Pretraživač sajta
Montenegrina
 

Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip











 
 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |

      

 

Petar KOMNENIĆ:
TAJNA ZLOČINA VOJSKE JUGOSLAVIJE U KALUĐERSKOM LAZU


Očevici spremni da svjedoče

I dalje tišina. Niti jednog reagovanja na seriju Monitorovih tekstova u kojima je razgolićena vojna struktura ljudi odgovornih za zataškavanje slučaja Kaluđerski laz. Ne oglašava se Vojska, nadležno crnogorsko državno tužilaštvo ni policija koji punih šest godina nijesu rasvijetlili okolnosti pod kojima su rezervisti i pripadnici VJ, 18. aprila 1999. godine, na sjeveru Crne Gore likvidirali šest kosovskih izbjeglica - uključujući jednu ženu i dijete.

UBICE I NALOGODAVCI NA SLOBODI:

Potresne slike izrešetanih tjela 14-godišnjeg djeteta Sokolja Ljajćia, Rama Ljajćia (51) i Tone Husaja (65) koje je Monitor objavio u prošlom broju takođe su se odbile o zid ćutanja. Ti nedužni ljudi, koji su tražili spas u Crnoj Gori tokom NATO intervencije, pobijeni su nedaleko od Kaluđerskog laza - takođe u zoni pod kontrolom Podgoričkog korpusa VJ. Njihovu sudbinu, u više odvojenih incidenata, doživjelo je ukupno dvadesetak kosovskih izbjeglica.
Ubice i nalogodavci i dalje su na slobodi. Nakon što je vojni tužilac, kako smo otkrili, proglasio nevinim pripadnike jedinice odgovorne za egzekuciju civila u Kaluđerskom lazu, predmet sa imenima zločinaca - ako nije uništen - sakriven je u nekoj od beogradskih vojnih arhiva.
Od početka Monitorovog istraživanja koje otkriva imena ljudi odgovornih za zataškavanje ovoga slučaja nije se oglasila ni jedna crnogorska parlamentarna partija. Iako je Monitor objavio da je aktuelni poslanik DSS-a Miladin Joksimović, kao rezervista, bio istražni sudija zadužen da ispita za ovaj zvjerski zločin.
Na adresu Monitora do zaključenja broja nije pristiglo ni jedno reagovanje bivših vojnih oficira, tužioca, sudija i bezbjednjaka umiješanih u slučaj Kaluđerski laz. Monitor je u nekoliko prethodnih brojeva tim ljudima ponudio šansu da iznesu svoju verziju događaja. Oni koji su pristali na razgovor, ispostavilo se, pate od kolektivne amnezije.

SMRT PRED OČIMA:

Ali, ne boluju svi od zaboravnosti. Besima Azemaja, Hadžija Ahmetija i Ruvu Murtezaj i danas u znoju bude slike predvečerja 18. aprila, kada su vojni rafali, sasuti u kolonu kosovskih izbjeglica, pogubili njihove sunarodnike.
Ti ljudi se ne kriju iza inicijala i spremni su da se suoče sa ubicama u uniformi i crnogorskim organima dužnim da preispitaju ovaj slučaj. Pećki odbor za zaštitu ljudskih prava obavezao se da će državnom tužilaštvu obezbijediti svjedoke, kad god im zatrebaju.
Ruva Murtezaj iz Novog Sela kod Peći očevidac je vojnog masakra u Kaluđerskom lazu. I događaja koji su uslijedili. Nakon pucnjave Ruva se sklonila u kuću Šabana Ljaića u Kaluđerskom lazu. U rano jutro 19. aprila 1999. godine, dan nakon zločina, prisustvovala je jezivom prizoru. Vojska je, poput vreća, tovarila tijela šest ubijenih kosovskih civila na žuti tam, tadašnjih ivangradskih registracija. Jedna od žrtava stenjala je u samrtnom ropcu. Onda se čuo pucanj iz vojničke puške.
Stanovnik Kaluđerskog laza Sadik Ljaići takođe dobro pamti pucnje kojima je vojska u Crnoj Gori sačekala kosovske izbjeglice. Urezala mu se u sjećanje pogibija starice Nemke Brahimaj.
"Iz rovova koji i sada stoje pokraj šume, i sa stijene iznad, na te je ljude zapucala vojska, rezervisti. Nemka, starija žena rodom odavde, a udata u Peći, skinula je bijelu maramu i stavila je na štap. Mahala je put vojnika koji su je upucali rafalom", prisjeća se Ljaići, koji kaže da se ne boji da javno svjedoči.


