Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip


 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |




Branislav Borilovic

Reagovanja u svijetu povodom prisajedinjenja Crne Gore Srbiji


Strani parlamenti, strana i jugoslovenska štampa o crnogorskom pitanju 1918. godine u “Glasu Cmogorca" od 1920-22. godine.

 

"Junaštvo i borbe Crnogoraca za nezavisnost prevazilaze

junaštvo starih Helena kod Termopila i na Maratonu"

(Gledston)

 

Crogorska žurnalistika počinje nedjeljnim listom “Crnogorac" 1871. godine. Nakon njegovog ukidanja 1873. godine, glasilo nastavlja izlaženje pod novim imenom “Glas Crnogorca”. List je odigrao krupnu ulogu u emancipaciji crnogorskog, a može se reći i balkanskih naroda. Rado je čitan u gotovo svim crnogorskim domovima, a posebno u dijaspori. Nerijetko, bio je to jedini kontakt naših iseljenika rasutih po svijetu sa starim krajem. Nažalost, sudbina “Glasa Crnogorca” bila je usko povezana sa sudbinom države u kojoj je nastao. Nezajažljivi balkanski propagandisti uveliko su doprinijeli da samostalna država Crna Gora nestane, detronizuje se njen kralj, a samim tim i list ukine. Mnogi tekstovi i rubrike ovog uglednog glasila od kapitalnog su značaja za sve vrste naučnoistraživačkog rada.

Jedan događaj iz 1918. godine sa velikim zanimanjem praćen je kod nas i u svijetu. Bio je to događaj koji je promijenio geografsku kartu tadašnje Evrope. Sa nje je brisana jedna stara država (27. u Evropi odlukama Berlinskog kongresa 1878.), koju su neki zvali Crna Gora, neki Montenegro, neki Karadag, a neki Mavrounion. Njeno stradanje vidjeli su gotovo svi relevantni faktori Evrope i Amerike. Parlamenti mnogih zemalja na svojim zasjedanjima govorili su o nepravdi koja je nanesena Crnoj Gori, dok je svjetska štampa burno reagovala. Njeno stradanje jedino nije video dio crnogorskog naroda i njegov mentor iz Beograda.

Govoreći o Crnoj Gori, francuski istori čar Gaston Rupnel rekao je i ovo :

“… Pored Jadranskog mora u svom surom stijenju nalazi se Crna Gora. Istorija slavi ovo gnijezdo orlova. To je Otadžbina nenadmašna, slavna kao Šparta. Njen mali narod bio je jedan od velike slovenske rase, koji nikad nije bio u lancima ropstva”.

I zaista, ova prostorno mala zemlja, a velika po svom viteškom i nadasve hrabrom narodu zaslužuje ovu Rupnelovu misao. Zato zvuči krajnje paradoksalno da su interese Crne Gore bolje vidjeli i prepoznali drugi, nego mi sami. Prosto je nevjerovatno sa kolikom su količinom mržnje neki Crnogorci govorili, a i danas govore o Crnoj Gori. No, to je stara crnogorska slabost koja je, reklo bi se više nego kod i jednog drugog evropskog naroda izražena. Težnja za poništavanjem sopstvenog bića prisutna je, čini se, i danas što dodatno komplikuje odnose unutar naše države. Mnogi ondašnji uglednici govorili su o nepravdi koja je Crnoj Gori nanesena, a evropski parlamentarci pitali su se da li je moguće da neko ne ljubi svoju domovinu. Evropska štampa, takođe, na to pitanje ne nalazi odgovor! Dok su nas drugi uzdizali do nivoa mita, mi smo sami sebe ružili međusobnim suludim antagonizmima. Zbog toga, neki s pravom kažu da smo sami sebi najveći neprijatelji. To čudno mentalno stanje Crnogoraca produkuje različite stavove koji su stalna prijetnja suživotu naroda na ovim prostorima. Dok drugi kažu “živjele razlike”, mi ih doživljavamo kao poziv na juriš jednih protiv drugih. Demokratski svijet razlike njeguje i afirmiše čime definitivno stvara uslove za tolerantan suživot svojih građana.

Očito da “bratski zagrljaj” Srbije i Crne Gore 1918. godine nije bio ni izbliza tako nježan. Naprotiv, rezultirao je gubljenjem suvereniteta Crne Gore, terorom, progonima, žrtvama. Na hiljade ljudi je izginulo, prognano, mnogi su ostali na zgarištima svojih domova uniženi i “obezdržavljeni”. Uzalud su kraljevi proglasi budili patriotizam Crnogoraca, uzalud su njegove riječi kao eho odjekivale crnogorskim brdima, da je Crna Gora Crnogoraca i da će crnogorsko pitanje biti pravedno riješeno. Na njegovu veliku žalost, a i mnogih drugih Crnogoraca, događaji su otišli u drugom pravcu. Sve to nije nezapaženo prošlo u evropskim parlamentima i američkom Kongresu. Američka i evropska štampa pomno je pratila nastalo stanje u Crnoj Gori, u početku sa velikim simpatijama i podrškom za pravedan pristup rješavanju crnogorskog pitanja. Međutim, svjetski moćnici su na kraju podržali rješenje koje kralja Nikolu i Crnu Goru zauvijek razdvajaju i time mu nanose najveći bol koji nije mogao preboljeti do kraja života.

U ovom feljtonu prenosimo razmišljanja nekih ondašnjih uglednika, zatim rasprave koje su vođene u pojedinim stranim parlamentima, kao i pisanje strane štampe o ovoj, po Crnu Goru teškoj istorijskoj nepravdi.



BRITANSKI PARLAMENT O CRNOJ GORI

Posebno glasan u odbrani prava Crne Gore bio je poslanik Gornjeg doma Britanskog parlamenta, lord Sidenhem, koji je optuzio vladu da zanemaruje taj problem. Pocetkom 1920. godine lord Sidenhem je iznio pred parlament nekoliko pitanja: ''Da li je pohapsena crnogorska Skupstina? Da li Srbi sprjecavaju Crnogorcima povratak iz Italije? Zasto je okupirana Crna Gora?''
Sidenhem je cak zahtijevao od britanskog premijera Lojda Dzordza da insistira da se Crnoj Gori odobri pravo na samoopredjeljenje i da se srpske trupe povuku iz Crne Gore.
Takvi politicki stavovi lorda Sidenhema uticali su i na jugoslovensko poslanstvo u Londonu da ustvrdi da "crnogorsko pitanje ne postoji". Jugoslovenski (srpski) poslanik Vesnic je, cak, izjavio da "ne postoji crnogorska politika prema ovom pitanju", vec da "kralj Nikola vodi italijansku politiku!"
Pred poslanicima Gornjeg doma britanskog parlamenta lord Sidenham je odrzao slijedeci govor:

''Moji lordovi, Proslog marta ja sam pokusao da Vam predstavim nemilosrdno tretiranje crnogorskog naroda od strane srbijanskih vojnih vlasti. Srbijanske trupe su pocinile mnoge vrste zlocinstava po Crnoj Gori. Tamo su sela bila bombardovana srbijanskom poljskom artiljerijom, dok su zene i djeca bila poubijana. Hiljade crnogorskih domova su bili unisteni, a stotine Crnogoraca pozatvarani u svojoj zemlji od strane Srbijanaca, bez ikakve krivice ili osude. Ja sam, takodje, dao i dokaze od britanskih podanika, opisujucu tamosnje stanje u tamnicama.
Plemeniti Erl (Kerson) nije demantovao nijednu od tih optuzbi, i ja sam mu bio vrlo blagodaran za simpatiju, koju je on izrazio prema ovom hrabrom narodu, ciji nacionalni zivot Srbijanci hoce da uniste.
Situacija se mnogo pogorsala od proslog marta. Nazad kratkog vremena odrzao se skup Crnogoraca u Gaeti (Italija) i donesena je rezolucija, koja je meni bila poslana od strane jednog bivseg ministra crnogorskog.
Ovo je jedan apel od strane velikog broja ljudi, od kojih je gotovo svaki bio vojnik i koji su se hrabro borili za nasu opstu stvar, za vrijeme ovog rata. Britanski oficir u Crnoj Gori pisao mi je proslog mjeseca: ''Srbijanske vlasti stalno hapse crnogorsko stanovnistvo, koje drze u zatvoru indefitivno, bez ikakve osude i optuzbe.. Izgleda mi, da ovi nasilnici u ovoj zemlji rade da uniste njihovo najbolje: neprijateljski im dio stanovnistva, koje je oko 90 od sto citavog ziteljstva, nasilno ponasanje srbijanskih trupa je cak arogantna i prema amerikanskim gradjanima.

PRVI DOKAZI O STRADANJIMA

U nastavku lord Sidenham je dodao:
"Evo rijeci bivseg crnogorskog vojnika Nikole Bacevica u peticiji, koju je on adresirao amerikanskim vlastima: Proslog mjeseca stigao sam iz Sjedinjenih Drzava u Ulcinj, u Crnu Goru, s namjerom da odvedem svoju porodicu natrag, u Sjedinjene Drzave, ali vlasti te zemlje su me uhapsile za 8 dana, uzevsi moj amerikanski pasos, sva moja uvjerenja (certifikat) i novac koji sam imao. Poslije 8 dana pustili su me iz zatvora, ali pod strazom, da ne bih komunicirao sa amerikanskim vlastima. Nije mi bilo dozvoljeno da dodjem u dodir sa Amerikanskom Legacijom u Beogradu. Kao amerikanski podanik, ja se obracam Vama za pomoc i zastitu za mene i moju porodicu. Spasite nas od ovog nasilja i patnje!''
Ovaj covjek, dok je jos bio u zatvoru, vidio je jednu staricu sibikanu, jer su joj sinovi utekli ispod srbijanskog terora; cak ni britanski gradjani nijesu sigurni. Jednog dana dvije britanske milosrdne seste su bile pozvane da se prijave srbijanskim vlastima koje su za sve vrijeme pokusavale ukoliko su mogla da sprijece rad britanskih humanih misija u Crnoj Gori. Moja najnovija informacija jeste pismo od jednog Britanca, od 27. maja, u kojemu pisac kaze: ''Sve musko izmedju 18 i 38 je nasilno uzeto u jedan ''Radnicki bataljon''; ovo znaci nasilnu deportaciju svega muskog stanovnistva, sposobnog da im daje ikakvog otvora. Ovo je rezultiralo, da neki muslimani predju u Arbaniju... Arbanasi i Muslimani su svi bez razlike za Kralja.
- Sad skoro sam cuo jeda grozni lsucaj, gdje su Srbijanci batinama gotovo utukli jednu staricu - ciji su sinovi utekli od srbijanskog terora.''
Ovo, kao sto vidite, preslo je svaku granicu, i stanoviste kojih se Srbijanci drze potpuno su salgasna sa najgorim boljsevistickim stanovistima. Da su sva ova fakta poznata, ja sam uvjeren da bi se jedan ogromni talas simpatije podigao za ovu malu zemlji - i da je G. Gzedston ziv danas, uvjeren sam da se ovakve stvari ne bi dogadjale.
Jasno se vidi iz clana 7. tajnog ugovora sa Italijom, potpisanog 26. aprila 1915, da je kako nasa, tako i italijanska vlada namjeravala da uveca teritoriju Crne Gore kao kompenzaciju, za razmjerno najvece gubitke ovog rata."

CRNOGORCI SU BILI SLOBODNI 600 GODINA

Lord Sidenham je, potom, nastavio:
"Konferencija Mira priznala je nezavisno status Crne Gore, i imenovala je predstavnika, ali, na zalost, on nije nikada prisustvovao sjednicama. Ja vam ne umijem reci koji je razlog da ovu cudnovatu promjenu politike. Ali ja znam da, dok je crnogorska subsidija bila ukinuta, Srbijanci su utrosili 30 miliona franaka na propagandu za svoje interese. Ja sam vidio mnoge primjere sve propagande, koje su sve bile uperene protivu Crne Gore, a da miniraju popularnost Crnogoraca medju Englezima.
Crnogorci su bili slobodni za gotovo 600 godina: Po cijoj naredbi su Srbijanci okupirali crnogorske varosi, krajem 1918, nametnuli takse, unistili crnogorske postanske marke, tiranizirali narod uprkos svih obecanja G. Pisona i Predsjednika Poenkarea? Plemeniti Erd je izjavio da je u novembru 1918. takozvana Narodna skupstina bila sastavljena u Podgorici i ista je glasala za ujedinjenje sa Srbijom. Ali, Saveznici, kao sto nam je on kazao, nijesu nikada prizvali taj zakljucak, jer su vrlo dobro znali da je to jedan obicni falsifikat. Pitanje je, dakle, jos otvoreno i moze se rijesiti samo jednim nacinom. Crna Gora, i ako nije taj fakt dobro poznat, jedna je od najbogatijih zemalja na Balkanu u mineralima, a kada bi se sve moderno razradilo, Crna Gora bi imala mnogo vise bogatstva, nego sto joj je potrebno da opstane kao nezavisna drzava. Ovo moguce da je, bojim se, jedan od razloga za njenu propast, jer, kao sto sam i rekao proslog marta, srbijanska vlada u 1917. kada je citava Srbija bila u neprijateljskim rukama, imala je toliko drskosti da daje koncesije u Crnoj Gori. Ovo nam daje razloga da sami sebe upitamo da li i medjunarodna finansija igra kakve uloge u ovim aferama?
U sadasnjim momentima ima hiljada Crnogoraca u Italiji, Arbaniji i po drugim mjestima, kojima je zabranjeno da se vrate svojim kucama, ako ne pristanu da priznaju srbijansku upravu. Sve sto ja trazim u ovoj mociji, jeste, da g.g. lordovi utvrde da ce u najmanju ruku negdasnja suverena drzava crnogorska dobiti bar pravedna i ista prava, koja su data neprijateljskom stanovnistvu".

SRBIJANSKE TRUPE DA IDU IZ CRNE GORE

Lord je, na kraju, dodao:
"Ovo se samo moze uciniti tako, da srbijanske trupe i vlasti napuste Crnu Goru, i da se sve izbjeglice povrate. Mi svi znamo zamrsenost balkanskog pitanja - ali ovaj moj predlog bi se odmah mogao primijeniti - i tek onda, kad se ovaj moj predlog primijeni, onda moze Vrhovni Savjet biti u stanju da rjesava pitanje Crne Gore.
Jugoslovenska drzava sadrzi u sebi neke elemente u Bosni i Hercegovini, koji nece nigde ostati pod upravom beogradskom. Neki od ovih elemenata vec su pokazali simptome buke. Kad bi Crna Gora bila primorana da stupi u ovu uniju sa Srbijom, ona bi bila stalni izvor nemira na Balkanu u buducnosti.
U ovoj kuci izjavljena je bila simpatija, u kojoj i ja uzimam udjela, za Madjare, koji hoce da budu primorani da potpadnu pod stranu upravu. Ali, svakojako, Madjari su bili nasi neprijatelji - i ako to, moguce je, da nije bila njihova krivica.
Ja sada najiskrenije molim za malo simpatije za Crnu Goru, naseg najmanjeg Saveznika, koja bi mnogo bolje prosla da je izjavila svoju neutralnost za vrijeme ovoga rata, a ne bi grdje prosla ni da je bila na strani nasih neprijatelja!"

AKTUELIZOVANJE CRNOGORSKOG PITANJA
Odluke Podgoricke skupstine i nasilno ukidanje crnogorske drzave nijesu samo izazvali rast politickih tenzija u Crnoj Gori, vec su imale za posljedicu i diplomatsko aktuelizovanje ''crnogorskog pitanja''. Medju velikih silama u to doba nije postojalo jedinstveno stanoviste o sudbini Crne Gore i njenom statusu u okviru nove drzave. Na potpuno suprotnim stranama bile su Francuska i Italija, dok su Velika Britanija i SAD uglavnom insistirale na postovanju makar i prividno demokratske procedure. Britanija i SAD nijesu bile pobornice interesa Crne Gore, vec se radilo o njihovoj brizi za medjunarnodni poredak i uvazavanje konsenzusa velikih sila oko kljucnih pitanja. Uz to, Velika Britanija je bila protiv toga da Francuska ima odlucujucu rijec u svim balkanskim pitanjima, strahujuci od njenog apsolutnog politickog uticaja u ovom dijelu Evrope. Zato je britanska vlada odmah poslije Podgoricke skupstine odlucila da se detaljnije upozna s ''problemom'' Crne Gore. Posljedica toga bila je odluka da se u posebnu misiju u Crnu Goru posalje grof Salis, bivsi britanski poslanik na Cetinju. Vec prvih mjeseci 1919. godine u britanskom parlamentu govorilo se o problemu Crne Gore. Poslanik Donjeg doma, Mak Nil, postavio je pitanje o prilikama u Crnoj Gori, a na njegovo pitanje odgovorio je Sesil Harmsvort, parlamentarni sekretar za spoljen poslove. Harmsvort je izjavio da Vlada nema potpunu informaciju o prilikama u Crnoj Gori, ali da ocekuje da ce pouzdane podatke dobiti od grofa Salisa. Kada je izvjestaj grofa Salisa bio zavrsen, krajem 1919. poslanici britanskog parlamenta imali su potpuniju informaciju o stanju u Crnoj Gori. Taj izvjestaj, u kome su izneseni podaci koji nijesu bili povoljni za srpsku okupacionu vlast, pokrenuo je debatu u parlamentu. Iako poslanici nijesu sporili da je vecina naroda protiv kralja Nikole, bilo je izjava da je Crna Gora nasilno anektirana i da konacnu odluku o njenom statusu tek treba donijeti.

2.
Neka Crnogorci sami odluce


Poslije Sidenhamovog izlaganja, Gornjem domu su, marta 1920. godine, interpelacije podnijeli lord Gledston i lord Brajs. Lord Gledston je tada rekao:
"Moji lordovi! Drzim da se svi slazemo u tome, da je plemeniti Erl govorio sa velikom simpatijom i poznavanjem o crnogorskom narodu. Ja sam zahvalan za to i za rijeci kojima je zavrsio svoj govor. No, nijesam potpuno siguran, sta one u stvari i znace. Ja znam sta je on njima mislio, pa da li smo mi ti koji imamo da razumijemo, kao da bi se time htjelo da se crnogorskom narodu dade slobodna prilika da bi se mogao opredijeliti, da li misli zadrzati svoju nezavisnost ili, pak, zeli utjelovljenje u jednu vecu jedinicu. O tome, dakle, nijesam potpuno siguran. No, sigurno je da na tu priliku Crnogorci imaju puno pravo.
Koliko mi je poznato, sve velike sile, koje su uzele ucesca na Pariskoj konferenciji, saglasile su se, da sve zemlje, kao Belgija i Crna Gora, imaju biti povracene u ono stanje, koje su one imale prije ovoga rata. Ali, do ovoga casa, u to ne treba sumnjati, sa Crnom Gorom gore se postupilo, za ovu godinu i po dana, nego da je ista, umjesto saveznicima, pruzala ruku centralnim silama i da se borila protivu nas. Ovo je nasa zalba i mi jos uvijek stojimo u tami. Ja sam veoma radoznao sta sami Crnogorci hoce.
Potpuno sam nepristrasan u pitanju da li Crnogorci zele da im se vrati njihov kralj, ili pak zele republiku, ili drugi koji oblik vladavine. No, Crnogorci moraju sami rijesiti to pitanje. Ali, sto se nas u ovoj stvari tice, to je, da mi moramo imati neku vrstu garancije da ce crnogorski narod imati svoj glas i slobodnu priliku za izrazavanje svojih nacela i onoga sto zeli da bude njegova buducnost..."

CRNA GORA ZALOG U JADRANSKOM PITANJU

Potom je lord Gledston nastavio:
"Plemeniti Erl spomenuo je slucaj Juzne Afrike, ali - iako ovdje ima mnogo sto-sta da se nauci na slucaju koji je predstojao Juznoafrickoj uniji - ja mislim taj slucaj nije zgodan da uporedjenje sa Crnom Gorom. Crna Gora je imala ne samo svoju vlastitu nezavisnost kroz tolika stoljeca, dakle za jednu duzu periodu, cak je i plemeniti lord koji je zapoceo debatu (lord Sidenham) naglasio da njezin narod bijase slobodan i imadjase svoje prije nego Carigrad pade pod Turke.
I buduci da je to tako, taj polozaj ne moze se uporediti sa Natalom, odnosno drugim dijelovima Juznoafricke unije. Poslije svega sto nam je sada vec poznato, cetiri provincije Juzne Afrike naseljene su Holandjanima i Britancima. Mi svi znamo za njihove odnose, no sigurno nijedan dio Unije Juzne Afrike i rase ili pak vlade ne moze se uporediti sa Crnom Gorom i njenom istorijom. Mnogi od nas boji se da ce Crna Gora biti jedan zalog u jadranskom pitanju. Mi se toga bojimo, jer smo bili drzani u mraku za 18 nasljednih mjeseca i nijesmo znali sta se misli uciniti.
I poslije svega ovoga, zasto se ne bi Crnogorcima dozvolilo od strane velikih sila - a velike sile tomogu uciniti - i obezbijedila im se prilika da oni slobodno izjave svoje zelje? To je ono sto mi zelimo. Ako mi necemo, da Crnogorci zele da se potpuno i apsolutno utjelove u vecu Srbiju, to je njihova stvar. No cega se mi plasimo, a to je vec receno, jeste da stvar drukce ne stoji i da je u Crnoj Gori vruca narodna zelja da se ocuva nezavisnost.
To je ono sto nas zanima i ja moram priznati, mada sam zahvalan na tonu plemenitoga Erla, ipak zalim u nekoliko da nam on nije dao jasniju i odredjeniju izjavu u pogledu te buducnosti. Mi moramo jos da se nadamo. Ali, moj izvadak iz onoga sto je plemeniti Erl rekao jeste, da ce se dati jedna prilika za to - on je, zaista, rekao da je u toj stvari to i njegova zelja.
Ja mislim da sam ga razumio, da je on rekao da ce velike sile dati priliku Crnogorcima, da se izraze o svojim zeljama. Ako je to tako, onda smo mi uveliko krocili unaprijed. No ta prilika - a siguran sam da ce se i u tom sloziti plemeniti lord Sideaham - treba da bude obazrivo stvorena i svaka opreznost treba da bude predvidjena, kako bi se Crnogorci na pozeljni nacin mogli izraziti.
Ja se iskreno nadam da ce plemeniti Erl upotri****ti svoj mocni uticaj u korist ovoga naroda kao i svaki nacin s toga sam mu ja veoma blagodaran sto je dosta izjavio u ovoj stvari veceras, jer mi smo sada, ove noci, saznali mnogo vise, no za posljednjih 18 mjeseci".

