Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip


 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |




Dr Radoslav Rotković:
NEMANJA JE DIJETE IZBJEGLICE ROĐEN U ZETI, A POTOM OKUPATOR ZETE



Dr Radoslav Rotkovic

"I PRETVORI SLAVU NJIHOVU U PUSTOS"

Tzv. Nemanjin grad nije nikad postojao, jer dijete izbjeglice nije moglo zidati grad u tudjoj zemlji; a to kako je Nemanja spalio “grad slavni Nis“, Skoplje i Prizren, kao tudje gradove, a potom spalio i sve gradove u Zeti, nijesu izmislili zelenasi nego to pise njegov sin, hvaleci ga! I da je tada postojao Haski tribunal, glavni svjedok protiv Nemanje bio bi njegov sin Rastko, odnosno Sava!
Stefan Prvovencani pise da je Nemanjin otac (njegov djed) morao da bjezi iz Raske zbog dinastickih svadja i sklonio se u susjednu zemlju Zetu, dje mu se rodio sin Nemanja. I u Zeti je krsten po katolickome obredu, jer tada u njoj nije bilo pravoslavnih svjestenika. A kad se stanje u Raskoj smirilo, Nemanjin otac se vratio u Ras i tamo je Nemanja bio ponovo krsten po pravoslavnome obredu. Kad je umro jaki vizantijski car Manojlo (1180), Nemanja se udruzio sa ugarskim kraljem i napao Bugarsku, razrusio Sofiju (Sredec). A kad se ugarski kralj povukao, Nemanja je nastavio da zari i pali sve do Skoplja i Prizrena, pa je onda navalio na Zetu.
SIN SLAVI ZLOCINE SVOJEGA OCA, STVARAJUCI TAKO TRADICIJU DA SE ZLOCINCI TRETIRAJU KAO HEROJI
Ali pustimo Prvovencanoga da on sam prica:
“Iako me tada nije bilo pamtim sta je bilo o rodjenju njegovu, ipak sam slusao da je bio veliki metez u ovoj strani srpske zemlje... i da su roditelju njegovu braca mu zaviscu oduzeli zemlju, i on izidje iz buna njihovih u kraj rodjenja svojega, po imenu Dioklitija.
I voljom bozijom i preciste njihove matere rodi i ovo sveto dete, koje ce biti bozjim promislom sakupitelj propalih delova otacastva njegova, pastir i ucitelj, i crkvama podizatelj pak i propalim obnovitelj.
U kraju zvanom Ribnica, u hramu presvete i preciste vladicice nase Bogorodice, buduci da su u zemlji toj latinski jereji, izvoljenijem bozjim udostoji se primiti latinsko krstenje.
A kad se vratio otac njegov u stolno mesto, opet se udostoji da primi i drugo krstenje iz ruku svetitelja i arhijereja usred srpske zemlje, u hramu svetih i sveslavnih apostola Petra i Pavla...
Podje precasni sveti Simeon sa ugarskim kraljem, i dodje do grada po imenu Sredec (Sofija), i razrusi ga i opustosi do kraja.
A kad se ugarski kralj vrati u svoju drzavu, Sveti, rastavi se od njega, otide sa silom svojom na grad Pernik, da i njega razrusi silom svojom i opustosi i grad Stobi, i grad Zemun, i grad Velbuzd, grad Zitomitski, i grad Skoplje, i grad Leski u donjem Pologu, i grad Gradac, i grad Prizren, i grad slavni Nis, i grad Svrljig, i grad Ravni, i grad Kozli.
Te gradove porusi i do kraja temelja ih iskoreni, jer ne osta kamen na kamenu koji se ne porusi. I ne podigose se ni do danas. Zemlje njihove, i bogatstva njihova, i slavu njihovu prilozi bogatstvu i slavi otacastva svoga, i slavi velmoza, i naroda svoga.
Pridodade zemlji otacastva svoga oblast nisavsku do kraja, Lipljan, i Moravu, i zvano Vranje, prizrensku oblast i oba Pologa do kraja sa medjama njihovim.
Povrati Dioklitiju i Dalmaciju, otacastvo i rodjenje svoje, pravu dedinu svoju, koju je nasiljem drzao grcki narod, i gradove u njoj, sazidane od ruku njihovih, tako da se prozvala grcka oblast, a kojima su imena: Danj grad, Sardoniki grad, Drivast, Rosaf grad zvani Skadar, grad Svac, grad Ulcinj, grad slavni Bar. A Kotor ostavi, utvrdi ga i prenese svoj dvor u nj, koji je i do danas. Ostale gradove poobara, i porusi, i pretvori slavu njihovu u pustos, istrebi grcko ime, da se nikako ne spominje ime njihovo u toj oblasti, a narod svoj u njima nepovredjen ostavi da sluzi drzavi njegovoj sa strahom i sa urecenim dankom od Svetoga.”
(Hilandarska povelja u zborniku: Stara srpska knjizevnost, Novi Sad – Beograd, 1966, 52-53, 60-61. Preveo L. Mirkovic)

