Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip


 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |




Priredio dr Cvetko Pavlovic:
REKLI SU O CRNOJ GORI I CRNOGORCIMA

 

Cvetko Pavlović
Cvetko Pavlović


U svim skolama, jezik je – crnogorski, u mnogome razlican je od onoga priznatog, lijepog jezika na kome je Biblija prevedena.
Govorio sam jednom prilikom na Cetinju da bi trebalo, radi knjizevnog jedinstva, da uvedu onaj jezik kojim se danas pise u Beogradu i Novom Sadu. Taj je jezik, na kojem se dosada najvise pisalo i radilo, ostace zasvagda kao srpski knjizevni jezik. Ako Crnogorci produze svoje skole kao dosada, onda, poslije sto godina, izmedju ta dva jezika bice veca razlika nego sto je izmedju portugalskog i spanskog.
Ljubomir Nenadovic
»O Crnogorcima«

* * *
Ja ne kazem koji je jezik ljepsi, samo napominjem da bi, za ljubav knjizevnoga jedinstva, trebalo da manjina pristupi vecini, i da svi koji jedno srpsko ime na sebi nose pocnu i jednim jezikom pisati. No na Cetinju nijesu nimalo skloni tome.
Ljubomir Nenadovic
»O Crnogorcima«

* * *
Cudan primjer pokazala je Crna Gora svima malim zemljama koje pregnu da se u svojim osobinama odrze! Svaka, i najmanja, drzavica ima u svojoj istoriji slavnih dana, u kojima se junacki drzala protivu svoga nadmocnog neprijatelja, ali to je trajalo nekoliko mjeseci, nekoliko godina. Kako je malena Crna Gora morala biti nada u prvoga Crnogorca koji je s kopljem i strijelom izasao na susret beskrajnoj turskoj poplavi, da brani svoje malo ognjiste!
Ljubomir Nenadovic
»O Crnogorcima«

* * *
Nema sumnje: da je njih dvadeseti dio ginulo koliko Turaka, odavno bi ove gore bile puste. Oni su svagda znali da njih jedva sto pedeset hiljada dusa stoji prema Turskoj carevini, koja broji preko trideset miliona.
Ljubomir Nenadovic
»O Crnogorcima«

* * *
Crnogorce je odrzalo crnogorsko srce.
Ljubomir Nenadovic
»O Crnogorcima«

* * *
Kad ste culi da su Crnogorci, kao Englezi, svoje zarobljenike vezali pred topovska usta, i onda topove opalili?
Ljubomir Nenadovic
»O Crnogorcima«

* * *

Crnogorci nigda nijesu bili necovjecni prema neprijateljima. Oni nigda nijesu zarobljenoga Turcina ni najmanjim mukama mucili, nigda ga nijesu istukli, nigda mu nijesu oci vadili, nigda ga nijesu objesili! Nigda!
Ljubomir Nenadovic
»O Crnogorcima«

* * *
Vtori suveren u slavenskom rodu, a prvi i cigli sto ljubi slobodu.
Ljubomir Nenadovic o
Njegosu, 1851. godine

* * *
Crna Gora je drzava koja nije znala za drzavne granice, kao sto nije znala za granice izmedju zivota i smrti. Ona je trpeza siromastva, tuga napustenog ognjista, nemirna vjecnost, majka koja je djecu tjerala ispod svojih skuta i zbog toga cupala raspustene kose. Njene su planine ljute i vesele, tuzne i raspjevane. Ona je vjecito otvoreni prozor slobode, koja neprekidno nosi raskinute lance ropstva, stalno u ranama koje ispira kapljicama rose.
Veljko Vlahovic

* * *
I rodjen je na visini, i stolovao je i umro na visini, i grob mu je na visini.
Veljko Petrovic o Njegosu

* * *
Ne znam je li veselije kod drugih, ali kod Crnogoraca i ostalih Dinaraca bas je tako; zato sam ih i nazvao Lelejcima, priznajuci da sam i ja jedan od njih. Tu vazda sretam dinarsku tugu i pitam se: je li ona samo zla slutnja, ili je dugo iskustvo naucilo nase ljude da su nam sva radovanja varke.
Mihailo Lalic
»Prelazni period«

* * *

Kolo kozaracko ili crnogorsko – to su duge epopeje koje traju: u toru od zivih ljudi sto se krecu korak po korak i pjevaju, parovi od muskih i zenskih istrcavaju na sredinu, kao na zivotnu pozornicu, da odigraju svoju ulogu i da budu smijenjeni kao sto biva u zivotu. Smjenjuju se i nestaju, i to uvijek radi istog: da se nova smjena osigura, da se ne prekine izazov sudbini, hrana nesitoj istoriji.
Mihailo Lalic
»Prelazni period«