DAJTE SLOBODU CRNOGORCIMA

Nakon lorda Gledstona, ''crnogorskim pitanjem'' pred britanskim parlamentom pozabavio se lord Brajs. On je rekao slijedece:
"Moji lordovi! Niko nije mogao posjetiti krsna brda, u kojima ona saka viteskih gorstaka odrza svoju slobodu, kada talasi Islama poplavise sve ostale krajeve Balkanskog poluostrva dok najposlije ne zahvatise i Carigrad, - niko nije mogao posjetiti ovu zemlju sa svim njezinim ustanovama i znamenjima koji izrazavaju sliku toga naroda, a da se ne osjeti prinudjen reci koju rijec o ovome pitanju.
Ja, kao i moj plemeniti prijatelj koji je sada zavrsio svoj govor, potpuno sam bio u gustoj tami u odnosu onoga sto se u Crnoj Gori dogodilo. Mi, zaista, ne mozemo pojmiti sta je uzrok da se izvjestaji konta Salisa ne objavljuju i radi cega je jos ta stvar ostala nerijesena. Neka svjetnost data nam je o ovome od plemenitoga Erla veceras, na cemu smo mu mi zahvalni. Ali, sto ja hocu da recem i tijem da potpomognem moga plemenitoga prijatelja Gledstona jeste: da mi zelimo, a mislim da i svaki onaj, kome je ma sto poznato u Crnoj Gori i njezinoj istoriji, zeljece da ondje treba da bude potpuna sloboda, u kojoj bi narod mogao izraziti svoje zelje. Mi smo to dali narodu slezviga, mi smo to osigurali nekim krajevima, gdje postoji sumnja, da da ce potpasti pod Austriju ili Jugoslaviju, pa koji bi uzrok bio da se potpuna sloboda u svom pitanju ne bi dala u crnogorskom narodu?"

CRNA GORA ZASLUzUJU RESPEKT

Lord Brajs je, potom, kazao:
"Kako sam ja razumio, postoje tri struje: Jedna bi mogla zeljeti apsolutno utjelovljenje u jugoslovensku drzavu, druga, kako razabrah, mogla bi traziti zasebnu autonomiju, no kao clan jugoslovenske federacije. Misli se, po prirodi, da Slavonija, Hrvatska, Dalmacija, Bosna, Srbija, dakle svaka od njih treba da ima svoj autonomni zivot u federaciji, koja bi predstavljala ujedinjenu jugoslovensku drzavu. Da li ce od toga sto god biti, ja ne znam, ali ako bi ista i bilo, jasno je, da bi Crna Gora morala imati pravo da se izrazi, je li ona, voljna da ima taj polozaj.
Ili, naposljetku, ona moze traziti potpunu nezavisnost. Razloge, koje je spomenuo plemeniti Erl, predlazuci to u crnogorskom interesu kao mnogo bolje da se potpuno utjelovi ili da pridje federaciji, nego da ostane izolovana u svojim golim brdima, ti razlozi, po mom misljenju, imaju po Crnu Goru veliki znacaj i moze se dogoditi vrlo lako da ce veliki dio naroda htjeti utjelovljenje.
Ali je duznost, ja mislim, prema istoriji i duhu ovogamaloga naroda, da ga mi gledamo sa respektovanjem koje se odnosi na saslusanje njegovih zelja. I zato se ja ozbiljno nadam da sam bio u pravu kada sam izveo zakljucak, da plemeniti Erl misli da se Crnoj Gori mora dati ta slobodna prilika i da bi velike sile morale garantovati svaku sigurnost, koja bi bila potrebna, da bi taj narod mogao dati potpuno vjerno misljenje na pitanje o svojoj buducnosti.
Nadam se, da smo ja i moj plemeniti prijatelj ispravni bili u tumacenju drzanja plemenitoga Erla u ovome pitanju, i ako je to tako, ja drzim, da cilj moga plemenitoga prijatelja lorda Sidenhima, mora biti postignut".

REZOLUCIJA BRITANSKOG PARLAMENTA
Poslije rasprave u Britanskom parlamentu, 25 clanova Gornjeg i Donjeg doma, premijeru Lojdu Dzordzu podnijelo je slijedecu rezoluciju: ''Uzimajuci u obzir hrabre usluge ucinjene od strane Crne Gore - najmanjeg od nasih saveznika - i teske gubitke koje je podnio njen narod, oni treba da imaju potpuno pravo da rijese svoju buducnost. tj. potrebno je da Parlament bude izabran po propisima crnogorskog Ustava da rijesi ovo pitanje; Slobodno glasanje bice osigurano evakuacijom svih srbijanskih trupa i zvanicnika koje sada okupiraju tu zemlju; I samo ovim sredstvima mogu definitivno biti ispunjena obecanja Velikih sila, a principi za koje su se saveznici borili, bice osvestani u uspostavljanju suvereniteta Crne Gore.''

NORVEŠKI PARLAMENT ZA CRNU GORU

Predsjednik norveskog Parlamenta, Johak Kastberg, duboko dirnut nepravdom koja se nanosi crnogorskom narodu, odrzao je u Parlamentu slijedeci govor: "Jedan od temeljnih ideala pri zavrsetku mira i u Ligi Nacija bio je: da se brane, postuju i priznaju male nacije i da im se dade svaka zatrazena zastita. Pominjuci ovo, ja se osjecam primoran da progovorim nekoliko rijeci o jednoj maloj naciji, koja se danas nalazi u velikoj opasnosti da bude ugusena, pomocu ogromnih intriga i nepravicnosti. Nalazim za potrebno da ovo glediste iznesem u parlamentu jedne male, nezavisne i slobodne drzave, jer glas ovog Parlamenta, nas glas, mora se cuti da mi pomazemo one male drzave, koje se nalaze u opasnosti da budu pokorene. Ja govorim o onoj maloj naciji, koja je od svih najvise patila, koja je najvece zrtve podnijela od svih naroda koji su ucestvovali u Svjetskom ratu i kada se u racun uzmu njene zrtve, njene muke i patnje u borbi protivu mnogo veceg neprijatelja, mi je moramo smatrati za najhrabriju naciju od sviju ostalih. Ta nacija jeste narod nepobjedive Crne Gore. Ova mala nacija, koja ima svoju istoriju od hiljadu godina, uvijek je branila svoju nezavisnost sa ogromnim zrtvama. cim je rat buknuo i Srbija dosla u opasnost, Crna Gora je usla u rat da bi pomogla svojoj braci. I kada je Srbija bila pobijedjena i nastala broba na zivot i smrt, kada Srbijanci moradose bjegati iz svoje usvojene zemlje i pokusavahu sacuvati ostatak svoje razbijene vojske, ova mala, bratska drzava, Crna Gora, otvorila je svoje granice Srbijancima i njihovo odstupanje, omogucivsi tako, da oni mogahu opet reorganizovati svoju vojsku. No, odmah poslije toga Crna Gora je bila zauzeta od nesravnjeno veceg i silnijeg neprijatelja, tj. j. od strane Austro-Ugarske, usljed cega Kralj i Vlada Crne Gore moradose napustiti svoju zemlju. No, sada su prilike promijenjene. Ova ista srbijanska vojska, koju je Crna Gora spasla, vracajuci se svojoj kuci, usla je u Crnu Goru, u njoj se zaustavila i pomocu svojih bajoneta i lazne narodne skupstine, koja je potpuno nezakonito skovana, ucinila ogromnu povredu crnogorske drzavne samostalnosti. Zakonita Vlada Crne Gore nalazi se u izgnanstvu u Francuskoj, dok nekoliko hiljada Crnogoraca iz svojih planina vode neprekidnu borbu za nezavisnost svoje otadzbine. Ovaj izvjestaj nabavljen je iz raporta, koji je skoro publikovan u engleskim listovima i koji je za vrijeme jedne interpelacije iznesen u britanskom parlamentu. To je raport konta Salisa, ministra Velike Britanije, koji je bio poslan u Crnu Goru da se uvjeri o stanju u toj zemlji. Ako je ono istina, to se cini da je ovo u protivnosti sa svima principima kojih se ima pridrzavati Liga Nacija, tj. da Crna Gora, koja se tako hrabro borila i u borbama zrtvovala svoju samostalnost za isti cilj za koji se borahu i velike pobjednicke drzave, bude ovako tretirana. Svi parlamenti treba da se svima svojim snagama usprotive takvom aktu i ako se ovaj moj predlog usvoji, onda ce ovi protesti doci do mjerodavnih krugova i dobice svoj efekat. Ja, ipak, ne mogu vjerovati da ce Francuska, koju svi mi volimo i cijoj se slavi divimo, ucestvovati u ovome i pomoci srbijanske intrige protivu Crne Gore. Ja ne mogu vjerovati ni u to, da bi takav akt mogla odobriti i slobodna, demokratska Velika Britanija. Pretpostavljajuci da su navedeni izvjestaji istiniti, ja, kao clan norveskog narodnog predstavnistva, najenergicnije protestujem protiv izvrsenja ove nepravde!"

3.
Ucesce francuskih licnosti u zlocinu prema Crnoj Gori


Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

Iako je zvanicna Francuska tada "isla na ruku" Srbiji, mnogi Francuzi su shvatili o cemu se tu radi. Tako je slobodna tribina ''Foburg'', u Parizu, 23. novembra 1920. godine, priredila predavanje u odbranu samostalnosti Crne Gore i prava njenog naroda. Predavanje je odrzao Leo Poldes koji je, uz ostalo, prikazao "karakter i ciljeve beograskih upravljaca", koji su Crnu Goru "podvrgli ognju i macu".

FRANCUZI ZA CRNU GORU

Evo kako je "Glas Crnogorca" prenio izvjestaj o tom predavanju:
"...Prikazao je u pravoj svjetlosti srbijansku dinastiju, koja je od dana postanka do danas, samo pomocu ubistva sebi krcila put i terorom se nametala narodu. Citirao je nekolika najkarakteristicnija primjera zlocina, koje su srbijanske vlasti pocinile u Crnoj Gori.
Publika je bila jako potresena i sa njene su se sredine culi uzvici gnusanja. Ali, gnusanje je dostiglo svoj vrhunac kada je predavac, sa dokumentima u ruci, stao dokazivati saucesce izvjesnih vojnih i diplomatskih francuskih licnosti u zlocinu prema Crnoj Gori. Na kraju, predavac je bio burno pozdravljen.
Nekoliko slusalaca iz publike uzeli su rijec i najostrije osudili politiku izvjesnih grancuskih politicara, koji su se stavili u sluzbu zvanicne Srbije za unistenje Crne Gore, a koji su svojom fatalnom politikom doprinijeli da mali narodi danas zaziru od Francuske, dok su se do juce u njoj gledali nezainteresovanog borca slobode i prava naroda.
Jedan francuski publicista pokusao je da napadne Crnogorce da su i oni kao Srbijanci brutalni naspram susjeda. Novinar g. Selakovic reagirao je na to, dokazujuci da su Crnogorci jedan kavaljerski narod, koji ne napada, ali brani svoje pravo. Tom prilikom, u kratkim potezima, ali reljefno, izlozio je pitanje crnogorskog ustanka protiv srbijanske okupacije, zaleci prolivenu
bratsku krv. Spomenuo je koji su krivci i njihovi saucesnici, kao sto je to ranije ucinio u jednom svom clanku u Minicevoj 'Slobodnoj Srbiji'.
Govor g. Selakovica bio je simpaticno pozdravljen.
Jedan francuski intelektualac, ratni invalid, u svome govoru obratio se prisutnima pitanjem: ''Zar smo u ovom ratu za pravo i slobodu naroda dali tolike zrtve, da docekamo da jedan od saveznika, Srbija, cini zavjerstvo i davi jednog od saveznika koji je svojim vitestvom zaduzio covjecanstvo?''
Na zavrsetku, predsjednik zbora predlozio je da se izglasa rezolucija: da se izraze simpatije Crnoj Gori i borbi koju sada vodi njen narod za pravo i slobodu; da Srbijanci moraju evakuisati Crnu Goru, te da Crnogorci budu gospodari u svojoj kuci. Rezolucija je primljena jednodusno, uz aplauz mnogobrojne asistencije sastavljene od gradjana raznih partija.
Sjutradan, 24. novembra, u sali ''ze de Pom'' u Tiljerijama, prilikom jedne literarne konferencije, g. Moiz, organizator udruzenja 'Asosiasion Latin', koji je bio uzeo rijec na konferenciji koju je 'Foburg' priredio uoci toga dana, ustao je i kazao da zeli da dopuni svoj govor tijem, da su Crnogorci jedan viteski narod i saveznik koji je do kraja izvrsio svoju duznost i da Francuska, kao i ostali saveznici, moraju da o tome povedu racuna, te da Crnoj Gori povrate slobodu, da u svojoj slobodnoj i nezavisnoj drzavi raspolaze sama sobom.

Udova jednog viseg francuskog oficira takodje je izjavila svoje simpatije Crnoj Gori i divljenje za crnogorske zene, koje se rame uz rame bore sa svojim muzevima i bracom za pravo Crne Gore.

Govori su primljeni uz odobravanje prisutnih.
Komitet ''Frano Montenegro'' i drugi prijatelji Crne Gore odlucili su da prirede jednu seriju predavanja u korist njenu u Parizu i unutrasnjosti Francuske.
Liga Prava covjekova i revija ''La Diiplomasi Piblik'' priredili su 28. novembra u Ivri, kod Pariza, konferenciju u odbranu casti i prava Crne Gore. Konferenciju je posjetio veliki broj gradjanstva raznih stranaka, mada su protivnici (naravno Srbijanci) kroz varos isli da unistavaju plakate, kojima je bila objavljena konferencija.
Konferenciju je otvorio g. dr Deobon, prikazao je situaciju Crne Gore, nepravde koje joj se cine i nepobjedivi duh crnogorskog naroda, koji se bori za svoje pravo i koji ce, napokon, pobijediti.

Govornik je bio prekidan burnim odobravanjem i aplauzom prisutnih.
Zatim su uzeli rijec g. Demerik i Aliber Rusel, koji su izrazili svoje simpatije crnogorskom narodu, osudili politiku saveznicku i zvjerstva srbijanska, koji su od jucerasnjeg saveznika napravili mucenika i podjarmili jedan narod.
Po zelji predsjednistva zbora, uzeo je rijec g. ministar dr soc i sa svoje strane izlozio pitanje Crne Gore. Na pitanje socijalisticke stranke, objasnio je motive borbe crnogorskog naroda, koji je vazda bio zatocnik slobode na Balkanu. Zahvalio se zboru i izrazio vjeru u pobjedu pravedne stvari Crne Gore. Govor g. Ministra bio je primljen jednodusnim odobravanjem.

Na prijedlog predsjednika zbora, jednoglasno je donesena rezolucija:
?Da se izraze simpatije crnogorskom narodu, cija je sloboda pribavljena, a poslije borbe u kojoj je ucestvovao iza saveznike za slobodu naroda; da se trazi da Srbija mora evakuisati Crnu Goru, te da crnogorski narod moze slobodno zivjeti i raspolagati sobom?.

Rezolucija je upuceni Drustvu naroda, Konferenciji mira, raznim korporacijama i vladama".
 
AMERIČKI DELEGAT: «TO JE NASILNA ANEKSIJA»
Izaslanik americke Vlade Ronald Tri, zajedno za kapetanom Dzems Prusom, januara 1919. godine, boravio je u Crnoj Gori kao specijalni izaslanik, s ciljem da ispita stanje u Crnoj Gori. Evo njegovog vidjenja: "Mi smo proveli preko sest nedjelja u Crnoj Gori i uspjeli smo da ucinimo detaljno upoznavanje velikog djela zemlje, ukljucujuci jednu posjetu u Kotor, a drugu u Skadar. Poslije najsirih mogucih izvjestaja, bili smo jos toliko pazljivi da dobijemo obavjestenje od obje strane i da zakljucimo da je Crna Gora bila nasilno anektirana. Izbori su izvrseni u prisustvu srbijanskih trupa, dok je glasanje bilo sve usmeno. stavise, nijedan od ******, koje smo vidjeli gore, nije smio prisustvovati na glasackim mjestima i ma kom drugom, koji je bio poznat kao protivnik Srbijancima, bilo mu je zabranjeno pravo glasa. Mi smo bili srecni da dodjemo u dodir, ne samo sa Crnogorcima, koji su akcentirali srbijansku upravu i okupaciju i kao posljedica toga, dovoljno im je da mirno ostanu kod svojih kuca i sela, nego i sa ustasama, kako ih Srbijanci nazivaju. Pod tom klasifikacijom spadaju svi oni, koji nijesu htjeli primiti srbijansku okupaciju i kao posljedica toga, rastjerani su po planinama, upravo na vrh bajoneta i pod prijetnjom smrti. Ovi nesrecnici, koji sacinjavaju sve sto je najbolje u zemlji, rastrkani su po gorama i trpe neopisane muke. Hranu je vrlo tesko dobiti, dok im prijeti opasnost zivotu, ako se pokazu negdje blizu svojih rodjenih mjesta. Za sve ovo vrijeme njihove zene i djeca su bili ponizavani od strane vlasti, a neki od njih bili su cak i uhapseni. Takodje smo posjetili tamnice u Niksicu i Podgorici, gdje su svi crnogorski prvaci, koje su Srbijanci mogli uhvatiti, bili uhapseni - ni zbog kakvog drugog razloga, osim lojalnosti prema svojoj zemlji. Stalno prisustvo srbijanske vojske, kroz citavu zemlju, kao god i hapsenju njihovih prvaka veoma je ozlijedilo crnogorski narod; i provala izmedju njih i Srbije svakodnevno postaje veca. Potreno je i to veoma potrebno, da odmah i neodlozno prestane mucenje i teroriziranje crnogorskog naroda od strane Srbije i da se ostavi na miru da sam rijesi o sebi i svoj buducnosti. Grof Salis, britanski ministar pri Vatikanu, a mozda najveci birtanski autoritet za Balkan, pri povratku iz Crne Gore, nazad nekoliko mjeseci, izgleda mi da podrzava isto glediste u nekim od nasih razgovora po tom predmetu; ali, nazalost, njegov izvjestaj Forenj Ofls nije nikad objelodano, usprkos mnogobrojnih pitanja po tom predmetu u Donjem domu. Ogromna je nepravda ucinjena jednom malom narodu od strane jednog veceg i to bas u vremenu kada drzavnik Velikih Sila, skupljeni u Parizu, upotrebljavahu fraze kao: ?Pravo samoopredjeljenja malih naroda?".

