Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip







 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |

 





Branislav Borilović
Kako su stranci stvarali mit o Crnogorcima
"NE MOGU SE UDAVITI ONI KOJI SU
BILI LAVOVI NA JADRANU"

 

       Crna Gora i njen narod oduvijek su bili predmet pažnje mnogih uglednih i mudrih glava.

       Tim čudnim "plemenom gorštaka", kako su ih neki nazivali, bavili su se mnogi izvanjci, sa manje ili više uspjeha, ali uvijek sa velikim simpatijama koje su izdizane do nivoa mita. Burna i slavna prošlost crnogorskog naroda opjevana je u mnogim pjesmama, o moralnom liku i karakteru tog naroda napisane su mnoge studije, o životu i običajima takođe.

       "Bratski zagrljaj" Srbije i Crne Gore 1918. godine u njihovim očima nije ni izbliza izgledao tako nježan, pa su zbog toga često puta burno reagovali u svojim parlamentima, u štampi, a svoje neslaganje iskazivali su i u direktnoj komunikaciji sa kraljem Nikolom. U političkim krugovima Evrope i Amerike situacija u Crnoj Gori praćena je sa posebnim interesovanjem i saosjećanjem za pravednu crnogorsku stvar.

       Inferesantno je da su stranci koii su posjećivali ili na drugi način sticali saznanja o Crnoj Gori, onda, a bogami danas, Crnu Goru doživljavali kao perspektivnu i prosperitetnu državu, dok jedan dio građana Crne Gore takvo saznanje nije ni do danas stekao.

       Predsjednik Vilson uputio je 4. jula 1918. iz Vašingtona ovaj telegram:
       "Njegovu Veličanstvu Nikoli, Kralju Crne Gore. Iskreno zahvaljujem Vašem Veličanstvu na plemenitim čestitkama koje ste mi tako ijubazno uputiii 4. jula, i koje visoko cijenim. Duboko saosjećam sa Vašim Veličanstvom u nesreći koja je snašla Crnu Goru najezdom nemilosrdnog neprijatelja. Uvjeren sam da Vaše Veličanstvo i blagorodni i junački narod Crne Gore neće biti potlačen, nego da će vjerovatno, da su Sjedinjene Države odlučne da vide da će, sa konačnom pobjedom koja će doći, biti osiguran i priznat integritet i pravo Crne Gore. Šaljem Vašem Veličanstvu svoje najbolje želje."

       Mak-Nil, narodni poslanik, prilikom značajne debate o Crnoj Gori u engleskom Parlamentu, 11. novembra 1919:
       "Tajni uzrok zbog kojega su Saveznici poslije toga uzeli prema Crnoj Gori ovakvo držanje leži u tome što Srbija, od samoga početka, umjesto da je Crnu Goru držala kao svog junačkog saveznika i bratsku
zemlju, počela je prema njoj voditi otimačku politiku; u tome je i uspjela, blagodareći čitavom sistemu
intriga kako u Parizu tako i svud drugdje. Bilo bi žalosno da Crnogorci izgube nezavisnost, koju su herojski sačuvali od Turaka za nekoliko vjekova."

       Gledston Viljem, britanski političar i državnik, u više navrata premijer vlade:
       "Junaštva i borbe Crnogoraca za nezavisnost prevazilaze junaštvo Starih Jelina kod Termopila i na Maratonu."

       Gledston lord Herbert sin Viljema Gledstona, veliki prijatelj Crne Gore, ministar i vođa Liberalne stranke:
       "... Ako ima u Evropi zemlje koja zaslužuje svoju nezavisnost, zbog svoje istorije, svog geografskog položaja i okoline, to je Crna Gora. Sloboda i nezavisnost treba da budu dah narodnog individualnog života Crnogoraca, i svako rješenje koje tome ne odgovara, bila bi surova nepravda i gorko razočarenje za sve one koji su se zauzimali za sreću ove male istorijske zemlje."

       Harmsvort, ministar za spoljnje poslove Velike Britanije:
       "Vrlinama Crnogoraca duguju se opšte priznanje i divljenje"

       Aleks Devin, engleski publicista i prijatelj Crne Gore:
       "...što se tiče Crne Gore, njena slavna istorija i prošlost neće nikad biti ugašene ni jednim diplomatom, ma ko on bio, niti nasiljem. Istorija se piše polako ali sigurno, a crnogorska, za vrijeme velikog rata, nije ništa drugo nego jedan niz besprimjernih nepravdi. Ali će pravda pobijediti, a čelični i duhom veliki crnogorski narod, podići će glavu, sam odlučiti o svojoj sudbini i uskrsnuti iz mučeništva u kome se sad nalazi."