* * *
Ja sam vazda bio tolerantan sto se vjera tice.
Kralj Nikola I Petrovic

* * *
Mit junastva, koji je kod Crnogoraca postojao i trajao do kraja Drugog svjetskog rata (a otada vec jenjava), kojim su se hvalili (na svoju stetu i nesrecu), u stvari je uporno stvaranje navike da se gleda zlu u oci. Mucna navika i zamorna, lomi snagu. U ratu se nadje razloga i podsticaja da se iz dana u dan obnavlja, a zato se u takozvanom miru jedva ceka malo odmora od toga prokletstva.
Mihailo Lalic
»Prelazni period«

* * *
Kod nas, naprotiv, lesevi – ne samo da ne slusaju no mira ne daju. Zivlji su i zilaviji od zivih. Najmilije im je da se povampire – ne toliko da piju krv, koliko da jasu zive. Zauzdaju ih, pokriju im oci, vodaju ih ukrivo, unazad, u sukobe, pizme, hajke, paljevine i pokolje. Tako nas ni djavo ne natjera da podjemo istim putem, da zajednicki ponesemo isti teret, da podjednako shvatimo i poslusamo isti savjet ili zavjet. Radije cemo se posvadjati, prebjeci, izdati, samo da svako ostane sa svojom gluposcu i na svoju ruku: individua – makar i najpoznija, najturskija, najsvapskija, i ne samo za zivota no i poslije. A zar je to nesto bolje?
Mihailo Lalic
»Prelazni period«

* * *
Mi Crnogorci nemamo vodja, no svako svoju tvrdu glavu utotrci kao da je bas ona glavna. I jeste – sve dokle njom ne udari u tvrdi zid ili u kamen. A takvi smo odmalena. Pogledajte samo djecu! Druga djeca pobiju se, umore se, pa se igraju kao da nista nije bilo, a crnogorska ne – no bi se bila do istrebljenja, ako se ne nadje neko jaci da ih rastavi. Najgore je sto ni s godinama pamet i promjena ne dolazi. To sto smo cinili dok smo djeca bili, nastavljamo i kad uzalud odrastemo, a to mozemo i bez vodje.
Pavle Vukicevic, 1925. god.

* * *
Nase gore ne trpe regule.
Veliki vojvoda Mirko Petrovic

* * *
Ratuju s tudjijem vojskama kad krenu na Crnu Goru, i to nek im je Bogom prosto. Kad nema tudjinca, oni se kolju medju sobom, ne bilo im prosto! Krv su mi popili, a dusu sa nas scerali. Boze mi ti oprosti, cini mi se, da jedan Crnogorac ostane, taj bi ratovao sa samim sobom.
Vasko Ivanovic
»Bonja«

* * *

Ala se mi Sloveni narobovasmo! Ali, Crnogorci, bogami, nijesmo! Svakom covjeku mozemo slobodno u oci pogledati. Ni pred kim se ne moramo zastidjeti.
Petar II Petrovic Njegos
Ljubomiru Nenadovicu

* * *
Sta kome cini ovaj kameniti krs, okupan suzom i krvlju!
Petar II Petrovic Njegos

* * *
Zao mi je, kad tako rado citate moje stihove, sto nemam ovdje pjesmu Cengica. Znam da bi vam se vrlo dopala. Dodje mi jedan, i kad sam mu procitao, zaciganci: daj mi daj mi, i ja mu dadoh, a prijepis nije mi ostao. Nije u dramskoj formi, i nije tako veliko, ali znam da bi ti se dopalo!
Petar II Petrovic Njegos
Ljubomiru Nenadovicu,
1851. godine

* * *
Ja se Turaka i ne bojim, ja se bojim svoje brace: Turci nijesu nigda mogli Crnu Goru pregaziti, ali su me braca moja cesto pritijesnila!
Petar II Petrovic Njegos
1951. godine

* * *
Bije puskom kao Bajron, pravi lako stihove kao Bajron, ljubi Italiju kao Bajron, sumoran je kao Bajron.
Italijanske novine o
Njegosu, 1851. godine

* * *
Jadni moj narode! Rasijao si se po najmu u tudjini, sluzis Tuku i Mandzuku, a na tvom ognjistu vatra se gasi.
Petar II Petrovic Njegos
1851. godine

* * *
Dok dvije djevojke traju, borice se po Lovcenu.
Crnogorci u poruci
veziru Cuprilicu

* * *
Ako ne izborismo, ne ispostismo!
Crnogorska izreka

* * *
Bolje vam je da u svom susjedstvu imate situ Crnu Goru nego gladnu.
Bizmarkova poruka Porti

* * *
Jos nijesam vidio prakticnijeg naroda od crnogorskog. Mudra izreka »vrijeme za svaki posa« njima je urodjena.
Aleksandar Leonares,
vicekonzul Grcke,
o Crnogorcima, 8.8.1882.g.

