala?
- Ja bih dala b'jel' boščaluk.
U boščaluk vezen jagluk,
Na jagluku ime moje,
Ime moje, ime tvoje,
Da se s nama ne razdvoje.
A ŠTA RADIŠ MARO
-A šta radiš, Maro,
A šta radiš, Maro moja?
-Vezem jagluk, Jovo,
Vezem jagluk, mlad Jovane!
-Za koga ćeš, Maro,
Za koga ćeš, Маrо moja?
-Za tebe ću, Jovo,
Za tebe ću, mlad Jovane!
Ml ZNADEMO KO SE
LJUBI
Oj đevojko, dođ' doljeno,
Sjedni momku uz koljeno!
Mi nijesmo loši ljudi,
Mi znademo ko se ljubi,
Ko se ljubi, kad se ljubi:
Stare bake posred čela,
Nevjestice u obraze,
Đevojčice u očice.
OJ, ĐEVOJKO UBILA
TE TAMA
Oj, đevojko, ubila te tama,
Kako možeš prenoćiti sama?
Što ne zoveš mene sirotana
Da ti čistim gospodsko od'jelo,
Da te svlačim i da te oblačim?
SVU NOĆ Ml SANAK
NE DOĐE
Коl'ка je noćca noćašnja,
Svu noć mi sanak ne dođe,
Slušajuć' pjesme po polju
Đe tanko poju đevojke.
Svaka svog dragog spominje,
A mene moja najbolje:
-Što li mi nema dragana?
Il' mu je konjic zastao,
lli mu majka ne daje?
SJEVER RUŽU NIZ
POLJE TJERAŠE
Sjever ružu niz polje nijaše,
Na Jovove dvore nanosaše,
Na Jovovu šikajli odaju,
Đe mi drago nа dušeku spava.
Š njom mi spava, š njom se razgovara:
-Je l' ti meka moja desna ruka?
Mekša mi je tvoja desna ruka
od četiri duhovli jastuka.
KAFU Ml DRAGA
ISPECI
Kafu mi, draga, ispeci,
Baš ko da je,
Draga dušo, za tebe.
Aj, ja ću doći,
Oko pola noći,
Da sjednem kraj tebe.
Dušek mi, draga, razmjesti,
Baš k'o da je,
Draga dušo, za tebe,
Aj, ja ću doći,
Oko pola noći,
Da legnem kraj tebe.
Ne dolazi, dragi, ne treba,
Jer ti drugu dragu
Sada miluješ.
Aj, ti si rek'o
Da si bolju dragu
Stek'o od mene.
SUNCE ŽARKO
NE SIJAŠ JEDNAKO
Sunce žarko, ne sijaš jednako,
Moj me dragi ne ljubi jednako.
Il' me ljubi il' me se okani,
Il' me mladu ti u grob sa'rani!
Nasred sela, kraj bresta zelena:
-Drugu neću, za tobom umr'jeću!
A danas si vjeru prevmuo.
Bolesna te prevrćala majka
Od Mitrova do Petrova danka,
I opet ti duša ne ispala
Dok na mome krilu ne zaspala!
ZORA RUDI
Zora rudi, majka ćerku budi:
-Šćeri mila, što si noćas snila?
- Majko mila, dobro sam ti snila:
sve prstenje i drago kamenje,
Zlatnu burmu na lijevoj ruci,
Mene-mladu, mladoženju-Radu,
Kalopera - ručnoga đevera,
I kićene po putu svatove!
AVAJLIJA, FISTANLIJA
Avajlija, fistanlija.
Je l' ti azur anterija?
-Azur mi je anterija,
no joj nema mušterija.
Ava ide po oboru,
Poznajem je po govoru;
Ava ide po ulici,
Poznajem joj kondurice.
-Ču li, Avo, ču li dušo,
šta ti velju, moj dilberu!
Ava haje i ne haje,
Kao da me ne poznaje.
Na zulufe boju meće,
A na kosu karanfile.
L'JEPE Ll SU
PELJEŠKE ĐEVOJKE
L'jepe li su pelješke đevojke!