Kasnije je ustanovljeno da su tijela likvidiranih civila, četiri muškarca, starice i jednog djeteta, prebačena do Novog Sela na Kosovu. Buldožer je iskopao zajedničku grobnicu na seoskom groblju u kojoj su svi bili zatrpani. U dokumentaciji pećkog Odbora za ljudska prava piše da je ekshumacija obavljena pet mjeseci nakon njihove smrti. Ni na jednom lešu nije bilo komada odjeće. Očevici ovih grozota čekaju šansu da na sudu ispričaju svoju priču.

SLUŽBENA VERZIJA:

Njihova verzija drastično odudara od tvrdnji predstavnika vojnih istražnih i pravosudnih organa koji i danas govore o obračunu vojske sa albanskim teroristima. Monitor nije nadležan da te ljude saslušava i utvrđuje eventualnu krivicu. Ali je dužan da nakon šest godina još jednom podsjeti tužilaštvo i policiju - ko je sve hijerahijski odgovoran za egzekuciju albanskih civila i zataškavanje ovoga zločina. I ko bi mogao biti koristan svjedok.
Komandant bataljona u čijem je sastavu bila jedinica koja je pucala na kolonu izbjeglica u Kaluđerskom lazu bio je Predrag Strugar, sin haškog osuđenika Pavla Strugara. Strugar danas poriče povezanost sa zločinom i tvrdi da se ne sjeća imena ljudi iz jedinice kojom je komandovao. Sjećanje ne služi ni Milića Ojdanića koji je u vrijeme zločina bio oficir za bezbjednost u bataljonu Predraga Strugara.
Nadređeni tom bataljonu, kako je Monitor već pisao, bio je komandant brigade Slavoljub Stojanović, koji je nakon NATO intervencije, raspoređen negdje u Srbiji. Za bezbjednost u Stojanovićevoj brigadi brinuo se Savo Vučetić do koga Monitor nije uspio doći. Kao ni do Dragana Smiljanića koga je Beograd tokom vazdušnih napada angažovao kao koordinatora bezbjednjaka na sjeveru Crne Gore. Pukovnik Dragan Smiljanić je načelnik Centra za operativno-tehničku podršku VBA u Beogradu.
Uviđaj u slučaju Kaluđerski laz kao vojni istražni sudija sprovodio je Miladin Joksimović, danas poslanik DSS-a u crnogorskom Parlamentu. Sa njim je na mjesto zločina, kao zamjenik ratnog vojnog tužioca, izašao Branislav Dašić. Dašić koji odbija da javno govori o ovom slučaju, živi u Plavu gdje radi kao advokat. Na licu mjesta bili su i kontroverzni bezbjednjak Radosav Tadić, koji se dovodi u vezu sa više misterioznih vojnih incidenata tokom balkanskih ratova, i Jagoš Stevanović, načelnik štaba Druge armije koji je uviđaju prisustvovao kao izaslanik Komande.

BJEKSTVO OD ISTINE:

Spisi sa uviđaja sa imenima ubica i istražnim nalazima proslijeđeni su ratnom vojnom tužiocu podgoričkog korpusa Milanu Vujoviću koji ih je puna dva mjeseca, do okončanja NATO intervencije, držao u ladici stola. Taj predmet sačekao je mirnodopskog vojnog tužioca Miroslava Samardžića koji je pod nerazjašnjenim okolnostima zločince iz Kaluđerskog laza proglasio nevinim. Milan Vujović i Miroslav Samardžić žive u Podgorici i rade u Domu vojske.
Prvi čovjek Druge armije u vrijeme vojnog masakra na sjeveru Crne Gore bio je Milorad Obradović. Glavnokomandujući nije učinio ništa da ubrza rad tužilaštva oko slučaja Kaluđerski laz i ubice izvede pred vojni sud. Milorad Obradović živi u Beogradu i aktivan je član savjeta beogradskog Pokreta za očuvanje zajedničke države.
Monitor već treći put objavljuje identitet i ulogu ovih ljudi. Jedino nije ispisao imena ubica koja su, kako pouzdano saznajemo, poznata i tužilaštvu i policiji. Ako te službe nije sramota što godinama ćute, ni našu redakciju neće gristi savjest što ih podsjeća na to. Potraga za istinom ne smije dosaditi.