Istina je da nema ratova bez zlocina i da je jedini sigurni nacin da se izbjegnu zlocini u ratu – da se izbjegne rat!
Navaljivali su na nasu obalu Saraceni, sredinom IX vijeka, ali njima ne podizemo spomenike.
Pa je navalio na nas i makedonski car Samuilo, zeleci da uzme sve sto je imala Vizantija. I o njemu pise Pop Dukljanin:
"Zatijem car (Samuilo), pokrenuvsi vojsku, dugo vremena opsijedase Ulcinj, ali ga nikako nije mogao zauzeti. Zato odatle, gnjevan, odstupi, i poce rusiti, paliti i plijeniti cijelu Dalmaciju; gradove, pak, Kotor i Dubrovnik zapali a sela i citavu pokrajinu tako opustosi da je izgledalo da je zemlja ostala bez stanovnika.”
Na njega se zale i Kotorani, jer vele da im je bio uzeo mosti sv. Tripuna, koje su nadjene u Italiji i otuda vracene, kad je Vizantija savladala Samuila. Ali mi ni Samuilu ne dajemo ulice, iako je on nama dao dobru i vjernu Kosaru.
Pa smo onda i mi, kad smo osilili, osvajali Bosnu i Rasku. Ali Dukljanin pise samo ovo:
"Posto bi uglavljen mir (izmedju Bodina i brace, u cemu je posredovao barski nadbiskup Petar), Bodin sa bracom ode u Rasku i oruzjem je dobi, pa zagospodari njome. Tamo je postavio dva zupana iz redova svojijeh dvorjana: Vukana i Marka... Potom uze Bosnu i tamo postavi kneza Stevana.”
Nema nista o rusenju i paljenju. Uostalom, Srbi su Bodinu oprostili, pa su mu dali ulicu usred Beograda. Valjda im je bilo vaznije da ga otmu nama (kad nama ne treba, jer mi dajemo ulice svakome ko je opalio vise od tri metka, a u Bodinovo vrijeme nije bilo metaka), nego da ga zigosu zbog toga sto ih je pokorio.
Uostalom, Bodin je vise skodio nama nego njima, jer je prosirio drzavu skoro do Save, kao veliki balon kojemu je dovoljna draca pa da pukne. Jer ni lav ni mrav, ni tica ni lisica, nece pojesti vise nego sto im treba. Samo covjek, krava i drzava znaju da se prezderu i da crknu. Tako je, besmislenim sirenjem, propalo i veliko Rimsko Carstvo, i nasa Zeta, i Austro-Ugarska.
A Nemanja, kojega neki u crnoj Crnoj Gori pominju njezno kao Deda Mraza, i ponose se njegovim imenom iako ono znaci: onaj koji nema nista (biblijski Neman je gubavac), postupao je okrutnije nego ijedan drugi okupator, jer drugi su pucali na nas i palili nam kuce tek onda kada smo mi na njih zapucali.
Osim toga, taj isti ratni zlocinac Nemanja ima i paraklis crkve u Momisicima! A hoce jos i glavnu ulicu, u kojoj je Skupstina, Banka, Predsjednik Republike. U kojoj je vec i spomenik Karadjordju, podignut tu prije nego u Beogradu! Sto je mnogo, mnogo je.

