|
Branislav Borilovic Reagovanja u svijetu povodom prisajedinjenja Crne Gore Srbiji
Strani parlamenti, strana i jugoslovenska štampa o crnogorskom pitanju 1918. godine u “Glasu Cmogorca" od 1920-22. godine.
"Junaštvo i borbe Crnogoraca za nezavisnost prevazilaze junaštvo starih Helena kod Termopila i na Maratonu" (Gledston)
Crogorska žurnalistika počinje nedjeljnim listom “Crnogorac" 1871. godine. Nakon njegovog ukidanja 1873. godine, glasilo nastavlja izlaženje pod novim imenom “Glas Crnogorca”. List je odigrao krupnu ulogu u emancipaciji crnogorskog, a može se reći i balkanskih naroda. Rado je čitan u gotovo svim crnogorskim domovima, a posebno u dijaspori. Nerijetko, bio je to jedini kontakt naših iseljenika rasutih po svijetu sa starim krajem. Nažalost, sudbina “Glasa Crnogorca” bila je usko povezana sa sudbinom države u kojoj je nastao. Nezajažljivi balkanski propagandisti uveliko su doprinijeli da samostalna država Crna Gora nestane, detronizuje se njen kralj, a samim tim i list ukine. Mnogi tekstovi i rubrike ovog uglednog glasila od kapitalnog su značaja za sve vrste naučnoistraživačkog rada. Jedan događaj iz 1918. godine sa velikim zanimanjem praćen je kod nas i u svijetu. Bio je to događaj koji je promijenio geografsku kartu tadašnje Evrope. Sa nje je brisana jedna stara država (27. u Evropi odlukama Berlinskog kongresa 1878.), koju su neki zvali Crna Gora, neki Montenegro, neki Karadag, a neki Mavrounion. Njeno stradanje vidjeli su gotovo svi relevantni faktori Evrope i Amerike. Parlamenti mnogih zemalja na svojim zasjedanjima govorili su o nepravdi koja je nanesena Crnoj Gori, dok je svjetska štampa burno reagovala. Njeno stradanje jedino nije video dio crnogorskog naroda i njegov mentor iz Beograda. Govoreći o Crnoj Gori, francuski istori čar Gaston Rupnel rekao je i ovo : “… Pored Jadranskog mora u svom surom stijenju nalazi se Crna Gora. Istorija slavi ovo gnijezdo orlova. To je Otadžbina nenadmašna, slavna kao Šparta. Njen mali narod bio je jedan od velike slovenske rase, koji nikad nije bio u lancima ropstva”. I zaista, ova prostorno mala zemlja, a velika po svom viteškom i nadasve hrabrom narodu zaslužuje ovu Rupnelovu misao. Zato zvuči krajnje paradoksalno da su interese Crne Gore bolje vidjeli i prepoznali drugi, nego mi sami. Prosto je nevjerovatno sa kolikom su količinom mržnje neki Crnogorci govorili, a i danas govore o Crnoj Gori. No, to je stara crnogorska slabost koja je, reklo bi se više nego kod i jednog drugog evropskog naroda izražena. Težnja za poništavanjem sopstvenog bića prisutna je, čini se, i danas što dodatno komplikuje odnose unutar naše države. Mnogi ondašnji uglednici govorili su o nepravdi koja je Crnoj Gori nanesena, a evropski parlamentarci pitali su se da li je moguće da neko ne ljubi svoju domovinu. Evropska štampa, takođe, na to pitanje ne nalazi odgovor! Dok su nas drugi uzdizali do nivoa mita, mi smo sami sebe ružili međusobnim suludim antagonizmima. Zbog toga, neki s pravom kažu da smo sami sebi najveći neprijatelji. To čudno mentalno stanje Crnogoraca produkuje različite stavove koji su stalna prijetnja suživotu naroda na ovim prostorima. Dok drugi kažu “živjele razlike”, mi ih doživljavamo kao poziv na juriš jednih protiv drugih. Demokratski svijet razlike njeguje i afirmiše čime definitivno stvara uslove za tolerantan suživot svojih građana. Očito da “bratski zagrljaj” Srbije i Crne Gore 1918. godine nije bio ni izbliza tako nježan. Naprotiv, rezultirao je gubljenjem suvereniteta Crne Gore, terorom, progonima, žrtvama. Na hiljade ljudi je izginulo, prognano, mnogi su ostali na zgarištima svojih domova uniženi i “obezdržavljeni”. Uzalud su kraljevi proglasi budili patriotizam Crnogoraca, uzalud su njegove riječi kao eho odjekivale crnogorskim brdima, da je Crna Gora Crnogoraca i da će crnogorsko pitanje biti pravedno riješeno. Na njegovu veliku žalost, a i mnogih drugih Crnogoraca, događaji su otišli u drugom pravcu. Sve to nije nezapaženo prošlo u evropskim parlamentima i američkom Kongresu. Američka i evropska štampa pomno je pratila nastalo stanje u Crnoj Gori, u početku sa velikim simpatijama i podrškom za pravedan pristup rješavanju crnogorskog pitanja. Međutim, svjetski moćnici su na kraju podržali rješenje koje kralja Nikolu i Crnu Goru zauvijek razdvajaju i time mu nanose najveći bol koji nije mogao preboljeti do kraja života. U ovom feljtonu prenosimo razmišljanja nekih ondašnjih uglednika, zatim rasprave koje su vođene u pojedinim stranim parlamentima, kao i pisanje strane štampe o ovoj, po Crnu Goru teškoj istorijskoj nepravdi.
NORVEŠKI PARLAMENT ZA CRNU GORU Predsjednik norveskog Parlamenta, Johak Kastberg, duboko dirnut nepravdom koja se nanosi crnogorskom narodu, odrzao je u Parlamentu slijedeci govor: "Jedan od temeljnih ideala pri zavrsetku mira i u Ligi Nacija bio je: da se brane, postuju i priznaju male nacije i da im se dade svaka zatrazena zastita. Pominjuci ovo, ja se osjecam primoran da progovorim nekoliko rijeci o jednoj maloj naciji, koja se danas nalazi u velikoj opasnosti da bude ugusena, pomocu ogromnih intriga i nepravicnosti. Nalazim za potrebno da ovo glediste iznesem u parlamentu jedne male, nezavisne i slobodne drzave, jer glas ovog Parlamenta, nas glas, mora se cuti da mi pomazemo one male drzave, koje se nalaze u opasnosti da budu pokorene. Ja govorim o onoj maloj naciji, koja je od svih najvise patila, koja je najvece zrtve podnijela od svih naroda koji su ucestvovali u Svjetskom ratu i kada se u racun uzmu njene zrtve, njene muke i patnje u borbi protivu mnogo veceg neprijatelja, mi je moramo smatrati za najhrabriju naciju od sviju ostalih. Ta nacija jeste narod nepobjedive Crne Gore. Ova mala nacija, koja ima svoju istoriju od hiljadu godina, uvijek je branila svoju nezavisnost sa ogromnim zrtvama. cim je rat buknuo i Srbija dosla u opasnost, Crna Gora je usla u rat da bi pomogla svojoj braci. I kada je Srbija bila pobijedjena i nastala broba na zivot i smrt, kada Srbijanci moradose bjegati iz svoje usvojene zemlje i pokusavahu sacuvati ostatak svoje razbijene vojske, ova mala, bratska drzava, Crna Gora, otvorila je svoje granice Srbijancima i njihovo odstupanje, omogucivsi tako, da oni mogahu opet reorganizovati svoju vojsku. No, odmah poslije toga Crna Gora je bila zauzeta od nesravnjeno veceg i silnijeg neprijatelja, tj. j. od strane Austro-Ugarske, usljed cega Kralj i Vlada Crne Gore moradose napustiti svoju zemlju. No, sada su prilike promijenjene. Ova ista srbijanska vojska, koju je Crna Gora spasla, vracajuci se svojoj kuci, usla je u Crnu Goru, u njoj se zaustavila i pomocu svojih bajoneta i lazne narodne skupstine, koja je potpuno nezakonito skovana, ucinila ogromnu povredu crnogorske drzavne samostalnosti. Zakonita Vlada Crne Gore nalazi se u izgnanstvu u Francuskoj, dok nekoliko hiljada Crnogoraca iz svojih planina vode neprekidnu borbu za nezavisnost svoje otadzbine. Ovaj izvjestaj nabavljen je iz raporta, koji je skoro publikovan u engleskim listovima i koji je za vrijeme jedne interpelacije iznesen u britanskom parlamentu. To je raport konta Salisa, ministra Velike Britanije, koji je bio poslan u Crnu Goru da se uvjeri o stanju u toj zemlji. Ako je ono istina, to se cini da je ovo u protivnosti sa svima principima kojih se ima pridrzavati Liga Nacija, tj. da Crna Gora, koja se tako hrabro borila i u borbama zrtvovala svoju samostalnost za isti cilj za koji se borahu i velike pobjednicke drzave, bude ovako tretirana. Svi parlamenti treba da se svima svojim snagama usprotive takvom aktu i ako se ovaj moj predlog usvoji, onda ce ovi protesti doci do mjerodavnih krugova i dobice svoj efekat. Ja, ipak, ne mogu vjerovati da ce Francuska, koju svi mi volimo i cijoj se slavi divimo, ucestvovati u ovome i pomoci srbijanske intrige protivu Crne Gore. Ja ne mogu vjerovati ni u to, da bi takav akt mogla odobriti i slobodna, demokratska Velika Britanija. Pretpostavljajuci da su navedeni izvjestaji istiniti, ja, kao clan norveskog narodnog predstavnistva, najenergicnije protestujem protiv izvrsenja ove nepravde!" Udova jednog viseg francuskog oficira takodje je izjavila svoje simpatije Crnoj Gori i divljenje za crnogorske zene, koje se rame uz rame bore sa svojim muzevima i bracom za pravo Crne Gore. NISKE KLEVETE IZ BEOGRADA CRNA GORA NIJE BILA TURSKI VAZAL 5.
