|
|
|
|
Iz rodoslova ruske carske porodice: ROMANOVI CRNOGORSKE KRVI Kad bi se u Rusiji obnovila dinastija, najozbiljniji kandidat za carski presto bio bi praunuk crnogorskog kralja Nikole Carizam u Rusiji je praktično srušen u neđelju 26. februara (11. marta po novom kalendaru) 1917. godine. Tog dana je predsjednik Dume M. V. Rodzjanko iz Petrograda telegrafski izvjestio cara Nikolaja II da su prilike krajnje ozbiljne: "U prestonici je anarhija. Vlast je paralizovana", saopšteno je, između ostalog, kratko i nedvosmisleno u telegramu. Sjutradan, u poneđeljak ujutro, u ustanku, koji je nazvan Februarskom revolucijom, učestvovalo je deset hiljada vojnika, kojima se do podne pridružilo još petnaest hiljada, a do večeri je već bilo 67.000 vojnika. U sledećih nekoliko vrlo burnih dana dvovlašća, koji nisu prošli bez ljudskih žrtava, što je svemu davalo dramatični okvir, car Nikolaj Romanov je bio suočen sa neminovnošću da odstupi sa prijestola. I to je, u četvrtak 2. marta (15. marta po novom kalendaru), učinio dva puta. Prvo je, posle razgovora sa oficirima svoga štaba, u tri časa popodne izjavio da se odriče prijestola u korist svoga sina Alekseja, spremajući se da to objavi posebnim manifestom. Ali posle razgovora sa A. I. Gočkovim i V. V. Šuljaginom, izaslanicima Dume, koji su zbog toga posebno doputovali u Pskov, đe se car nalazio, Nikolaj II Romanov se oko deset uveče odrekao prijestola u svoje ime i u ime maloletnog sina Alekseja, koji je tada imao trinaest godina, a u korist svog deset godina mlađeg brata, velikog kneza Mihaila Aleksandroviča. Međutim, veliki knez Mihailo Aleksandrovič Romanov je već sjutradan, u petak 3. marta - poslije nepunog dana nominalnog vladanja - odbio da stupi na presto dok se o tome ne donesu odgovarajuća rješenja, a za njim su to učinili i ostali članovi višestoljetne vladalačke kuće Romanova. Kći kralja Petra izbjegla boljševički pokolj Kako su, dalje, u Rusiji tekle promjene dobro je znano, a u njima je potonji (jednodnevni) ruski car Mihail, iako detroniziran, ubijen od boljševika u četvrtak 13. jula 1918. godine u Permu, a nekoliko dana kasnije, u noći 16/17. jula (sa neđelje na poneđeljak), zbog straha uslijed približavanja bjelogardejske vojske, u sibirskom gradu Jekaterinburgu (od 1924. Sverdlovsk), po odluci oblasnog komiteta boljševika ubijen je bivši car Nikolaj II, sa sinom Aleksejem, ostalim članovima svoje uže porodice i više bliskih rođaka koji su se tu obreli sa njim, među kojima je bio i carev brat od strica, veliki knez Ivan Konstantinovič Romanov, zet kralja Petra I Karađorđevića.  Veliki knjaz Petar Nikolajevič, umro je mlad, u dvadesetpetoj godini. Petar je bio oženjen Milicom Nikolajevnom, rođenom na Cetinju, 1866. godine. Čelnik porodice Romanov, teorijski prvi pretendent na presto Romanovih, danas je Nikolaj (Treći ?), unuk Petra i Milice i praunuk crnogorskog kralja Nikole. Rođen je na Antibima, a živi danas u Švajcarskoj. Današnji pretendent mnogo je voljeo babu Milicu, od nje nasledivši gordost i ozbiljnost. Njegov brat Dimitrij, bio je na Cetinju, kad su vraćene u otadžbinu kosti Nikole Petrovića - kao predstavnik loze Romanovih, i kao praunuk Nikolin Ivanova supruga Jelena, kći