Kada dojdu nа vodu studenu,
Šetaju se kaj da su Kotorke,
Tanka boka - one su u svemu.
Visoke su k'o da su Prčanke,
Nose zlato k'o da su Dobrojke,
A lijepe k'o da su Novjanke.
ĐEVOJKA JE MOMKU
PRSTEN POVRAĆALA
Đevojka je momku prsten povraćala:
-Na ti prsten, momče, moj te rod ne hoće!
Moj te rod ne hoće, ni otac, ni majka,
Ni otac, ni majka, ni brat, ni sestrica,
Da se ja nazivam tvoja vjerenica.
Već te molim, momče, draga dušo moja,
Nemoj mene, mladu, na glas iznositi,
Jerbo sam ja, mlada, u svemu nesretna:
Ja bosiok sijem, a pelen mi niče!
MAJKA ME DALA
STAROME
Majka me dala starome,
Kad stari legne kod mene,
Cio se svijet prevrne;
Kad me zagrli rukama,
Ka' ciganskijem mašama;
Kad me poljubi ustima,
Ka' da me bode ostima;
Kad me dotakne bradinom,
Baš k'o no granom čestinom;
Kad me zadahne dušinom,
Ka' sa ciganskom mješinom.
RAZBOLJE SE
ZORNA ZORKA
Razbolje se zorna Zorka,
sa Cetinja Crnogorka.
Njoj dolazi mio tata, pa je pita:
Kćeri Zorko, što te boli crnogorko?
Kad me pitaš, mili tata,
je li rana od prebola
ili rana od bolova...
Svaka rana pokraj srca,
A srčana na sred srca.
SEJDEFU MAJKA
BUĐAŠE
Sejdefu majka buđaše,
Ustani šćeri moja Sejdefo.
Zar misliš majko,
da ja spim,
ja ti se mlada s' dušom dijelim.
Zovi mi majko komšije,
i prvo moje gledanje.
Što smo se nekad gledali
u šajku lađu na more.
PUČE PUŠKA
LEDENICA
Puče puška ledenica
Sa čardaka Đečevića,
Te pogodi dilber-Anđu,
Dilber-Anđu, Kovačicu.
Pogodi je u desnicu
Đe šijaše košuljicu
Svom jaranu Kalištanu
Dotrčale dvje đevojke,
Pa pitaju dilber-Anđu:
-Koj' te ubi, Kovačice?
-Ja ne žalim b'jele ruke,
već ja žalim belenzuke,
Belenzuke od jarana,
Od jarana Kalištana!
PJEVAJ MARO
Tanko poju za gorom đevojke,
Tanko poju, daleko se čuju.
-Pjevaj, Maro, moje jagnje malo,
Pjevaj, Maro, dokle si đevojka,
Pomanje ćeš kad kod mene dođeš!
Na um će ti padat' đevovanje:
-Car li bijah dok đevojka bijah,
a sad jadna ni саr ni đevojka!
Đevovanje - to je carovanje,
Nevovanje - to je jadovanje,
Pa ćeš, jadna, često popjevati!
POLJEM SE VIJE
Poljem se vije, oj Zor delija;
po ravnom polju, na vranom konju.
Gleda ga Hajka sa hančardaka.
Oj Zor delijo, i perje tvoje,
tvoje me perje na čardak penje.
Oj Zor đevojko, i kose tvoje,
tvoje me kose niz polje nose.
SNIJEG PADE NA
BEHAR NA VOĆE
Snijeg pade na behar na voće,
neka ljubi onog koga hoće.
Koja neće, nek'se ne nameće,
Od nameta nema selameta.
Da sam srećan - k'o što sam nesrećan,
pa da dođeš meni u odaje;
da te stavim među štiftetima,
baš k'o paša meču bimbašama.
PREVEDI ME
TAMO I OVAMO
Prevedi me tamo i ovamo,
Tamo mi je selo omiljeno
I u selu lijepa đevojka.
Uz'o bih je, аl' je ne da majka,
Ukr'o bih je, al' je čuva straža,
Mala straža — sedam đevojaka.