Srbija se sluzi varvarstvom da ponizi i zakrvi Crnu Goru Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca'' "Razumljivo je da se i stampa u Italije, nasem prvom susjedu, zivo interesuje za buducnost Crne Gore i da se, u interesu konsolidovanja prilika na Balkanu, otvoreno zauzima za slobodnu Crnu Goru" - pise "Glas Crnogorca", prenoseci pisanje stranih novina, i nastavlja: NASILNA GRABLJEVINA CRNE GORE "Italija pojima znacaj Crne Gore, kao primorske drzave, njena stampa istice znacaj nase otadzbine u 'italijansko-jugoslovenskom jadranskom konfliktu?, u kome je jedan dio jugoslovenskog naroda cutke priznavao Srbiji pravo aneksije ove najstarije slobodne srpske drzave, a u kom konfliktu danas Srbija hoce da trguje i sa cisto hrvatskim gradovima, samo da bi ukajisarila nasilnu grabljevinu Crne Gore. To isticu danas i sami talijanski listovi. Ugledna rimska revija 'Politika', u svom junskom broju, iz pera At. Tamara donosi clanak o Crnoj Gori, na 16 stranica, a koji spada medju najbolje clanke koji su stranci o nama napisali". "Glas Crnogorca", dalje, prenosi: "Pod naslovom 'Kako se zivi u Crnoj Gori', a podnaslovom 'Jedna strasna lekcija za Jugoslaviju', 'Mesadjero' od 30. jula donosi ovaj clanak: 'Nazad nekoliko mjeseci jedna misija engleska, sa poluzvanicnim zadatkom, bila je u Crnoj Gori da izucava prilike u kojima se nalazi ovaj narod i da kontrolise istinitost vijesti prema kojima se tvrdilo da je ta zemlja bila opljackana i tiranizovana od strane Srbijanaca. Ovih dana biogratski 'Progres' objavio je ishod istrage pomenute misije, povodom jednog njenog raporta Lordu Kerzonu, ministru inostranih djela. U tom raportu govori se na dugo o borbama, koje Crnogorci vode protivu Srbijanaca, u odbrani svoje slobode i za svoju dinastiju i o reprekusijama kojima su Crnogorci izlozeni, od strane biogradske vlade. Osim toga, iznosi u potankostima dogadjaja, pocevsi od 29. maja, radi cijih je posljedica jugoslovenska vlada pozvala tu misiju da napusti Crnu Goru i zucno kritikuje varvarske sisteme, kojima se sluze Srbijanci da stave u ropstvo Crnogorce, koji se odupiru svakom robovanju. 'Ova relacija - produzuje 'Progres' - razdijeljena po engleskom parlamentu, ucinila je veliki utisak, osobito ovamo gdje se opisuju beznadne okolnosti, u kojima se nalazi crnogorski narod i prica kako se veci dio naroda hrani iskljucivo biljem i korijenjem tako, da visi svakog dana izmedju zivota i smrti...'' IZJAVE O UŽASNIM ZVJERSTVIMA Cetinjski list, takodje, pise: 'Koriere del Parlamento', iz Rima, redovno u svakom broju donosi veoma tople clanke za slobodnu Crnu Goru, a u dva potonja broja donio je intervju sa g. Ministrom Predsjednikom Jovanom Plamencem i otvoreno pismo advokata g. Vlada Popovica, predsjednika Komiteta Crnogorskih emigranata, upuceno italijanskim parlamentarcima. Rimska ?Tribuna' od 8. VI. 1920. objavljuje izjave g. Milisava Nikolica potpredsjednika nase Narodne Skupstine, komandira Krsta Popovica, Andrije Dragutinovica i kapetana Radojice Nikcevica o uzasnim zvjerstvima, koje je srbijanska okupaciona vojska pocinila nad stanovnistvom Crne Gore. 'L' Idea Nacionale' publikuje veoma dobar clanak u korist Crne Gore od At. Tamara, a 'Stampa Nuova' u Kanui, u svakom svom broju objavljuje clanke i biljeske o crnogorskom pitanju. Narocito se isticu clanci iz pera P. Domenicia. List 'Avenire d' Aitalia', iz Bolonje, donosi intervju sa Ministrom Predsjednikom Jovanom Plamencem, a slican intervju publikuje i bolonjski 'Le Progreso?''. FRANCUSKA ŠTAMPA O OKUPACIJI U "Glasu Crnogorca" prenijeli su i pisanje novina u Francuskoj: ''L' Entransizan' (Pariz, 30. novembra) publikovao je na vidnom mjestu clanak u odbranu Crne Gore. Prijateljske rijeci ovoga clanka izrazavaju osjecanja francuskog naroda prema nasoj otadzbini, te ih donosimo doslovno: ''Crna Gora... Ta vas rijec nekad podsjeljasena odvaznost jednog malog naroda gorstaka, zaljubljenog u postenje i slobodu. Ali rat je prijesao preko toga kao i preko mnogih drugih stvari. Reputacija crnogorske dinastije od toga je trpjela, a njen narod stradao. Pa ipak se doznao otpor jednog dijela planinaca srbijanskoj okupaciji. Samo glas toga otpora doprio nam je kao na velike daljine. Doznali smo da je taj otpor o Bozilju 1918. g. uzeo formu ustanka. Otada taj prigusivani glas nije prestajao nikako da se pojavljuje, i pokraj prisustva nekoliko Crnogoraca u beogradskom parlamentu. sta hoce Crnogorci? Traze, da im se dozvoli da se potpuno slobodno opredijele o svojoj buducnosti. Traze, da se, posto se potpuno evakuise teritorija njihova od strane vlasti i trupa srbijanskih pristupi jednom velikom narodnom konsultovanju. Traze javnu nepristrasnu anketu. Traze pravdu tj. reparaciju. Zato apeluju na nas, na Francusku. Francuska ce se tesko oglusiti prema tim zahtjevima. Hoce li ostati nijema? Ne, to je nemoguce! Ili, onda, to bi znacilo da smo odustali od onog visokog idealizma., koji nas je dovde rukovodio.'' ''L' Ekler'' (Pariz, 4. decembra) pod natpisom ''Mucenicki narod'' publikovao je simpaticni clanak o Crnoj Gori. U njemu se izlaze kako je Crna Gora iz idealnih pobuda usla u rat i stupila na stranu Srbije kada se jos nije znalo da ce naici potporu Atante. U mjestu zahvalnosti, Srbija joj se oduzila time sto je i tajno i javno protivu nje intregirala samo da bi joj ubila ugled i prigrabila je. Legalna crnogorska vlada sada se bori protivu toga i trazi da se crnogorskom narodu dade pravo da slobodno raspolaze svojom sudbinom. Sada je stanje u Crnoj Gori jos zalosnije nego u Jermenskoj i prema ovim pravednim zahtjevima ne bi trebalo ostati gluh. ''La Revi Diplomatik'' (Pariz, 30 novembra). U svojoj odluci da se bori za Crnu Goru do triumfa njenoga prava, ova ugledan revija na uglednom mjestu donosi clanak '4.000 Crnogoraca u srbijanskim hapsanama'. Prikazuje najnovije publikacije o akciji, koju zvanicna Crna Gora, Crnogorci i prijatleji Crne Gore u inostranstvu vode za pobjedu pravedne i svete stvari Crne Gore. Navodimo iz clanka nekoliko stavova koji ce najbolje prikazati plemenite osjecaje i ljubav naspram Crne Gore kojima je clanak inspirisan: 'Konferencija Mira optuzuje neprijatelja za zlocine, a u isto vrijeme dozvoljava da Srbija iste zlocine vrsi u Crnoj Gori. Zlocini naspram Crne Gore gori su, jer je ona saveznicka drzava i sto je njena borba nejednaka: bore se pola miliona njenog stanovnistva protivu Srbije koja ima pet miliona?...'' PRIJATELJ SRBIJE - NEPRIJATELJ CRNE GORE List, potom, nastavlja: ''Francuski narod i njegovo javno mnjenje, za Crnu Goru su. Ali, zasto izvjesni francuski upravljaci ne doviknu: Dosta je, prekinite sa davljenjem Crne Gore!? Ako je Francuska prijatelj Srbije, ne mora biti neprijatelj Crne Gore. cast Francuske je u pitanju... Nas je uzvik: Francuska treba da ucini da Srbija evakuira Crnu Goru i da Crna Gora bude Crnogoraca. Zahtjevi Crne Gore su pravedni. Mi smo uvjereni da Drustvo Naroda, a osobito velike sile Antante, ne mogu prijeci preko njih, inace ko bi im vise vjerovao...' Dicite se Crnogorci, jer plemeniti i civilizovani svijet i danas vidi i sa divljenjem i simpatijama prati vasu borbu i podvige protivu nebratske i izdajnicke Karadjordjevica Srbije, kao sto je nekad slabio i divio se djelima vasim i vasih predaka kad se ginulo 'za krst casni i slobodu zlatnu'. List 'Pari-Sud-Uest'' (Pariz, 28.novembra) publikuje clanak o opstoj politickoj situaciji i u njemu ustaje u odbranu Crne Gore i ostro osudjuje politiku koja pomaze beogradske nasilnike. Dinastickoj Srbiji prorice skoru katastrofu. Upozorava Francusku na opasnost kojom se izlaze, pomazuci fatalnu politiku beogradske oligarhije. 