NEMANJA JE RODjEN U SPUZU A KRSTEN JE U RIBNICI

Mapa tih osvajanja pokazuje da je Rasanima trebalo 500 godina da sidju u dolinu Morave. Iz teksta Prvovencanoga, pisanoga 1201, kada je Nemanja vec bio sveti Simeon, jasno se vidi da je nepoznati Nemanjin otac morao da spasava glavu i da se mogao od toga skloniti samo u drugoj drzavi, Zeti. I to na skrovito mjesto, Spuz, koji se ovdje ne pominje, ali ga ima i u manastirskom zapisu koji je vladika Vasilije Petrovic nasao u Srbiji, citajuci rukopise za svoju knjigu o Crnoj Gori (1754). Slican zapis nasao je srpski istoricar P. Sreckovic u Voljavci podno Rudnika i objavio ga dva puta (1869,1870). Tada se to moglo lako provjeriti. Niko nije negirao postojanje ovoga zapisa, i mi ga donosimo u faksimilu.

ILUSTRACIJA
Faksimil zapisa o Nemanjinome rodjenju u Spuzu, koji je P. Sreckovic nasao u manastiru Voljavci podno Rudnika

Dakle, Nemanja se rodio u Spuzu ali je krsten u kraju koji se zvao Ribnica, a ne u gradu Ribnica koji nije nikada postojao, a to je utvrdio opet srpski istoricar Mihailo Dinic. Posto nijesu sacuvani originali zitija srpskih vladara, najstariji prijepis ovoga teksta je u pariskom rukopisu iz XIV vijeka. A u tome prijepisu je bogobojazljivi prepisivac napravi tipicnu srednjevjekovnu gresku – preskocio je jedan red, pa je ispalo da je Nemanja rodjen u crkvi. Uocavajuci ovu nelogicnost , Ljiljana Juhas je u ‘Arheografskim prilozima Narodne biblioteke Srbije”, 3, 1981, 123-130. analizirala ovo mjesto i nasla u cemu je greska. Naime, na Skadarskom jezeru je 1441. Nikon Jerusalimac, ispovjednik Jelene Balsic, sceri kneza Lazara, ispisivao Goricki zbornik posvecen njoj. A kako je ona bila od srpske vladarske loze, Nikon je iz nekoga boljega prijepisa ili originala onoga sto je pisao Prvovencani ispravio pomenuti tekst, odnosno dodao onaj red koji je preskocen. No i tu je on ucinio jednu korekciju. Posto je Prvovencani pisao u Rasu, njemu je bilo prirodno da napise da je bio “veliki metez u ovoj strani srpske zemlje”, a Nikon, koji se ne nalazi tamo izostavio je “u ovoj strani”, jer bi ispalo da je metez bio u Zeti.
Mi smo pasus o Nemanjinome rodjenju prenijeli prema toj verziji koju srpska arheografija smatra jedino ispravnom. Nemanja nije rodjen u crkvi nego je u njoj krsten, a to je mogla da bude crkva sv. Marije u Duklji, koja je obnovljena u IX vijeku. A taj predio spadao je u slovenski pojam Ribnice kao kraja. Uostalom, Prvovencani nije nikada bio u Ribnici, pa je mogao da pise neprecizno.
Da je Zeta bila tudja drzava, a ne otacastvo Nemanjino, pise sam Nemanja u uvodu Hilandarske povelje (1198):
“I obnovih svoju dedinu i bolje utvrdih bozjom pomocu i svojom mudroscu... i stekoh od Morske zemlje Zetu s gradovima, a od Arbanasa Pilot, a od grcke zemlje Lab s Lipljanom...”
Posto je Nemanja bio nepismen, sto potvrdjuje njegov krst na ugovoru o miru sa Dubrovnikom 1186, pisar ga je pogrjesno cuo pa je napisao:”od Morske zemlje” a ne od ‘Pomorske zemlje”. No, to je ispravio Sava u Studenickom tipiku (1208):
“I posto obnovi ocnjvu dedinu i bolje je utvrdi bozjom pomocu i svojom mudroscu, danom mu od Boga, i posto podize propalu svoju dedinu, pridobi od Pomorske zemlje Zetu s gradovima, a od Rabna Pilota oba, a od grcke zemlje Patkovo, Hvosno sve i Podrimlje, Kostrc, Drskovinu, Sitnicu, Lab i Lipljan, Dubocicu, reke, Usku i Pomoravlje, Zagrlatu, Levce i Belicu...”
(U zborniku Stara srpska knjizevnost,
1966, 29. Prev. M. Basic)