kralja Petra I, srećom je tada bila u drugom kraju Rusije, odakle je, uz pomoć srpskog poslanika u Petersburgu, dr Miroslava Spalajkovića, do koga je došla preobučena kao milosrdna sestra, uspjela da se sa đecom skloni u Francusku, đe je i umrla u Kanu 1962. godine. Spor u izbjeglištvu: da li je Stana princeza crnogorska mogla da postane carica? Preživjeli Romanovi, a njih u izgnanstvu i izbjeglištvu nije bilo malo, sporili su se oko prvenstva na carski prijesto. Između dva svetska rata glavni pretendenti i rivali među Romanovima su bili Nikolaj Nikolajevič Mlađi i Kiril Vladimirovič. Nikolaj Nikolajevič (rođen 1856) je imao nadimak Mlađi, da bi se razlikovao od oca, koji se takođe zvao Nikolaj Nikolajevič (1831-1891) sa kasnijim nadimkom Stariji. Taj Nikolaj Nikolajevič Stariji, poznat i cijenjen kao čovjek čvrste ruke i dosljedan pobornik poretka, bio je sin ruskog cara Nikolaja I (vladao 1825-1855), a mlađi brat cara Aleksandra II (vladao 1855-1881). Dakle, Nikolaj Nikolajevič Mlađi je unuk ruskog cara Nikolaja I i njegova pretenzija na prijesto nije bez osnove. Oženio se relativno kasno, 12. maja 1907. vjenčavši se u Jalti sa princezom Anastasijom Nikolajevnom. Njemu je to bio prvi i jedini brak, a princezi drugi. Princeza je prvi put bila udata za Georgija Maksimilijanoviča, princa Romanovskog, vojvodu od Lojhtenberga, s kojim je imala dvoje đece - sina Sergeja (1890-1974) i kćer Jelenu (1892-1974), ali je taj brak razveden 1906. godine.  Đeca knjaza Nikole: Zorka, Stana, Milica Jelena, Danilo (snimak iz 1875) Da je kojim slučajem Nikolaj Nikolajevič Mlađi povratio prijesto i vaspostavio monarhiju, ruska carica bi bila Anastacija Nikolajevna, u kojoj treba prepoznati Stanu princezu crnogorsku. Anastasija-Stana (rođena 1867. na Cetinju) na ruski način je po ocu Nikoli (crnogorski kralj Nikola I Petrović Njegoš) pisana kao Nikolajevna. No, Nikolaj Nikolajevič Mlađi je umro u izbjeglištvu 6. januara 1929. godine u Antibu, a Stana, princeza crnogorska, a potom velika ruska kneginja i nesuđena carica, nadživjela ga je šest godina. Umrla je takođe u Antibu 15. novembra 1935. godine. Najbliži rođak Nikolaja II: Vladimir Karađorđević kao pretendent? Smrću Nikolaja Nikolajeviča Mlađeg je prestao spor oko prvijenstva za ruski prijesto. Od tada do svoje smrti nominalni pretendent na krunu Romanovih je bio Kiril Vladimirovič Romanov (1876-1938). Svoje pravo na rusku krunu Kiril Vladimirovič je zasnivao na činjenici da je po muškoj liniji najbliži rođak ubijenog cara Nikolaja II, koji mu je bio brat od strica. Naime, Kirilov otac, veliki knez Vladimir, je mlađi brat cara Aleksandra III (vladao 1881-1894), a njihov otac je car Aleksandar II. Prema tome, računajući po muškoj liniji od cara Aleksandra II, odista je raspolagao najvećim pravom na prijesto. Kiril Vladimirovič je imao dve kćeri, Mariju i Kiru, i sina Vladimira. Sin Vladimir je slovio do smrti (25. aprila 1992) kao zakoniti pretendent na ruski prijesto ili , kako se sam nazivao, glava carske kuće Romanovih. Iza Vladimira je ostala kći Marija, rođena u Madridu 1953. koja se 1976. godine udala za princa Franca Vilhelma od Pruske, od koga se posle deset godina razvela. Kako u ovom braku nije