'Tan' (Pariz, 4. decembra) i agencija 'Balkan' publikovale su ovu izjavu g. Ministra soca: 'Srbija je pocinila novi zlocin protivu Crne Gore. Njene okupacione vlasti i trupe u Crnoj Gori vrsile su toboz izbore. To je jedinstveni slucaj u Medjunarodnom Pravu da jedna strana drzava, koja je okupirala silom jednu drugu drzavu, jos saveznicku, ovoj nametne svoje izbore. Vlada Crne Gore protestovala je protivu ove nove agresije Srbije protiv Crne Gore. Ovi srbijanski 'izbori' smatraju se kao nistavni i kao da ih nije bilo. Osim toga, zna se da je crnogorski narod izlozen najgorim zvjerstvima srbijanskih vlasti. Da napomenemo samo da 4.000 Crnogoraca gine vec dvije godine u srbijanskim hapsanama. Crnogorci u grupama napustaju zemlju da se spasu terora. Drugi u planinama produzuju borbu protiv srbijanskih trupa. Hiljade Crnogoraca u egzilu cekaju dan da oslobode svoju otadzbinu. Vlada Crne Gore predala je Drustvu Naroda 'Dokumenta o srbijanskim zvjerstvima u Crnoj Gori' i trazila je medjunarodnu anketu. Vlada je, napokon, zahtijevala da srbijanske trupe evakuiraju Crnu Goru, da njen narod, u svojoj suverenoj drzavi, moze raspolagati sobom, u potpunoj slobodi i nezavisnosti. Samo tada moci se manifestovali volja crnogorskog naroda, koji se dici svojim imenom i hiljadugodisnjom nezavisnoscu svoje viteske domovine'.'' HOĆE DA OPRAVDAJU SVOJU SULUDU POLITIKU "Glas Crnogorca" prenosio je i mnoge tekstove iz beogradskih novina, pa tako ukazuje i da list ''Republika'', u broju 66, izmedju ostalog, navodi: ''U Beogradu se staraju da sto vise ponize i upropaste ono malo sirotinje crnogorske. Prosla godina bila je izuzetno rdjava. Usjevi su podbacili ispod polovine. Ni manje, ni vise, nego polovine. Radova nije bilo, a na njih niko i ne misli; zarade apsolutno nikakve nema, te se zivi na kredit, ili se prodaju, ili zalazu posljednji ostatci imovine. Gas se placa po 20 fr. litar, secer 80-120 fr. Kad bi neko mogao da prodje Crnu Goru i vidi kako je odjevena ta namucena sirotinja, morao bi reci da smo ispod stepena civilizovanih naroda. Svakog humanog covjeka mora srce zaboljeti kad vidi u kakvim je ritama narod odjeven i na kakvoj prostirci odmara promrzlo i omrsavjelo tijelo... Od njih se trazi da budu bijednici, da skapavaju od glad, a da budu mirni, da sa filosofskom rezignacijom cekaju smrt od gladi i da budu lojalni. Od njih se trazi da postuju drzavu, da je vole i brane, a da oni, koji govore u ime njeno, trguju njihovim kostima, da se izmetnu u dahije i siledzije... Ali, zlo dobro ne donosi! Onakav sistem rada shvata se u Crnoj Gori tako, da je izvjesnim faktorima u Beogradu stalo da sto vise zakrve Crnu Goru, da je ponize, vazda da bi opravdali svoju suludu politiku i da bi mogli cariti u ovoj velikoj nesreci. Ali se varaju! Ta gruda ce se braniti od svih dusmana, od svih ponizenja, u uvjerenju, da ce doci dan, kad ce i narod dobiti rijec i precistiti i stare i nove racune... SVUDA GLAĐU NAMUĆENA LICA Kako prenosi «Glas Crnogorca»"Beogradska 'Republika' u 108. broju donosi dopis sa Cetinja, u kome se, pored ostalog, veli: 'Ko zna kakva je izgledala nasa pokrajina za vrijeme ove tri godine, kad 'bjese goru tama pritisnula', taj moze danas, putujuci kroz Crnu Goru, veoma lijepo obnoviti svoje uspomene. Ista, gladju namucena lica, iste rite od hiljadu krpa i zakrpa, bose, crne noge mozete vidjeti na svakom koraku pored puta, a koliko se tek moze vidjeti, kad se zadje dublje u narod? Ima samo jedna razlika: za vrijeme austrijske okupacije mogli ste, duz crnogorskih cesta, vidjeti povorke ljudskih prilika, koje su, pomirene sa sudbinom i smrcu, tukli studenim kamenom na jos studeniju koru hl****. Danas ni toga nema. Ostavljeno je narodu da zivi od golih rijeci: oslobodjenje i ujedinjenje. Ono zivotnih namirnica sto se prodaje narod ne moze da kupi, jer nema gdje da zaradi. Kad se covjek sjeti da su ovi jadnici rasirili izmucene ruke u oktobru 1918. misleci da ce vec jedanput zagrliti srecu i slobodu... Kad narod jos vidi nad sobom isto one koje je gledao tokom tri godine austrijskog ropstva, u istoj ulozi, onda se njegova ruka steze, a sa srca se podize kletva. Pod takvim uslovima razumljivi su neredi i bune, pa i da nema drugih uslova, a kamo li kad ih ima dosta". 6. Hoce da ugase gnijezdo hiljadugodisnje slobode "Italijanska stampa, vjerna prijateljstvu i plemenitom raspolozennju italijanskog naroda naspram nase zemlje, bez razlike misljenja i stranaka, redovno donosi vijesti o Crnoj Gori i stoji na braniku njene pravedne stvari" - pise "Glas Crnogorca" i nastavlja: VAPAJ MALOG POTIŠTENOG NARODA "'Civitta Catolica', ugledna revija (72. g. izlazenja), koja izlazi u Rimu, u svesci od 6. avgusta, 1921. posvetila je Crnoj Gori dirljiv i znacajan clanak. Naslov je clanka 'Vapaj bola malog potistenog naroda'. U njemu se opsirno i znalacki izlaze pitanje Crne Gore i poziva hriscanski svijet u pomoc protivu nasilnika, koji bi htjeli da ugase gnijezdo hiljadugodisnje slobode i nezavisnosti njene. Ovaj lijepi clanak u cjelini je prenio list 'Osservatore Romano', zvanicni organ Sv. Stolice. ?L' Italie? (Rim, 15-16. oktobra) publikovala je nekoliko clanaka francuskog publiciste Silvena zerardna i misljenje francuskog profesora zorza Bondela, u kojima zastupaju pravo Crne Gore i izrazavaju misljenje, da francuska diplomatija mora promijeniti drzanje naspram Crne Gore, kako radi postovanja prava Crne Gore, tako i radi odrzanja prijateljstva sa Italijom. NEĆE DA OSUDE NASILJE I NEPRAVDU Listovi 'Roma', koji izlazi u Napulju i 'La Voce Republiquana', koji izlazi Rimu, publikovali su intervjue g. Evdjenija Kneza, koje je dao pri povratku iz zeneve, gdje je bio kod Drustva Naroda i Lige za odbranu prava naroda, da brani stvar Crne Gore. G. Kneza se, tom prilikom, izrazio da sadasnje stanje i teskoce pripsiuje 'zakulisnim radnjama neprijatelja Crne Gore i pokvarenosti izvjesnih stranih diplomata'. On, tako, otvoreno optuzuje direktora politicke sekcije u generalnom sekretarijatu Drustva Naroda, da je Francuz Mantu, kao prevodilac u Vrhovnom Savjetu Konferencije Mira izmedju Vilsona, Lojd Dzordza i Klemansoa, koji su govorili engleski i predsjednika Orlanda, koji nije znao engleski, bio otjeran zbog netacnosti prijevoda iz komisije za ratne odstete. Optuzuje ga, da je on bio taj koji je kvario da crnogorsko pitanje jos ne izadje na vijecanje kod Skupa Drustva Naroda. G. Kneza to navodi kao primjer kakvim se sredstvima sluze neprijatelji Crne Gore, da se na jednom medjunarodnom skupu ne otkrije i ne osudi nasilje i nepravda ucinjenja Crnogorcima. Ali, on izrazava vjerovanje, da ce se teskoce prebroditi i da ce Crna Gora izdrzljivoscu borbi doci do svoga prava. 'Erosa' (Rim, 27. X.1921.) donijela je na uvodno mjesto intervjua ministra spoljnih poslova g. dr P. soca o pitanju Crne Gore. Taj intervju publikovali su u izvodu i u cjelini visi broj agencija i listova. 'Gazzeta di Venezia' od 3. decembra donosi iz Bara opsiran dopis g. Tralje, u kome se iznose teske prilike, koje vladaju u Crnoj Gori, gdje, veli, ne postoje drugi zakoni do nasilje. Sa narodom se postupa bezdusno i bez ikakvog obzira, te je izlozen svakojakim nasiljima, zbog cega je prinudjen da se odmece u goru i da se tako brani. Narod nikako nece da prizna okupacione vlasit i sav pritisak uzaludan je. Dopisnik opsirno govori o ustanickom pokretu, koji bez prekida taje od pocetka okupacije i zavrsava cudjenjem sto Evropa dozvolja tu tiraniju. OKUPACIJA OD NEZAHVALNE SRBIJE 'Corriera di Sicilia' (Katanija, 15. januara) publikovao je studiju o crnogorskom pitanju Eduarda cimbala, profesora medjunarodnog prava na univerzitetu. U njoj je naucnicki prikazano pitanje Crne Gore, ciji se zahtjevi moraju zadovoljiti, ako Drustvo Naroda hoce da postuje medjunarodna prava. Studija se zavrsuje ovim rijecima: 'Necemo nikad i nijednog casa napustiti Crna Goru dokle god ne bude pobijedilo njeno sveto i nepovrjedivo pravo, da se oslobodi od varvarstva i okupacije nezahvalne Srbije, te da slobodno sobom raspolaze. Nasa akcija u odbranu potrazivanja i zastite nezavisnosti Crne Gore duznost je prava i humanitarnosti i medjunarodne solidarnosti. Od te nase akcije zavisi nase pravo, nasi interesi, nasa cast i nase dostojanstvo'. 'Eki e Komenti', (Rim, 5. juna) donosi clanak generala R. Bencivenga, koji se zavrsuje ovako: 'sto se tice crnogorskog pitanja, mi mislimo da Italija ne moze da se ne interesuje, niti mislimo da je potrebno da to pitanje bude podignuto od strane Italije, posto ono vec postoji pred javnim, narocito evropskim mnjenjem. I, u stvari, kad to pitanje, kako mi mislimo, bude izneseno, Italija nece moci da negira svoju proslost, tolerirajuci zrtvovanje malog, gordog crnogorskog naroda. Sasvim na drugi nacin od Srbije, Italija je isla u konstituisanju njenog jedinstva. Ona je oslobodila razne oblasti, da ih postavi u mogucnost da zaraze slobodno, plebiscitom svoju volju. Ali, tako nije uradila stara Srbija, protivu cije hegemonije i manije centralizacije ne samo da ustaje mala Crna Gora, nego i Hrvatska, ili, bolje reci, sve slovenske zemlje koje su pripadale dvojnoj monarhiji; oblasti, koja su se, kao sto je poznato, proglasile slobodnim i nezavisnim jos od oktobra 1918. te suverenom i nezavisnom drzavom u pogledu prema Srbiji. Ali, ne samo iz istorijskih i moralnih razloga, Italija ne moze da se ne interesuje o crnogorskom pitanju, nego narocito zbog razloga strategijskih, u koliko mala Crna Gora komanduje Lovcenom i cuvenom Bokom Kotorskom, u cijem sirokom vodenom ogledalu, okruzenim visokim planinama, moze naci skloniste najveca svjetska flota, zasticena od svakog prepada s mora i vazduha. I preko Crne Gore Srbija izucava svoj zeljeznicki izlaz od Biograda do Kotora; veza kojom bi Boka Kotorska zadobila, kao baza pomorske i vazdusne flote, jedan ogroman znacaj...'" A KRVARILI SU DA OSLOBODE SRBIJU "Glas Crnogorca" nastavlja: "Socijalisticki list 'Avanti' od 11. jula donosi ovaj clanak o crnogorskom pitanju: ?U crnogorskom pitanju, odrzanom zivom, trajnom i neugusljivom pobunom jednog dijela crnogorskog naroda protivu srbijanske okupacije, italijanska socijalisticka stranka imala je do sada, kao sto je razumljivo, drzanje mnogo rezervisano. S jedne strane nase postovanje za pravo samoopredjeljenja