ITALIJANSKI PARLAMENT ZA CRNU GORU

Socijalisticka partija Italije, jedna od najznacajnijih u toj zemlji, uputila je Parlamentu rezoluciju, s ciljem da se crnogorskom pitanju posveti vise paznje i razumijevanja. U isto vrijeme, dvjesta poslanika razlicitih partija, takodje je uputilo rezoluciju u cilju odbrane interesa Crne Gore i Crnogoraca. Dok su srbijanski politicari, kao i dr Trumbic (ministar spoljnih poslova SHS 1918-22) na sav glas tvrdili da "crnogorskog pitanja" nema, italijanski Parlament, kao i mnogi drugi u Evropi, nije tako mislio, vec je, u vidu pitanja Vladi i kroz interpelacije, pokazao ogromno interesovanje za Crnu Goru i nepravdu koja joj je nanesena. Tako je senator Franjecko Pule uputio je Senatu i ministru spoljnih poslova pitanje: ''Kakve su garancije zatrazene za slobodu i nezavisnost Crne Gore, koja je uz velike zrtve bila nas vjerni saveznik u ratu?'' Inicijativom poslanika Kjeze predsjedniku italijanske Kamore, 18. februara, upucena je predstavka u korist Crne Gore. Ona glasi: ''Nalazeci se pred vapijucim apelom naroda crnogorskog, koji trazi uredjenje svog pitanja, jos medjunarodno nerijesenog, Kamora istice da joj duznost nalaze da stiti pravo samoodredjenja Crne Gore, bilo direktno, bilo preko Lige naroda.'' Medju potpisnicimabili su poslanici Liberalne demokratije, Liberala, Radikala, Republikanaca, Narodnog preporoda... Socijalisti su izjavili da ce podnijeti zasebnu interpelaciju. Socijalisticki poslanik Francesko cikoti postavio je ministru spoljnih poslova ova pitanja: "1. Na kojoj se tacki nalazi crnogorsko pitanje? 2. Da li su poznate italijanskoj vladi aspiracije crnogorskog naroda? 3. Posto se italijanska vlada angazovala za opstanak crnogorske drzave kao nezavisne, kako moze dozvoliti da ona nestane u interesu jedne druge drzave? 4. Postoji li kakav diplomatski akt i koji, iz koga proizilazi da je crnogorska drzava prestala postojati? 5. Posto je crnogorsko pitanje deklarirano da je internacionalnog karaktera, moze li se dozvoliti Srbiji da crnogorsku inicijativu rijesi u svoju korist? 6. Je li istina da su italijanski predstavnici odbili da preduzmu inicijativu da izazovu odluku crnogorskog pitanja na medjunarodnoj konferenciji iako su bili pozvani da to ucine od drugih saveznika? 7. U ime kakvog medjunarodnog akta italijanska vlada misli da opozove svoga poslanika kod crnogorske vlade? 8. Da li se Italija, prema misljenju vlade, interesovala za opstanak Crne Gore i za njene aspiracije u realizacijama nasih raporta sa Balkanom i na Jadranu?" Osim toga, poslanik Baci podnio je predstavku o crnogorskom pitanju parlamentarnoj komisiji za spoljne poslove, a socijalisticki poslanik cikoti i posebnu interpelaciju.

4.
Zatocnica slobode na Balkanu


Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

Dogadjaji u Crnoj Gori nakon takozvane Podgoricke skupstine pomno su praceni u svjetskoj stampi, reklo bi se i sa gnusanjem zbog nasilja prema Crnoj Gori, odnosno sa velikim simpatijama i zahtjevima za pravedno rjesenje "crnogorskog pitanja". Nazalost, sve to nije pomagalo da istina dodje do onih u cijim rukama je bila sudbina Crne Gore. Evo nekih tekstova koje je tada prenosio "Glas Crnogorca".

PLJAČKA CRNE GORE

"Zagrebacki 'Obzor' donosi ostar clanak protiv rdjave finansiske politike koju vodi danasnja vlada. Zbrka, koja je nastala usljed nejednakosti krune i dinara, prijeti cijelom privrednom zivotu narodnom. Pri kraju toga strucno napisanog clanka pominje se postupak biogradskih f inansijera prema Crnoj Gori.
Prenosimo vjerno rijeci 'Obzorove', da se vidi cemu se crnogorski narod ima nadati od Beograda:
''Mi ne damo da nam se dogodi sto se dogodilo u Crnoj Gori. Tamo su proglasili da jedan perper (izdan od crnogorske vlade) vrijedi samo 20 para dinarskih. Dakle, pet perpera vrijedi samo jedan dinar, mada je perper imao nominalnu vrijednost jedne krune, odnosno jednog dinara.
Zasto je naredba izdana, to ne zna niko. Zna se da je Crna Gora izdala 17 miliona papirnih pepera. Zna se i to da se Crna Gora za vrijeme rata zaduzila za nekih 110 miliona franaka, uracunavsi ovih 17 miliona. Zna se i da Crna Gora ima da dobije 450 miliona franaka ratne ostete. Dakle, ako je duzna 110, ostaje 340 miliona; ako isplati svojim postradalim ljudima 140 miliona, jos je uvijek aktivna sa 200 miliona.
Crna Gora, ujedinjujuci se s nama, donase nam, dakle, jedan aktivum od 200 miliona i sve svoje ogromne muke ? i prema tome bice jedna od najbogatijih oblasti u citavoj Jugoslaviji, pa bi crnogorski perper morao kud i kamo bolje stojati no kruna i dinar... Kad tamo, a on, po ministarskoj naredbi, vrijedi samo 20 para!
Sasvim je razumljivo sto Crnogorci naprosto nijestu htjeli svoj novac zamijeniti dinarima, jer i oni znaju da se to pitanje ne daje rijesiti na ovaj nacin - jednim prostim ministarskim rijesenjem iz Beograda".

NAROD DOVEDEN U OČAJNO STANJE

"Glas Crnogorca" ukazuje i da je «milo spomenuti i list 'Hrvatska Zajednica', koji izlazi u Brasiliji i koji, ostajuci vjeran tradicionalnom, pravom brastvu Crnogoraca i Hrvata, energicno i iskreno zastupa stvar Crne Gore»...
Zagrebacki list 'Hrvat' u uvodnim clancima svog 75. i 76. broja, govoreci o prilikama u Crnoj Gori, konstatuje, da je nesrecnom srbijanskom okupacionom upravom, narod ove jadne zemlje doveden u ocajno stanje. Vrlo mali dio Crnogoraca, koji je iz Beograda dobro placen, pomaze srbijansku propagandu, dok najveci dio stanovnistva odmetnuo se u goru i bori se protiv srbijanskih nasilja.
Stanje u Crnoj Gori je najzalosnije i to vecinom zbog toga, sto su eticki osjecaji ovog plemenitog naroda najteze povrijedjeni, sto su danasnji upravljaci narodu nametnuti protivu njegove volje, sto je razdavanje i ono malo hrane i odjela srbijanska uprava povjerila bila vecinom mladicima od 16 ? 18 godina, te su svi cinili zloupotrebe, sto je u Crnoj Gori unisten kucni mir i sto je srpska redovna vojska i stare ljude batinala»...

BROJNE INTRIGE I PRIJETNJE

"Prostor lista i stamparske teskoce ne dopustaju nam, da donosimo redovno vece izvode na najuglednijih stranih listova koji uzimaju odbranu cast i pravo Crne Gore" ? pise "Glas Crnogorca" i nastavlja:
"Svakim danom sve ociglednije se istice nepravda koja je ucinjena malom, ali vjernom Savezniku. Posteno i ne podmiceno javno mnjenje cijelog obrazovanog svijeta jeste na nasoj strani, kraj svih podvala i intriga nasih neprijatelja.
Pored glavnih listova evropskih uzimaju rijec o Crnoj Gori i stampa Sjeverne i Juzne Amerike; stampa u neutralnim zemljama dize takodje glas zivog protesta. Navodimo, izmedju ostalih, clanke i studije g. Huga Movinkla, Kr. generalnog konsula Hristijanija, koji prestampavaju danski i svedski listovi. Njegov odlican clanak iz stokholmskog lista 'Aftonbladet' razgnjevio je zvanicne krugove srbijanske, jer on stranom svijetu daje uvjerenje o koruptivnom i razbojnickom njenom rezimu.
U tom clanku g. Movinkla tvrdi se ovo: 'Za primjer, kakvim se intrigama Srbija sluzi protivu Crne Gore, mogu navesti i to, da mi je jedan moj poznanik, Englez, iskren prijatelj i poznavalac Crne Gore, za nekoliko dana pred Bozic, rekao: 'Pazite se dobro. g. Movinkle, ako vi nastavite tako raditi za dobro Crne Gore, vas ce ubiti!' I, zaista, nedavno mi je ponudjava velike svote novca, ako prekinem interesovati se za spas Crne Gore; u slucaju, vam, ako ne prekinem, bicu ubijen...''
List jos dodaje: "Medju domacim listovima ubrajamo ? Crnogorski Glasnik', organ slobodoumnih Crnogoraca, koji izlazi u Detroitu, kojega uredjuje i izdaje kolo neumornih boraca, ljudi koji danju svrsavaju svoje teske poslove i od ustiju svojih odvajaju, te mjesto odmora, nocu rade i preko svog lista brane svoju otadzbinu, za koju su njihovi oci vjekovima krv lili"...

"PREVAZILAZE TURKE!"

Kanadski pukovnik Burhan (predsjednik fonda kanadskih ratnih bolnica za Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju) uputio je iz Crne Gore saveznickim vladama protest "zbog nepodnosljivog stanja u Crnoj Gori, nakon okupacije od strane srbijanskih trupa". Evo tog teksta: ''Ovdje stanje ide s goreg, na sve gore. Srbijanci su upotri****li sva podla sredstva koja su mogla izmisliti. Dok sam bio u Skadru, za dva dana, oni su uzeli nasu ladju, postu, nas materijal i terorizirali su citav moj perosnal. Ja sam bio primoran da spavam u nasem magazinu, da bih tako cuvao ostali materijal, da ne bude pokradjen. Oblasni upravitelj koji je naimeoinovan od Beograda, saopstio mi je da vise ne garantuje sigurnost za moju misiju ako ostane u Crnoj Gori. Ovo saopstenje je bilo u formi jedne otvorene prijetnje, koju sam ja razumio kao prijetnje ubistva. sto se tice zavjerstava, Srbijanci prevazilaze Turke! Kada se digne zavjesa sa Peci i okoline, tu ce se naci stanje brojnih afera koje ce ogromno pogoditi one koji su imali povjerenje u Srbiju..."

NISKE KLEVETE IZ BEOGRADA

"Glas Crnogorca" obavjestava i da je "list 'Viner Not' u broju od 18. i u ovom od 35. marta donio clanke u kojima natenane predstavlja situaciju Crne Gore, istrage srbijanske i nepravde koje su nam ucinjene, i dize ovog puta svoj glas za uspostavu prava i casti Crne Gore kao najnesretnije zatocnice slobode na Balkanu". Taj crnogorski list, u nastavku, dodaje: "Londonska revija 'Nacion'' od 20. marta takodje, u istom smislu, donosi clanke, vojska stupa u odbranu Crne Gore i otkriva potajne zavjere i klevete koje je Srbija vodila, u cilju unistenja Crne Gore. Kao sto smo u prethodnom broju pomenuli, ovaj je list bio obmanut, od strane srbijanske vlade, i donosio je neistine srbijanske, o toboznjim tajnim odnosima Crne Gore sa Austrijom. Na str. 891. sada otvoreno to priztaje i tvrdi da su to bile ?samo niske klevete srbijanskih predstavnika;. Tako moze samo plemeniti Englez. 'Grofek' u svoja posljednja dva broja davao je izjavu g. Ministra Predsjednika Plamenca i jedan clanak o Crnoj Gori, zajedno sa nekoliko ilustracija iz sadasnjosti Crne Gore. I 'Dejvi Krovikl', jedan od najuglednijih londonskih listova donio je intervju g. Ministra Prdsjednika Plamenca. Najugledniji listovi, salno i simpatijom donose vijesti i clanke o Crnoj Gori... 'La Parti' u svojim posljednjim brojevima donijela je izvjestaje o debati koja je bila u engleskom Donjem Domu i Domu lordova u korist Crne Gore i o prijemu koja je u Londonu imao Predsjednik Kr. Vlade g. J. S. Plamenac. U svom broju od 5. marta, pod naslovom: 'Crnogorski protest' isti je list donio izjavu g. ministra soca, koja zavrsava: 'Saveznici moraju dati pravdu Crnoj Gori. Oni zndu da se Crna Gora ne moze pokoriti. Ona je vazda bila srdiste borbe protiv svakog ugnjetaca, pa ma ko to bio'. Revije 'Le mond industriel, komersiale agrikol' organ francuske narodne lige za zastitu ekonomsku i drustveni napredak, koji stoji pod pokroviteljstvom Ministra Trgovine, i 'L'eksportater belz', zvanicni organ drustva 'Pro Belzika' koja izlazi u Briselu, donijeli su clanke g. dr soca o ekonomsko-politickoj situaciji i prirodnim bogatstvima Crne Gore. Ovaj prvi donio je i jednu lijepu rezoluciju francuskih privrednika u korist samostalne Crne Gore. 'Revi Diplomatik' u Parizu i potonja dva broja donosi slike predsjednika Vlade g. Jovana Plamenca i ministra vojnog g. brigadira Vucinica. 'Union Latin' od 15. i 16. jula donosi iz pera Arsila, clanak o Crnoj Gori i jedan drugi o stetnom utjecaju 'beogradizma' na rjesenje jugoslovenskog pitanja. Oba ova clanka odisu iskrenom ljubavlju prema slobodnoj Crnoj Gori. Najveci i najugledniji svajcarski listovi, narocito u njemackom dijelu svajcarske, publikuju clanke, izvjestaje i biljejske o pravednoj stvari Crne Gore. Veoma lijepe clanke u korist slobode crnogorskog naroda napisali su svajcarci - ciriski profesor dr Tajber i g-dja z. ziru iz zeneve. Ugledni njemacki dnevni listovi donijeli su izvjestaje svojih dopisnika iz Biograda, u kojima se izricito napominju teskoce crnogorskog naroda, pod krvavom srbijanskom vojnom okupacijom.

CRNA GORA NIJE BILA TURSKI VAZAL

Jedan od najistaknutijih francuskih poznavalaca medjunarodnog prava, prof. dr Rene Foanje, objavio je devet izdanja knjige ''Medjunarodno pravo'', namijenjene studentima prava i kandidatima za diplomatsku karijeru. G. Foanje je zalozio sav svoj strucni i moralni kredibilitet u odbranu prava i slobode Crne Gore. U toj knjizi Foanje, uz ostalo, kaze: ''Smatra se kao da je Crna Gora bila drzava vazal Turske, kao sto su to bile Srbija, Bugarska i Rumunija - do Berlinskog ugovora, 1878. I mi sami bili smo unijeli takvo misljenje u nase ranije izdanje. Ali, prinudjeni smo da napustimo to glediste, posto smo se upoznali sa obradom koju je g. Pero soc posvetio tom pitanju u svojoj krasnoj studiji. Crna Gora, dakle, nije nikad bila vazal Turske. Ona je uvijek ostala nezavisna i suverena drzava, cak i u vremenu kada se njena teritorija suzavala oko Lovcena... Tako je 26 cl. Berlinskog ugovora, proklamajuci nezavisnost Crne Gore, bio samo potvrda postojeceg stanja stvari, a ne stvaranje nove situacije''. O ulozi Crne Gore u velikom svjetskom ratu Foanje istice: ''Odmah u pocetku Crna Gora je stala uz Saveznike i objavila rat Austro-Ugarskoj i Njemackoj... Njena je vojska spasla zaostatke srbijanske vojske krajem novembra 1915...'' Govori, potom, o tadasnjoj situaciji u Crnoj Gori: ''Od primirja Crna Gora je vojnicki okupirana od strane Srbije i nasilno anektirana. Crna Gora je podigla glas protesta protivu ovoga nasilja. Saveznike je upozorila na njihova svecana obecanja koja su dali u vise prilika o restauraciji i nezavisnosti te drzave. To je narocito istakno g. Brijan, ministar predsjednik Francuske, 16. januara 1917. i Predsjednik Vilson, pred Amerikanskim Kongresom, 8. januara 1918... Od nase strane izrazavamo zelju da se ta obecanja odrze...' "Glas Crnogorca" u nastavku pise i ovo: "S druge strane, srbijanski politicari uporno su sirili neistine o Crnoj Gori preko razradjenih kanala, pa cak i preko uglednih francuskih univerzitetskih profesora medju kojima se isticu Ernest Deni i Ogist Goven. Ernest Deni je cak napisao knjigu ''Velika Srbija'', normalno, pod patronatom srpske vlade".

 5.
Srbija se sluzi varvarstvom da ponizi i zakrvi Crnu Goru


Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

"Razumljivo je da se i stampa u Italije, nasem prvom susjedu, zivo interesuje za buducnost Crne Gore i da se, u interesu konsolidovanja prilika na Balkanu, otvoreno zauzima za slobodnu Crnu Goru" - pise "Glas Crnogorca", prenoseci pisanje stranih novina, i nastavlja:

NASILNA GRABLJEVINA CRNE GORE

"Italija pojima znacaj Crne Gore, kao primorske drzave, njena stampa istice znacaj nase otadzbine u 'italijansko-jugoslovenskom jadranskom konfliktu?, u kome je jedan dio jugoslovenskog naroda cutke priznavao Srbiji pravo aneksije ove najstarije slobodne srpske drzave, a u kom konfliktu danas Srbija hoce da trguje i sa cisto hrvatskim gradovima, samo da bi ukajisarila nasilnu grabljevinu Crne Gore. To isticu danas i sami talijanski listovi.
Ugledna rimska revija 'Politika', u svom junskom broju, iz pera At. Tamara donosi clanak o Crnoj Gori, na 16 stranica, a koji spada medju najbolje clanke koji su stranci o nama napisali".
"Glas Crnogorca", dalje, prenosi:
"Pod naslovom 'Kako se zivi u Crnoj Gori', a podnaslovom 'Jedna strasna lekcija za Jugoslaviju', 'Mesadjero' od 30. jula donosi ovaj clanak:
'Nazad nekoliko mjeseci jedna misija engleska, sa poluzvanicnim zadatkom, bila je u Crnoj Gori da izucava prilike u kojima se nalazi ovaj narod i da kontrolise istinitost vijesti prema kojima se tvrdilo da je ta zemlja bila opljackana i tiranizovana od strane Srbijanaca.
Ovih dana biogratski 'Progres' objavio je ishod istrage pomenute misije, povodom jednog njenog raporta Lordu Kerzonu, ministru inostranih djela. U tom raportu govori se na dugo o borbama, koje Crnogorci vode protivu Srbijanaca, u odbrani svoje slobode i za svoju dinastiju i o reprekusijama kojima su Crnogorci izlozeni, od strane biogradske vlade.
Osim toga, iznosi u potankostima dogadjaja, pocevsi od 29. maja, radi cijih je posljedica jugoslovenska vlada pozvala tu misiju da napusti Crnu Goru i zucno kritikuje varvarske sisteme, kojima se sluze Srbijanci da stave u ropstvo Crnogorce, koji se odupiru svakom robovanju.
'Ova relacija - produzuje 'Progres' - razdijeljena po engleskom parlamentu, ucinila je veliki utisak, osobito ovamo gdje se opisuju beznadne okolnosti, u kojima se nalazi crnogorski narod i prica kako se veci dio naroda hrani iskljucivo biljem i korijenjem tako, da visi svakog dana izmedju zivota i smrti...''

IZJAVE O UŽASNIM ZVJERSTVIMA

Cetinjski list, takodje, pise:
'Koriere del Parlamento', iz Rima, redovno u svakom broju donosi veoma tople clanke za slobodnu Crnu Goru, a u dva potonja broja donio je intervju sa g. Ministrom Predsjednikom Jovanom Plamencem i otvoreno pismo advokata g. Vlada Popovica, predsjednika Komiteta Crnogorskih emigranata, upuceno italijanskim parlamentarcima.
Rimska ?Tribuna' od 8. VI. 1920. objavljuje izjave g. Milisava Nikolica potpredsjednika nase Narodne Skupstine, komandira Krsta Popovica, Andrije Dragutinovica i kapetana Radojice Nikcevica o uzasnim zvjerstvima, koje je srbijanska okupaciona vojska pocinila nad stanovnistvom Crne Gore.
'L' Idea Nacionale' publikuje veoma dobar clanak u korist Crne Gore od At. Tamara, a 'Stampa Nuova' u Kanui, u svakom svom broju objavljuje clanke i biljeske o crnogorskom pitanju. Narocito se isticu clanci iz pera P. Domenicia.
List 'Avenire d' Aitalia', iz Bolonje, donosi intervju sa Ministrom Predsjednikom Jovanom Plamencem, a slican intervju publikuje i bolonjski 'Le Progreso?''.

FRANCUSKA ŠTAMPA O OKUPACIJI


U "Glasu Crnogorca" prenijeli su i pisanje novina u Francuskoj:
''L' Entransizan' (Pariz, 30. novembra) publikovao je na vidnom mjestu clanak u odbranu Crne Gore. Prijateljske rijeci ovoga clanka izrazavaju osjecanja francuskog naroda prema nasoj otadzbini, te ih donosimo doslovno:
''Crna Gora... Ta vas rijec nekad podsjeljasena odvaznost jednog malog naroda gorstaka, zaljubljenog u postenje i slobodu. Ali rat je prijesao preko toga kao i preko mnogih drugih stvari. Reputacija crnogorske dinastije od toga je trpjela, a njen narod stradao. Pa ipak se doznao otpor jednog dijela planinaca srbijanskoj okupaciji. Samo glas toga otpora doprio nam je kao na velike daljine. Doznali smo da je taj otpor o Bozilju 1918. g. uzeo formu ustanka. Otada taj prigusivani glas nije prestajao nikako da se pojavljuje, i pokraj prisustva nekoliko Crnogoraca u beogradskom parlamentu. sta hoce Crnogorci? Traze, da im se dozvoli da se potpuno slobodno opredijele o svojoj buducnosti. Traze, da se, posto se potpuno evakuise teritorija njihova od strane vlasti i trupa srbijanskih pristupi jednom velikom narodnom konsultovanju. Traze javnu nepristrasnu anketu. Traze pravdu tj. reparaciju. Zato apeluju na nas, na Francusku. Francuska ce se tesko oglusiti prema tim zahtjevima. Hoce li ostati nijema? Ne, to je nemoguce! Ili, onda, to bi znacilo da smo odustali od onog visokog idealizma., koji nas je dovde rukovodio.''
''L' Ekler'' (Pariz, 4. decembra) pod natpisom ''Mucenicki narod'' publikovao je simpaticni clanak o Crnoj Gori. U njemu se izlaze kako je Crna Gora iz idealnih pobuda usla u rat i stupila na stranu Srbije kada se jos nije znalo da ce naici potporu Atante. U mjestu zahvalnosti, Srbija joj se oduzila time sto je i tajno i javno protivu nje intregirala samo da bi joj ubila ugled i prigrabila je. Legalna crnogorska vlada sada se bori protivu toga i trazi da se crnogorskom narodu dade pravo da slobodno raspolaze svojom sudbinom. Sada je stanje u Crnoj Gori jos zalosnije nego u Jermenskoj i prema ovim pravednim zahtjevima ne bi trebalo ostati gluh.
''La Revi Diplomatik'' (Pariz, 30 novembra). U svojoj odluci da se bori za Crnu Goru do triumfa njenoga prava, ova ugledan revija na uglednom mjestu donosi clanak '4.000 Crnogoraca u srbijanskim hapsanama'. Prikazuje najnovije publikacije o akciji, koju zvanicna Crna Gora, Crnogorci i prijatleji Crne Gore u inostranstvu vode za pobjedu pravedne i svete stvari Crne Gore. Navodimo iz clanka nekoliko stavova koji ce najbolje prikazati plemenite osjecaje i ljubav naspram Crne Gore kojima je clanak inspirisan:
'Konferencija Mira optuzuje neprijatelja za zlocine, a u isto vrijeme dozvoljava da Srbija iste zlocine vrsi u Crnoj Gori. Zlocini naspram Crne Gore gori su, jer je ona saveznicka drzava i sto je njena borba nejednaka: bore se pola miliona njenog stanovnistva protivu Srbije koja ima pet miliona?...''