Znaci, dedina koju je Nemanja obnovio bila je Raska a ne Zeta, i to je, valjda, Sava znao bolje nego neka savremena radikalna neznalica. Pa i Prvovencani ne bi pisao da su “u zemlji toj latinski jereji”, da je Zetu smatrao srpskom zemljom! Ko bi za svoju zemlju kazao: “ u zemlji toj”? Niti bi se Sava na vranjinskoj povelji 1233. potpisivao kao “arhiepiskup srbske zemle i pomorske”, da je i Pomorje u kojemu je Zeta srpska zemlja!
ILUSTRACIJA
Savin potpis na vranjinskoj povelji 1233.

Iz Savinoga teksta se vidi da je grcka zemlja, odnosno vizantijska okupacija dopirala do Laba i Lipljana na Kosovu i do Podrimlja. A grcka okupacija Zete trajala je koliko i okupacija Raske (1150-80). Zeta se i osamostalila u vrijeme kneza Vojislava blistavim pobjedama protiv Grcke 1040, 1042! Sami Grci su pisali da su tada izgubili 40.000 vojnika, sto je precerano, jer mi nijesmo imali toliko kopalja, ali dokazuje kako su oni dozivjeli tu katastrofu! Zato je tretiranje Zete kao grcke zemlje demagogija za neke akademike i politicare! U Raskoj je bila grcka pravoslavna crkva! Zasto Nemanja nije palio po Raskoj? A potom, grcki uticaj dopro je i do Zete preko Nemanjica a ne preko Manojla Komnena. Nemanjici su zidali Hilandar. Nemanjin pecat bio je na grckome jeziku.

ILUSTRACIJA
Nemanjin pecat na grckom jeziku

Slaveci oca, Prvovencani veli da je on rusio i palio gradove ali da je narod svoj u njima ostavio nepovrijedjen! Kako se moze sacuvati narod kojemu se pale kuce? A to sto je narod, koji se zatekao izvan kuca, ostavio “da sluzi drzavi njegovoj sa strahom i sa urecenim dankom od Svetoga” , to objasnjava i termin “narod svoj”. Narod je zaista njegov u smislu podanistva i placanja danka! To je feudalni sistem u kome sav narod pripada feudalcima!
A evo kako je izgledalo to placanje danka.
Barski nadbiskup Grgur zali se splitskom kanoniku Gvalteriju, nedje poslije 1186. godine:
"Velika je razmirica izbila izmedju naseg grada (Bara) i velikoga zupana, o cemu s vama nijesmo mogli razgovarati, zbog velikoga meteza i pritiska koji se desavaju i bole nas. Osamsto perpera koje smo u prosloj godini ocekivali da prihodujemo od svojih imanja on (Nemanja) trazi za sebe a mi ne mozemo da polozimo trazenu sumu, jer su polja opustosena, te je on ponovo zaprijetio gradu, o cemu bi prezviter Moraldus, ocevidac svega ovoga, mogao da vam referise. Tako mnogim metezima i pritiscima izlozeni svi ljudi stenju i pate (gemunt et dolent). A od kneza Mihaila, cija briga za dioklicansku crkvu nije mala, ne moze se u ovim okolnostima ocekivati pomoc, pa cemo se, postupajuci po volji previsnje milosti, u korist nase crkve, i do postignuca nekog rjesenja, nadati bez sumnje u vasu pomoc."
(Original u arhivu kaptola u Splitu,
XVI,1, 781; prijevod nas.)