malih naroda podjeljuje nase simpatije jednom narodu, koji oruzjem u ruci dokazuje da hoce da sacuva svoju autonomiju; s druge strane zadrzava nas da se opredijelimo na stranu ustanka Crne Gore bojazan, da ne upadnemo u klopku... Poznato je da se u evropskim casopisima pristalice i protivnici pripajanja Crne Gore Jugoslavije od nazad dvije godine ocajno bore za sopstvene teze. Svi dokazi: istorijski, geografski i etnicki, koji mogu opravdati drzavno ujedinjenje ovih drzava, bili su izneseni od strane vjestih srbijanskih polemicara, a podrzanim onim sredstvima, kakva moze staviti na raspolozenje jedna drzava zainteresovana za propagandu jedne ideje. Ma nijesu zaostajali ni pisci, ni govornici crnogorski, koji su u stampi i na skupovima u Londonu i Parizu proklamovali nepokolebljivu volju crnogorskog naroda da odrzi hiljadugodisnju nezavisnost. U ime jedne grupe Crnogoraca bili su nam izlozeni razlozi, ovih koji sada prolivaju svoju krv po crnogorskim planinama, prijececi stopu po stopu crnogorskog zemljista srbijanskim osvajacima. Sedam vjekova istorije svjedoce neiscezljivu ljubav one rase za slobodu i netrpeljivost svakoga jarma, pa bio on i bratski. Ova je prolila svoju krv jedan vijek nazad, da oslobodi Srbiju od turskog ropstva. Borbu koju vodi Srbija za osvojenje Crne Gore je u sustini kapitalisticka: ekonomski Srbija nije nista drugo do jedna francuska kolonija. Sa svoje, pak, strane Srbija subvencionira obilato parisku stampu i diplomatske agente francuske, i to tumaci simpatiju koju Ke d'Orsej ima za jugoslovenski imperijalizam. Militarizam vlada nad svim u Srbiji Karadjordjevica, i ovo je jedan od razloga, koji cini srbijansko gospodarstvo omrznuto Crnogorcima, narodu mirnih pastira. Nije tacno vreme dokazima nasih izvjestaca da se Crnogorci bore da uspostave palu dinastiju. Oni zele samo, da uspostave jednu demokratsku republiku, gdje ce vlast biti vrsena od strane onog poljoprivrednog staleza, koju sacinjava gotovo cijelo stanovnistvo. Nama nedostaju mnogi elementi da stvorimo jedan tacan sud po ovome pitanju, ali bar ima jedna tacka prema kojoj ne mozemo, a da ne nadjemo potpuno osnovane zahtjeve Crnogoraca, a to je ona koja se sastoji u tome, sto hoce za Crnu Goru pravo da odluci o svojoj sudbini jednim plebiscitom, slobodno izvedenim. Slobodno, t.j. posto srbijanske okupacione trupe budu napustile zemlju. Jer, sloboda jednog naroda ne moze se iskreno manifestovati u hladu bajoneta'." NARODNE DERIKOŽE OSLOBOĐENE "Ovaj clanak prestampao je i list 'Popolo Romano' i ovaka ga propratio: 'Jugoslovenska vlada dala je amnestiju svima optuzenim i presudjenim za zloupotrebe na drzavnu stetu, t.j. narodnim derikozama za vrijeme rata. Takva je moralnost te vlade, docim u Italiji sve su derikoze prezrene. 'Avanti' bi u toliko ucinio jedno djelo uprav covjecansko kad bi podrzavo crnogorsko pitanje, cija su sloboda i nezavisnost zvjerski poremeceni. 'Avanti' i njegova stranka sjetili bi se tada da Italiju bas nista ne interesuje oblik vlade u Crnoj Gori, nego jedino da ta nesretna zemlja moze opet dobiti slobodu i nezavisnost. Ako Italija nije mogla do danas podrzavati sasvim energicno crnogorsko pitanje, uzrok je tome bas 'Avanti' koji nesvjesnoscu kori italijansku vladu da se ona ne zauzima za Crnu Goru, kad maksimalizam, rob jugoslavizma, veze ruke toj vladi." List prenosi i da "rimski 'Il Tempo', od 12. aprila, iznosi da je Rusija rijesena da razrusi Malu Atantu, koja je protivu nje uperena. Vec je izjavila, da ne priznaje aneksiju Besarabije od strane Rumunije. Ova se pravdala, da su je priznale tri sile Male Atante, medju koje je i Srbija. List primjecuje, da je Rusija izabrala i pitanje Crne Gore, smatrajuci ga kao slabu tacku Male Atante sa koje se polazi da se srusi Mala Atanta. 'Tribuna', sluzbeni list, (Rim, 13. aprila) publikuje: 'U danasnjoj sjednici komisije stavio je u ime ruske delegaije cicerni takve zahtjeve, da su ovi produzenje veliko-ruskog programa, cak panslavenski, kao da ga je inspirirao Sazonov. Doista, u nedjelju 10. o.m. predstavili su se prvi put na konferenciji, drzeci u saci onaj isti skiptar zastitnika Crne Gore, koja je bila tako draga ruskoj carevini.' 'Il Peizmeri di San Remo' (18. juna) publikovao je simpatican clanak o ulozi crnogorske delegacije na Konferenciji u djenovi. P. Bernaskoni i dj. Zaneli izdali su knjigu pod naslovom 'Konferencija u djenovi'. U njoj je publikovana i nota crnogorske delegacije predana Konferenciji." BOX 1: (896) JEDNA OD NAJSRAMNIJIH STRANICA ISTORIJE "Pod naslovom 'Evropa bez mira' izasla je knjiga g. Franceska Nitija, biv. predsjednika italijanske vlade, koja je u cijelom svijetu primljena kao djelo od najveceg politickog interesa, s obziorom na sadasnje prilike u Evropi i na teskoce mira. Pisac ostro napada nepravde ucinjene pojedinim drzavama i pokazuje puteve kako bi se to moralo ispraviti, ako Evropa hoce da dodje do mira. U tome svom znamenitom djelu veliki politicar italijanski i covjek svjetskog glasa, G. Niti, nije zaboravio ni Crnu Goru, vec u svim prilikama, gdje ukazuje na ucinjene nepravde i gazenje medjunarodnih ugovora i obaveza od stane Saveznika, vazda navodi kao primjer ovo sto se dogodilo sa Crnom Gorom. On trazi ispravku toga. Napadajuci Saveznike kao novu, nekad propalu, Svetu Aleansu i dovikuje da je ?nasilje Srbije nad Crnom Gorom jedna od najsramnijih stranica istorije svjetskog rata i uredjenje mira?." BOX 2: (920) TOBOŽNJI IZBORI - LAŽI I VARANJE NARODA "Revija ?L' Italie', koja izlazi u Rimu, u broju od 7. oktobra 1921. donijela je nov clanak Silvena zarardna, francuskog publiciste, u kome pokusava braniti drzanje Francuske naspram Crne Gore, da je, navodno, bila zavedna srbijanskom propagandom. Pisac tvrdi, da su neprijateljske demonstracije, koje su bile u Milanu i Veneciji protivu francuske misije, donekle uzrok u drzanju izvjesnih francuskih diplomata naspram Crne Gore. U clanku se dalje navodi, da je ?okupacija Crne Gore jedno ordinarno nasilje?, a toboznji izbori samo lazi i varanje naroda, kao i sva kampanja vodjena u inostranstvu protivu Crne Gore, a koju je vodila zvanicna Srbija. Pisac trazi da se pitanje Crne Gore povoljno rijesi, u njenu korist, i da Francuska tome izadje u susret, jer smatra to za 'izvrsnu priliku da Francuska pokaze naspram Italije svoje povjerenje'. To je, zavrsava pisac, 'dug Francuske i naspram saveznicke Crne Gore i Italije?." LEGENDA: 20-02 - FRANCUSKA MU JE LIJEPO "ODUŽILA DUG": Kralj Nikola Prvi 7. Zasto su saveznici bezdusno zrtvovali Crnu Goru Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca'' "Glas Crnogorca", u broju 89, javlja da "rimski list ?Popolo Romano?, od 17. avgusta, donosi ovo saopstenje: ?Prije mjesec dana listovi su objavili kako je beogradska Vlada odobrila Ministarstvu finansija kredit od 11 miliona za isplatu neizdanih plata drzavnim cinovnicima u Crnoj Gori. Na osnovu ovoga Ministarstvo finansija izdalo je nalog glavnom drzavnom racunovodstvu za Crnu Goru, koje je sa sjedistem u Podgorici, da pribavi potrebne podatke. Odjednom sada citamo u jugoslovenskim listovima da je Ministarstvo finansija u Beogradu izdalo drugo naredjenje, po kome se objavljuje da se likvidacija izostalih plata crnogorskim cinovnicima ne moze izvrstiti, sve dok se uopste ne rijesi pitanje o crnogorskim cinovnicima. Svako, ko ne poznaje izblize tendenciju srbijanske politike prema Crnoj Gori, ne bi ovo zapazio i ono bi proslo bez komentara. Ali, mi, koji jos od novembra 1918. g., od okupacije Crne Gore od strane Srbije, pratimo tesku situaciju ove nesrecne drzave i imprijalisticke namjere Srbije, u ovoj izjavi vidimo otvorenu namjeru srbijanske vlade da otrgne crnogorskim cinovnicima sve ono sto bi im moglo pruziti snagu za otpor protivu nasilnog sjedinjenja sa Srbijom i zastrasuju se gladju. Osoba, dobro informirana, koja je sada dosla iz Podgorice (preko Skadra) tvrdi, da je cinovnicko pitanje odavno uredjeno i da su Srbijanci vec toliko puta obecavali isplatu neizdanih plata, ali ovo obecanje nijesu jos ostvarili, niti ce ga ostvariti, jer beogradska vlada vidi dobro da je dosad bez ikakve koristi potrosila 14 miliona za propagandu u Crnoj Gori, gdje nije nikad nasla niti ce naci plodni teren za svoju imperijalisticku tendenciju. sta vise, uvjerila se da Crnogorci tim istim zlatom koje Srbija trosi tamo, nabavljaju oruzje i municiju, koje upotrebljavaju protivu svojih ugnjetaca." STRAH OD GROZNOG TERORA Cetinjski list, takodje, prenosi da rimski Popolo Romano" ? u broju 149, donosi ovaj clanak: "Iz Crne Gore ne prestaju da stizu strahovite vijesti o stanju i prilikama koje vladaju u toj nesrecnoj zemlji, koju su Saveznici tako bezdusno zrtvovali imperijastickim prohtjevima Srbije. Te vijesti donose putnici i mnogobrojne i ceste izbjeglice iz te zemlje, koje se izlazu najvecim opasnostima i strahovitim tegobama, samo da spasu gole zivote od groznog terora koji je zaveden u Crnoj Gori. Prema tim vijestima, sukobi