PRIJATELJ SRBIJE - NEPRIJATELJ CRNE GORE

List, potom, nastavlja:
''Francuski narod i njegovo javno mnjenje, za Crnu Goru su. Ali, zasto izvjesni francuski upravljaci ne doviknu: Dosta je, prekinite sa davljenjem Crne Gore!? Ako je Francuska prijatelj Srbije, ne mora biti neprijatelj Crne Gore. cast Francuske je u pitanju... Nas je uzvik: Francuska treba da ucini da Srbija evakuira Crnu Goru i da Crna Gora bude Crnogoraca. Zahtjevi Crne Gore su pravedni. Mi smo uvjereni da Drustvo Naroda, a osobito velike sile Antante, ne mogu prijeci preko njih, inace ko bi im vise vjerovao...'
Dicite se Crnogorci, jer plemeniti i civilizovani svijet i danas vidi i sa divljenjem i simpatijama prati vasu borbu i podvige protivu nebratske i izdajnicke Karadjordjevica Srbije, kao sto je nekad slabio i divio se djelima vasim i vasih predaka kad se ginulo 'za krst casni i slobodu zlatnu'.
List 'Pari-Sud-Uest'' (Pariz, 28.novembra) publikuje clanak o opstoj politickoj situaciji i u njemu ustaje u odbranu Crne Gore i ostro osudjuje politiku koja pomaze beogradske nasilnike. Dinastickoj Srbiji prorice skoru katastrofu. Upozorava Francusku na opasnost kojom se izlaze, pomazuci fatalnu politiku beogradske oligarhije.
'Tan' (Pariz, 4. decembra) i agencija 'Balkan' publikovale su ovu izjavu g. Ministra soca: 'Srbija je pocinila novi zlocin protivu Crne Gore. Njene okupacione vlasti i trupe u Crnoj Gori vrsile su toboz izbore. To je jedinstveni slucaj u Medjunarodnom Pravu da jedna strana drzava, koja je okupirala silom jednu drugu drzavu, jos saveznicku, ovoj nametne svoje izbore. Vlada Crne Gore protestovala je protivu ove nove agresije Srbije protiv Crne Gore. Ovi srbijanski 'izbori' smatraju se kao nistavni i kao da ih nije bilo. Osim toga, zna se da je crnogorski narod izlozen najgorim zvjerstvima srbijanskih vlasti. Da napomenemo samo da 4.000 Crnogoraca gine vec dvije godine u srbijanskim hapsanama. Crnogorci u grupama napustaju zemlju da se spasu terora. Drugi u planinama produzuju borbu protiv srbijanskih trupa. Hiljade Crnogoraca u egzilu cekaju dan da oslobode svoju otadzbinu.
Vlada Crne Gore predala je Drustvu Naroda 'Dokumenta o srbijanskim zvjerstvima u Crnoj Gori' i trazila je medjunarodnu anketu. Vlada je, napokon, zahtijevala da srbijanske trupe evakuiraju Crnu Goru, da njen narod, u svojoj suverenoj drzavi, moze raspolagati sobom, u potpunoj slobodi i nezavisnosti. Samo tada moci se manifestovali volja crnogorskog naroda, koji se dici svojim imenom i hiljadugodisnjom nezavisnoscu svoje viteske domovine'.''

HOĆE DA OPRAVDAJU SVOJU SULUDU POLITIKU


"Glas Crnogorca" prenosio je i mnoge tekstove iz beogradskih novina, pa tako ukazuje i da list ''Republika'', u broju 66, izmedju ostalog, navodi: ''U Beogradu se staraju da sto vise ponize i upropaste ono malo sirotinje crnogorske. Prosla godina bila je izuzetno rdjava. Usjevi su podbacili ispod polovine. Ni manje, ni vise, nego polovine. Radova nije bilo, a na njih niko i ne misli; zarade apsolutno nikakve nema, te se zivi na kredit, ili se prodaju, ili zalazu posljednji ostatci imovine. Gas se placa po 20 fr. litar, secer 80-120 fr. Kad bi neko mogao da prodje Crnu Goru i vidi kako je odjevena ta namucena sirotinja, morao bi reci da smo ispod stepena civilizovanih naroda. Svakog humanog covjeka mora srce zaboljeti kad vidi u kakvim je ritama narod odjeven i na kakvoj prostirci odmara promrzlo i omrsavjelo tijelo... Od njih se trazi da budu bijednici, da skapavaju od glad, a da budu mirni, da sa filosofskom rezignacijom cekaju smrt od gladi i da budu lojalni. Od njih se trazi da postuju drzavu, da je vole i brane, a da oni, koji govore u ime njeno, trguju njihovim kostima, da se izmetnu u dahije i siledzije... Ali, zlo dobro ne donosi! Onakav sistem rada shvata se u Crnoj Gori tako, da je izvjesnim faktorima u Beogradu stalo da sto vise zakrve Crnu Goru, da je ponize, vazda da bi opravdali svoju suludu politiku i da bi mogli cariti u ovoj velikoj nesreci. Ali se varaju! Ta gruda ce se braniti od svih dusmana, od svih ponizenja, u uvjerenju, da ce doci dan, kad ce i narod dobiti rijec i precistiti i stare i nove racune...

SVUDA GLAĐU NAMUĆENA LICA

Kako prenosi «Glas Crnogorca»"Beogradska 'Republika' u 108. broju donosi dopis sa Cetinja, u kome se, pored ostalog, veli: 'Ko zna kakva je izgledala nasa pokrajina za vrijeme ove tri godine, kad 'bjese goru tama pritisnula', taj moze danas, putujuci kroz Crnu Goru, veoma lijepo obnoviti svoje uspomene. Ista, gladju namucena lica, iste rite od hiljadu krpa i zakrpa, bose, crne noge mozete vidjeti na svakom koraku pored puta, a koliko se tek moze vidjeti, kad se zadje dublje u narod? Ima samo jedna razlika: za vrijeme austrijske okupacije mogli ste, duz crnogorskih cesta, vidjeti povorke ljudskih prilika, koje su, pomirene sa sudbinom i smrcu, tukli studenim kamenom na jos studeniju koru hl****. Danas ni toga nema. Ostavljeno je narodu da zivi od golih rijeci: oslobodjenje i ujedinjenje. Ono zivotnih namirnica sto se prodaje narod ne moze da kupi, jer nema gdje da zaradi. Kad se covjek sjeti da su ovi jadnici rasirili izmucene ruke u oktobru 1918. misleci da ce vec jedanput zagrliti srecu i slobodu... Kad narod jos vidi nad sobom isto one koje je gledao tokom tri godine austrijskog ropstva, u istoj ulozi, onda se njegova ruka steze, a sa srca se podize kletva. Pod takvim uslovima razumljivi su neredi i bune, pa i da nema drugih uslova, a kamo li kad ih ima dosta".

6.
Hoce da ugase gnijezdo hiljadugodisnje slobode


"Italijanska stampa, vjerna prijateljstvu i plemenitom raspolozennju italijanskog naroda naspram nase zemlje, bez razlike misljenja i stranaka, redovno donosi vijesti o Crnoj Gori i stoji na braniku njene pravedne stvari" - pise "Glas Crnogorca" i nastavlja:

VAPAJ MALOG POTIŠTENOG NARODA

"'Civitta Catolica', ugledna revija (72. g. izlazenja), koja izlazi u Rimu, u svesci od 6. avgusta, 1921. posvetila je Crnoj Gori dirljiv i znacajan clanak. Naslov je clanka 'Vapaj bola malog potistenog naroda'. U njemu se opsirno i znalacki izlaze pitanje Crne Gore i poziva hriscanski svijet u pomoc protivu nasilnika, koji bi htjeli da ugase gnijezdo hiljadugodisnje slobode i nezavisnosti njene. Ovaj lijepi clanak u cjelini je prenio list 'Osservatore Romano', zvanicni organ Sv. Stolice.
?L' Italie? (Rim, 15-16. oktobra) publikovala je nekoliko clanaka francuskog publiciste Silvena zerardna i misljenje francuskog profesora zorza Bondela, u kojima zastupaju pravo Crne Gore i izrazavaju misljenje, da francuska diplomatija mora promijeniti drzanje naspram Crne Gore, kako radi postovanja prava Crne Gore, tako i radi odrzanja prijateljstva sa Italijom.

NEĆE DA OSUDE NASILJE I NEPRAVDU

Listovi 'Roma', koji izlazi u Napulju i 'La Voce Republiquana', koji izlazi Rimu, publikovali su intervjue g. Evdjenija Kneza, koje je dao pri povratku iz zeneve, gdje je bio kod Drustva Naroda i Lige za odbranu prava naroda, da brani stvar Crne Gore. G. Kneza se, tom prilikom, izrazio da sadasnje stanje i teskoce pripsiuje 'zakulisnim radnjama neprijatelja Crne Gore i pokvarenosti izvjesnih stranih diplomata'.
On, tako, otvoreno optuzuje direktora politicke sekcije u generalnom sekretarijatu Drustva Naroda, da je Francuz Mantu, kao prevodilac u Vrhovnom Savjetu Konferencije Mira izmedju Vilsona, Lojd Dzordza i Klemansoa, koji su govorili engleski i predsjednika Orlanda, koji nije znao engleski, bio otjeran zbog netacnosti prijevoda iz komisije za ratne odstete. Optuzuje ga, da je on bio taj koji je kvario da crnogorsko pitanje jos ne izadje na vijecanje kod Skupa Drustva Naroda.
G. Kneza to navodi kao primjer kakvim se sredstvima sluze neprijatelji Crne Gore, da se na jednom medjunarodnom skupu ne otkrije i ne osudi nasilje i nepravda ucinjenja Crnogorcima. Ali, on izrazava vjerovanje, da ce se teskoce prebroditi i da ce Crna Gora izdrzljivoscu borbi doci do svoga prava.
'Erosa' (Rim, 27. X.1921.) donijela je na uvodno mjesto intervjua ministra spoljnih poslova g. dr P. soca o pitanju Crne Gore. Taj intervju publikovali su u izvodu i u cjelini visi broj agencija i listova.
'Gazzeta di Venezia' od 3. decembra donosi iz Bara opsiran dopis g. Tralje, u kome se iznose teske prilike, koje vladaju u Crnoj Gori, gdje, veli, ne postoje drugi zakoni do nasilje. Sa narodom se postupa bezdusno i bez ikakvog obzira, te je izlozen svakojakim nasiljima, zbog cega je prinudjen da se odmece u goru i da se tako brani. Narod nikako nece da prizna okupacione vlasit i sav pritisak uzaludan je.
Dopisnik opsirno govori o ustanickom pokretu, koji bez prekida taje od pocetka okupacije i zavrsava cudjenjem sto Evropa dozvolja tu tiraniju.

OKUPACIJA OD NEZAHVALNE SRBIJE

'Corriera di Sicilia' (Katanija, 15. januara) publikovao je studiju o crnogorskom pitanju Eduarda cimbala, profesora medjunarodnog prava na univerzitetu. U njoj je naucnicki prikazano pitanje Crne Gore, ciji se zahtjevi moraju zadovoljiti, ako Drustvo Naroda hoce da postuje medjunarodna prava. Studija se zavrsuje ovim rijecima: 'Necemo nikad i nijednog casa napustiti Crna Goru dokle god ne bude pobijedilo njeno sveto i nepovrjedivo pravo, da se oslobodi od varvarstva i okupacije nezahvalne Srbije, te da slobodno sobom raspolaze. Nasa akcija u odbranu potrazivanja i zastite nezavisnosti Crne Gore duznost je prava i humanitarnosti i medjunarodne solidarnosti. Od te nase akcije zavisi nase pravo, nasi interesi, nasa cast i nase dostojanstvo'.
'Eki e Komenti', (Rim, 5. juna) donosi clanak generala R. Bencivenga, koji se zavrsuje ovako: 'sto se tice crnogorskog pitanja, mi mislimo da Italija ne moze da se ne interesuje, niti mislimo da je potrebno da to pitanje bude podignuto od strane Italije, posto ono vec postoji pred javnim, narocito evropskim mnjenjem. I, u stvari, kad to pitanje, kako mi mislimo, bude izneseno, Italija nece moci da negira svoju proslost, tolerirajuci zrtvovanje malog, gordog crnogorskog naroda.
Sasvim na drugi nacin od Srbije, Italija je isla u konstituisanju njenog jedinstva. Ona je oslobodila razne oblasti, da ih postavi u mogucnost da zaraze slobodno, plebiscitom svoju volju. Ali, tako nije uradila stara Srbija, protivu cije hegemonije i manije centralizacije ne samo da ustaje mala Crna Gora, nego i Hrvatska, ili, bolje reci, sve slovenske zemlje koje su pripadale dvojnoj monarhiji; oblasti, koja su se, kao sto je poznato, proglasile slobodnim i nezavisnim jos od oktobra 1918. te suverenom i nezavisnom drzavom u pogledu prema Srbiji.
Ali, ne samo iz istorijskih i moralnih razloga, Italija ne moze da se ne interesuje o crnogorskom pitanju, nego narocito zbog razloga strategijskih, u koliko mala Crna Gora komanduje Lovcenom i cuvenom Bokom Kotorskom, u cijem sirokom vodenom ogledalu, okruzenim visokim planinama, moze naci skloniste najveca svjetska flota, zasticena od svakog prepada s mora i vazduha.
I preko Crne Gore Srbija izucava svoj zeljeznicki izlaz od Biograda do Kotora; veza kojom bi Boka Kotorska zadobila, kao baza pomorske i vazdusne flote, jedan ogroman znacaj...'"

A KRVARILI SU DA OSLOBODE SRBIJU

"Glas Crnogorca" nastavlja: "Socijalisticki list 'Avanti' od 11. jula donosi ovaj clanak o crnogorskom pitanju: ?U crnogorskom pitanju, odrzanom zivom, trajnom i neugusljivom pobunom jednog dijela crnogorskog naroda protivu srbijanske okupacije, italijanska socijalisticka stranka imala je do sada, kao sto je razumljivo, drzanje mnogo rezervisano. S jedne strane nase postovanje za pravo samoopredjeljenja malih naroda podjeljuje nase simpatije jednom narodu, koji oruzjem u ruci dokazuje da hoce da sacuva svoju autonomiju; s druge strane zadrzava nas da se opredijelimo na stranu ustanka Crne Gore bojazan, da ne upadnemo u klopku...
Poznato je da se u evropskim casopisima pristalice i protivnici pripajanja Crne Gore Jugoslavije od nazad dvije godine ocajno bore za sopstvene teze. Svi dokazi: istorijski, geografski i etnicki, koji mogu opravdati drzavno ujedinjenje ovih drzava, bili su izneseni od strane vjestih srbijanskih polemicara, a podrzanim onim sredstvima, kakva moze staviti na raspolozenje jedna drzava zainteresovana za propagandu jedne ideje. Ma nijesu zaostajali ni pisci, ni govornici crnogorski, koji su u stampi i na skupovima u Londonu i Parizu proklamovali nepokolebljivu volju crnogorskog naroda da odrzi hiljadugodisnju nezavisnost.
U ime jedne grupe Crnogoraca bili su nam izlozeni razlozi, ovih koji sada prolivaju svoju krv po crnogorskim planinama, prijececi stopu po stopu crnogorskog zemljista srbijanskim osvajacima. Sedam vjekova istorije svjedoce neiscezljivu ljubav one rase za slobodu i netrpeljivost svakoga jarma, pa bio on i bratski. Ova je prolila svoju krv jedan vijek nazad, da oslobodi Srbiju od turskog ropstva.
Borbu koju vodi Srbija za osvojenje Crne Gore je u sustini kapitalisticka: ekonomski Srbija nije nista drugo do jedna francuska kolonija. Sa svoje, pak, strane Srbija subvencionira obilato parisku stampu i diplomatske agente francuske, i to tumaci simpatiju koju Ke d'Orsej ima za jugoslovenski imperijalizam.
Militarizam vlada nad svim u Srbiji Karadjordjevica, i ovo je jedan od razloga, koji cini srbijansko gospodarstvo omrznuto Crnogorcima, narodu mirnih pastira. Nije tacno vreme dokazima nasih izvjestaca da se Crnogorci bore da uspostave palu dinastiju. Oni zele samo, da uspostave jednu demokratsku republiku, gdje ce vlast biti vrsena od strane onog poljoprivrednog staleza, koju sacinjava gotovo cijelo stanovnistvo.
Nama nedostaju mnogi elementi da stvorimo jedan tacan sud po ovome pitanju, ali bar ima jedna tacka prema kojoj ne mozemo, a da ne nadjemo potpuno osnovane zahtjeve Crnogoraca, a to je ona koja se sastoji u tome, sto hoce za Crnu Goru pravo da odluci o svojoj sudbini jednim plebiscitom, slobodno izvedenim. Slobodno, t.j. posto srbijanske okupacione trupe budu napustile zemlju. Jer, sloboda jednog naroda ne moze se iskreno manifestovati u hladu bajoneta'."

NARODNE DERIKOŽE OSLOBOĐENE

"Ovaj clanak prestampao je i list 'Popolo Romano' i ovaka ga propratio: 'Jugoslovenska vlada dala je amnestiju svima optuzenim i presudjenim za zloupotrebe na drzavnu stetu, t.j. narodnim derikozama za vrijeme rata. Takva je moralnost te vlade, docim u Italiji sve su derikoze prezrene.
'Avanti' bi u toliko ucinio jedno djelo uprav covjecansko kad bi podrzavo crnogorsko pitanje, cija su sloboda i nezavisnost zvjerski poremeceni.
'Avanti' i njegova stranka sjetili bi se tada da Italiju bas nista ne interesuje oblik vlade u Crnoj Gori, nego jedino da ta nesretna zemlja moze opet dobiti slobodu i nezavisnost. Ako Italija nije mogla do danas podrzavati sasvim energicno crnogorsko pitanje, uzrok je tome bas 'Avanti' koji nesvjesnoscu kori italijansku vladu da se ona ne zauzima za Crnu Goru, kad maksimalizam, rob jugoslavizma, veze ruke toj vladi."
List prenosi i da "rimski 'Il Tempo', od 12. aprila, iznosi da je Rusija rijesena da razrusi Malu Atantu, koja je protivu nje uperena. Vec je izjavila, da ne priznaje aneksiju Besarabije od strane Rumunije. Ova se pravdala, da su je priznale tri sile Male Atante, medju koje je i Srbija. List primjecuje, da je Rusija izabrala i pitanje Crne Gore, smatrajuci ga kao slabu tacku Male Atante sa koje se polazi da se srusi Mala Atanta.
'Tribuna', sluzbeni list, (Rim, 13. aprila) publikuje: 'U danasnjoj sjednici komisije stavio je u ime ruske delegaije cicerni takve zahtjeve, da su ovi produzenje veliko-ruskog programa, cak panslavenski, kao da ga je inspirirao Sazonov. Doista, u nedjelju 10. o.m. predstavili su se prvi put na konferenciji, drzeci u saci onaj isti skiptar zastitnika Crne Gore, koja je bila tako draga ruskoj carevini.'
'Il Peizmeri di San Remo' (18. juna) publikovao je simpatican clanak o ulozi crnogorske delegacije na Konferenciji u djenovi. P. Bernaskoni i dj. Zaneli izdali su knjigu pod naslovom 'Konferencija u djenovi'. U njoj je publikovana i nota crnogorske delegacije predana Konferenciji."