* * *
Crna Gora slobodna!
Posljednje rijeci Vladike Petra I

* * *
Meni nije potrebno u mojim planinama ni zlato ni drago kamenje, to ne moze moje dostojanstvo ni smanjiti, ni povecati.
Njegos, Fridrihu Oreskovicu,
austrijskom oficiru,
prilikom razgranicenja 1840. godine

* * *
Zdravij vozduh, i gotovo uvijek vedro i plavo podnebije osmjehiva se ljupko na cijelij prostor ove opstine, zbog toga sta zemlja izobilnost dava, a narod zdrav, snazan i krijepostan radja se i napreduje, sta vise, u cijeloj Boki nema nigdje tako dobre stoke, kao u Pastrovicima.
Stefan Mitrov Ljubisa
»Opstetstvo pastrovsko u okruzju kotorskom« 1845.

* * *
Sa sjevera vidis uza visnju strmen oholi Lovcen uzdize nebu carnu glavu, koja mu zorom obasjaju prvi suncani zraci, pak iz daleka izgleda kao da mu je pozlacena.
Stefan Mitrov Ljubisa
»Boka«

* * *
Kad dodjes s mora, posto si se nagledao sitan prosutijeh po pucini dalmatinskijeh ostrvica, sto skoro jedna drugu laktom kosi, posto si se divio visini Velebica i Biokova, stravicnome padu Krke i bojadisanomu Trogiru, krasnoj Neretvi i ljuckomu Dubrovniku, da ti se oku ne dodije, sve odjednom nestanu ostrvice cak do Krfa, pak se usred ove nestasice, rastvora usce kotorskoga zalijeva, kao da ga je tvorac tu umjestio da bude topcu spas.
Stefan Mitrov Ljubisa
»Opstetstvo pastrovsko u okruzju kotorskom« 1845.

* * *
Putujes li k Risnu, dotaknes otoke Svetog Djordja o Bogorodicin usred luke, tu je katolicki manastir gdje se narod kupi na sajam u sred kolovoza, a pomorci svoje zavjete prilazu od pamtivijeka – sestre da ne obezbrate, matere da ne obesine, a zene da se u crno ne obaviju.
Stefan Mitrov Ljubisa
»Boka«

* * *
Pod visokoj hridi, gdje su Krivosije i Ledenice, lezi Risan u dnu zalijeva na strmenitu namjescu, pocivalo hercegovacko, kao sto je Kotor crnogorsko, jedina opcina, koja je do danas sacuvala cijelo narodne obicaje, pak se s njima dici kao paun perjem.
Stefan Mitrov Ljubisa
»Boka«

* * *
Kad brod pod Kotor, a sidro tezinom utone i u dno zapne, bore se u putnika dvije zelje: htio bi da sljegne na kraj da se odmori i pocine, a onamo zali da nema jos zalijeva da se bolje naraji.
Stefan Mitrov Ljubisa
»Boka«

* * *

Boka je mjesto zdravo, zato su ljudi snazni i dosta zive. Muskarci su uopce visoka struka, a zene prikladne, crnooke i tmaste.
Stefan Mitrov Ljubisa
»Boka«

* * *
Kad se brod kraju doprimakne, vidis gore i dolje posutu mnoz lijepijeh kuca gdje pomaljaju izmedj zelena sada, gdje i gdje hrpom, gdje i gdje usamljene posred ovjencanijeh perivoja. Ovo je stari Hercegnovi, kojemu je brstan oblacio ispukle zidove da mu skrije plave od olova razvaline. Dva mu krila klonu na bokove: Topla, Igalo cak do Sutorine, koju vele, da su Dubrovcani poklonili Purcinu tek da se prodju gorega susjeda, i Meljine sto pocinju bolnicom mletackom a svrsuju dzebanom cesarovom, za kojijem promalja kuk, a na kuku crkva kucka. Manastir Savina, sto je lijevomu krilu brcno pero, sjedi medj ceperizom i maslinom, pak ti plijeni nekom tajnom silom pogled. Vrh Novoga grad, koji su zemanom Spanjolci utvrdili i svoje ime mu nadjeli, jase kao konjanik na prvom redu zelenijeh brijegova, a iza njega uzdizu se do pod oblak krsevite gore.