srbijanske regularne vojske i najamnika, t.zv. komita sa nebunjenim Crnogorcima neprekidno traju. Od strane okupatorske Srbije sve se cini da se Crna Gora ili raseli, ili istri****, ili da se podcini sasvim imperijalizmu srbijanskom. Nad crnogorskim narodom vrsi se najveci pritisak i ne preza se ni od najgroznijih zlocina. Oni koji dolaze iz Crne Gore nemaju dovoljno rijeci da opisu sva nedjela koja se vrse nad narodom u Crnoj Gori, kao i da nabroje sva pocinjena zvjerstva okupatorskih vlasti i njihovih agenata, razasutih po cijeloj Crnoj Gori. Svi oni, koji ne priznaju okupatorske vlasti i koji su ostali vjerni svojim vjekovnim tradicijama, stavljeni su izvan zakona i sa njima se cini sto god se hoce. Ista sudbina postigla je i porodice sviju onih koji su se ili odmentuli po sumama, ili su u inostranstvu. Od tih zavjerstava nijesu postedjeni ni starci, zene i djeca. Njihove kuce popaljene su, imanja im unistena i porodice su izbacene na ulicu, ili internirane. Ostale bez ikakvih sredstava, pa su upucene ili na milostinju, ili da skapavaju od gladi. Svi ugledniji ljudi u Crnoj Gori, koji nijesu uz okupatorske vlasti, a njihov broj je pretezniji, ili su zatvoreni, ili su internirani u daleke krajeve, izvan Crne Gore. Na njih se strogo pazi i sa njima se vrlo ostro postupa. U svoj Crnoj Gori vlada velika bijeda. Oskudijeva se u svacemu. Hrane nedostaje, a isto tako i druge namirnice i zivotne potrebstine. Na hiljade djece, zena i staraca nalaze se u najbjednijem stanju i bez ikakve pomoci. Uzalud se vapije za pomoc, ali nje ni od kuda nema. Okupatorske vlasti slabo se brinu za crnogorski narod i ostavljaju ga da propada, a pomoc sa strane ne dozvoljava se... Ono sto pretekne okupatorskom nozu i ognju, to ce biti osudjeno na smrt od gladi i bijede. To priznaje cak i beogradska stampa. Oskudica u zivotnim namirnicama i ravnodusnost okupatorskih vlasti prema bijedi crnogorskog stanovnistva prouzrokovala je basnoslovnu skupocu tako, da cak ni imucniji dio stanovnistva nije u stanju da se snadbije i ishrani. Takvo ocajno stanje vodi, ocigledno, propasti i istrijebljenju crnogorskog naroda i upropascenju Crne Gore kao drzave. Ako se tome zlu sto prije ne ucini kraj, Crna Gora ce za vrlo kratko vrijeme biti pretvorene u pustos i groblje! Potreba jedne medjunarodne komisije za Crnu Goru ocigledna je. Ako je bilo razloga da se Crna Gora unisti kao zasebna i nezavisna drzava, sto je nepoznato i neobjasnjivo, svakako se ne moze dozvoliti da se i narod u njoj unisti i iskorijeni. Jedna medjunarodna komisija, odredjena da ispita ocajne prilike u Crnoj Gori, tome bi svemu ucinila kraj, priticanjem u pomoc bijednom narodu, kome je potrebita hitna i neodlozna pomoc. Bez te pomoci on je, prakticno, osudjen na ociglednu smrt." U nastavku, cetinjski list pise: "Ugledni casopis 'Nova Antologija', u svesci od 1. avgusta, donio je vrlo lijep i informativan clanak 'Crna Gora za vrijeme rata', od dobrog poznavalaca Balkana g. prof. A. Baldacija, koji je isto tako ovih dana po raznim italijanskim listovima napisao niz afirmativnih clanaka o Crnoj Gori, od kojih se osobito istice clanak, koji je publikovao u casopisu 'Italia sud Mare' u svesci za avgust. I casopis 'Tugo', u svesci za avgust, takodje je donio interesantan clanak o stradanjima naroda u Crnoj Gori. 'Stampa-nuova' iz Kapue, u br. od 22. avgusta, donijela je clanak 'Za nezavisnost Crne Gore' od kapetana Rambaldija Domenicija, a u broju od 26. avgusta clanak 'Za Crnu Goru ? zalosna i niska trgovina' od adv. M. D'Erika"... "GRIJESI ĆE BITI KAŽNJENI..." PODGORIČKA SKUPŠTINA - FALSIFIKOVANJE NARODNE VOLJE 9.
Francuska je do tada bila iskreni prijatelj Crne Gore ''La Tribune Orientale'' (Pariz, 16.VIII 1921) publikovala je uvodni clanak, u kome upozorava Srbiju da je za njenu odbranu zapoceo svjetski rat, pa joj upucuje prijekor za ono sto ona sada cini prema Crnoj Gori, a od cega su Saveznici imali da brane Srbiju od neprijatelja. Napada rezim biogradski i smatra ga kao gori od zloglasnog rezima Abdul Hamida, osudjuje drzanje zvanicne Srbije i zavrsava vjerom u pobjedu pravedne stvari Crne Gore. ''PRAVEDNA STVAR MORA POBIJEDITI? (?) ''La Revue Diplomatique'' u broju od 31.VIII.1921. na uglednom mjestu donosi clanak ''Borba Crne Gore za svoju samostalnost''. Istice borbu naroda, njegovu volju i sadasnju diplomatsku situaciju; poziva se na svecane garancije Francuske, Engleske i Italije, kao i pravo crnogorskog naroda i zavrsava ovako: ''Svaka pravedna stvar mora pobijediti. Moramo i ovom prilikom da priznamo da je trijumf crnogorske stvari vrlo blizu. Da je Srbija bila malo pronicljivija, ona bi sama od svoje strane odavno vec evakuisala Crnu Goru, bez krvoprolica izmedju srbijanskih trupa i crnogorskog naroda, borbe koja ne prestaje otkako je prije tri godine otpocela, i da ne ceka da bude medjunarodnim sudom prisiljena da isprazni teritoriju crnogorsku, u koju je usla bez prava i mandata, protivno svima obecanjima Velikih Sila.'' ''La Droit des Peuples'', organ medjunarodne lige za odbranu prava naroda, u broju od marta, ponovo je uzeo u odbranu Crnu Goru. Tako u uvodnom clanku naucnik Rene Klapared pise o crnogorskom pitanju i izrazava misljenje da je sa njome ?tako grubo postupljeno samo zato sto je mala?. ''L' Am Goloaz'' (Pariz, br. 62) publikovao je clanak dr zorza Dezbona, u kome on napada francuskog diplomatu Filipa Bertloa zbog podrzavanja zvanicne Srbije, cijom je krivicom ponovo zapleteno balkansko pitanje i ugrozen mir drzava na Balkanu. ''Tribin Parlamenter'' publikovala je 7. juna clanak senatora Kornea, clana komisije za spoljne poslove u Senatu, koji zigose srbijansko varvarstvo, izdajnicku, nelojalnu politiku i predstavlja je kao opasnu za Balkan i za opsti svjetski mir. Neki ostarjeli francuski profesor pokusao je da brani Srbiju od te osude, ali odmah iza toga list ''Union Latin'' utvrdio je da taj profesor, g. Oman, vec ima poziv beogradske vlade za propagandu u korist Karadjordjeviceve Srbije i za plasiranje zajma. Znamo vec kako su rentabilne te uloge... clanak senatora Kornea vazan je i kao pojava, jer pokazuje da cestiti elementi izdizu iznad svega dobro naroda. G. Korne predstavlja u ovom misljenje naroda i struju u Francuskoj, koja se stara ne za plasiranje kapitala i dobivanje koncesija vec o tome da se bori za mir i sloga na Balkanu i u Evropi. FRANCUSKA TO NE SMIJE DOZVOLITI ''Revi Diplomatik'' u br. od 31. maja i ''Revi Internasional'' u svesci od juna t.g. donijeli su simpaticne clanke u korist Crne Gore. Citirajuci izjavu: g. dr soca, koja je izasla u ''Tanu'', od 19. maja t.g., list zavrsava: ''U proslosti je Francuska, pored Rusije, bila uvjek iskreni prijatelj Crne Gore. Treba se nadati da moderna i republikanska Francuska, vjerna svojim obavezama i tradicijama, nece ni po koju cijenu dozvolitim da se ma kakav atak izvrsi na neprikosnovena prava Crne Gore. Ako prelistamo istoriju, vidjece se, da se, ne samo istorija sviju zemalja, nego takodje i najpametniji ljudi Evrope posvetili Crnoj Gori najslavnije stranice. Veliki Gledston je rekao: 'Nezavisnost Crne Gore i njeni herojski podvizi prevazilaze one koje su pocinili heroji Termopila i Maratona?. Sinovi Crne Gore, kao i njihovi zvanicni predstavnici prijesli su zemlje i more i dodjose u Francusku da tu nadju, u danima izgnanstva, svoju drugu otadzbinu. Francuska to ne smije ignorisati. To je njen dug casti! Ona sacinjava najdragocjeniji kamen njene velicine i njenog prestiza u svijetu. Francuska je u cijelom svijetu poznata kao pokroviteljica malih drzava. Ona ne smije nikad napustiti svoj sveti ideal, koji ju je nacinio velikom i koji je mogao oko nje okupiti u ratu toliko malih naroda. Njen slavni drzavni poglavar Poenkare, zar licno ne pisase 24. novembra 1918. da ''Francuska nije zaboravila junastvo kojim je Crna Gora ustala. Ona zna patnje naroda crnogorskog... Crna Gora ceka s uvjerenjem svoju restauraciju u svoju slavu. Nasa zemlja nece zaboraviti one koji su bili partizani pobjede. Jedan pogled na proslost ce uvjeriti da samo pod tim uslovom moze biti lijepa i trajna ta pobjeda?. KRALJ ODBIO SRPSKU APANAŽU Ovdje saopstavamo i komunike Kraljevske Vlade, koji su donijeli u cjelini pariske agencije Radio, Pres Asosije i Azane de Balkan, a koji je, bio bilo u cjelini bilo u izvodu, publikovan u raznim francuskim listovima: ''Pitanje Crne Gore je jedno internacionalno pitanje, koje jos nije rijeseno. Ono mora biti tretirano od strane Konferencije Mira. Garancije Velikih Sila su izricne, isto kao i deklaracije da pitanje Crne Gore mora biti tretirano od strane svih Velikih Sila na Konferenciji Mira. sto se tice novosti koje se rasprostiru iz Beograda da je srbijanska vlada odlucila da ponudi kralju Crne Gore godisnju apanazu od 300.000 franaka da se odrece svojih prava na krunu Crne Gore, one su primljene sa gnusanjem u crnogorskim krugovima. Slicne su ponude, uostalom, bile cinjenje kralju Nikoli u jesen 1918. i u