BOX 1: (896)

JEDNA OD NAJSRAMNIJIH STRANICA ISTORIJE

"Pod naslovom 'Evropa bez mira' izasla je knjiga g. Franceska Nitija, biv. predsjednika italijanske vlade, koja je u cijelom svijetu primljena kao djelo od najveceg politickog interesa, s obziorom na sadasnje prilike u Evropi i na teskoce mira. Pisac ostro napada nepravde ucinjene pojedinim drzavama i pokazuje puteve kako bi se to moralo ispraviti, ako Evropa hoce da dodje do mira.
U tome svom znamenitom djelu veliki politicar italijanski i covjek svjetskog glasa, G. Niti, nije zaboravio ni Crnu Goru, vec u svim prilikama, gdje ukazuje na ucinjene nepravde i gazenje medjunarodnih ugovora i obaveza od stane Saveznika, vazda navodi kao primjer ovo sto se dogodilo sa Crnom Gorom. On trazi ispravku toga.
Napadajuci Saveznike kao novu, nekad propalu, Svetu Aleansu i dovikuje da je ?nasilje Srbije nad Crnom Gorom jedna od najsramnijih stranica istorije svjetskog rata i uredjenje mira?."

BOX 2: (920)

TOBOŽNJI IZBORI - LAŽI I VARANJE NARODA


"Revija ?L' Italie', koja izlazi u Rimu, u broju od 7. oktobra 1921. donijela je nov clanak Silvena zarardna, francuskog publiciste, u kome pokusava braniti drzanje Francuske naspram Crne Gore, da je, navodno, bila zavedna srbijanskom propagandom. Pisac tvrdi, da su neprijateljske demonstracije, koje su bile u Milanu i Veneciji protivu francuske misije, donekle uzrok u drzanju izvjesnih francuskih diplomata naspram Crne Gore.
U clanku se dalje navodi, da je ?okupacija Crne Gore jedno ordinarno nasilje?, a toboznji izbori samo lazi i varanje naroda, kao i sva kampanja vodjena u inostranstvu protivu Crne Gore, a koju je vodila zvanicna Srbija. Pisac trazi da se pitanje Crne Gore povoljno rijesi, u njenu korist, i da Francuska tome izadje u susret, jer smatra to za 'izvrsnu priliku da Francuska pokaze naspram Italije svoje povjerenje'. To je, zavrsava pisac, 'dug Francuske i naspram saveznicke Crne Gore i Italije?."

LEGENDA:

20-02 - FRANCUSKA MU JE LIJEPO "ODUŽILA DUG": Kralj Nikola Prvi

7.
Zasto su saveznici bezdusno zrtvovali Crnu Goru

Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

"Glas Crnogorca", u broju 89, javlja da "rimski list ?Popolo Romano?, od 17. avgusta, donosi ovo saopstenje:
?Prije mjesec dana listovi su objavili kako je beogradska Vlada odobrila Ministarstvu finansija kredit od 11 miliona za isplatu neizdanih plata drzavnim cinovnicima u Crnoj Gori. Na osnovu ovoga Ministarstvo finansija izdalo je nalog glavnom drzavnom racunovodstvu za Crnu Goru, koje je sa sjedistem u Podgorici, da pribavi potrebne podatke. Odjednom sada citamo u jugoslovenskim listovima da je Ministarstvo finansija u Beogradu izdalo drugo naredjenje, po kome se objavljuje da se likvidacija izostalih plata crnogorskim cinovnicima ne moze izvrstiti, sve dok se uopste ne rijesi pitanje o crnogorskim cinovnicima.
Svako, ko ne poznaje izblize tendenciju srbijanske politike prema Crnoj Gori, ne bi ovo zapazio i ono bi proslo bez komentara. Ali, mi, koji jos od novembra 1918. g., od okupacije Crne Gore od strane Srbije, pratimo tesku situaciju ove nesrecne drzave i imprijalisticke namjere Srbije, u ovoj izjavi vidimo otvorenu namjeru srbijanske vlade da otrgne crnogorskim cinovnicima sve ono sto bi im moglo pruziti snagu za otpor protivu nasilnog sjedinjenja sa Srbijom i zastrasuju se gladju.
Osoba, dobro informirana, koja je sada dosla iz Podgorice (preko Skadra) tvrdi, da je cinovnicko pitanje odavno uredjeno i da su Srbijanci vec toliko puta obecavali isplatu neizdanih plata, ali ovo obecanje nijesu jos ostvarili, niti ce ga ostvariti, jer beogradska vlada vidi dobro da je dosad bez ikakve koristi potrosila 14 miliona za propagandu u Crnoj Gori, gdje nije nikad nasla niti ce naci plodni teren za svoju imperijalisticku tendenciju. sta vise, uvjerila se da Crnogorci tim istim zlatom koje Srbija trosi tamo, nabavljaju oruzje i municiju, koje upotrebljavaju protivu svojih ugnjetaca."

STRAH OD GROZNOG TERORA

Cetinjski list, takodje, prenosi da rimski Popolo Romano" ? u broju 149, donosi ovaj clanak:
"Iz Crne Gore ne prestaju da stizu strahovite vijesti o stanju i prilikama koje vladaju u toj nesrecnoj zemlji, koju su Saveznici tako bezdusno zrtvovali imperijastickim prohtjevima Srbije. Te vijesti donose putnici i mnogobrojne i ceste izbjeglice iz te zemlje, koje se izlazu najvecim opasnostima i strahovitim tegobama, samo da spasu gole zivote od groznog terora koji je zaveden u Crnoj Gori. Prema tim vijestima, sukobi srbijanske regularne vojske i najamnika, t.zv. komita sa nebunjenim Crnogorcima neprekidno traju.
Od strane okupatorske Srbije sve se cini da se Crna Gora ili raseli, ili istri****, ili da se podcini sasvim imperijalizmu srbijanskom. Nad crnogorskim narodom vrsi se najveci pritisak i ne preza se ni od najgroznijih zlocina.
Oni koji dolaze iz Crne Gore nemaju dovoljno rijeci da opisu sva nedjela koja se vrse nad narodom u Crnoj Gori, kao i da nabroje sva pocinjena zvjerstva okupatorskih vlasti i njihovih agenata, razasutih po cijeloj Crnoj Gori. Svi oni, koji ne priznaju okupatorske vlasti i koji su ostali vjerni svojim vjekovnim tradicijama, stavljeni su izvan zakona i sa njima se cini sto god se hoce. Ista sudbina postigla je i porodice sviju onih koji su se ili odmentuli po sumama, ili su u inostranstvu.
Od tih zavjerstava nijesu postedjeni ni starci, zene i djeca. Njihove kuce popaljene su, imanja im unistena i porodice su izbacene na ulicu, ili internirane. Ostale bez ikakvih sredstava, pa su upucene ili na milostinju, ili da skapavaju od gladi.
Svi ugledniji ljudi u Crnoj Gori, koji nijesu uz okupatorske vlasti, a njihov broj je pretezniji, ili su zatvoreni, ili su internirani u daleke krajeve, izvan Crne Gore. Na njih se strogo pazi i sa njima se vrlo ostro postupa.
U svoj Crnoj Gori vlada velika bijeda. Oskudijeva se u svacemu. Hrane nedostaje, a isto tako i druge namirnice i zivotne potrebstine. Na hiljade djece, zena i staraca nalaze se u najbjednijem stanju i bez ikakve pomoci. Uzalud se vapije za pomoc, ali nje ni od kuda nema. Okupatorske vlasti slabo se brinu za crnogorski narod i ostavljaju ga da propada, a pomoc sa strane ne dozvoljava se...
Ono sto pretekne okupatorskom nozu i ognju, to ce biti osudjeno na smrt od gladi i bijede. To priznaje cak i beogradska stampa.
Oskudica u zivotnim namirnicama i ravnodusnost okupatorskih vlasti prema bijedi crnogorskog stanovnistva prouzrokovala je basnoslovnu skupocu tako, da cak ni imucniji dio stanovnistva nije u stanju da se snadbije i ishrani.
Takvo ocajno stanje vodi, ocigledno, propasti i istrijebljenju crnogorskog naroda i upropascenju Crne Gore kao drzave. Ako se tome zlu sto prije ne ucini kraj, Crna Gora ce za vrlo kratko vrijeme biti pretvorene u pustos i groblje!
Potreba jedne medjunarodne komisije za Crnu Goru ocigledna je. Ako je bilo razloga da se Crna Gora unisti kao zasebna i nezavisna drzava, sto je nepoznato i neobjasnjivo, svakako se ne moze dozvoliti da se i narod u njoj unisti i iskorijeni. Jedna medjunarodna komisija, odredjena da ispita ocajne prilike u Crnoj Gori, tome bi svemu ucinila kraj, priticanjem u pomoc bijednom narodu, kome je potrebita hitna i neodlozna pomoc. Bez te pomoci on je, prakticno, osudjen na ociglednu smrt."

U nastavku, cetinjski list pise: "Ugledni casopis 'Nova Antologija', u svesci od 1. avgusta, donio je vrlo lijep i informativan clanak 'Crna Gora za vrijeme rata', od dobrog poznavalaca Balkana g. prof. A. Baldacija, koji je isto tako ovih dana po raznim italijanskim listovima napisao niz afirmativnih clanaka o Crnoj Gori, od kojih se osobito istice clanak, koji je publikovao u casopisu 'Italia sud Mare' u svesci za avgust.
I casopis 'Tugo', u svesci za avgust, takodje je donio interesantan clanak o stradanjima naroda u Crnoj Gori.
'Stampa-nuova' iz Kapue, u br. od 22. avgusta, donijela je clanak 'Za nezavisnost Crne Gore' od kapetana Rambaldija Domenicija, a u broju od 26. avgusta clanak 'Za Crnu Goru ? zalosna i niska trgovina' od adv. M. D'Erika"...

"GRIJESI ĆE BITI KAŽNJENI..."

Evo jos jednog karakteristicnog citata iz "Glasa Crnogorca": Organ radnicke partije u Jugoslaviji, biogradske 'Radnicke Novine', u broju svom 122, donosi sljedece: 'Vlast je nad narodom surova. Sve metode unistavanja zivota primjenjuju se, cak se i kuce pale. To se cini u namjeri da se kazne pristalice bivseg kralja Nikole. No, u stvari, tu ne moze biti rijeci o pristalicama bivseg kralja, kad je u pitanju narod. To je jedno prosto podmetanje laznih uvjerenja od strane vlasti, a stvar je pak prosta i sasvim drugog karaktera... Danasnja drzavna vlast uvela je prema narodu stav porobljavanja. Kakvi su tamosnji organi vlasti moze se zakljuciti iz toga, sto ovi svim silama rade da se narod umiri i tako 'umiren' u masama umire... Vlada je pozvala 80 (vidjenih) ljudi, da sa njima 'upravlja' narodom i pomogla je ove 'nesrecne' ljude sa 150.000 franaka... Moze vlada sazivati svoje ljudi iz Crne Gore, moze placati poslanike, moze jos za koje vrijeme uspjevati da zavadja pojedine krajeve u Crnoj Gori i izmedju njih razvijati ratne operacije, moze kociti cjelokupni privredni zivot, moze, na kraju svih ovih teskoca, traziti od naroda da je on stranacki pomaze - sve ce to biti uzalud. Grijesi ce biti kaznjeni, glave ce seplacati glavama, jer tako biva u Crnoj Gori."

PODGORIČKA SKUPŠTINA - FALSIFIKOVANJE NARODNE VOLJE

List prenosi i da "pod nadnaslovom 'Srbija u Crnoj Gori' a naslovom 'Falsifikovanje narodne volje', italijanski list 'Tempo', u broju 95, donosi ovaj izvjestaj iz Kotora: 'Prilike u Crnoj Gori mjesto da krenu na bolje idu sve gore. Iz Srbije se, preko njihovih agenata razmjestenih po Crnoj Gori, sve radi da se Crna gora sasvim podcini Srbiji i postane njen sastavni dio ovako isto kao Stara Srbija i Makedonija. Nad crnogorskim narodom vrse se najveci pritisak i najgora zvjersta da pravna srbijansku upravu i da se odrekne od svojih suverenih prava. Srbijanske okupatorske vlasti, vojne i civilne, vrse u tome cilju najveci teror nad crnogorskim narodom, koji se nalazi u krajnjoj bijedi, izmucen gladju i siromastinom. Veliku bijedu crnogorskog naroda i stagovitu oskudicu u kojoj se nalazi, - jer je Crna Gora ostala bez ikakve hrane, a narod bez sredstava, - sribjanske okupatorske vlasti i do sada su pokusavale da iskoriste u politicke svrhe pridobijanjem naroda. Poslednjih dana na sve strane u Crnoj Gori osjeca se da se to sistematski provodi. Pomocu hrane i drugih zivotnih namirnica narod se ucjenjuje. Ima da bira ili da umre gladju ili da se pomiri sa okupatorskom upravom i da je prizna. Obavezuju se da ce joj ostati vjeran. Na taj nacin okupatorske vlasti izmamljuju od bijednog naroda zakletve na vjernost srbijanskoj dinastiji Karadjordjevica i izjave privrzenosti okupatorskoj Srbii. U potonje vrijeme samo se na tome radi u cijeloj Crnoj Gori i razna primamljiva obecanja se nude i onim Crnogorcima sto su se odmetnuli po planinama. Opste je uvjerenje da se ovim najnovijim trikom srbijanske okupatorske vlasti u Crnoj Gori hoce da posluze da falsifikuju narodno raspolozenje i izigraju ga, a obmanu Konferenciju Mira kako se crnogorskom narodu ne bi omogucilo da se slobodno i nesmetano izjasni o svojoj buducnosti. S tim u vezi iz Srbije je nagomilana vojska i artiljerija u Kotoru i htjelo bi se da se utice na konsultovanje crnogorskog naroda. Ocigledno je, da se po uputstvima iz Priza radi na tome, kad se vec ne moze da izbjegne narodno glasanje, da to isto izvrsi pod srbijanskim vlastima i ovako kako one to zele. Razumije se, da tu od pravog konsultovanja crnogorskog naroda ne moze biti ni rijeci da je prvi uslov da se dodje do slobodne volje naroda da srbijanske trupe i vlasti isprazne Crnu Goru?."

PRAVO MALIH I VELIKIH

"Glas Crnogorca" javlja i da je "briselski list 'Dmen' donio je potonje vrijeme nekoliko simpaticno napisana clanka o crnogorskom pitanju, iz kojih saopstavamo sljedece: 'Prva Konferencija Mira bila je veoma zagonetna i tajanstvena, i stoga nijesmo nigda bili tacno obavijesteni o buducnosti Crne Gore. culo se nesto o skupstini u Podgorici, ali demanti koji je domah slijedio, pokazao nam je sto je u stvari: nekoliko nezadovoljnika i zainteresovanih ljudi pokusali su izvrsiti prevrat. Ali, sam narod crnogorski ostao je onakav kakvi su bili i njegovi silni preci, koji su svoju slobodu branili protiv svakoga: i Turaka, i Arnauta i Austrijanaca - kako Hriscana, tako i Muhamedanaca'. Propracujuci note Kr. Vlade, upucene Konferenciji, list veli: 'Dobro ste odgovorili, predstavnici Crne Gore. Posto ste bili branioci slobode i hriscanstva, vas narod ce postati branilac svih malih naroda!' A druga Konferencija? Posto je prva prezirala male narode, hoce li ova druga priznati da pravo malih vrijedi kao i pravo velikih, i da njihov glas ima da se saslusa kao glas velikana. Ako se to postigne ovim crnogorskim protestima, neka je za to crnogorskim predstavnicima izrecena srdacna hvala!''
 
8.
Hrane se korijenjem i vocem koje sakupe po gorama


Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

"Glas Crnogorca" je prenio i mnoge tekstove listova iz Francuske koji su, za razliku od zvanicne, anticrnogorske politike Pariza, ukazivali na cinjenicno stanje u okupiranoj Crnoj Gori. List, uz ostalo, objavljuje i ovo:
«'Medjunarodna revija za sociologiju', organ Medjunarodnog instituta za sociologiju, koja izlazi u Parizu, u svesci za avgust 1921. publikovala je na uvodnom mjestu studiju g. ministra P. soca o crnogorskom pitanju. Studija se zavrsava ovim rijecima: 'Pravo i sloboda bili su zastava oko koje su se narodi grupisali u ratu. Sad u miru Drustvo Naroda ne smije pocijepati tu zastavu, ako misli na buducnost!'»

''GORI NO TURCI''

«Pod naslovom 'Gori no Turci', izvod iz raporta pukovnika Burhama, predsjednika dobrotvorne kanadske misije u Crnoj Gori, publikovale su mnoge francuske agencije i listovi. Pukovnik Burham svoj izvjestaj je uputio u Velikim Silama. On ilustrije zlocine i nasilja koja Srbija cini u Crnoj Gori.
List 'Rom' (Pariz, 18. avgusta) donio je clanak pod naslovom ?Stradanje crnogorskog naroda?, a list 'Don Kihot' (Pariz, 21.avgusta) pod naslovom 'Italija i Crna Gora' donio je simpatican clanak o sesdesetogodisnjici vladavine Nj.V.Kralja Gospodara, kojim slavi uzvisenu licnost vladara i vitesstvo Crne Gore.
Veliki broj drugih francuskih listova publikovao je u cjelini ili u navodu rezoluciju, koju su italianski narod i poslanici donijeli u korist restauracije Crne Gore i njenog samoopredjeljenja, smatrajuci je kao politicki uspjeh Crne Gore.
casopis 'Floreal', organ radnog svijeta u Francuskoj, donio je 1.maja clanak poznatog publiciste d-ra Desbona o pitanju Crne Gore. Pisac zastupa pravo Crne Gore na Hercegovinu, Boku Kotorsku i Skadar sa okolinom.
?L'union Latni' od 26. avgusta t.g. donio je ovu biljesku:
'Dvjesta italijanskih poslanika, prije nego sto su poslanici otisli na odmor, votirali su jednu rezoluciji trazeci restoraciju Crne Gore namucene srbijanskim imperijalizmom. U engleskom parlamentu grupa Lorda Sidenhama to je isto ucinila. Kad ce se Francuski Parlament rijesiti da sa svoje strane trazi unistenje gnusne srbijanske tiranije koja se vrsi nad nasom bracom Crnogorcima?
Beogradizam je skoro istjerao iz Crne Gore nemile svjedoke, koji su bili clanovi Amerikanskog Crvenog Krsta. Votirati rezolucije u korist mucenih Crnogoraca, to je veoma dobro, ali bi jos bolje bilo da se vec jednom konstituise jedna medjunarodna zandarmerija Lige naroda, koja bi, brinuci se o ravnotezi, posto kazni crvene bandite boljsevizma, pozvala na postovanje humanih zakona bijednog beogradizma ubice i mucitelje.''
Isti list donio je u narednim brojevima i nekoliko uvodnih clanaka urednistva i saradnika zan Arsila u odbranu narodne stvari Crne Gore. U clancima su strogo osudjeni zlocini i izdajstva Srbije naspram Crne Gore.?»

ONEMOGUĆENA POMOĆ CRNOGORCIMA

«'Revi Diplomatik' od 30. juna donosi: 'Britanska Misija za pomoc u Crnoj Gori, organizovana pod predsjednistvom lorda Provosta, poslala je 9. juna 1920, ministru spoljnih poslova lordu Kerzovu, jedan memorandum, iz koga se vidi da su srbijanske vojnicke vlasti u Crnoj Gori zabranile sefu te humanitarne misije, kapetanu cavort Mastersu i njegovomu asistentu, da udje u zemlju i da preduzme svoj rad na ublazenje nevolja crnogorskog postradalog stanovnistva. Ova misija je imala sve svoje papire potpuno uredne, posto su bili vizirane od strane nadlezne vlasti i potvrdjene od strane ministarstva spoljnih poslova.
Posto se iskrala u barskom pristanistu, u Crnoj Gori, kapetanu Mastersu je prisao jedan srbijanski kapetan i odveo ga kod prefekta. Tumac sefa misije bio je zadrzan putem od stane srbijanskih vlasti, odveden u zatvor i primijetilo mu se da ce biti strogo kaznjen, ako ma sto javi britanskoj misiji. Sve je stanovnistvo bilo obavijesteno da je opasno imati dodira sa tom misijom. Dr Dobrecic, arcibiskup barski, izrazio je zelju da vidi sefa te misije, ali je bio sprijecen. To isto se dogodilo i sa vjerskim poglavarom crnogorskih muslamana, muftijom Karadjuzovicem.
29. maja kapetan Masters bio je pozvan pismeno da napusti Bar u roku od 24 sata. sef britanske misije je protestovao, ali je naposljetku morao napustiti teritoriju Cr. Gore, otjeran od strane srbijanske vlasti.
O zivotnim uslovima crnogorskog naroda, raporat nam daje neke utiske, koje je kap. Masters mogao prikupiti za vrijeme njegova kratkog boravka na teritoriji Cr. Gore. U njemu stoji izmedju ostalog ovo:
'Nema nigdje nista, magazini su prazni, trgovi pusti. Seljaci, koji ne mogu proci iz jednog sela u drugo bez srbijanske dozvole, donose nesto iz brda na prodaju, ali sve to sto donesu ulijeva samo sazaljenje, jer cak ti siromasi ne mogu ni doci da pazara, jer su gotovo goli, odjeveni tkivom od vreca?.
Raport se zavrsuje: 'Otkako je Srbija okupirala ovu zemlju, svaka pomoc bila je uskracena svima ovim Crnogorcima koji nijesu htjeli priznati nasilnu okupaciju svoje zemlje. Narod nema ni novaca ni hrane. zivi hraneci sa korjenjem i vocem koje kupi po gorama. Moze se reci da tu bijeda vlada u najstrasnijim razmjerama. To je borba izmedju zivota i smrti i pitanje je: Kako ce taj narod biti unisten? Oni, koji se bore, idu u sume, ali izgleda da ce glad zamijeniti pustosenje rata. Hoce se, da se taj narod primora gladju na pokorenje Srbiji.''
Ovdje apelujemo ne samo na duznost nasih diplomata, no takodje i na ljudsku savjest. Zaista je sramota da se u Evropi takav brigandaz moze odigravati, a da mi gledamo izvrsenje velikog zlocina. Apelujemo na Francusku''...»