Stefan Mitrov Ljubisa
»Boka«

* * *
Zrak je ugodan, vode zive iz vrela, a pripek suncani dava bilju osobiti sok, zato su ovdje vocke slatke mimo igdje. Cvijece cvati i mirise zimi na otvorenoj poljani, snijegu nije traga ali, namiri vlaga jesenska i ceste kise, osobito u Kotoru, gdje se oblaci, od svukud zajmljeni, sukobe i jalove u onaj tjesnac kao u korito. Vino je rumeno i reze, ulje gusto a tanko, sir masan a smocan, meso osobito ukusno. Hrana je primorcima najvise riba, a gorstacima varivo i socivo. Oni jedu obicno ljeba rmetinova, pecena pod sacem na crijepnji, a oni psenicne pokvasnice.
Stefan Mitrov Ljubisa
»Boka«

* * *
Naci ces primorca u svakom kraju svijeta gdje trguje i brodari, a gorstaka najvise po Misiru i Carigradu, gdje kopa na odzake.
Stefan Mitrov Ljubisa
»Boka«

* * *
Bokelj je ozbiljan, trijezan, cazben, govorljiv i pun ponosa, drzi rijec kao amanet. Vjeran drug, postojan muz, cutljiv otac, srcan junak, sujevjeran, osvetljiv i naprasne cudi.
Stefan Mitrov Ljubisa
»Boka«

* * *
Prijevara, vjerolomstvo, deracina, preljuba, nijesu poznati, a kradja i paljevina vrlo malo.
Stefan Mitrov Ljubisa
»Boka«

* * *
Crnogorska povjesnica punana je bojnih i viteskih djelah, no se je ona slabo od tudjinacah poznavala, dok nije neumrli Petar II, s njegovim knjizevnim i diplomaticnim djelima nju svijetu objelodanio, dok nije nju od svakoje cadje otresao.
Stefan Mitrov Ljubisa
»Sjenima Petra II Petrovica Njegosa« 1851.

* * *
Pamtilo se rodjenje muske glave – za oruzje i produzenje bratstva. I to je bilo dosta. Ostalo je duznost rodjenog: kakav bude, toliko ce i pamcen biti.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *
Za Crnogorce je svuda put.
Kovalevski, ruski kapetan

* * *
Crna Gora je kameno more.
Kovalevski, ruski kapetan

* * *
Crna Gora je pustinja, stravicni pejzaz s Mjeseca.
Loti

* * *
Crna Gora je sapeta pustinja.
Marko Miljanov

* * *
Tu, oko Lovcena, sazdalo se najneotpornije mjesto turske carevine.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *

Rasli su nasi velikani mahom iz nemastine i muke, iz neznanije seljacke.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *
Neki Crnogorci su, nemajuci zvona, oglasavali sluzbu bozju metanjem iz pusaka: nek i nas Bog cuje, a svejedno kako.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *
Jedino Lovcen nije u tmini.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *
"Dragomu, mnoge mi je molitve djavo ponio, pa nek nosi i ovu!"
Neki Crnogorac koji je upozoren
sto se krsti sprocu kasarne u Kotoru, misleci da je crkva

* * *
Od sile cetinjske pod starost bjezim iz Cetinja.
Vladika Petar I Petrovic Njegos

* * *

Primorje dise beskrajem, a planina se spaja s njim.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *

Bokelji od iskona pitome bracu sa planina i podmladjuju svoju krv njihovom. Ovdje traju i sticu se slasti i ljepote od Grka, od Rimljana, od Venecije, gore vojste plemena – ilirska, arbanaska, s nebom i zemljom i samim sobom.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *
Primorac bi bez Crnogoraca dotrajao, a ovaj bez njega sebe zatro divljinom.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *

Covjek velikog duha i cvrstog karaktera.
Marsal Marmon o Petru I

* * *
Rusija je jedina drzava, otkad se zakopistila sloboda u Crnoj Gori – od vladike Danila i Petra Velikog, pomaze Crnogorce. Ostavljala ih je na cjedilu i cesce nego je morala, uvlacila u nevolje i kad to za nju nije bilo od znacaja.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *

Nekizi Crnogorci prodali bi... za novce (ne samo) dio od Boga nego ot duse i ot svojega oca i majke i brace... i svojega otecestva.
Petar II u pismu Crmnicanina
od 15. jula 1831. godine

* * *
Crna Gora je do te mjere usijana mislju za slobodom da cesto – cineci sto treba ciniti – i ne odmjeri svoje mogucnosti.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *

Rizvanbegovici su se drzali da su od Crnojevica – zetskih vladara.
Jevto Dedijer

* * *

Koji Crnogorac nece drzati slogu, mir i jedinstvo, bice mu Sveti petar sapernik i na tome i na onome svijetu.
Njegos u proglasu povodom
proglasenja Petra I za sveca,
18.10.1834.g.