Ovaj je potonji nas knez u staroj Zeti ubrzo umro, pa su njegova zena, knjeginja Desislava i barski nadbiskup Grgur pobjegli sa dva broda u Dubrovnik, dje je Desislava potpisala ugovor sa gradom da preuzme brodove na koriscenje i cuvanje, ali da ostanu njeno vlasnistvo. Bilo je to 20. avgusta 1189. godine. Nadala se povratku, obnovi svoje drzave, kao i mi danas!
Posto je, konacno, i to u srpskoj arheografiji i istoriografiji, ustanovljeno da Ribnica nije bila grad nego predio i da Nemanja nije rodjen u crkvi nego je u njoj krsten, i da je on, cim je odrastao, posao u “stolno mesto”, da bi bio ponovo krsten, jasno je da je stolno mjesto Ras i da je tamo centar srpske zemlje. A njegov otac (Bela Uros?) mozda je bio rodom iz Hercegovine, koja se ubrajala u siri pojam Dalmacije, jer Dalmacija je u vrijeme Dioklecijana dopirala do Sar-Planine.

TZV. NEMANJIN GRAD NIKAD NIJE POSTOJAO. TO JE TURSKA TVRDjAVA DEPEDEGEN, ZIDANA 1474. G.

Logicno je pitanje: da li je dijete izbjeglice koji se krije (!) moglo da zida grad u tudjoj zemlji?
Nauka je lako ustanovila da je tzv. Nemanjin grad iznad usca Ribnice u Moracu u stvari turska tvrdjava Depedeken (Tepedukan), zidana u vrijeme prelaska sa hladnoga na vatreno oruzje. Zidovi su siroki 1,5 m., jer su se tada pojavili topovi koje je Venecija dala Ivanu Crnojevicu. Ivan i pise Veneciji 1. marta 1474. o turskoj namjeri da zidaju utvrdjenja u Podgorici i Balecu, tako da su to rijetke stare tvrdjave kojijema imamo i izvod iz maticne knjige rodjenih.
Ime turske tvrdjave Depedeken (Tepedukan) znaci, po Vasicu, mjesto dje se sudaraju talasi dviju rijeka, a to mjesto narod zove Sastavci.
Da je to turska tvrdjava zidana tada dokazuje turski sumarni defter za Bjelopavlice i Podgoricu 1485. godine u kome stoji:
"Selo Podgorica. To je varos tvrdjave Depedegen. Kuca 40, prihod 3500 akci." (IBA, Tapu defter, 26 m)

ILUSTRACIJA
Turski defter iz 1485. o Podgorici kao varosi tvrdjave Depedegen

Topovi koji su tada izlijevani u Lombardiji zvani su bombarde, pa otuda mijesanje termina bombarde <> lombarde, lubarde, lubardati... Lubarda je postao artiljerac a glagol lubardati znaci = pucati, senluciti.

ILUSTRACIJA
Top Ivana Crnojevica koji je prisilio Turke da podizu debele zidove preko Morace

Istina je da je Srpska pravoslavna crkva kadila te turske zidine kao zidine Nemanjinoga grada, ali ona je i inace mnogo kadila sultanu i prepustala mu zemaljsku vlast, propovijedajuci da su Srbi nebeski narod i da nije vazno ovo na zemlji nego ono na nebu, a to je odgovaralo Otomanskoj imperiji. Pa i drugi okupatori su slali Srbe na nebo, dje im nijesu smetali, i time se opijaju usijane glave i u Srbiji i u Crnoj Gori, iako je obican Srbin upravo privrzen zemlji, njenim plodovima, miroljubiv, blage naravi i vise mu je stalo do proljecne kise nego do Dusanovoga Carstva. Hoce li ikada doci taj dan da nas puste na mir da lijepo saradjujemo kao braca koja su podijelila imanje, pa vise nemaju razloga da se svadjaju, ili ce nas i dalje svadjati, da se o svojemu jadu zabavljamo, ne misleci na svoju djecu, na zajednicko dobro, na Evropu u kojoj su sve clanice suverene, a medju njima nema bodljikavijeh zicah?