STRAVIČNO MUČENJE

«List 'sarivard' (Pariz 29. avgusta) publikovao je clanak o zvjerstvima Srbije u Crnoj Gori. Uz ostalo, u njemu se kaze:
'Vjerododstojni svjedoci, dostavili su nam nekoliko prijatnosti, zahvaljujuci kojima Srbijanci pretenduju da k sebi privuku srce crnogorskog stanovnistva.
U jednom selu 45 kuca bilo je zapaljeno i 420 zena i djece odvedeno.
Ljudi, koji su pokusali da ih brane, bili su muceni. Dvojica izmedju ovih predali su se na vjeru Srbijancima, a ovi su ih vjesali 4 puta u 24 sata!
zene su mucili vjesanjem iznad vatre da bi ih prinudili da otkriju prebivaliste ******.
U drugom mjestu, zena jednog porucnika, koja nije htjela kazati gdje joj se muz nalazi, bila je strasno tucena i na kraju istrgnut joj je jezik usijanim gvozdjem; bez sumnje da bi ubrzali iskaze.
Srbijanci su izmislili jedan nacin mucenja, koji bi inspirisao Mirbo-a: oni su sili zenskim u suknje macke, zatim su ove zivotinje tukli dok ne pobijesne od bolova, i tako su kidisale na ove jadne zenske grizuci ih i grebuci.
Veliki Predsjednik Vilson moze biti gord nacinom kojim je branio male narode, drage njegovom neurodjenom filantronskom srcu.
Vijest jedne agencije, koju su vise listova reprodukovali, tvrdjase da je Otpravnik Poslova Crne Gore napustio Francusku i da su poslanici velesila, akreditovani kod crnogorske vlade, bili opozvani i dodijeljena im druga mjesta; jednom rijecju da je Crna Gora prestala legalno egzistirati.
U stanju smo tvrditi, daje ta vijest neistinita; poslanstvo je jos uvijek u Neji-u i poslanici nijesu dobili nikakvo novo opredjeljenje. Kampanja, kojoj je cilj da ugusi glas potlacenih, nastavlja se. I to je sve!»'
"Glas Crnogorca" u istom broju prenosi i da je ''Ekler'' (Pariz, 12. septembra) u svojim clancima o jadranskom pitanju dotakao pitanje Crne Gore. Smatra ga od najvece vaznosti i trazi slobodno samoopredjeljenje za Crnu Goru".
I ''Dalmacija'' iz Zadra, u broju od 21. avgusta, donijela je takodje simpatican clanak o Crnoj Gori, pod naslovom ''Narod koji umire''.

 ZATVARAJU OČI PRED OTVORENOM RANOM

"Glas Crnogorca" prenosi da je "engleski list 'Bliznji Istok' od 2. septembra objavio i ovo: 'Izgleda, da ne postoji ogranicenja politici 'slobodne ruke' saveznickih vlada. Jugoslavija je bila primorana da trazi Saveznicku Komisiju da uredi teritorijalni nesporazum izmedju nje i Arbanasa, i ona bi jednako dobro uradila da zatrazi da jedna druga Komisija uredi jednom i za uvijek status Crne Gore. Sigurno nije bas prijatno srbijanskim vlastima, da cirkuliraju medju njihovim saveznicima, ovakvi dokumenti kao sto sada dolaze od crnogorskog Presbiroa. Jedan od najskorih dokumenata donosi sumarno skorasnja zvjerstva ucinjena u Crnoj Gori, iznoseci po imenu izvjesne oficire, za koje se tvrdi da su odgovorni 'za najgroznije i jedinstvene brutalnosti', i nabrajajuci citave serije dogadjaja odomacenih na Balkanu. Ove izjave ili moraju sadrzavati neku istinu, ili su potpuno fabricirane. Ako je ovo posljednje, onda bi jugoslovenska vlada dobro ucinila da se upita za prijateljstvo Italije, koja stalno daje utociste organizacije, koja se zove i radi pod imenom Crnogorskog Ministarstva Spoljnih poslova, jer ovi napadi Presbiroa, misli se, ako se koraci ne preduzmu protiv njih, da prinose Srbiji znacajno vise stete, nego fizicke agresije arbanaskih plemenika. U svakom slucaju, ovo mnogo omalovazava saveznicke drzavnike, koji zatvaraju oci prema ovoj vrlo otvorenoj rani u njihovom balkanskom uredjenju.''

"VELIKA SKUPŠTINA" ? VELIKI BLEF

Kako je prenio "Glas Crnogorca", list ?L'Inion Latin', iz Pariza, u broju od 26. avgusta, donio je na vidnom mjestu clanak sa naslovom ''zivjela Crna Gora'', iz pera doktora prava zorza Desbona, advokata pri pariskom Apelacionom sudu i direktora lista ''Diplomatik Publik'', iz koga je citirano ovo: ''Jadni Crnogorci! Siromasni ljudi za koje je rat bio narocito strasan, i koji cak ne dobijaju ni nesto slicno sazeljenju! Ah! Maleni narodi! zrtvujte se za mocne sile! Koljite se! Vrsite samoubistvo!... Vasa nagrada? Uvrede. Ismijavanja. Sebicnost... Ratovali smo da bismo omogucili narodima da sami sobom raspolazu. Eto, zbog toga Crnogorci nemaju pravo imati svoju otadzbinu i da ljube svoju zastavu! Uspostava Crne Gore ? isto tako kao Belgije i Srbije ? sacinjavase jedan od uslova mira. Poslije primirja. Kej d'Orsej i Elize potvrdili su crnogorskoj vladi, da su teritoriju Crne Gore okupirale francuske trupe i da izricna naredjenja osiguravaju postovanje ustavnih vlasti ustanovljenih institucija i slobode. Zaista, cim su Austrijanci otputovali, okupacija je izvrsena od strane srbijanskih trupa, pracene bandama pljackasi i teroristickih komitadzija. Otuda i ponistenje zakona i, sljedstveno tome, crnogorske nezavisnosti; hapsenje i ubistva rodoljuba; pljackanja, silovanja, paljevine i mucenja. Zatim jedan veliki blef: Sazivanje u Podgorici jedne ''Velike Skupstine'' ? u ostalom potpuno nepoznate u Ustavu Crne Gore. Dekret sazivanja proizilazise od tri osobe bez mandata, od kojih dvojica bijahu srbijanski cinovnici. Jedna sjednica koja je trajala nekoliko sati. Sa granatama i bombama u ruci kamiondzije zahtijevaju glasanje jedne gotove rezolucije donesene iz Srbije: zbacivanje starog Kralja Nikole. Jedan direktorium je sarzioran da likvidira poslove zemlje. Direktorium od 5 clanova: tri bivsa osudjenika na tamnicu zbog ucesca u zavjeri srbijanskoj protiv kralja Nikole; jednog nepismenog i jednog mladog studenta sa beogradskog univerziteta, koji nijednog ispita nije polagao. Likvidacija se sastoji u predaji krune crnogorske Princu Aleksandru, Regentu Srbije: unuk Kralja Nikole, prima bez stida krunu svoga djeda. Crnogorci ne usvajaju te zvanicne komedije. Oni hoce da budu gospodari kod svoje kuce. To je njihovo pravo! A mi im to pravo osporavamo?! Kucnuce cas kad ce narodi, gospodari svoje srece, moci znati osigurati da se potpuno postuje njihovo pravo da sami sobom slobodno raspolazu. Nasi upravljaci vas zaboravljaju. Narod francuski vas, medjutim, nece zaboraviti! Budite strpljivi, Crnogorci! Zadrzite nadu!''

9.
Francuska je do tada bila iskreni prijatelj Crne Gore


''La Tribune Orientale'' (Pariz, 16.VIII 1921) publikovala je uvodni clanak, u kome upozorava Srbiju da je za njenu odbranu zapoceo svjetski rat, pa joj upucuje prijekor za ono sto ona sada cini prema Crnoj Gori, a od cega su Saveznici imali da brane Srbiju od neprijatelja. Napada rezim biogradski i smatra ga kao gori od zloglasnog rezima Abdul Hamida, osudjuje drzanje zvanicne Srbije i zavrsava vjerom u pobjedu pravedne stvari Crne Gore.

''PRAVEDNA STVAR MORA POBIJEDITI? (?)

''La Revue Diplomatique'' u broju od 31.VIII.1921. na uglednom mjestu donosi clanak ''Borba Crne Gore za svoju samostalnost''. Istice borbu naroda, njegovu volju i sadasnju diplomatsku situaciju; poziva se na svecane garancije Francuske, Engleske i Italije, kao i pravo crnogorskog naroda i zavrsava ovako:
''Svaka pravedna stvar mora pobijediti. Moramo i ovom prilikom da priznamo da je trijumf crnogorske stvari vrlo blizu. Da je Srbija bila malo pronicljivija, ona bi sama od svoje strane odavno vec evakuisala Crnu Goru, bez krvoprolica izmedju srbijanskih trupa i crnogorskog naroda, borbe koja ne prestaje otkako je prije tri godine otpocela, i da ne ceka da bude medjunarodnim sudom prisiljena da isprazni teritoriju crnogorsku, u koju je usla bez prava i mandata, protivno svima obecanjima Velikih Sila.''
''La Droit des Peuples'', organ medjunarodne lige za odbranu prava naroda, u broju od marta, ponovo je uzeo u odbranu Crnu Goru. Tako u uvodnom clanku naucnik Rene Klapared pise o crnogorskom pitanju i izrazava misljenje da je sa njome ?tako grubo postupljeno samo zato sto je mala?.
''L' Am Goloaz'' (Pariz, br. 62) publikovao je clanak dr zorza Dezbona, u kome on napada francuskog diplomatu Filipa Bertloa zbog podrzavanja zvanicne Srbije, cijom je krivicom ponovo zapleteno balkansko pitanje i ugrozen mir drzava na Balkanu.
''Tribin Parlamenter'' publikovala je 7. juna clanak senatora Kornea, clana komisije za spoljne poslove u Senatu, koji zigose srbijansko varvarstvo, izdajnicku, nelojalnu politiku i predstavlja je kao opasnu za Balkan i za opsti svjetski mir. Neki ostarjeli francuski profesor pokusao je da brani Srbiju od te osude, ali odmah iza toga list ''Union Latin'' utvrdio je da taj profesor, g. Oman, vec ima poziv beogradske vlade za propagandu u korist Karadjordjeviceve Srbije i za plasiranje zajma. Znamo vec kako su rentabilne te uloge...
clanak senatora Kornea vazan je i kao pojava, jer pokazuje da cestiti elementi izdizu iznad svega dobro naroda. G. Korne predstavlja u ovom misljenje naroda i struju u Francuskoj, koja se stara ne za plasiranje kapitala i dobivanje koncesija vec o tome da se bori za mir i sloga na Balkanu i u Evropi.

FRANCUSKA TO NE SMIJE DOZVOLITI


''Revi Diplomatik'' u br. od 31. maja i ''Revi Internasional'' u svesci od juna t.g. donijeli su simpaticne clanke u korist Crne Gore. Citirajuci izjavu: g. dr soca, koja je izasla u ''Tanu'', od 19. maja t.g., list zavrsava:
''U proslosti je Francuska, pored Rusije, bila uvjek iskreni prijatelj Crne Gore. Treba se nadati da moderna i republikanska Francuska, vjerna svojim obavezama i tradicijama, nece ni po koju cijenu dozvolitim da se ma kakav atak izvrsi na neprikosnovena prava Crne Gore.
Ako prelistamo istoriju, vidjece se, da se, ne samo istorija sviju zemalja, nego takodje i najpametniji ljudi Evrope posvetili Crnoj Gori najslavnije stranice. Veliki Gledston je rekao: 'Nezavisnost Crne Gore i njeni herojski podvizi prevazilaze one koje su pocinili heroji Termopila i Maratona?.
Sinovi Crne Gore, kao i njihovi zvanicni predstavnici prijesli su zemlje i more i dodjose u Francusku da tu nadju, u danima izgnanstva, svoju drugu otadzbinu. Francuska to ne smije ignorisati. To je njen dug casti! Ona sacinjava najdragocjeniji kamen njene velicine i njenog prestiza u svijetu. Francuska je u cijelom svijetu poznata kao pokroviteljica malih drzava. Ona ne smije nikad napustiti svoj sveti ideal, koji ju je nacinio velikom i koji je mogao oko nje okupiti u ratu toliko malih naroda. Njen slavni drzavni poglavar Poenkare, zar licno ne pisase 24. novembra 1918. da ''Francuska nije zaboravila junastvo kojim je Crna Gora ustala. Ona zna patnje naroda crnogorskog... Crna Gora ceka s uvjerenjem svoju restauraciju u svoju slavu. Nasa zemlja nece zaboraviti one koji su bili partizani pobjede. Jedan pogled na proslost ce uvjeriti da samo pod tim uslovom moze biti lijepa i trajna ta pobjeda?.

KRALJ ODBIO SRPSKU APANAŽU

Ovdje saopstavamo i komunike Kraljevske Vlade, koji su donijeli u cjelini pariske agencije Radio, Pres Asosije i Azane de Balkan, a koji je, bio bilo u cjelini bilo u izvodu, publikovan u raznim francuskim listovima:
''Pitanje Crne Gore je jedno internacionalno pitanje, koje jos nije rijeseno. Ono mora biti tretirano od strane Konferencije Mira. Garancije Velikih Sila su izricne, isto kao i deklaracije da pitanje Crne Gore mora biti tretirano od strane svih Velikih Sila na Konferenciji Mira.
sto se tice novosti koje se rasprostiru iz Beograda da je srbijanska vlada odlucila da ponudi kralju Crne Gore godisnju apanazu od 300.000 franaka da se odrece svojih prava na krunu Crne Gore, one su primljene sa gnusanjem u crnogorskim krugovima.
Slicne su ponude, uostalom, bile cinjenje kralju Nikoli u jesen 1918. i u avgustu 1919. On je izjavio, odmah u to doba, da se ne tice njegove licnosti; posto su cast i pravo crnogorskog naroda jedino u pitanju, oni ne mogu biti predmet nikakvog trgovanja.
Kruna Crne Gore je iskljucivo svojina crnogorskog naroda; kralj je samo njen nosilac. Zbog toga je crnogorska vlada ovlascena, i u ime Nj. V.Kralja da izjavi da ce svaka eventualna ponuda u tom smislu biti odbijena sa najvecim gnusanje.
I od prije crnogorski upravljaci nijesu nikad cinili, niti ce ikad ciniti, trgovinu sa crnogorskim pravima.
Crnogorci nastavljaju borbu i nece poloziti oruzje, sve dok Srbija ne evakuise Crnu Goru?.

ATENTAT PROTIV NEZAVISNOSTI

List ''Pari-Sid-Uest'' u dva posljednja broja, januar 1921. u rubrici spoljne politike, donio je dva energicna clanka u odbranu Crne Gore. Ostro osudjuje nasilja Srbije, za koju kaze da nema u Francuskoj potpore, do u izvjesnim cinovnicima, a koji su za to potplaceni. Poziva Francusku da postuje zadanu rijec. clanak se zavrsava sa vjerom u pobjedu 'svetih i nepokolebivih prava Crne Gore', da ce 'neumitna privda donijeti triumf Crne Gore, a kaznu njenim neprijateljima'.
''Rekler'' ugledni pariski list u svom broju od 27. decembra, donio je clanak koji saopstavamo u navodu:
''Ta novost, koja je mozda istinita, izgledace u toliko prije vjerovatna onima koji poznaju crnogorske stvari ukoliko je tesko razumjeti kako razlozi na koje se ta odluka poziva mogu opravdati jedino takvo rijesenje. S druge strane, rapalski sporazum bio je ucinjen izmedju Rima i Beograda, bez prisustva Crnogoraca. Isto tako, izbori o kojima je rijec nijesu bili u Crnoj Gori nista drugo, do jedna strahovita sprdnja, nametnuta od strane srbijanske tiranije.
Izgleda nam, dakle, tesko objasniti sa tim jednu mjeru koja nije, u stvari, nista drugo do diplomatsko priznavanje jednog atentata protiv nezavisnosti jedne drzave koja hoce da ostane suverena, i koja je to uvijek bila za toliko minulih vjekova. I ta se zemlja borila za saveznicku stvar, tako dobro, da u jednom neobino mutnom i ocajnom momentu rata, nije oklijevala da se zrtvuje za spas srbijanske armije u povlacenju''.
''Gazeta del Popolo'' u svom broju od 28. decembra publikovala je, od strane svog predstavnika u Parizu, dug clanak i intervju g. Ministra soca o politickoj situaciji Crne Gore. Dopisnik navodi da je povodom vijesti o opozivu francuskog poslanika ucinio posjetu Vladi Crne Gore u njenom zdanju u Neiju ''na kojem se pod burnim nebom bijesno leprsa narodna zastava'', ili ''duhove sam nasao vedre, pune odlucnosti za borbu i pobjedu''.

NE GOVORE O RAZBOJNIŠTVU SRBIJANACA


?Glas Crnogorca? objavljuje da je ''Vag'', list socijalisticki, koji izlazi u Parizu, u svome broju od 19. avgusta, na uvodnom mjestu donio clanak pod naslovom ''Razbojnici''. Pisac clanka je direktor lista, cuveni publicista g. Pjer Brizon, francuski narodni poslanik. U clanku se kaze: ''Svako govori u Francuskoj, u Engleskoj o velikom ratu zapadnog kapitala protivu Rusije. Ali, niko ne govori o razbojnistvu Srbijanaca ? tijeh jagnjadi iz 1914. koji su bili povod rata.'' Zatim saopstava u izvodu raport komandira Ivana, potprucnika Boza i zemljoradnika M. Bulatovica o zlocinima i zvjerstvima koje su Srbijanci pocinili u Rovcima. Zavrsava ovom teskom optuzbom: ''I treba reci jos da smo, toboz radi pomoci onih srbijanskih razbojnika, upali 1914. u rat, u kojemu je bilo 12 miliona mrtvih?. U slobodoumnim krugovima francuskim clanak je izazvao citavu senzaciju i otvara oci i onima koji jos ne vide kakvu opasnost predstavlja zvanicna Srbija. Savjest se revoltira pred grozotama koje Srbijanci cine u Crnoj Gori, a na koje ih goni bijes i korupcija njihove krvave dinastije i njenih saucesnika".

?OPŠTE JE GNUŠANJE?

?Glas Crnogorca? dalje pise: ?Prilikom opoziva francuskog poslanika kod Kraljevske Vlade, moze se utvrditi da je cjelokupno francusko javno mnjenje na strani Crne Gore. Nije se naslo ni jednog pojedinca, ni jednog lista koji je imao kurazi da odobravanjem proprati taj postupak francuskog Ministarstva Spoljnih Poslova. Pojedini listovi ostampali su bili lazne vijesti iz Beograda, ali kad je Kraljevska Vlada dala svoje saopstenje i demanti, utisak je bio nepovoljan za Srbiju, i u Francuskoj danas samo se moze cuti osuda protivu politike Srbije i njenih pomagaca. Opste je gnusanje protivu nasilnicke politike i protivu sistema lazi i korupcije, koju Srbija bezocno siri pred ocima civilizovanog svijeta bez straha za buducnost i sramotu koju time nanosi svome narodu. Na vijest o opozivu francuskog poslanika, mnoga ugledna lica kako francuska tako i drugih narodnosti, dosla su u sjediste Kraljevske Vlade u Neji kod Priza, krajem prosle godine da se obavijeste i izjave svoje simpatije. Druga, pak, pismima i telegramima izjavila su svoje simpatije i gotovost da do kraja ostanu uz borbu Crne Gore protivu njenih neprijatelja ma ko oni bili. Nekoliko Francuza ponudilo se da i oruzjem stanu pod birjak crnogorski, ako tu ustreba. Svi nam dovikuju: ''Ne klonite, Crnogorci u vasoj borbi! Svijet ste ubijedili u vase pravo: pobjeda ce doci!''

PROTEST CRNOGORACA U FRANCUSKOJ

Crnogorci u Francuskoj uputili su na francuski narod ovaj protest: ''Crnogorci, koji su izbjegli ispred neprijateljske najezde i koji se bjehu sklonili pod okrilje njihove velike saveznice Francuske, pretrpjeli su danas isto toliko gorskih iskusenja kao u danima njihove ekzode. Oni bjehu upravili sve svoje nade na Francusku, utociste njihove Vlade u onim gorkim casovima. Na nesrecu, odluka koju donijese francuski upravljaci pokolebava njihove nade, jer ta odluka vrijedja njihovu zemlju i pravo slobodnog opredjeljenja. Mi natavljamo da vjerujemo da francuski narod nece nikad odobriti akt svojih upravljaca i da ce njegova ziva simpatija uvijek ostati na strani slabih i potlacenih. Milioni zivota palih za Pravo i Slobodu uzvikuju: 'Pravda!' dok na nasim ognjistima ponovo toci krv, prolivena od strane zlocinacke oligarhije iz Biograda. U slucaju da bi civilizovani narodi dozvolili da ti zlocini budu izvrseni do kraja, neka znaju da ce crnogorski narod, on sam, nastaviti borbu ili do istrjebljenja, ili do trijumfa svoga prava slobodnog raspolaganja samim sobom''..