* * *
Znaj dobro da na Crnu Goru jost niko nije dobio slavu.
Njegos u pismu Ali-pasi

* * *

Vi znate, milostivi Gospodine, da su ljudi zli i mutni koji mogu buniti narod svuda opisani i dje su praviteljstva svoj temelj jako utvrdili, a kamoli medju ovijem slobodnijem narodom, koji nigda nije privika uzdu praviteljstva vrh sebe drzati.
Njegos u pismu Gagicu
od 13.05.1836. godine

* * *

Vladici Petru I knez Galicin odbio je da izda pasos radi zavladicenja u Rusiji. Knez Potemkin ga je istjerao bez pasosa iz Rusije. U posljednjem trenutku Katarina Velika je htjela da popravi Potemkinov postupak, ali je Vladika Petar odbio da se vrati, zaklevsi se da njegova noga vise nikad nece stupiti na rusko tlo: i dakako – zakletvu je odrzao. Ruski Sv. Sinod je 1803. godine razaslao po Crnoj Gori gramatu protiv Vladike Petra.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *
Ako mi oduzmete pravo da kaznjavam smutljivce, ja necu moci biti crnogorski vladika. Moja dusa ne podnosi bezvlasca, a ta krajnost – ja se zgrazavam – izgleda mi bliska.
Njegos u pismu Neselradu
od 26.02.1837. godine

* * *
Crnogorci ne zarezuju rizu.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *
Srbija je bila znatno ispred Crne Gore, pa ipak je mogla da uoblici jednog Visnjica. Drustveno iza Srbije, Crna Gora je bila bas zbog toga duhovno bliza praizvorima i mogla je kroz Njegosa i dati poeziju koja izvornije izrazava narod i ono sto on drzi za svoju sudbinu.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *

Na Cetinju je vec kolala jedna nova rijec politika. Razboriti Stevan Perkov je tu nepoznatu rijec preveo na shvatljiv – svoj jezik: mazalica.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *

U Veljem ratu, tj. onom od 1876. godine, nije se ni jedan Crnogorac predao Turcima.

* * *

Glave ljudji i djece, koje su posjecene, skupljene na uljanik popa Luke i pobodene na rizge oko uljanika, kako bi vojvoda Mirko moga pregledat i vidjet koliko i je. Govore da i je bilo 243 i da je u te glave bilo 17 vojnickije koji su mogli u boj otic da se biju s Turcima, a drugo su bili starci, bonici i djeca.
Marko Miljanov
o pohari Kuca 1856. godine

* * *
Knjaz Danilo se svetio paljenjem, izgonom citavih porodica, poharama poput one u Kucima, preudavanjem zena za zivih muzeva i pao kao zrtva izgleda vise licne osvete, nego politicke zavjere.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *

Znate li gdje je najveca sloboda? U Crnoj Gori, cije kljuceve ja drzim.
Njegos,
jednom Skotlandjaninu u Splitu

* * *

Svetog Petra su posvetili nevaljalstvo i muke koje su mu zadali Crnogorci, radeci on narodu dobro, a njemu narod vracajuci zlom.
Marko Miljanov

* * *
Marko Miljanov je bio covjek iz plemena i to posljednji veliki od te sorte. On je mozda najveci junak crnogorski – posjekao je preko 80 Turaka.
Milovan Djilas

* * *
Marko Miljanov je eticna ljepota i mudro junastvo, osjecanje pravde i milosrdja.
Simo Matavulj

* * *
U narod se broji da je vladika Rade pobio 83 biranije ljudji Brdjana, Crnogoraca i Primoraca.
Marko Miljanov

* * *
Sinovac Markisin, pop Ilija Plamenac, koji je u pobuni (protiv Vladike Rada) nosio barjak pred vezirovom i Markisinom vojskom, bice kasnije godinama vojni ministar knjaza Nikole. Savladavsi Plamence, Petrovici su bili prisiljeni da se sa njima mire i cine im ustupke.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *
To je neosporno bio najljepsi covjek koga sam ja ikada u svome zivotu vidio: jedna sjajna pojava sa potpunom srazmjernoscu svih dijelova tijela, sa klasicno lijepim licem, i ozbiljnim, ali bogatim, blagim izrazom, sa gotovo zenskim malim njeznim rukama, a pri tom krupnog glasa, koji je premasio uveliko i njegov veliki i ponositi stas.
Imbro Tkalac o Njegosu

* * *
Nigdje u svom djelu nije odao da mu je za sustinu misli, poezije, i jezika trebalo nesto drugo sem onoga sto je vadio iz sebe i iz rodnog predjela i iskustva.
Isidora Sekulic o Njegosu

* * *
Kosovska nesreca se i sad razvrsuje po Crnoj Gori.
Milovan Djilas
»Njegos«

* * *
»Neka bude sto biti ne moze!« Nigdje u poeziji svijeta ni u sudbini naroda nijesam nasao strasnije lozinke.