avgustu 1919. On je izjavio, odmah u to doba, da se ne tice njegove licnosti; posto su cast i pravo crnogorskog naroda jedino u pitanju, oni ne mogu biti predmet nikakvog trgovanja. Kruna Crne Gore je iskljucivo svojina crnogorskog naroda; kralj je samo njen nosilac. Zbog toga je crnogorska vlada ovlascena, i u ime Nj. V.Kralja da izjavi da ce svaka eventualna ponuda u tom smislu biti odbijena sa najvecim gnusanje. I od prije crnogorski upravljaci nijesu nikad cinili, niti ce ikad ciniti, trgovinu sa crnogorskim pravima. Crnogorci nastavljaju borbu i nece poloziti oruzje, sve dok Srbija ne evakuise Crnu Goru?. ATENTAT PROTIV NEZAVISNOSTI List ''Pari-Sid-Uest'' u dva posljednja broja, januar 1921. u rubrici spoljne politike, donio je dva energicna clanka u odbranu Crne Gore. Ostro osudjuje nasilja Srbije, za koju kaze da nema u Francuskoj potpore, do u izvjesnim cinovnicima, a koji su za to potplaceni. Poziva Francusku da postuje zadanu rijec. clanak se zavrsava sa vjerom u pobjedu 'svetih i nepokolebivih prava Crne Gore', da ce 'neumitna privda donijeti triumf Crne Gore, a kaznu njenim neprijateljima'. ''Rekler'' ugledni pariski list u svom broju od 27. decembra, donio je clanak koji saopstavamo u navodu: ''Ta novost, koja je mozda istinita, izgledace u toliko prije vjerovatna onima koji poznaju crnogorske stvari ukoliko je tesko razumjeti kako razlozi na koje se ta odluka poziva mogu opravdati jedino takvo rijesenje. S druge strane, rapalski sporazum bio je ucinjen izmedju Rima i Beograda, bez prisustva Crnogoraca. Isto tako, izbori o kojima je rijec nijesu bili u Crnoj Gori nista drugo, do jedna strahovita sprdnja, nametnuta od strane srbijanske tiranije. Izgleda nam, dakle, tesko objasniti sa tim jednu mjeru koja nije, u stvari, nista drugo do diplomatsko priznavanje jednog atentata protiv nezavisnosti jedne drzave koja hoce da ostane suverena, i koja je to uvijek bila za toliko minulih vjekova. I ta se zemlja borila za saveznicku stvar, tako dobro, da u jednom neobino mutnom i ocajnom momentu rata, nije oklijevala da se zrtvuje za spas srbijanske armije u povlacenju''. ''Gazeta del Popolo'' u svom broju od 28. decembra publikovala je, od strane svog predstavnika u Parizu, dug clanak i intervju g. Ministra soca o politickoj situaciji Crne Gore. Dopisnik navodi da je povodom vijesti o opozivu francuskog poslanika ucinio posjetu Vladi Crne Gore u njenom zdanju u Neiju ''na kojem se pod burnim nebom bijesno leprsa narodna zastava'', ili ''duhove sam nasao vedre, pune odlucnosti za borbu i pobjedu''. NE GOVORE O RAZBOJNIŠTVU SRBIJANACA ?Glas Crnogorca? objavljuje da je ''Vag'', list socijalisticki, koji izlazi u Parizu, u svome broju od 19. avgusta, na uvodnom mjestu donio clanak pod naslovom ''Razbojnici''. Pisac clanka je direktor lista, cuveni publicista g. Pjer Brizon, francuski narodni poslanik. U clanku se kaze: ''Svako govori u Francuskoj, u Engleskoj o velikom ratu zapadnog kapitala protivu Rusije. Ali, niko ne govori o razbojnistvu Srbijanaca ? tijeh jagnjadi iz 1914. koji su bili povod rata.'' Zatim saopstava u izvodu raport komandira Ivana, potprucnika Boza i zemljoradnika M. Bulatovica o zlocinima i zvjerstvima koje su Srbijanci pocinili u Rovcima. Zavrsava ovom teskom optuzbom: ''I treba reci jos da smo, toboz radi pomoci onih srbijanskih razbojnika, upali 1914. u rat, u kojemu je bilo 12 miliona mrtvih?. U slobodoumnim krugovima francuskim clanak je izazvao citavu senzaciju i otvara oci i onima koji jos ne vide kakvu opasnost predstavlja zvanicna Srbija. Savjest se revoltira pred grozotama koje Srbijanci cine u Crnoj Gori, a na koje ih goni bijes i korupcija njihove krvave dinastije i njenih saucesnika". ?OPŠTE JE GNUŠANJE? ?Glas Crnogorca? dalje pise: ?Prilikom opoziva francuskog poslanika kod Kraljevske Vlade, moze se utvrditi da je cjelokupno francusko javno mnjenje na strani Crne Gore. Nije se naslo ni jednog pojedinca, ni jednog lista koji je imao kurazi da odobravanjem proprati taj postupak francuskog Ministarstva Spoljnih Poslova. Pojedini listovi ostampali su bili lazne vijesti iz Beograda, ali kad je Kraljevska Vlada dala svoje saopstenje i demanti, utisak je bio nepovoljan za Srbiju, i u Francuskoj danas samo se moze cuti osuda protivu politike Srbije i njenih pomagaca. Opste je gnusanje protivu nasilnicke politike i protivu sistema lazi i korupcije, koju Srbija bezocno siri pred ocima civilizovanog svijeta bez straha za buducnost i sramotu koju time nanosi svome narodu. Na vijest o opozivu francuskog poslanika, mnoga ugledna lica kako francuska tako i drugih narodnosti, dosla su u sjediste Kraljevske Vlade u Neji kod Priza, krajem prosle godine da se obavijeste i izjave svoje simpatije. Druga, pak, pismima i telegramima izjavila su svoje simpatije i gotovost da do kraja ostanu uz borbu Crne Gore protivu njenih neprijatelja ma ko oni bili. Nekoliko Francuza ponudilo se da i oruzjem stanu pod birjak crnogorski, ako tu ustreba. Svi nam dovikuju: ''Ne klonite, Crnogorci u vasoj borbi! Svijet ste ubijedili u vase pravo: pobjeda ce doci!'' PROTEST CRNOGORACA U FRANCUSKOJ 10.
Crna Gora ne moze umrijeti "Glas Crnogorca" pise i o zalaganjima Rusije za pravedno rjesenje crnogorskog pitanja, prenoseci da je zvanicna Moskva, uz ostalo, uputila Konferenciji u senovi (1922) ostar protest zbog nepozivanja predstavnika Crne Gore na taj skup. Potom nastavlja: «Osim note predsjednistvu Konferencije u senovi, kojom je ruska delegacija pitala zasto Crna Gora nije pozvana na Konferenciju, cicerin je u noti od 30. aprila o.g. upucenoj Konferenciji govorio o Crnoj Gori, a takose o Hrvatima i Makedoncima. Srbijanska delegacija protestovala je zbog toga pismom od 4. maja, upucenim cicerinu, u kome, izmesu ostalih lazi, stoji, da je crnogorski narod, navodno, odlucio slobodno o svojoj sudbini u novembru 1918. g. a u stvari u sramnoj i laznoj, takozvanoj 'Velikoj Narodnoj Skupstini'. Povodom ovoga predsjednik Vlade, general Vucinic uputio je iz Rima telegrafsku zahvalnicu cicerinu, kojom je dokumentima pobio lazi srbijanske delegacije. Sa svoje strane, ministar spoljnih poslova dr soc, uputio je, u ime nase delegacije u senovi, u istom smislu, notu ruskoj delegaciji. Zbog ovoga srbijanska vladina stampa ponovo se ozlojedila na Rusiju, te, primjera radi, navodimo sto o tome veli ''Samouprava'' od 7. maja o.g. ''Prije neki dan odigrao se na senovskoj Konferenciji jedan skandal, koji ce, vjerovatno, ostati jedan od najvecih, koji su se na njoj odigrali. G. cicerin je pokrenuo u senovi pitanje ugnjetalih masa u nasoj drzavi, i ? vaj koliko neuracunljivosti! ? on je optuzio nasu zemlju da tiranise Hrvate, Makedonce i Crnogorce. On se oslanja na Sofiju, na takozvane agente Mihaila Njegosa i na Radica. Ali, on se ljuto vara kad sve to cini. Taj put je daleko od svega sto bi nas navelo na ma kakve izmjene u nasoj korektnosti, nasoj lojalnosti i u nasoj neutralnosti. U nasoj zemlji se jos postuje pravo i jos stite slabi, kao sto je to uvijek u njoj bilo''... Predsjednik Komesara, narodni komesar za spoljne poslove Ukrajinske Socijalisticke Sovjetske Republike, g. Krostijan Rakovski, poslao je sljedece pismo bolonjskom centralnom komitetu za nezavisnost Crne Gore: ''Gospodine Predsjednice! U odgovoru na Vase pismo (br. 635) od 16. maja, koje sam primio dok sam se jos bavio u senovi, cast mi je saopstiti Vam, da je ruska delegacija u dva maha naglasila Konferenciji nepravdu ucinjenu crnogorskom narodu, s kojim je Srbija postupila kao s kakvim porobljenim narodom, a bez njegove konsultacije. Ruska je delegacija postavila pitanje: zasto Crna Gora nije bila pozvana na Konferenciju, a zatim smo i u svom, dobro poznatom, odgovoru g. sanceru u pitanju Georgije, protestovali protivu nepravde ucinjene Crnoj Gori.» CRNOGORCI PRVI NA BALKANU IMALI NEZAVISNU DRŽAVU ''La Revi Kontemporen'' (Pariz, maja 1922.) publikovala je clanak svog direktora Anri D' Osmana pod naslovom ''Crna Gora ne moze umrijeti'' ove sadrzine: ''Crna Gora je mala zemlja, ali koja moze podmirivati svoje potrebe. Njena obilna bogatstva ocekuju samo eksploatacije. Njene sume, a da i ne govorimo o rudama, predstavljaju 120 miliona kubnih metara industrijskog drveta prvoga reda; sada ih cijene na nekoliko milijardi. Osim toga, naknada ratnih osteta, koje se duguju Crnoj Gori, bile su procijenjene na Konferenciji u Sia na 723 miliona. Prema tome, rekonstitucija ove zemlje je osigurana. Narocito hocu da pokazem da to napominjem ovdje da bih demantovao verziju, rasprostranjenu od njenih neprijatelja, da Crna Gora ne moze opstojati bez pomoci sa strane. Ako Crnogorci nijesu znali bolje eksploatisati prirodne izvore Otadzbine, to je za to sto su u toku vjekova bili primorani da stalno brane oruzanom rukom njihovu slobodu. Mesutim, sa teritorijalnim prosirenjima, koje joj pripadaju po etnickom, istorijskom i ekonomskom pravu, njeno stanovnistvo popelo bi se na jedan milion. Njena buducnost, dakle, osigurana