Preči poslovi

Pošto su crnogorske parlamentarne stranke ostale nijeme na naše istraživanje o slučaju Kaluđerski laz, Monitor je anketirao poslanike.
Na pitanje zašto se slučaj Kaluđerski laz prepušta zaboravu predsjednik Demokratske unije Albanaca Ferhat Dinoša kaže da je politička scena uvijek prebukirana političkim problemima i da se, zbog toga, ponekad preskoče i krucijalne teme. "Taj slučaj ne smije ostati neotkriven. Na tome moraju insistirati i pojedinci, i organizacije i stranke u Parlamentu. Nažalost, do sada je malo učinjeno. U Skupštini treba pokrenuti tu priču i zahtijevati od državnih organa rasvjetljavanje zločina", kaže Dinoša.
Ta taktika ranije i nije davala neke rezultate. Poslanik Građanske partije Krsto Pavićević podsjeća da je još prije godinu i po dana postavio poslaničko pitanje u vezi sa slučajem deportacije bosanskih izbjeglica i da još nije dobio odgovor.
"Poslanici ne mogu skupljati dokaze. Samo jači pritisak javnosti može natjerati nadležne da rade svoj posao. Sporadični apeli pojedinaca, medija, pa čak i poslanika nemaju nikakav efekat. Potrebna je opšta društvena riješenost da se slučajevi poput Kaluđerskog laza pokrenu sa mrtve tačke", kaže Pavićević.
Dragan Kujović iz vladajuće Demokratske partije socijalista vjeruje da je sve na pravosudnim organima i na policiji. "Prošlo je nedopustivo puno vremena od slučaja Kaluđerski laz. Podržavam svaku inicijativu koja će ubrzati konačno rasvjetljavanje tog incidenta. Ali mi kao partija ne možemo bog zna kako uticati na pravosudne i istražne organe, niti to smijemo činiti. Ali je jasno da vrijeme prolazi, a rezultata nema".
Velimir Radojević iz Socijalističke narodne partije kaže da nije najbolji sagovornik oko Kaluđerskog laza. Radojević je kao bivši ministar odbrane voljan da komentariše vojne teme, ali vjeruje da se za stav oko ovog incidenta treba obratiti podgoričkoj centrali najjače opozicione stranke. Do zaključenja ovoga broja nijesmo uspjeli obezbijediti sagovornika iz SNP-a.
Funkcioner SNS-a Goran Danilović kaže da ta stranka nema čega da se boji i da će prihvatiti svaku inicijativu koja bi vodila rasvjetljavanju neriješenih slučajeva iz prošlosti.
"Vjerujem međutim da ova vlast nema taj kapacitet, jer nema ružnog događaja u posljednjih 15 godina koji ne nosi pečat vladajuće Demokratske partije socijalista", objašnjava Danilović.
U činjenici da u crnogorskom parlamentu i vlasti i dalje sjede ljudi koji su se u vrijeme Bukovice, deportacije bosanskih izbjeglica, Kaluđerskog laza, nalazili na odlučujućim funkcijama najveći problem prepoznaje i Svetozar Jovićević, predsjednik savjeta Grupe za promjene.
"Nećemo se mi suočiti ni sa jednom našom sramotom - od pohoda na Dubrovnik do pljačkaških privatizacija - dok ne dođe do kompletne promjene vlasti. Sve dok kompletna politička elita pridošla na talasu AB revolucije ne ode, nema suštinskog suočavanja sa nesrećnim godinama iza nas", kategoričan je Jovićević.
A očigledno da nema ni političkog konsenzusa da bi taj proces konačno trebalo otpočeti. Potpredsjednik Socijaldemokratske partije Rifat Rastoder podsjeća da je u u junu ove godine, povodom desetogodišnjice zločina u Srebrenici, ta partija Parlamentu podnijela inicijativu da ta institucija od Vlade i drugih državnih organa zatraži formiranje istražno-dokumentacione komisije nadležne za sve sporne slučajeve iz bliske prošlosti. Ima ih dosta - Štrpci, Bukovica, deportacija bosanskih izbjeglica, Kaluđerski laz...
"Nažalost ta inicijativa nije usvojena. U pripremnim razgovorima sa drugim poslaničkim klubovima nijesmo naišli na razumijevanje da se slični slučajevi konačno moraju razriješiti do kraja", kaže Rastoder.

Tekst preuzet iz nedjeljnika Monitor, 2005.god