10.
Crna Gora ne moze umrijeti


"Glas Crnogorca" pise i o zalaganjima Rusije za pravedno rjesenje crnogorskog pitanja, prenoseci da je zvanicna Moskva, uz ostalo, uputila Konferenciji u senovi (1922) ostar protest zbog nepozivanja predstavnika Crne Gore na taj skup. Potom nastavlja:
«Osim note predsjednistvu Konferencije u senovi, kojom je ruska delegacija pitala zasto Crna Gora nije pozvana na Konferenciju, cicerin je u noti od 30. aprila o.g. upucenoj Konferenciji govorio o Crnoj Gori, a takose o Hrvatima i Makedoncima. Srbijanska delegacija protestovala je zbog toga pismom od 4. maja, upucenim cicerinu, u kome, izmesu ostalih lazi, stoji, da je crnogorski narod, navodno, odlucio slobodno o svojoj sudbini u novembru 1918. g. a u stvari u sramnoj i laznoj, takozvanoj 'Velikoj Narodnoj Skupstini'.

Povodom ovoga predsjednik Vlade, general Vucinic uputio je iz Rima telegrafsku zahvalnicu cicerinu, kojom je dokumentima pobio lazi srbijanske delegacije. Sa svoje strane, ministar spoljnih poslova dr soc, uputio je, u ime nase delegacije u senovi, u istom smislu, notu ruskoj delegaciji.
Zbog ovoga srbijanska vladina stampa ponovo se ozlojedila na Rusiju, te, primjera radi, navodimo sto o tome veli ''Samouprava'' od 7. maja o.g.
''Prije neki dan odigrao se na senovskoj Konferenciji jedan skandal, koji ce, vjerovatno, ostati jedan od najvecih, koji su se na njoj odigrali. G. cicerin je pokrenuo u senovi pitanje ugnjetalih masa u nasoj drzavi, i ? vaj koliko neuracunljivosti! ? on je optuzio nasu zemlju da tiranise Hrvate, Makedonce i Crnogorce. On se oslanja na Sofiju, na takozvane agente Mihaila Njegosa i na Radica. Ali, on se ljuto vara kad sve to cini. Taj put je daleko od svega sto bi nas navelo na ma kakve izmjene u nasoj korektnosti, nasoj lojalnosti i u nasoj neutralnosti. U nasoj zemlji se jos postuje pravo i jos stite slabi, kao sto je to uvijek u njoj bilo''...
Predsjednik Komesara, narodni komesar za spoljne poslove Ukrajinske Socijalisticke Sovjetske Republike, g. Krostijan Rakovski, poslao je sljedece pismo bolonjskom centralnom komitetu za nezavisnost Crne Gore:
''Gospodine Predsjednice! U odgovoru na Vase pismo (br. 635) od 16. maja, koje sam primio dok sam se jos bavio u senovi, cast mi je saopstiti Vam, da je ruska delegacija u dva maha naglasila Konferenciji nepravdu ucinjenu crnogorskom narodu, s kojim je Srbija postupila kao s kakvim porobljenim narodom, a bez njegove konsultacije. Ruska je delegacija postavila pitanje: zasto Crna Gora nije bila pozvana na Konferenciju, a zatim smo i u svom, dobro poznatom, odgovoru g. sanceru u pitanju Georgije, protestovali protivu nepravde ucinjene Crnoj Gori.»

CRNOGORCI PRVI NA BALKANU IMALI NEZAVISNU DRŽAVU

''La Revi Kontemporen'' (Pariz, maja 1922.) publikovala je clanak svog direktora Anri D' Osmana pod naslovom ''Crna Gora ne moze umrijeti'' ove sadrzine:
''Crna Gora je mala zemlja, ali koja moze podmirivati svoje potrebe. Njena obilna bogatstva ocekuju samo eksploatacije. Njene sume, a da i ne govorimo o rudama, predstavljaju 120 miliona kubnih metara industrijskog drveta prvoga reda; sada ih cijene na nekoliko milijardi. Osim toga, naknada ratnih osteta, koje se duguju Crnoj Gori, bile su procijenjene na Konferenciji u Sia na 723 miliona. Prema tome, rekonstitucija ove zemlje je osigurana.
Narocito hocu da pokazem da to napominjem ovdje da bih demantovao verziju, rasprostranjenu od njenih neprijatelja, da Crna Gora ne moze opstojati bez pomoci sa strane. Ako Crnogorci nijesu znali bolje eksploatisati prirodne izvore Otadzbine, to je za to sto su u toku vjekova bili primorani da stalno brane oruzanom rukom njihovu slobodu. Mesutim, sa teritorijalnim prosirenjima, koje joj pripadaju po etnickom, istorijskom i ekonomskom pravu, njeno stanovnistvo popelo bi se na jedan milion. Njena buducnost, dakle, osigurana je.
Ne treba zaboraviti, takose, da su Crnogorci stvorili prvi na Balkanu svoju nezavisnu drzavu, koja je kao takva priznata od 1076. g. u mesunarodnim odnosima. Crna Gora ostade slobodna, cak i onda kad ostale hriscanskske drzave, podrazumijevajuci i Srbiju, stenjahu pod turskih jarmom. Napad Austro-Njemacki 1914. uvrsti Crnogorce na stranu Saveznika, i ako ih je ratna sreca osavila, ipak sve pokazivase da ce im se osigurati dostojna reparacija.
Izjava g. predsjednika vlade Brijama (1917), predsjednika Poenkare-a, g. Pitoma, ovdasnjeg ministra spoljnih poslova (191, kao i mesaza g. predsjednika Vilsona u americkom Kongresu, od januara iste godine, kategoricne su u tom pogledu. Vrhovni Savjet od 13. januara 1919. bjese odlucio, ''da ce Crna Gora biti predstavljena jednim delegatom, ali pravila odnosno odresivanja toga delegata bice fiksirana onda, kada politicka situacija toga naroda bude rasvijetljena.''
Zna se sto je docnije s njim bilo. I pored te odluke, kojom je nasilna aneksija Crne Gore od strane Srbije ponistena, vlada biogradska organizovala je jednu prividnu narodnu konsultaciju, koja, pod protekcijom srbijanskih bajoneta, jednostavno, aneksira Crnu Goru Srbiji.
Poslije takvih intriga, u kojima bi umijesan g. Andrea Bartolo, kojega je g. Poenkare zauvijek udaljio iz Kej d' Orseja, ta nepravda bi dozvoljena! Mi cemo to znati jednog dana, ali ljudska savjest, ta neminovna pravda, o kojoj govorase Gambeta nece dozvoliti Srbijancima da stave, tako reci, u njihov dzep jednu 1000-godisnju drzavu, jedan herojski i kavaljerski narod. Francuska, koja se borila 4 godine za trijumf pravde, ne moze tolerirati takav postupak... I Njemacka je pokusala nametnuti svijetu tu monstruoznost, ali sila ne nadvlasuje pravo. Mi to bar mislimo.
Zakonita Vlada Crne Gore uvijek je zahtijevala za tu zemlju jedan plebiscit, koji cak nije bio osporavan, stanovnicima Koruske, slesviga i slezije. Sadanja situacija Crne Gore ni u cemu se ne razlikuje od one u Belgiji i Srbiji, koja je bila stvorena austro-njemackom okupacijom. G. Bonomi, predsjednik italijanske vlade, zar nije potvrdio, u svome govoru od 23. jula 1921. da ''sadanje fakticko stanje Crne Gore, stvoreno od strane Srbije, nije dobilo nikakvu mesunarodnu sankciju.''
Saveznicki skupovi nijesu imali kurazi da pristupe rjesavanju crnogorskog pitanja, tj. da prinude Srbiju na evakuaciju Crne Gore, da bi crnogorski narod mogao slobodno raspolagati samim sobom.
Mesunarodna Konferencija u senovi, na kojoj nijesu bile vise evropskih drzava, jeste ekonomskoga reda. Mi, takose, ne vjerujemo da ce ona uzeti u pretres koje pitanje politickoga reda. Mesutim, mi vidimo, da je Vlada Crne Gore podigla energicno svoj glas pred tim areopagom. Dedegacija Crne Gore podnijela je Konferenciji memoar o trazenjima Crne Gore. Ta delegacija bila je primljena od predsjednika Konferencije g. Fakte, kao i raznih drugih licnosti.
Mi smo uvjereni da ce doci dan, kada ce se pravda dati gorstacima Crne Gore, koji traze svoja prava, kao sto Francuzi neumorno traze svoja.''

PISANJE ŠVAJCARSKE ŠTAMPE

?Glas Crnogorca? pise i da zenevski list ''Droa de Pepl'', u broju 2, donosi dva clanka o Crnoj Gori, od kojih jedan glasi:
«Da ne govorimo o skrivenoj sili novaca. Ali, cudimo se pravcu koji su ponekad uzele ta volja pravice, ta zelja za mirom, osnovana na postovanju prava, tako cesto i tako jako isticane za vrijeme svjetskoga rata. Treba li uporesivati tu volju, tu zelju, sa morskim valovima koji, polazeci iz tolikih daljina, tako visoko uzrasli, tako velicanstveno naduti udarajuci o obalu, nista drugo ne daju, do jedino prizor njihove nemoci i njihove ljage?
Ja sam sebi ponekad postavljao to pitanje, a poglavito misleci, dok je svi zaboravljaju, na ?srbiziranu? Crnu Goru. Zasto takva nepravda? To je zbog cega se pitala, tu skoro, italijanska komora pri slusanju raporta komisije, koja isticase taj cudnovati slucaj da Sen zermenski Mir smatra kao ugovarace drzava koje su ponikle raspadom Austro Ugarske i koje su tretirane mnogo drukcije od Austrije, kao da nijesu sa njom bile u ratu, u istoj mjeri kao ona, dok druge drzave, na primjer Crna Gora, nijesu bile ni primljene na Konferenciju...
Crna Gora se borila za Saveznike. Saveznici je za to kaznjavaju. Oni su je smotali. Moglo se ocekivati od pobjedonosnog udruzenja demokratskih nacija nesto drugo, a ne ovakva podvala.
U vremenu kad imasase ljudi, takve sramote ne trpljahu se. Bez materijalne sile, jedino sa muzestvom njihova duha, bijahu heroji Prava, vitezi Ideala, koji se nikad uzalud ne prizivahu. Rat 'moralizatorski, nurifikatorski, i regenatorski' izgleda da je pogubio sve te ljude. Zar nema nijednog od njih da postavi, sa vise autoriteta nego sto to ja mogu, to zalosno pitanje: A Crna Gora?»

HRANE SE PROKUVANIM LIŠĆEM

svajcarski list ''Zurnal de Zenev'' u svom 103. broju, donosi ovaj clanak:
«Pocev od 1. januara 1916. Crna Gora je izgubila svoju slobodu u borbi protiv svojih napadaca. Svu svoju malu srecu sistematski je upropastila. Sada se ta zemlja bori za svoj opstanak. Nema stanovnika koji ne mora da se postara za koje zrno psenice, za svoju kucu, a za odjecu i obucu ni govora nema. U njihove slamom pokrivene kuce ne ulazi nista drugo, nego lisce biljaka, koje ni koze nece da brste; oni ga kuvaju dokle god gorcina iz njega ne izase i onda se hrane tim pokuvanim ostatcima.
U jednom selu od dvadesetak kuca, deset porodica milostinjom produzuju svoj napaceni zivot. To bijedno i nesrecno stanje koje sada tamo vlada postaje sve gore...
Prosla zima i proljece provedena je nekako zahvaljujuci posredovanju Amerike, koja je donijela vece kolicine namirnica, odijela i ljekarija. Ali ta je pomoc obustavljena, jer se Amerika povukla i racuna se, da je najmanje od novembra pa do sada, kada situacija nije poboljsana, 80.000 dusa (Crna Gora sada ima nesto vise od 200.000 stanovnika) umrlo od gladi. Narod cini sve sto je moguce da se spase od katastrofe. Svaki najmanji kutak je obrasen, ali nije samo pomoc narodu iscrpljena, narocito humana. Nedostaje dovoljni broj ljudi za rad potreban.
Stanovnistvo je vecim dijelom sastavljeno od udovica i sirocadi. Polja su obrasena ali ove godine nece donijeti roda. Ona su upropasceni od crnih malih insekata, skakavaca, koji cine pojavu za vrijeme rata i od kojih se ne moze sprijeciti pustosenje. Proslog ljeta oni su opustosili okolinu Podgorice; ove godine donijece bijedu cijelom narodu.
To je situacija u Crnoj Gori. To su izgleda na buducnost te zemlje i njene zetve. stavise, uvoz je zaustavljen, Crna Gora podnosi danas slucaj kojem se ne moze naci ravna.»

SAVEZNICI SU BILI NEKOREKTNI PREMA CRNOJ GORI


»Sarajevski list ''Srpska Zora'' broj 277, od 21. marta, donijela je ovo: ''G. Risto Popovic, biv. ministar u Crnoj Gori, objelodanio je 18. marta o.g. ovu veoma znacajnu izjavu o Crnoj Gori: 'U jednom od proslih brojeva 'Obzora' izasla je izjava g. Mirka Mijuskovica 'Obzora' izasla je izjava g. Mirka Mijuskovica, biv. crnogorskog ministra, a u pitanju ucestvovanja Crne Gore u svjetskom ratu. To mi je dalo povoda, da i ja o tome recem nekoliko rijeci, uvjeren da cete im dati mjesta u vasem listu. Akceptiram u cjelini izjavu g. Mijuskovica i izjavljujem: 1. Da je Crana Gora bez ikakvog organicenja i bez ikakvog pritiska sa ma koje strane, dosljedna bratskoj duznosti i osjecajima prema Srbiji i drzavnim amanetima, stala uz Srbiju i vezala svoju sudbinu sa njenom sudbinom, i to prva od sviju Saveznica, i u vrijeme kada se jos nije znalo ni kakvo ce drzanje zauzeti Rusija. U toj njenoj odluci nijesu je mogli pokolebati ni sjajna obecanja bivse Austro-Ugarske monarhije, ni savjet jednog od danasnjih saveznika ?da bude mirna?. 2. Da je u toj borbi izdrzala sa najvecim samopregorijevanjem i potpuno ispunila svoju zadacu. Podlegla je daleko nadmocnijem neprijatelju, jer je bila iscrpila sve svoje sile. Sa zadovoljstvom konstatujemo otvoreno i casno priznanje nekih listova, npr. ''Balkana'' br. 17, zasluga Crne Gore, njene vojske, njenog kralja, njene vlade i njene Narodne Skupstine. Idem jos i dalje i izjavljujem: Crna Gora, njena vojska, njen kralj, i njena vlada nijesu izdali Saveznike, vec naprotiv - Saveznici su njih napustili u najtezim momentima ostavili i bez pomoci i bez prijateljskog savjeta. Za sve vrijeme trajanja rata Crna Gora bila je i lojalna i korektna prema Saveznicima. Saveznici prema njoj nijesu bili takvi. Istorija ce ovo utvrditi i kao istinu zabiljeziti! Danasnje neozbiljno pisanje nekog dijela stampe, dokazace samo to, da je nepravilan put, kojim se poslo k nasem ujedinjenju, i da se za taj ideal sviju nas, pored tolike krvi, nepotrebno trazila i moralna smrt upravljaca Crne Gore. U stanju sam sve ovo dokazati i sa svojim drustvom braniti pred svakim nepristrasnim sudom nas ispravan i patriotski rad''.»

11.
Zlocinci priznaju grijeh vlast nad narodom surova


"Glas Crnogorca" u broju 96, pod naslovom "Zlocinci priznaju grijeh", objavljuje i sljedece:
«"Stojan Protic, kao pred smrt, osjeca na dusu tezinu grjehova, zavjerstava i zlocina, sto ih je Srbija, on i njegovi drugovi, ucinili protiv Crne Gore i njenog naroda.
Izvjesni radikalski listovi donosili su clanke o zvjerstvima zvanicne Srbije u Crnoj Gori. cak i 'Tribuna' (28.IX 1920) otkrila je i priznala sva ona strahovita zvjerstva, o kojima smo pisali u nasem listu. 'Obzor' (Zagreb, 4.V.1921) i 'Radnicke Novine' (Biograd, 6.XI.1920.) to su potvrdile. Sve ove novine priznale su grijeh svojih gospodara i svoje sopstvene tek onda kad su zlocinici uhvaceni na djelu od strane Velikih Sila i stranih humanitarnih misija, koje su se o tome uvjerile na licu mjesta."

RADIKALI UKAZUJU NA ZLOČINE


"Sad je dosao red na list Stojana Protica ? 'Radikal' (25., 26., i 27. februara 1922.) i sam priznaje nesnosno stanje i zlocine, koji se vrse nad crnogorskim narodom od strane srbijanskih 'vlasti' i njenih agenata i spijuna. U tim clancima Crna Gora naziva se zemlja jauka ? Jaukovina. Toboznji srbijanski 'okruzni nacelnik' u Niksicu napada se za krivice, zbog kojih je 'smijenjen sa svoga polozaja':
'Milu Bogu hvala, kad i dahiluku ovoga nikogovica (koji se hvali da mu prezime datira iz XIII vijeka) dodje kraj. Jer, dosta je nas narod za dvije godine jaukao pod uobrazenjackom kamdzijom ovog nacelnika iz XIII vijeka, za koga svi Drobnjaci tvrde, da su ga gradili askeri, kad mu je majka nosila buvaricu na Lever?Taru da prodaje. Sin Radovana Kolancine iz Pridvorice, ovaj se tankolozovic skolovao u Turskoj pod Abdul Hamidom, gdje je poprimio i sve turske manire, ideologiju i prljavstinu. Taj ni po godinu dana nije presvlacio kosulje, ni izuvao carape s noga, sve dok mu se na njima na raspanu. Dobivsi pod kraljem Nikolom sluzbu, zakleo mu se na vjernost. Za vrijeme rata s Austijom bio je pisar vojnog suda, tad su mu Mendzo Blagotin i Vujovic iz Mokre Njive pisarsko gospodstvo malo izmedju ruka propustili u Banjanima. Na povrsinu ga je iznio poznati politicki kreten Marko Dakovic, za vrijeme svog predsjednikovanja u Izvrsnom Odboru, postavivsi ga, kao svoga prisidjeldiju, prvo za predsjednika prvostepenog suda u Pljevljima, a zatim za okruznog nacelnika u Niksicu, sa zadatkom: da Marku, Miju Socici i sebi pripremi teren u ukvrzi duhove u niksickom okrugu, za slucaj novih izbora za narodne poslanike. I zaista, cim je dosao u Niksic, Jaukovic se upregao u jaram famozne 'kuzine sa tri coska' i opkolno se najgorim moralnim olosem... Da bi pokazao da je sila i vlast, poceo je svako vece u deset sati ici od kavane do kavane, te licno izgoniti konsomante iz njih, cime je, naravno, nacelnicki polozaj u ocima ovog patrijahalnog svijeta srozao na nivo pandura... Jaukovic je svojom rukom u svojoj kancelariji batanao Bekicu Mizovica, gospodjicu Svetu Uscumlic i druge."

NIKŠIĆ POPRIŠTE ČUDA I POKORA

"Policiski pisar Ilija Kastratovic, koji je za sve vrijeme okupacije bio svapski cinovnik i koji je prije rata imao da odgovara pred sudom za bracni prekrsaj i kopile u Pivi, bio je za sve vrijeme Jaukoviceva nacelnikovanja njegov najpovjerljiviji desnokrilnik. Pod izgovorom da oduzima vojnicko odijelo i obucu, Kastratovic je, usred dana i nasred pazara niksicskog, medju hiljade muskog i zenskog svijeta, ostavljao gole i bose i bez gaca seljake i gradjane. Taj isti gospodin ima obicaj da u ponoci ispituje okrivljene i hapsi pod zandarmerije, kojom ih prilikom najnemilostivije bije i pretuca. Naravno, da to ne moze biti bez znanja i naredjenja Jaukoviceva.
Dok po niksickim nadlestvima nema ni cestitih stolica, dotle se Jaukovic u svom stanu sluzio namjestajem iz dvora kralja Nikole. Radoznali smo, da li ce mu kum Pero 'cuk' dozvoliti, da, kad bude definitivno napustio Niksic, ponese sobom dvorske stvari, kao sto su i neke ranije 'velesile' ucinile. Uostalom, to bi bilo potpuno u karakteru ovog beskaraktera, koji je dosao u Niksic go kao prst, a koji sad iz njega iznosi pune bisage i koji se toko nasuo, da cak i u Pljevljima kuce kupuje.
Kad je sekretar okruznog nacelstva, g. Radovan Tomic, za vrijeme Jaukoviceva odsustva, uspio da preko zandarmerske patrole rani i opkoli u Drobnjacima komitskog vodju Muja Basovica, Jaukovic je pohitao iz Pljevlja u Niksic i odmah naredio: da se svaka potjera za Basovicem obustavi. A to, kazu, za to sto mu je Basovic porucio, da ce mu poklati familiju, ako ga ne ostavi na miru.
U nizu podviga ovog nacelnika iz XIII vijeka je i svojevoljno stvaranje i favoriziranje kontra-komitskih ceta, koje su za narod i postene gradjane gore od pravih komita. zrtva ovih varvara bio je cak i jedan zandarm u Rudom Polju, a zrtva opet sadiste Jaukovica bio je uzet Vuksan Zmajevic, koji je na Bardanjoltu, pri opsadi Skadra, osakacen, i koga su prvo, kontra-komiti opljackali, pa onda Jaukovic izbatinao i bracu mu pohapsio.
Najzad Jaukovic se nije ni najmanje ustrucavao da o prilikama u okrugu i o svojim protivnicima salje u Biograd lazne i tendeciozne izvjestaje, da nepovoljne tuzbe adaptira ili nikako i ne zavodi i da donosi nezakonite i sailaginska rjesenja protiv casti i sigurnosti protiv svakoga ko bi mu se i sa cim zamjrio. Prisiti nekome epitet komuniste, pa ga, kao takvog, podvrgnuti policijskom gonjenju, to je njemu lakse bilo nego popiti casu serbeta za jaslama rasisima Muja, u osjenci Jokine kotule, pred ikonom Blumovom i u krugu sviju onih koji su po paragrafu 85. imali da odgovaraju.Poslije svega ovoga cuda i pokora, kome je nas nesrecni Niksic bio popristem, trebale su skoro tri godine dana, pa da nadlezni u Biogradu progledaju... I mjesto da za ova i ovakva svoja nedjela ovaj tipus iz XVIII vijeka ide pod sud, on prosto biva smijenjen! Hanralih! I ejvalah im na tom! Ali, neka sad ministar pravde pazi, da mu ova smrdibuba ne uleti u lonac...''»