je. Ne treba zaboraviti, takose, da su Crnogorci stvorili prvi na Balkanu svoju nezavisnu drzavu, koja je kao takva priznata od 1076. g. u mesunarodnim odnosima. Crna Gora ostade slobodna, cak i onda kad ostale hriscanskske drzave, podrazumijevajuci i Srbiju, stenjahu pod turskih jarmom. Napad Austro-Njemacki 1914. uvrsti Crnogorce na stranu Saveznika, i ako ih je ratna sreca osavila, ipak sve pokazivase da ce im se osigurati dostojna reparacija. Izjava g. predsjednika vlade Brijama (1917), predsjednika Poenkare-a, g. Pitoma, ovdasnjeg ministra spoljnih poslova (191, kao i mesaza g. predsjednika Vilsona u americkom Kongresu, od januara iste godine, kategoricne su u tom pogledu. Vrhovni Savjet od 13. januara 1919. bjese odlucio, ''da ce Crna Gora biti predstavljena jednim delegatom, ali pravila odnosno odresivanja toga delegata bice fiksirana onda, kada politicka situacija toga naroda bude rasvijetljena.'' Zna se sto je docnije s njim bilo. I pored te odluke, kojom je nasilna aneksija Crne Gore od strane Srbije ponistena, vlada biogradska organizovala je jednu prividnu narodnu konsultaciju, koja, pod protekcijom srbijanskih bajoneta, jednostavno, aneksira Crnu Goru Srbiji. Poslije takvih intriga, u kojima bi umijesan g. Andrea Bartolo, kojega je g. Poenkare zauvijek udaljio iz Kej d' Orseja, ta nepravda bi dozvoljena! Mi cemo to znati jednog dana, ali ljudska savjest, ta neminovna pravda, o kojoj govorase Gambeta nece dozvoliti Srbijancima da stave, tako reci, u njihov dzep jednu 1000-godisnju drzavu, jedan herojski i kavaljerski narod. Francuska, koja se borila 4 godine za trijumf pravde, ne moze tolerirati takav postupak... I Njemacka je pokusala nametnuti svijetu tu monstruoznost, ali sila ne nadvlasuje pravo. Mi to bar mislimo. Zakonita Vlada Crne Gore uvijek je zahtijevala za tu zemlju jedan plebiscit, koji cak nije bio osporavan, stanovnicima Koruske, slesviga i slezije. Sadanja situacija Crne Gore ni u cemu se ne razlikuje od one u Belgiji i Srbiji, koja je bila stvorena austro-njemackom okupacijom. G. Bonomi, predsjednik italijanske vlade, zar nije potvrdio, u svome govoru od 23. jula 1921. da ''sadanje fakticko stanje Crne Gore, stvoreno od strane Srbije, nije dobilo nikakvu mesunarodnu sankciju.'' Saveznicki skupovi nijesu imali kurazi da pristupe rjesavanju crnogorskog pitanja, tj. da prinude Srbiju na evakuaciju Crne Gore, da bi crnogorski narod mogao slobodno raspolagati samim sobom. Mesunarodna Konferencija u senovi, na kojoj nijesu bile vise evropskih drzava, jeste ekonomskoga reda. Mi, takose, ne vjerujemo da ce ona uzeti u pretres koje pitanje politickoga reda. Mesutim, mi vidimo, da je Vlada Crne Gore podigla energicno svoj glas pred tim areopagom. Dedegacija Crne Gore podnijela je Konferenciji memoar o trazenjima Crne Gore. Ta delegacija bila je primljena od predsjednika Konferencije g. Fakte, kao i raznih drugih licnosti. Mi smo uvjereni da ce doci dan, kada ce se pravda dati gorstacima Crne Gore, koji traze svoja prava, kao sto Francuzi neumorno traze svoja.'' PISANJE ŠVAJCARSKE ŠTAMPE ?Glas Crnogorca? pise i da zenevski list ''Droa de Pepl'', u broju 2, donosi dva clanka o Crnoj Gori, od kojih jedan glasi: «Da ne govorimo o skrivenoj sili novaca. Ali, cudimo se pravcu koji su ponekad uzele ta volja pravice, ta zelja za mirom, osnovana na postovanju prava, tako cesto i tako jako isticane za vrijeme svjetskoga rata. Treba li uporesivati tu volju, tu zelju, sa morskim valovima koji, polazeci iz tolikih daljina, tako visoko uzrasli, tako velicanstveno naduti udarajuci o obalu, nista drugo ne daju, do jedino prizor njihove nemoci i njihove ljage? Ja sam sebi ponekad postavljao to pitanje, a poglavito misleci, dok je svi zaboravljaju, na ?srbiziranu? Crnu Goru. Zasto takva nepravda? To je zbog cega se pitala, tu skoro, italijanska komora pri slusanju raporta komisije, koja isticase taj cudnovati slucaj da Sen zermenski Mir smatra kao ugovarace drzava koje su ponikle raspadom Austro Ugarske i koje su tretirane mnogo drukcije od Austrije, kao da nijesu sa njom bile u ratu, u istoj mjeri kao ona, dok druge drzave, na primjer Crna Gora, nijesu bile ni primljene na Konferenciju... Crna Gora se borila za Saveznike. Saveznici je za to kaznjavaju. Oni su je smotali. Moglo se ocekivati od pobjedonosnog udruzenja demokratskih nacija nesto drugo, a ne ovakva podvala. U vremenu kad imasase ljudi, takve sramote ne trpljahu se. Bez materijalne sile, jedino sa muzestvom njihova duha, bijahu heroji Prava, vitezi Ideala, koji se nikad uzalud ne prizivahu. Rat 'moralizatorski, nurifikatorski, i regenatorski' izgleda da je pogubio sve te ljude. Zar nema nijednog od njih da postavi, sa vise autoriteta nego sto to ja mogu, to zalosno pitanje: A Crna Gora?» HRANE SE PROKUVANIM LIŠĆEM svajcarski list ''Zurnal de Zenev'' u svom 103. broju, donosi ovaj clanak: «Pocev od 1. januara 1916. Crna Gora je izgubila svoju slobodu u borbi protiv svojih napadaca. Svu svoju malu srecu sistematski je upropastila. Sada se ta zemlja bori za svoj opstanak. Nema stanovnika koji ne mora da se postara za koje zrno psenice, za svoju kucu, a za odjecu i obucu ni govora nema. U njihove slamom pokrivene kuce ne ulazi nista drugo, nego lisce biljaka, koje ni koze nece da brste; oni ga kuvaju dokle god gorcina iz njega ne izase i onda se hrane tim pokuvanim ostatcima. U jednom selu od dvadesetak kuca, deset porodica milostinjom produzuju svoj napaceni zivot. To bijedno i nesrecno stanje koje sada tamo vlada postaje sve gore... Prosla zima i proljece provedena je nekako zahvaljujuci posredovanju Amerike, koja je donijela vece kolicine namirnica, odijela i ljekarija. Ali ta je pomoc obustavljena, jer se Amerika povukla i racuna se, da je najmanje od novembra pa do sada, kada situacija nije poboljsana, 80.000 dusa (Crna Gora sada ima nesto vise od 200.000 stanovnika) umrlo od gladi. Narod cini sve sto je moguce da se spase od katastrofe. Svaki najmanji kutak je obrasen, ali nije samo pomoc narodu iscrpljena, narocito humana. Nedostaje dovoljni broj ljudi za rad potreban. Stanovnistvo je vecim dijelom sastavljeno od udovica i sirocadi. Polja su obrasena ali ove godine nece donijeti roda. Ona su upropasceni od crnih malih insekata, skakavaca, koji cine pojavu za vrijeme rata i od kojih se ne moze sprijeciti pustosenje. Proslog ljeta oni su opustosili okolinu Podgorice; ove godine donijece bijedu cijelom narodu. To je situacija u Crnoj Gori. To su izgleda na buducnost te zemlje i njene zetve. stavise, uvoz je zaustavljen, Crna Gora podnosi danas slucaj kojem se ne moze naci ravna.» SAVEZNICI SU BILI NEKOREKTNI PREMA CRNOJ GORI »Sarajevski list ''Srpska Zora'' broj 277, od 21. marta, donijela je ovo: ''G. Risto Popovic, biv. ministar u Crnoj Gori, objelodanio je 18. marta o.g. ovu veoma znacajnu izjavu o Crnoj Gori: 'U jednom od proslih brojeva 'Obzora' izasla je izjava g. Mirka Mijuskovica 'Obzora' izasla je izjava g. Mirka Mijuskovica, biv. crnogorskog ministra, a u pitanju ucestvovanja Crne Gore u svjetskom ratu. To mi je dalo povoda, da i ja o tome recem nekoliko rijeci, uvjeren da cete im dati mjesta u vasem listu. Akceptiram u cjelini izjavu g. Mijuskovica i izjavljujem: 1. Da je Crana Gora bez ikakvog organicenja i bez ikakvog pritiska sa ma koje strane, dosljedna bratskoj duznosti i osjecajima prema Srbiji i drzavnim amanetima, stala uz Srbiju i vezala svoju sudbinu sa njenom sudbinom, i to prva od sviju Saveznica, i u vrijeme kada se jos nije znalo ni kakvo ce drzanje zauzeti Rusija. U toj njenoj odluci nijesu je mogli pokolebati ni sjajna obecanja bivse Austro-Ugarske monarhije, ni savjet jednog od danasnjih saveznika ?da bude mirna?. 2. Da je u toj borbi izdrzala sa najvecim samopregorijevanjem i potpuno ispunila svoju zadacu. Podlegla je daleko nadmocnijem neprijatelju, jer je bila iscrpila sve svoje sile. Sa zadovoljstvom konstatujemo otvoreno i casno priznanje nekih listova, npr. ''Balkana'' br. 17, zasluga Crne Gore, njene vojske, njenog kralja, njene vlade i njene Narodne Skupstine. Idem jos i dalje i izjavljujem: Crna Gora, njena vojska, njen kralj, i njena vlada nijesu izdali Saveznike, vec naprotiv - Saveznici su njih napustili u najtezim momentima ostavili i bez pomoci i bez prijateljskog savjeta. Za sve vrijeme trajanja rata Crna Gora bila je i lojalna i korektna prema Saveznicima. Saveznici prema njoj nijesu bili takvi. Istorija ce ovo utvrditi i kao istinu zabiljeziti! Danasnje neozbiljno pisanje nekog dijela stampe, dokazace samo to, da je nepravilan put, kojim se poslo k nasem ujedinjenju, i da se za taj ideal sviju nas, pored tolike krvi, nepotrebno trazila i moralna smrt upravljaca Crne Gore. U stanju sam sve ovo dokazati i sa svojim drustvom braniti pred svakim nepristrasnim sudom nas ispravan i patriotski rad''.» 