Ivo Andric

* * *
U “Gorskom vijencu” prikazano je crnogorstvo uz visoku vitesku poeziju. U “Scepanu Malom” prikazano je crnogorstvo bez patetike, sa realnoscu i psihologijom svakidasnjice.
Isidora Sekulic

* * *
U svakom Crnogorcu ima po malo od tog laznog Duke (od Meduna) – dodavanja svojoj licnosti sjaja, pozajmljenog od plemena i srpstva, ali uvijek u skladu sa legendama, sa nadama i predrasudama.

Simo Matavulj

* * *
Crna Gora, slobodno mozemo reci, nece umrijeti. Ni ruski ni austrijski orao nece viti svoje gnijezdo na njenim tavnim visovima.

Gledston, britanski drzavnik

* * *
Nasi dobri prijatelji Rusi, doma inace razlozni i veoma obzirni, na odstojanju i jerarhiji cinova skloni, dolaze kod nas sa nekom naduvenoscu, kao u podjarmljeni narod!
Knjaz Nikola I Petrovic

* * *
Crnu Goru treba tretirati kao most preko koga treba preci, a potom ga zarusiti.
Nikola Pasic

* * *
Pitao sam se zasto su Srbi svojoj braci najgori neprijatelji, jer je druga invazija Srbije na Crnu Goru bila gora od invazije Austrije, a primirje gore od rata?
Carls Velington Furlong,
americki major

* * *
O nacijo koja stupas naprijed uz zvuke Marseljeze, vi heroji velicanstvenih dana slave i trijumfa prava nad silom, zar ne cujete da se iz daljine, izmedju vasih glasnih i odusevljenih klicanja, i zajedno sa njima mijesaju leleci zrtvovane Crne Gore!
Le Courier de Metz
od 12. 07. 1919. g.

* * *
Meni ni s cega sada zao ne bi bilo do sto nijesam neki napredak u cijelome narodu nasem vidio i sto mi se nije dalo da na neki nacin osnovu utvrdim vnutrenemu upravleniju crnogorskome, te se bojim e bi se posle mene sve one nesrece povratile u Crnoj Gori koje su prijed mene bile, te bi ostao u vjecnu nevolju ovaj narod mali, neobrazovan, no vojinstven i silni duhom i srcem.

Njegos u pismu
Garasaninu od 5.07.1850. godine

* * *

Hoce li se nas narod svijetu pokazati dostojnim samostalnosti ili ce vjecno obozavati tudje verige, koje im vec tolika vijeka prepilise vrat i satrijese narodnost? Ja vidim strasne pogreske. Meni se cini da se od prvog cilja daleko odstupilo. Daj Boze da se varam.

Njegos u pismu Vrazu od 1848.

* * *
Slobodnoj Crnoj Gori prilici samo da od slobodne drzave kao sto je Amerika primi pomoc, kad vec ne moze bez nje biti.

Petar II Petrovic Njegos

* * *
Rusiju volim, ali ne volim da mi se svakom prilikom daje osjecati cijena te pomoci. Ja gospodar slobodne Crne Gore pravi sam rob petrogradskih cudi. To mi je dodijalo, pa hocu taj jaram da zbacim.

Petar II Petrovic Njegos

* * *
O, veliki Samostvoritelju, pomozi jadnome, no junackome crnogorskom narodu, odrzi ga u slozi i viteskom postenju!

Njegos na samrti

* * *
Brijest kraj Biljarde, pod kojim su divanili i sudili crnogorski glavari, posjecen je da bi se napravilo mjesta spomeniku – u posljednjem ratu takodje razorenom, ubijenog kralja Aleksandra Karadjordjevica.

Milovan Djilas
“Njegos“

* * *
Ako je samo kamen, Lovcen bi se davno urvao u zaborav, a pjesnik je trajniji i od naroda

Milovan Djilas
“Njegos“

* * *
Najautohtonija muzika je – crnogorska. Oni su odoljeli Turcima, odrzali su se.