bilo đece, to, po prirodi stvari, pravo na presto mogu imati i đeca Vladimirovih sestara Marije i Kire. Marija je imala sedmoro đece, a treća po redu je princeza Kira od Lajningena koja se udala za - princa Andreja Karađorđevića. Kraljević Andrej sa Kirom ima sinove Vladimira (r. 1964) i Dimitrija (r.1965) i kćer Laviniju (r. 1962). Očito da se u ovoj grani potomaka Romanovih imena Kira Kiril i Vladimir prenose s koljena na koljeno. U najužem krugu ličnosti koje mogu - po liniji Kirila Vladimiroviča i njegovog sina Vladimira - da računaju s pravom na primate među Romanovima je i Vladimir Karađorđević. Međutim, pošto se ova grana Romanovih po muškoj liniji zatrla, Romanovi su na svom skupu održanom u Parizu 31. decembra 1992. godine (dakle, u godini smrti Vladimira Kiriloviča) za svog čelnog predsta-vnika izabrali velikog kneza Nikolaja Romanoviča Romanova. Mogući Nikolaj III: praunuk kralja Nikole Dakle, ako bi se sada u Rusiji vaspostavila monarhija, na carskom tronu bi bio Nikolaj Romanovič Romanov, naravno kao Nikolaj III. Ovaj pretendent na prijesto, koji se, istini za volju, nikad nije otimao za taj položaj i zvanje, trenutno živi u Švajcarskoj. Rođen je 1922. godine u Antibu, đe su se, umakavši boljševičkom pogromu, sklonili njegovi roditelji Roman Petrovič (1896-1978) i Praskovja Dimitrijevna Šeremetjeva (1901-1980).  Velika kneginja Anastasija, na ruski način, pisana je kao Anastasija Nikolajevna. Ona se 1907. na Jalti, vjenčala za Nikolaja Nikolajeviča Mlađeg, unuka cara Nikolaja Prvog. Anastasiji je to bio drugi brak. Nikolaj Nikolajevič Mlađi bio je ozbiljan pretendent na ruski prijesto. U tom slučaju, ruska carica mogla je da postane Anastasija - Stana Crnogorska, kći kralja Nikole Đed Nikolajev, Petar (Pjotr) je umro mlad, u dvadeset i petoj godini (1889), ali je baba znatno duže poživjela - umrla je 1951. godine u Antibu i Nikolaj ju je mnogo voljeo, naslijedivši od nje gordost i ozbiljnost. Već njegov mlađi brat, Dimitrij, bio je po naravi drugačiji, pogotovu u mladosti, pun vedrine i prirodne živosti. Njihova baba je glavom Milica Nikolajevna, kako glasi njeno nazvanje među Romanovima, koja je druga po starestvu kći crnogorskog kralja Nikole, rođena u Cetinju 1866. godine. Prema tome, Nikolaj, današnji starješina Romanova, prunuk je kralja Nikole Petrovića Njegoša. U ime njihove kuće, na prijenosu moštiju kralja Nikole na Cetinje 1989. godine bio je Dimitrij Romanov.  Veliki knjaz Nikolaj Nikolajevič Romanov, pretendent na ruski presto, umro je u Antibima, a supruga Stana nadživjela ga je šest godina. Nikolaj je oko prava na prijesto vodio polemiku u ruskom aristokratskom izbjeglištvu, sa Kirilom Vladimirovičem Romanovom. Kirilov otac bio je veliki knez Vladimir. A veliki knez Vladimir, bio je brat od strica ubijenog Nikolaja Drugog, i njegov najbliži muški rođak. Kad je smrt okončala njihov sukob, "glava" porodice Romanov bio je Kiril, a na toj "funkciji" naslijedio ga je sin Vladimir Nikolaj sa suprugom Svevom, groficom Pikoleli, rođenom u Firenci, s kojom se venčao u Kanu 1952. godine, ima tri kćeri - Nataliju, Jelisavetu i Tatjanu, odavno već udate, koje žive u Italilji. Brat mu Dimitrij, dva puta ženjen, nema potomstva.
|