Bog če dati, straža će zaspati,
Preskočiću i oca i majku,
Uhvatiću moju vjerenicu,
Odvešću je u zelenu bašču,
Ubraću joj rumenu ružicu,
Nek' miriše, pa neka uzdiše!
RASLA MI RUŽA
Rasla mi ruža kraj b'jela dvora,
Kraj b'jela dvora dragoga Jova.
Vjerna ga ljuba s prozora gleda,
S prozora gleda, pa mu besjedi:
-Kuda, moj Jovo, konja osedlaš,
da l' se na duge pute opremaš?
-Ne idem, draga, da se oženim,
Već idem, draga, da se zaželim!
ОЈ ĐEVOJKO,
DUŠO MOJA
-Oj, đevojko, dušo moja,
Đeno sinoć s tobom stoja',
Tu ostade sablja moja,
Sablja moja i marama,
U marami ogledalo,
'Ajde, dušo da tražimo,
Ako bog da te nаđеmо,
Bratski da ga pod'jelimo:
Mene, dušo, sablja moja,
Tebe, dušo, ogledalo.
Ogledi se, do jeseni,
Od jeseni, 'ajde k meni!
UZO BIH TE,
DA NIJESI MALA
-Oj, Ljubice, moja odabrana,
Uz'o bih te, da nijesi mala!
-Uzmi, dragi, bit' ću i velika,
Dogodine tebi do pojasa.
A do druge tebi do ramena.
A do treće oboje jednako,
Do četvrte rodiću ti sina,
A do pete i sina i ćerku!
MOJ DRAGANE,
ZLATNO SLOVO
-Moj dragane, zlatno slovo,
Ja sam čula nešto novo,
Da si mi se regrutov'o.
-Istina je, drugarice,
Tri godine mornarice,
Nemoj, draga zaplakati
Kad ćemo se rastajati.
-Nemoj, dragi, nemoj tako
Ni mom srcu nije lako!
Od ljubavi koj' ne vene
Nek upita jadnu mene,
A ko ne zna ljubav što je,
Nek upita srce moje!
ŠTONO GOVORE
Što u dvore, što l' pred dvore, štono govore?
Ono otac ženi sina, pa se veseli.
Svak se tome veseljaše, otac najviše.
Što u dvore, što l' pred dvore, štono govore?
Svak se tome veseljaše, majka najviše.
Ono majka ženi sina, pa se veseli.
Što u dvore, što l' pred dvore, štono govore?
Ono sestra brata ženi, pa se veseli.
Svak se tome veseljaše, sestra najviše.
ČIJA B'JEŠE
LIVADA
Čija b'ješe livada,
Čija b'ješe trava,
Čija b'ješe đevojčica,
Rumena i plava?
Pregaziću livadu,
Pregaziću travu,
Poljubiću đevojku,
Rumenu i plavu!
Pokosiću livadu,
Pokosiću travu,
Zaručiću đevojku,
Rumenu i plavu!
ENO PRSTEN
NA MOJOJ ĐEVOJCI
Vatajte se, cure, naokolo,
Da vidimo do koje će lolo!
Moje janje u kolu najmanje,
Najfinije, pa mi najmilije!
Pogledajte oko kola, momci,
Eno prsten na mojoj đevojci!
VRELA VODA
NA VALOVE
Vrela voda na valove.
Kad je vrela, kuđ' se đela?
Popili je morni konji,
Morni konji i svatovi!
Kad su morni, đе su bili?
'Odili su za đevojku!
Jel'kolika ta đevojka?
Jest velika ka' jelika:
Barjaktaru, do barjaka,
Starom svatu do koljena,
Mladoženji do ramena!
KAD PIJEMO ZAŠTO
NE PJEVAMO
Kad pijemo, zašto ne pjevamo?
Nije ovo pivo pokradeno,
Već domaćin za novce kupio,
Sve za novce i bijele ovce!...
PIJTE VINO
Pijte vino, svati naši, nije voda to,
Već je vino rumenika koje premeće,
Premetnuće starog svata, sve je mene
strah!
Drž' se, drž' se, stari svate, neka ti je čast,
Među braćom i družinom vazda pošten glas!
|