Zoran Hristic, kompozitor

* * *
Ove crnogorske planine su pune nemilosrdne ljepote.

Dzems Farel, americki knjizevnik

* * *
Kod nas se laze svuda, pa i u pogrebnim govorima.

Mihailo Lalic
“Prelazni period”

* * *
Jezik Gorskog vijenca je kujundzijski rad ciste mudrosti i poezije.

Isidora Sekulic

* * *
Crnogorci su podmirivali tudje dugove.

Dr Bogic Vranes

* * *
Sve nase ideje imaju veliku glavu a slabe noge.

Petar II Petrovic Njegos

* * *
Stari Bar je nesto najljepse kod Juznih Slovena
Miroslav Krleza

* * *
I Crnogorski bankari i crnogorski pisci dolaze, uglavnom, iz neurbanih pejsaza s prenaglasenom rustikom montenegrinom!
Jevrem Brkovic

* * *
Crnogorsko bankarstvo je pocelo uspostavljanjem nekadasnje Crnogorske banke i Hipotekarne banke i odmah dobilo oreol sigurnosti i bankarskog postenja gdje se moglo, po crnogorskom bankarskom predanju, uz primjerke vrijednog licnog oruzja (a sta bi mi drugo?!) mogla zalagati i casna rijec, sto je svakako crnogorski specifikum i doprinos mitu o casnom bankarstvu!

Jevrem Brkovic

* * *
Nije novo da Crnogorce neprijatelji njihove samobitnosti oduvijek smatraju urodjenicima.

Mr Nevenka F. Bajkovic

* * *
Eh, jadna Crna Goro! Eh, jadni i mrcni Crnogorci, kakav se to bozji usud sruci na vas, te vas sve jad jadu dodaje i nikad da vam svane? Nikad bijela dana, nikad da orogledate i pocnete zivjeti kao sav ostali svijet.
Milija Bulatovic

* * *
Starina Barske nadbiskupije dokumentuje starost drzave!
Radoslav Rotkovic

* * *
Kad je u Boljevicima u 9 sati nocu zapaljena kuca g. Ministra Predsjednika u njoj je spavala u to doba njegova snaha sa dvoje djece. Trezveniji palikuce jedva su uspjeli nagovoriti podgovorenu rulju, da se zena i djeca probude i spasu. Dok su oni pirovali od pljacke po kucama rodjaka g. Ministra Predsjednika i dok je gorela kuca ovoga, sa avlije Kom. Ica Plamenca, potpuno iznemoglog i oslabljenog, cini se semluk iz mitraljeza i pusaka pod komandom srbijanskih oficira (Draskovica i Dj. Ostojica), koji su tu sa vojskom narocito ovog junackog djela.

Iz izvjestaja Mila Plamenca, 1919. g.

* * *
Kad sam se 18. maja povratio u Bar iz Jusovace, priredili su mi, inace mirni Barani, takav docek, i ako je moj povratak, bio nenadan, da je to bila prava Crnogorska patriotska manifestacija, izvrsena pred ocima i uz prkos Srbijanskih vlasti.
Iz izvjestaja Mila Plamenca, 1919. g.

* * *
Crnogorci ramlju kad ne zbore!
Janko Vujisic

* * *
Crnogorsku zemlju najbolje prepoznaju orlovi u letu, pjesnici, pisci i palete slikara.
Dr Gracijela Culic

* * *
Drama crnogorskog jezika je jedna od najintimnijih drama crnogorskog naroda.
Borislav Jovanovic

* * *
Crnogorci, iako krscani, i to uglavnom pravoslavni, ispovijedaju religiju »Gorskog vijenca«. Zbog toga je crnogorsko pravoslavlje crnogoroslavlje.
Dr Savic Markovic Stedimlija
»Balkanski sukobi 1905-1941"

* * *
Nasa krv, nasa junacka crnogorska krv crpice u nauci i umjetnosti moc da su Crnogorci jos bolji junaci nego kad bi ostali u svom, primitivnom stanju. Narod moj je brojno mali ali moralno ce biti veliki, dok u jednoj ruci uzdrzi brus da sablju ostri, a u drugoj knjigu da se njom prosvecuje.
Knjaz Nikola I Petrovic Njegos, na otvaranju Knjazevskog crnogorskog narodnog pozorista 10. maja 1910.