       Gaston Rupnel:
       "Pored Jadranskog mora u svom surom stijenju nalazi se Crna Gora. Istorija slavi ovo gnijezdo orlova. To je Otadžbina nenadmašna, slavna kao Sparta.

       A. Augusten Rej:
       "...Mali crnogorski narod vazda je na visini očuvao svoju čast i u najmučnijim danima na Balkanu. Crnogorac je ponosno držao glavu, pogled smio i srce neustrašivo."

       Luj Аvеnје, Švajcarac, član Internacionalnog komiteta za nasavisnost Crne Gore:
       "Ljubav, koju Crnogorci imaju prema svojoj maloj zemlji, dolazi otuda, što su se duge godine borili i zajedno osjećali, s oca na sina, vjekoviina imajući iste običaje, a ovi zajednički običaji su najjača veza, najsolidniji lanac između ljudi i između vremena. Čvrsti brđani, Crnogorci nose sa sobom, ako se tako može reći, obilježje svoje Otadžbine. Zemlju svoju oni, uprkos njene sirotinje ljube onako, kao što je njihovi preci voljahu, kad sa vrha Lovćena posmatrahu stijenje i kada rekoše:' Evo! Mi izabrasmo ovu zemlju!'
I pošto je njihova i pošto je vole, ko im je može oduzeti?"

       Makelar, književnik:
       "Nikad nije bilo hrabrijeg i čestitijeg od crnogorskog naroda. Nikad nije bilo više mučeništva i nepravde nego što ga je podnio crnogorski narod. Nikad svetijeg prava nego рrаvo Crne Gore. To je zaloga njene pobjede."

       Hugo Movnikel:
       "Istorija bdije nad malenim ali slavnim crnogorskim narodom, koji sada brani, kao što je i vjekovima branio, svoju slobodu i nezavisnost."

       Hektor de Vik:
       "Istorija Crne Gore jeste nepobjedivi David koji se, bez straha i bez prestanka, bori sa novim Golijatima. Ona je bila prvak u borbi za slobodu i hrišćanstvo, a danas je prvak u borbi za pravo malih naroda. Hvala joj u ime malih naroda."

       Grčki list "Novi svijet" koji js izlazio u Parizu (5. decembra 1918) u članku "Herojska Crna Gora":
       "Crna Gora je jedan simbol cijeloga čovječanstva. Država koja je, mada onako malena, umjela kroz čitava stoljeća očuvati svoju nezavisnost. Mišljenja smo da je nezavisnost Crne Gore jedna svetinja i da oni koji drznu rukom taknuti je nijesu prijatelji slobode, mira i čovječnosti"

       "La Suisse", list iz Ženeve (jul 1819);
       "... Pošto on želi da živi slobodno u svojim gorama, zašto silom od njega činiti podanike Srbiji? Ovaj mali, ali junački narod treba da slobodno raspolaže svojom sudbinom, shodno načelima predsjednika Vilsona."

       Al-Anri Besie (La France de l'Est):
       "... Ne mogu se udaviti oni koji su bili lavovi na Jadranu."

       L' Action Radicale, Ženeva:
       "Crna Gora sa vjekovnim tradicijama, kolijevka je naroda epopeje, zemlja slavne prošlosti, zublja slobode, hrabrosti i plemenitih podviga."

       Protest crnogorskih studenata
       Crnogorska omladina koja se školovala na švajcarskim univerzitetima uputila je Konferenciji mira u Parizu sljedeći protest:
       "Protestvujemo: protivu nedopuštivog miješanja zvanične Srbije u politički život naše zemlje, jer tim se obara suverenitet slobodne i nezavisne države; protivu postupaka srbijanske vlade koja ide za tim da crnogorskom narodu nametne svoju volju i da mu uzme slobodu, stečenu u borbama za šest vjekova; protiv odvratnih intriga koje našoj zemlji nanose toliku štetu."

       Iz knjige "Le Montenegro"
       "Crna Gora je slovenska predstraža na Balkanu. Ona je ogledalo čojstva, kolijevka junaštva. Mučenička Crna Gora nosi krst, kakav još nijedan narod nosio nije. Njene borbe i patnje čine je velikom. Istorija ljubi mučenike i sveti ih; ona će čašću obasuti uzor njene vrline i vjernosti."



Tekst je objavljen u dnevnim novinama "Vijesti", maj 2006.