Pretraživač sajta
Montenegrina
 

Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip











 
 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |


 

DOKUMENTI IZ CRNOGORSKE NACIONALNE ISTORIJE

 

Vladimir Jovanović
KAPITULACIJA

 

„Drugog izlaska apsolutno nije bilo”, zapisao je serdar Janko Vukotić.


       Kraljevina Crne Gore pokušala je 10. januara 1916. ugovoriti primirje sa Austro-Ugarskom, no bez uspjeha - odgovor Beča bio je da u obzir dolazi samo sklapanje mira bezuslovnom kapitulacijom i potpisivanjem ugovora o miru.

       Kralj Nikola I, dio Vlade i Dvora, 19. januara 1916. su evakuisani u Albaniju, potom iz luke Medova brodom za Italiju.

       Po naredbi Vlade Kraljevine Srbije, 17. januara 1916. Crnu Goru je napuštio srpski pukovnik Petar Pešić, dotadašnji zapovjednik Vrhovne komande Crnogorske vojske. Za njegovog nasljednika imenovan je serdar Janko Vukotić. Nakon rata, serdar Vukotić napisao je u zagrebačkom časopisu „Nova Evropa": „Crnogorska vojska dovedena (je) u položaj da onog dana kada je objavljena kapitulacija drugog izlaska apsolutno nije bilo“, jer „austro-mađarske trupe bijahu već na obali Bojane i na vratima Skadra, te u mogućnosti da u nekoliko časova zatvore ta jedina vrata za odstupnicu Crnogorske vojske”.



Potpisivanje odredbi o polaganju oružja, Cetinje 25. januara 1916. godine:
Sjede (s lijeva na desno) brigadir Bećir, dr Praunsberger, komandir
Lompar, general Veber, stoje K. und K. majori Šupič i Hubka


       Ministri koji su ostali u zemlji, uz saglasnost serdara Vukotića i knjaza Mirka, donijeli su 21. januara 1916. odluku o raspuštanju vojske. Na Cetinju su 25. januara 1916. potpisane Odredbe o polaganju oružja. Kraljevina Crna Gora je ostala u statusu zaraćene strane (poput druge dvije okupirane kraljevine, Belgije i Srbije), jer je kralj Nikola odbio da izda punomoćje „krnjoj Vladi“ u domovini da potpiše ugovor o miru.



Dolazak iz Podgorice automobila sa bijelom zastavom crnogorske delegacije
na neuspješne pregovore o primirju (snimak napravljen u blizini Rijeke
Crnojevića, pokraj ceste su K. und K. vojnici)


       Snimljen je, u blizini Rijeke Crnojevića, dolazak crnogorske parlamentarne delegacije na čelu sa Lazarom Mijuškovićem (1867-1936), predsjednikom i ministrom inostranih poslova Vlade Kraljevine Crne Gore od 20. decembra 1915. do 29. aprila 1916. godine. Premijer Mijušković je napuštio domovinu sa kraljem Nikolom I. Bio je protivnik srpske aneksije 1918. i ostao je u političkoj emigraciji do 1923. godine.



Premijer Lazar Mijušković  i Gustav Hubka (okrenuti u pravcu fotografa)

 
      Vlada Lazara Mijuškovića podnijela je 12. januara 1916. ostavku, jer Nikola I nije prihvatao njenu ideju da se K. und K. ponudi mir – kralj je insistirao na primirju. Osim Mijuškovića, ostavke su podnijeli: ministar pravde Marko Radulović, ministar unutrašnjih poslova Risto Popović i ministar vojni brigadir Radomir Vešović. Kralj je potom zatražio da ambasadori Antante premijeru Mijuškoviću daju svoje mišljenje o opciji sklapanja mira. Niko od ambasadora nije bio protivan. U referatu 13. januara 1916. pukovnik Pešić (Vrhovna komanda O.br.9034) savjetuje kralja Nikolu I: „Tražiti mir sa neprijateljem". Sa ovim je bio saglasan i Ljubomir Mihailović, srpski ambasador u Crnoj Gori. „Međutim, srpska vlada je prva koja je, preko svojih agenata, ovu ponudu mira prikazala kao izdaju savezničke stvari", piše u memorandumu Vlade Kraljevine Crne Gore od 5. marta 1919. godine.



K. und K. oficiri dočekuju crnogorsku parlamentarnu delegaciju
na ulazu u Cetinje


       Nakon bezuspješnih pregovora o primirju, Odredbe o polaganju oružja, sa crnogorske strane, potpisali su 25. januara 1916. oko 18 sati brigadir Jovo Bećir i major (izvorno: komandir) Petar Lompar. Ispred K. und K. armije dokument su potpisali general Viktor Veber i generalštabni major Šupič; potpisivanju su prisustvovali majori Gustav Hubka i dr Praunsberger.



Opunomoćeni poslanik Jovo Popović (kasnije prvi internirani crnogorski
civil u neki od K. und K. logora) i komandir Petar Lompar nakon propalih
pregovora o sklapanju primirja


       Brigardir Jovo Bećir (1870-1942) je kao pitomac Nikole I završio oficirsku akademiju u Italiji. Januara 1916. komandant je 3. divizije Crnogorske vojske. Po K. und K. okupaciji je interniran. Kao pukovnik Vojske Kraljevine SHS penzionisan je na službi u Sarajevu 1922, gdje se i nastanio. Krajem 1941. odveden je u ustaški logor Jasenovac pogubljen. Major Petar Lompar je početkom 1916. komandovao jedinicama na lovćenskom frontu. U njegovoj je kući krajem decembra 1918. dogovorena organizacija Božićne pobune. Hapšen i proganjan od srpskih vlasti. Gustav Hubka (1873-1962) je bio K. und K. vojni ataše na Cetinju do 1914. a od januara 1916. načelnik štaba okupacionih trupa K. und K. za Kraljevinu Crnu Goru. Objavio je nakon rata studije „Koing Nikolaus von Montenegro"„ (štampana 1921, u prijevodu: „Nikola od Crne Gore") i „Kritische Tage in Montenegro" (1931, „Kritični dani u Crnoj Gori").



Premijer u kritičnim danima:
Lazar Mijušković