OSUDA «OSLOBODILAČKOG» REŽIMA

"Glas Crnogorca" prenosi i ovo:
«''Radnicke novine'' (br. 216.) donijele su clanak o izborima, koji ovako pocinje: ''Najzad, posljednja medju posljednjima, Jugoslavija izlazi pred sud svoga naroda poslije pune dvije godine otkako se 'oslobodila' i 'ujedinila'. Za dvije godine nijesu smjeli da upitaju narod kako se osjeca u novoj drzavnoj zajednici, kako misli o radu svojih 'oslobodilackih' vlada. I kad je narod htio da progovori, kroz stegnuta usta ? koliko su mu najstroziji zakoni o stampi dopustali, koliko mu je brnjica cenzire ostavljala daha ? i to malo glasa satirano mu je zandarskom pesnicom u grlo: jer je taj glas bio osuda 'oslobodilackog' rezima. I pune dvije godine politicki trgovci burzoaskih partija, koji su se izmjenjivali na vlasti, proveli su poglavito u borbi sa narodom, koji je htio da progovori, da osude zlocinacku, pokvarenu, reakcionarnu i protivnarodnu politiku...''Republika', govoreci o ekonomskim i politickim prilikama u Crnoj Gori, medju ostalim kaze: - Neosporno u Crnoj Gori utrosena je ogromna suma novca, proporconalno vise nego u ma kojoj drugoj pokrajini.Pitajuci se: na sta taj novac ide, list dodaje: - Taj se novac trosi i nemilice baca na povjerljve svrhe. Usljed ovakvog ekonomskog 'blagostanja', masa radnog svijeta, koja je za vrijeme rata iz Amerike i drugih zemalja dosla, primorana je da ponovo napusta svoju otadzbinu i da u amerikanskim i drugim rudokopima ostavlja svoje zdravlje i zivote i otuda izdrzava svoje porodice.
Svojim naopakim nacinom rada i upravljanja stvorili su veliku provaliju izmedju naroda, njih samih i danasnjeg sistema uprave, koja se ne moze nicim premostiti.Zato narod ove pokrajine sa nestrpljenjem ceka dan izbora, kada ce se dostojno oduziti svojim laznim apostoima i pokazati im da su oni nedostojni zastupati njegove interese.»

SVE ĆE TO BITI UZALUD GRIJESI ĆE BITI KAŽNJENI

Kako prenosi "Glas Crnogorca", beogradske ''Radnicke Novine'', u broju 122, pod naslovom ''Nek se ima'', objavile su ovaj clanak: "Vlada u Beogradu pozvala je 80 'vidjenih' ljudi iz Crne Gore da pomognu u teskome poslu koji ona obavlja 'za srecu i dobro' naroda ove pokrajine. cudna je stvar koliko je nesrecan narod u Crnoj Gori! Za vrijeme rata prepolovljen, imovina mu sva unistena, jos i sada neobnovljen saobracaj, on je danas u takvom polozaju da, primoran da placa kukuruz 4 dinara, mora formalno da umire od gladi. Vlast je nad narodom surova. Sve metode unistavanja zivota primjenjuju se, cak se i kuce pale. To se cini u namjeri da se kazne pristalice bivseg kralja Nikole. No, u stvari, tu ne moze biti rijeci o pristalicama bivseg kralja. Kada je u pitanju narod, to je jedno prosto podmetanje laznih uvjerenja od strane vlasti, a stvar je, pak, prosta i drugog karaktera. Narodu koji je upropascen nije davana pomoc. Javnih radova nema, saobracaja nema, uvoza nema. I prirodna je stvar da narod trazi spasenje iz takve situacije. U ujedinjenju ocekivao je ne samo na nacionalnu nego i kulturno socijalnu dobit. I danas kruna moze jedino da blagodari tome sto su u pocetku narodom vladale takve dvije nade, inace nikakva dinastija ne bi bila te srece da poslije evropskog rata rasiri svoju vlast nad narodom u Crnoj Gori. Nesreca je za narod bila sto je on u prvim danima bio rastrojen i bez i najmanje objektivnih poznavanja svega onoga, sto se moglo predvidjeti kao siguran cilj ondasnjih i danasnjih mjerodavnih, te su ovi mogli i uspjeti da prijevarom raisre svoju vlast nad narodom i da ga izloze tako strasnoj bijedi. Danasnja drzavna vlast uzela je prema narodu stav porobljavanja. Kakvi su tamosnji organi vlasti, moze se zakljuciti iz toga sto oni svim silama rade da se narod umiri i tako 'umiren' da u masama umire. Narod je u tom pogledu bio nesrecan, i u tome pogledu sto nije imao sposobnih i idealnih ljudi, kada bi prihvatajuci sudbinu njegovu ostali dosljedni pozivu covjeka. Oni su uveliko nesposobni, slabog karaktera, u velikom broju krivci za ranije nesrece pricinjene narodu, i gotovi su da za razne burzoaske partije nasilnim mjerama stvaraju teren u narodu. A kako zivi taj narod? Ima primjera da covjek po 3 dana ide pjesice kolskim putem, da kupi 8 kila brasna za porodicu. Prevozna sredstva nedostaju, jer ih je drzava stavila na raspolozenje plemstvu mlade jugoslovenske drzave. Prije izvjesnog vremena, jednome domu, koji je za vrijeme ovog strasnog rata bio unisten, obecana je bila pomoc od 20.000 dinara. Od toga nije dato nista. Stvar se svrsila prostom prijevarom. Najnovija stvar dosta je interesantna: Vlada je pozvala 80 'vidjenih' ljudi da sa njima 'upravlja' narodom i pomogla je ove 'nesrecne' ljude sa 150.000 dinara. Kao sto se vidi, silan skok! Ovima je bila u mogucnostima dati toliku sumu novca, pa je cak bila i toliko 'dobra' da ih je izvela pred regenta i tako mu dala priliku da on izvrsi jedan 'patriotski revi'. Da je i ovo jos jedan nov udar kamenom u glavu narodu, ja ne sumnjam. Moze vlada sazivati svoje ljude iz Crne Gore, moze placati poslanike, moze jos za koje vrijeme uspijevati da zavadja pojedine krajeve u Crnoj Gori i izmedju njih razvijati ratne operacije, moze kociti cjelokupni privredni zivot, moze na kraju svih ovih teskoca, traziti od naroda da je on stranacki pomaze: sve ce to biti uzalud. Grijesi ce biti kaznjeni, glave ce se placati glavama, jer tako biva u Crnoj Gori. Iscekivati je da narod uvidi u posljednjem casu sta treba raditi. Jedna sasvim opravdana satisfakcija bila bi i ta: da se sva ona lica koja su se surovim mjerama ispoljila uklone, smijene, ako to narod potvrdi i zahtijeva, kao i za to da se vlasti krecu u isticanju svojih prava nad narodom i pojedincima, u pogledu slobode misli samo do ovih granica do kojih narod dopusti. Danasnja uprava nad narodom u Crnoj Gori dosla je uslovno; ona mora ostati u tim granicama. Vlada je obavezna pruziti pomoc narodu, dati mu mogucnost za zivot. Inace, ako to ne ucini, danasnje vlasti i danasnja drzava nijesu ispunile sve one duznosti kakvih su se primile i narod u tom slucaju pozvan je da novom drustvenom organizacijom odstrani svaki koruptivni uticaj danasnjih vlasti i drzave iz sredine svoga kulturnog i privrednog zivota".

12.
"Crna Gora se tretira kao kolonija poludivljaka"


Pod naslovom "sta dobijamo od ?ujedinjenja?", "Glas Crnogorca", iz beogradske ?Tribune" od 27. novembra 1921. godine, prenosi slijedeci citat:
«Crna Gora, uostalom, tretira se kao kolonija poludivljaka, koja je prisvojena zbog eksploatacije zemaljskih blaga, a ne zbog oslobodjavanja i kultivisanja njezinog stanovnistva.«
List, potom, nastavlja:
«Rijeci, koje su gore ispisane, javno su priznaje 'Tribune' iz Biograda, organa Nikole Pasica, ucinjeno u uvodnom clanku. Iako je ovo strasno priznanje ucinjeno ne iz osjecaja i ljubavi prema Crnoj Gori, nego u jednom bestijalnom zanosu mrznje prema S.Pribicevicu, ipak ovo nije manje znacajno.
Ovo priznanje nije izazvalo osjecajima ljubavi, ali sazaljenja prema Crnoj Gori, kao i sva slicna priznanja, koja je dosad 'Tribuna' ucinila, nego iz zelje da se odgovornost za zlocine izvrsene nad nama baci iskljucivo na S. Pribicevica (i njegovu stranku), koji je iskreni da budemo, manje odgovoran, od Pasica, od koga je kako podjednako brutalan prema nama, otvoreniji, iskreniji i manje perfidan, te stoga manje opasan.
Pored svega ovoga, to priznanje ne gubi svu svoju vaznost, kao sto smo vec rekli, bez obzira na motive, koji su ga izazvali. Ovo nam cini da se povratimo na jedno pitanje, koje smo i ranije dodirivali i u nasem listu i u nasim raznim publikacijama.
Sa strane Biograda uvijek se i stalno isticalo, da Crna Gora ekonomski ne moze opstati i da je Srbija anektira stoga, da bi joj omogucila zivot. Ovim argumentom Srbijanci su se narocito sluzili u Crnoj Gori i inostranstvu, zeleci stvoriti uvjerenje da je natureno 'jedinstvo' neophodna potreba za crnogorski narod.
Kao sto vidimo, Biograd ima u ovom pitanju dva gledista. Da vidimo koje je tacno, odnosno, sto smo dobili i sto dobijamo od 'ujedinjenja'.
Necemo govoriti sto smo dobili politicki i moralno. To je vec svakom u Crnoj Gori i inace poznato. Nas politicki uticaj sveden je ispod nule, a na oreol slave, pleten vjekovima, najvecim zrtvama i podvizima junaka i mucenika, bezocno je pljunuto od strane Biograda. Ostavimo, dakle, to, a pogledajmo ono sto je esencijalno u pitanju svakoga ujedinjenja, t.j. pregledajmo ekonomsko-kulturnu stranu toga pitanja.
'Ujedinjenje' je carobna rijec, koja je u svim vremenima i kod svih naroda opijala pojedince i pokoljenja! Zasto? Zar zbog nekoga idealizma i slicnih apstrakcija? Ne! Narodi se ujedinjuju, odnosno stvaraju zajednice iz istih razloga i sa istim uslovima zbog kojih ih stvaraju i pojedinci. Zar je bilo ikad pojedinca koji je isao u neki ortakluk, u kome je trebao sve da zrtvuje i izgubi, a nista da dobije? Ne! Takav ortakluk ne posotji ni izmedju najrodjenije brace, iz prostog razloga sto covjek po prirodnim zakonima zivi i radi prvjenstveno za sebe, pa tek onda i za druge, makar ti drugi bila njegova djeca ili braca. Ortakluci se sklapaju jedino u cilju zajednicke dobiti i koristi..."

ČIJE INTERESE TREBA OBEZBIJEDITI

"Iz istih razloga ujedinjuju se pojedinci u manje ili vece grupe ili zajednice, ostvarujuci tako opstine, oblasti i drzave, kojima je cilj prvjenstveno da obezbijede ekonomsko kulturne interese svojih clanova, pa tek onda politicke i nacionalne, koje nijesu cilj nego sredstvo za postignuce prvih. Cilj i duh pojedinca, grupa i naroda jeste da egzistiraju, da zive, odnosno da osiguraju sebi opstanak, a nikako da budu clanovi ove ili one drzave ili, pak, nacije. Ako im, pak, drzava ili nacija ne daju vise, ili bar ovoliko koliko su imali kad su bili van nje, onda je takva zajednica besmislena i neprirodna. Stoga je u svim vremenima, pa i danas ima, drzava (npr. Sjedinjenje Americke Drzave, svajcarska, Kanada itd.), koje su sastavljene cak i od raznih rasa, a kamo li narodnosti. Kao najtipicniji primjer ipak je svajcarska, ciji narodi: Nijemci, Francuzi i Italijani odlucno su protiv jedinstva sa Njemackom, odnosno Francuskom i Italijom, jer je ovo protivno njihovim ekonomsko-kulturnim interesima, za ljubav kojih oni stvaraju ? upravo stvorili su ? novu svajcarsku narodnost, unistavajuci na taj nacin njemacku, francusku i italijansku. Slican je slucaj sa austrijskom provincijom Foralbergom, koja je poseljena najcistijim Nijemcima, koji su poslije primirja odlucili plebiscitom da se odcijepe od Austrije i da se pripoje ne Njemackoj, nego svajcarskoj, sto, kao sto se zna, nije bilo ispunjeno pored sve odlucnosti i zelje Foralberga...»

ŠTA DAJE CRNA GORA
«Da vidimo, prvo, sta Crna Gora prinosi kao drzava, ako bi ostao njen danasnji drzavno-pravni polozaj, 'kraljevstvu SHS', odnosno ucinimo bilans prirodnih blaga i novcani Crne Gore.
A) AKTIVA CRNE GORE I PRIRODNA BOGATSTVA
1. sume
Crna Gora ima danas industriskog, drveta za eksploataciju od 100 ? 120 miliona kubnih metara. Otprilike 50 odsto je bukovo drvo, a ostalo finije vrste, medju kojima prvo mjesto zauzimaju jela, smrca, bor, dub i.t.d., dok se ne zavrsi cak i sa ebanovinom. Cijena izradjenog (u daskama) bukovog slovenackog drveta je danas u Italiji od 300 ? 500 lira kubni metar. Ako uzmemo da je sve ovo drvo bukovo, koje je, kao sto se zna, najjevtnije, a ako uzmemo najnizu cijenu bukovog drveta, t.j. 300 lira na kubnom metru, to bi vrijednost nasih suma, kad bi bile eksploatisane, iznosila na italijanskim pijacama danas ukupno 30 milijardi lira.
2.Rude
Pomenucemo samo nekoliko vaznijih ruda u Crnoj Gori:
Ugljen: Nalazi se na tri mjesta: Niksic, Berane, Pljevlja i izmedju Kolasina i Niksica.
Gvozdje: Nalazi se na tri mjesta: Niksic, Berane i okolina Bar, gdje se nalazi i magnezijum.
Srebro: Nalazi se izmedju Kolasina i B.Polja. U XII, XIII i XIV vijeku vadjeno je odavde srebro radi kovanja novca. Zbog invazije Turaka, eksploatacija je prekinuta i rudnici napusteni. Za vrijeme okupacije od 1916. do konca 1918. Austrijanci su kupili zguru, koja je ostala jos iz srednjeg vijeka, i pretapali je.
Petroleum: Nalazi se kod Vira (izmedju Skadarskog jezera i mora). U februaru 1914. izdana je bila koncesija drustvu holandskom 'Coare et comp'. Medjutim, ta je koncesija nevazeca, jer je drustvo trebalo poceti rad 1. jula 1914., sto nije ucinilo, bojeci se, opravdano, rata zbog zapleta diplomatskih, koji bjehu nastupili poslije ubistva austrijskog prestonasljednika. Po kvalitetu, petroleum je isti kao i rumunski. Upravo taj izvor dolazi od jedne zile, koja iz Rumunije, ispod Dunava, preko Srbije dolazi u Crnu Goru kod Vira, zatim se javlja juznije od Ulcinja, i cak do Valone, gdje su, kako se vidi, Englezi dobili pravo eksploatacije. Prema duzini ove petrolejske zile ocigledno je, da ga kod Vira ima u velikoj kolicini, koja je dovoljna za eksploataciju.

3.Vodene snage
Crna Gora obiluje ogromnim vodenim snagama, koje su vrlo podesne za eksplotaciju i prevazilazila bi potrebe saobracaja, industrije i atrikulture u zemlji, pa ma bile na vrhuncu razvica. Interesantno je priznanje lista 'Journal de Geneve', ucinjeno u uvodnom clanku od 5. jula o.g., prema kome su vodene snage Crne Gore dovoljno za sav saobracaj i industriju Jugoslavije.
Jedna koncesija za eksploataciju vodopada na Moraci izdana je u pocetku 1914. godine A.Deskovicu. Ovo bi bio najveci vjestacki vodopada u Evropi (G35 vodopada), a davao bi minimum 90.000 konjskih snaga. Prema ucinjenom projektu, voda iz rijeke Tare, koja se nalazi na jednom platou 635 m visocijem od korita rijeke Morace, imala bi se pomocu jednog tunela (duzina 7 km, sirina 3 m, visina 3 m) oboriti u rijeku Moracu, cime se dobija pad od 635 m visine. Po projektuod 1914. ovo preduzece stajalo bi 32 miliona franaka. Rat 1914. prekinuo je radnje na ovom preduzecu koje je trebalo poceti u jesen 1914.

  4. Saobracaj
Sa gledista ekonomskog, odnosno saobracajnog, Crna Gora se, isto kao i sa gledista strategijskog, nalazi u jednom zavidnom i privilegovanom polozaju. Ona je Bogom, odnosno prirodom odredjena, po svom geografskom polozaju, da bude jedini moguci, najjevtiniji i najrentabilnije izalz velikih transbalkanskih putova, koji bi vezivali Crno more sa Jadranom i Dunavom.
Bez obzira hoce li Crna Gora biti dio Srbije ili ne, velika transbalkanska zeljeznica, koja bi vezala Dunav, odnosno Rumuniju i Rusiju s Jadranom, (Prahovo ? Nis ? Mitrovica ? Pec ? Podgorica ? Bar, odnosno Kotor) mora proci i zavrsiti se u Crnoj Gori, ako uopste bude ikad izgradjena. To isto vazi i za zeljeznicu, koja bi spajala Crno sa jadranskim Morem (Burgas ? Sofija ? Skoplje ? Prizren ? Skadar ? Bar) moguce je, da ova zeljeznica ne ode dolinom, Drima preko Skadra, nego da se od Prizrena preko djakovice veze kod Peci sa prugom Dunav - Jadran). Ovo ne samo da je najkraci put, koji bi spajao Dunav, odnosno Crno more sa Jadranskim, nego to diktuju i svi tehnicki i ekonomski razlozi, koji su uostalom poznati i koje mi ovdje radi oskudice prostora necemo nagadjati.
Osim toga Bar i Kotor su jedine luke na citavoj istocnoj obali Jadranskog mora, koje mogu postati velika i moderna pristanista i kao takva donositi ogromnih prihoda drzavi.
Isti je slucaj i sa zeljeznicom, koja ima da spoji Biograd sa Jadranskim morem i za ciju je zaradu biogradska vlada pokusala posljednjih dana zakljuciti jedan unutrasnji zajam i jedan u inostranstvo. Jedan od projekata izradjenih u Biogradu tacno potvrdjuje nase tvrdjenje. Ta zeljeznica bi, naime, isla od Biograda, a zatim dolinama: Save, Drine, Pive, Zete i svrsavala se u Bar, odnosno u Kotor. Ako ostane i dalje ovakva politicka i finansiska situacija Jugoslavije (izvjesno je, da se nece popraviti, nego bivati sve gora), ne samo da se ova zeljeznica nece nikad podici, nego se nece nikad ni poceti. Osim toga, ovom projektu se protive Dalmatinci i Bosanci, narocito muslimani, koji svoje usluge za odrzanje rezima, kao i prilikom glasanja ustava, nude i naknadu za ovu zeljeznicu, koja bi imala proci preko Bosne i zavrsiti se u Spljet.
Prema ovome, biogradske price o svoj zeljeznici su, bar za sada, obicna laz, a vrlo je moguce da Biograd radi odrzanja rezima konacno stane na stranu muslimana. Na ovaj nacin Crna Gora bi bila lisena koristi ovog velikog i vaznog puta zbog izdajstva A. Radovica.»