* * *
Neka se iz ovog Zakonika razlijeva Pravda i neka se on na isti nacin primjenjuje na sve one koji se bilo kako krste ili se ne krste.
Knjaz Nikola I povodom proglasenja Opsteg imovinskog zakonika 1888. godine

* * *
Prolivena krv Crnogoraca nije izazvala rumenilo stida na obrazima onih koji su pecatili njenu tragicnu sudbinu.
Pedja Babovic

* * *
Crnogorci su vazda svojim jezikom i oruzjem govorili, kliktali, klikovali, kojevitezali, kleli, lelekali, u kam zatucali i svoje dusmane i sebe u svim nuzdama i tmusama, kada im se cinilo da im je mrklo bez svitanja i da ce im se grob na taj svijet propasti!
Jevrem Brkovic

* * *
Poznato je da su se svi crnogorski vladari bavili pisanjem poezije, poslanica, istorije, opisivanjem raznih obicaja i plemenskih citulja i zdravica, a da su samo dvojica od njih bili pisci – jedan genijalan pjesnik i mislilac, a onaj drugi samo osrednji stihoklepac i dobar retoricar, posebno dobar pisac ratnih proglasa i bojnih poklica.
Jevrem Brkovic

* * *
Kod Crnogoraca devetnaestog vijeka bilo je uvrijezeno misljenje da je pisanje poezije, i uopste pisanje, gospodarska i vladalacka privilegija, zapravo sveta obaveza svakog onog koji hoce da mu glas i ime u rodu ostanu zapamceni i posebno cijenjeni. Ta opsjednutost Crnogoraca pisanjem poezije i danas zivi kao tradicijski element nasljedja, ali to ne znaci da je takva i tolika opsjednutost kod svakog ponaosob potkrijepljena i stvarnim talentom, posebno odgovarajucim obrazovanjem i onom istinskom nuzdom da se zaista mora biti pjesnik.
Jevrem Brkovic

* * *

Narodni duh i narodna duhovnost Crnogoraca su po mnogo cemu oslonjeni na arhetipsku poeticnost zivljenja i zivota, na cojstveno-junacko shvatanje istorije i svih istorijskih, pa i civilizacijskih, procesa, na neprikosnoveno eticku postojanost jednog moralnog i socioloskog stanja kakvo je u Crnoj Gori zatekao kodifikator tradicijskih pravnih normi Valtazar Bogisic.
Jevrem Brkovic

* * *
Moje misli i prva saznanja rodila su se ovdje, izmedju Kamenika, Komova, Prokletija i Durmitora. Kasnije sam ih neprekidno pronalazio – sirom svijeta. Nikada pronadjene do kraja te misli stalno su se vracale Crnoj Gori. Osjecao sam da svijetom nosim teret rodjenja – teret Crne Gore...
Veljko Vlahovic

* * *
Nositi neprekidno u sebi Crnu Goru znaci i dar i prokletstvo. Crna Gora je morska pjena i snijezna prasina, igra kamenih litica i sunovrat potoka, grohot bitaka i pjanstvo ratova. To je zemlja nade i ocajanja, jave i snovidjenja... To je zemlja najvece krajnosti – dubokog mraka i raskosne svjetlosti, slobodni zatocenik i usuznjena sloboda. To je nikad ne napisana istorija u kojoj su ljudi vjekovima plakali kriomice i svoje i tuce suze.
Veljko Vlahovic

* * *
Crna Gora je drzava koja nije znala za drzavne granice, kao sto nije znala za granice izmedju zivota i smrti. Ona je vjecito otvoreni prozor slobode, koja neprekidno nosi raskinute lance ropstva, stalno u ranama koje ispira kapljicama rose...
Veljko Vlahovic

* * *

Crnogorci su nadaleko cuveni po tome sto znaju sopstvenu mizeriju, vrlo rjecito, apologirati kao narocitu moralnu vrijednost.
Stevo Vucinic

* * *
Skoro sam plakao pred ljepotom Crne Gore.
Petar Lubarda

* * *
Uticaj kneza Danila na susjedne otomanske provincije postaje iz dana u dan sve veci... Cijela ta raja samo gleda u kneza Danila, i ne propusta nikakvu priliku da zadovolji svaku njegovu zelju, a on opet stara se da je obecanjima i drugim znacima blagovoljenja sto jace priveze za sebe. Ali ne samo hriscanska raja, nego i sami Muslimani, koji su do sada bili krvni neprijatelji Crnogoraca, pocinju da naginju Crnoj Gori.
Baron Mamula, vjencani kum knjaza Danila

* * *
Ako su icim prebogate Srbija, Rusija i Crna Gora, onda je to nenamjerna grotesknost stalne smotre neopisivih ludosti lokalnih, plemenskih »vodja«, »atamana« i »vojvoda«.
Veljko Radovic

* * *