11. Zlocinci priznaju grijeh vlast nad narodom surova "Glas Crnogorca" u broju 96, pod naslovom "Zlocinci priznaju grijeh", objavljuje i sljedece: «"Stojan Protic, kao pred smrt, osjeca na dusu tezinu grjehova, zavjerstava i zlocina, sto ih je Srbija, on i njegovi drugovi, ucinili protiv Crne Gore i njenog naroda. Izvjesni radikalski listovi donosili su clanke o zvjerstvima zvanicne Srbije u Crnoj Gori. cak i 'Tribuna' (28.IX 1920) otkrila je i priznala sva ona strahovita zvjerstva, o kojima smo pisali u nasem listu. 'Obzor' (Zagreb, 4.V.1921) i 'Radnicke Novine' (Biograd, 6.XI.1920.) to su potvrdile. Sve ove novine priznale su grijeh svojih gospodara i svoje sopstvene tek onda kad su zlocinici uhvaceni na djelu od strane Velikih Sila i stranih humanitarnih misija, koje su se o tome uvjerile na licu mjesta." RADIKALI UKAZUJU NA ZLOČINE "Sad je dosao red na list Stojana Protica ? 'Radikal' (25., 26., i 27. februara 1922.) i sam priznaje nesnosno stanje i zlocine, koji se vrse nad crnogorskim narodom od strane srbijanskih 'vlasti' i njenih agenata i spijuna. U tim clancima Crna Gora naziva se zemlja jauka ? Jaukovina. Toboznji srbijanski 'okruzni nacelnik' u Niksicu napada se za krivice, zbog kojih je 'smijenjen sa svoga polozaja': 'Milu Bogu hvala, kad i dahiluku ovoga nikogovica (koji se hvali da mu prezime datira iz XIII vijeka) dodje kraj. Jer, dosta je nas narod za dvije godine jaukao pod uobrazenjackom kamdzijom ovog nacelnika iz XIII vijeka, za koga svi Drobnjaci tvrde, da su ga gradili askeri, kad mu je majka nosila buvaricu na Lever?Taru da prodaje. Sin Radovana Kolancine iz Pridvorice, ovaj se tankolozovic skolovao u Turskoj pod Abdul Hamidom, gdje je poprimio i sve turske manire, ideologiju i prljavstinu. Taj ni po godinu dana nije presvlacio kosulje, ni izuvao carape s noga, sve dok mu se na njima na raspanu. Dobivsi pod kraljem Nikolom sluzbu, zakleo mu se na vjernost. Za vrijeme rata s Austijom bio je pisar vojnog suda, tad su mu Mendzo Blagotin i Vujovic iz Mokre Njive pisarsko gospodstvo malo izmedju ruka propustili u Banjanima. Na povrsinu ga je iznio poznati politicki kreten Marko Dakovic, za vrijeme svog predsjednikovanja u Izvrsnom Odboru, postavivsi ga, kao svoga prisidjeldiju, prvo za predsjednika prvostepenog suda u Pljevljima, a zatim za okruznog nacelnika u Niksicu, sa zadatkom: da Marku, Miju Socici i sebi pripremi teren u ukvrzi duhove u niksickom okrugu, za slucaj novih izbora za narodne poslanike. I zaista, cim je dosao u Niksic, Jaukovic se upregao u jaram famozne 'kuzine sa tri coska' i opkolno se najgorim moralnim olosem... Da bi pokazao da je sila i vlast, poceo je svako vece u deset sati ici od kavane do kavane, te licno izgoniti konsomante iz njih, cime je, naravno, nacelnicki polozaj u ocima ovog patrijahalnog svijeta srozao na nivo pandura... Jaukovic je svojom rukom u svojoj kancelariji batanao Bekicu Mizovica, gospodjicu Svetu Uscumlic i druge." NIKŠIĆ POPRIŠTE ČUDA I POKORA "Policiski pisar Ilija Kastratovic, koji je za sve vrijeme okupacije bio svapski cinovnik i koji je prije rata imao da odgovara pred sudom za bracni prekrsaj i kopile u Pivi, bio je za sve vrijeme Jaukoviceva nacelnikovanja njegov najpovjerljiviji desnokrilnik. Pod izgovorom da oduzima vojnicko odijelo i obucu, Kastratovic je, usred dana i nasred pazara niksicskog, medju hiljade muskog i zenskog svijeta, ostavljao gole i bose i bez gaca seljake i gradjane. Taj isti gospodin ima obicaj da u ponoci ispituje okrivljene i hapsi pod zandarmerije, kojom ih prilikom najnemilostivije bije i pretuca. Naravno, da to ne moze biti bez znanja i naredjenja Jaukoviceva. Dok po niksickim nadlestvima nema ni cestitih stolica, dotle se Jaukovic u svom stanu sluzio namjestajem iz dvora kralja Nikole. Radoznali smo, da li ce mu kum Pero 'cuk' dozvoliti, da, kad bude definitivno napustio Niksic, ponese sobom dvorske stvari, kao sto su i neke ranije 'velesile' ucinile. Uostalom, to bi bilo potpuno u karakteru ovog beskaraktera, koji je dosao u Niksic go kao prst, a koji sad iz njega iznosi pune bisage i koji se toko nasuo, da cak i u Pljevljima kuce kupuje. Kad je sekretar okruznog nacelstva, g. Radovan Tomic, za vrijeme Jaukoviceva odsustva, uspio da preko zandarmerske patrole rani i opkoli u Drobnjacima komitskog vodju Muja Basovica, Jaukovic je pohitao iz Pljevlja u Niksic i odmah naredio: da se svaka potjera za Basovicem obustavi. A to, kazu, za to sto mu je Basovic porucio, da ce mu poklati familiju, ako ga ne ostavi na miru. U nizu podviga ovog nacelnika iz XIII vijeka je i svojevoljno stvaranje i favoriziranje kontra-komitskih ceta, koje su za narod i postene gradjane gore od pravih komita. zrtva ovih varvara bio je cak i jedan zandarm u Rudom Polju, a zrtva opet sadiste Jaukovica bio je uzet Vuksan Zmajevic, koji je na Bardanjoltu, pri opsadi Skadra, osakacen, i koga su prvo, kontra-komiti opljackali, pa onda Jaukovic izbatinao i bracu mu pohapsio. Najzad Jaukovic se nije ni najmanje ustrucavao da o prilikama u okrugu i o svojim protivnicima salje u Biograd lazne i tendeciozne izvjestaje, da nepovoljne tuzbe adaptira ili nikako i ne zavodi i da donosi nezakonite i sailaginska rjesenja protiv casti i sigurnosti protiv svakoga ko bi mu se i sa cim zamjrio. Prisiti nekome epitet komuniste, pa ga, kao takvog, podvrgnuti policijskom gonjenju, to je njemu lakse bilo nego popiti casu serbeta za jaslama rasisima Muja, u osjenci Jokine kotule, pred ikonom Blumovom i u krugu sviju onih koji su po paragrafu 85. imali da odgovaraju.Poslije svega ovoga cuda i pokora, kome je nas nesrecni Niksic bio popristem, trebale su skoro tri godine dana, pa da nadlezni u Biogradu progledaju... I mjesto da za ova i ovakva svoja nedjela ovaj tipus iz XVIII vijeka ide pod sud, on prosto biva smijenjen! Hanralih! I ejvalah im na tom! Ali, neka sad ministar pravde pazi, da mu ova smrdibuba ne uleti u lonac...''» OSUDA «OSLOBODILAČKOG» REŽIMA "Glas Crnogorca" prenosi i ovo: «''Radnicke novine'' (br. 216.) donijele su clanak o izborima, koji ovako pocinje: ''Najzad, posljednja medju posljednjima, Jugoslavija izlazi pred sud svoga naroda poslije pune dvije godine otkako se 'oslobodila' i 'ujedinila'. Za dvije godine nijesu smjeli da upitaju narod kako se osjeca u novoj drzavnoj zajednici, kako misli o radu svojih 'oslobodilackih' vlada. I kad je narod htio da progovori, kroz stegnuta usta ? koliko su mu najstroziji zakoni o stampi dopustali, koliko mu je brnjica cenzire ostavljala daha ? i to malo glasa satirano mu je zandarskom pesnicom u grlo: jer je taj glas bio osuda 'oslobodilackog' rezima. I pune dvije godine politicki trgovci burzoaskih partija, koji su se izmjenjivali na vlasti, proveli su poglavito u borbi sa narodom, koji je htio da progovori, da osude zlocinacku, pokvarenu, reakcionarnu i protivnarodnu politiku...''Republika', govoreci o ekonomskim i politickim prilikama u Crnoj Gori, medju ostalim kaze: - Neosporno u Crnoj Gori utrosena je ogromna suma novca, proporconalno vise nego u ma kojoj drugoj pokrajini.Pitajuci se: na sta taj novac ide, list dodaje: - Taj se novac trosi i nemilice baca na povjerljve svrhe. Usljed ovakvog ekonomskog 'blagostanja', masa radnog svijeta, koja je za vrijeme rata iz Amerike i drugih zemalja dosla, primorana je da ponovo napusta svoju otadzbinu i da u amerikanskim i drugim rudokopima ostavlja svoje zdravlje i zivote i otuda izdrzava svoje porodice. Svojim naopakim nacinom rada i upravljanja stvorili su veliku provaliju izmedju naroda, njih samih i danasnjeg sistema uprave, koja se ne moze nicim premostiti.Zato narod ove pokrajine sa nestrpljenjem ceka dan izbora, kada ce se dostojno oduziti svojim laznim apostoima i pokazati im da su oni nedostojni zastupati njegove interese.» SVE ĆE TO BITI UZALUD GRIJESI ĆE BITI KAŽNJENI Kako prenosi "Glas Crnogorca", beogradske ''Radnicke Novine'', u broju 122, pod naslovom ''Nek se ima'', objavile su ovaj clanak: "Vlada u Beogradu pozvala je 80 'vidjenih' ljudi iz Crne Gore da pomognu u teskome poslu koji ona obavlja 'za srecu i dobro' naroda ove pokrajine. cudna je stvar koliko je nesrecan narod u Crnoj Gori! Za vrijeme rata prepolovljen, imovina mu sva unistena, jos i sada neobnovljen saobracaj, on je danas u takvom polozaju da, primoran da placa kukuruz 4 dinara, mora formalno da umire od gladi. Vlast je nad narodom surova. Sve metode unistavanja zivota primjenjuju se, cak se i kuce pale. To se cini u namjeri da se kazne pristalice bivseg kralja Nikole. No, u stvari, tu ne moze biti rijeci o pristalicama bivseg kralja. Kada je u pitanju narod, to je jedno prosto podmetanje laznih uvjerenja od strane vlasti, a stvar je, pak, prosta i drugog karaktera. Narodu koji je upropascen nije davana pomoc. Javnih radova nema, saobracaja nema, uvoza nema. I prirodna je stvar da narod trazi spasenje iz takve situacije. U ujedinjenju ocekivao je ne samo na nacionalnu nego i kulturno socijalnu dobit. I danas kruna moze jedino da blagodari tome sto su u pocetku narodom vladale takve dvije nade, inace nikakva dinastija ne bi bila te srece da poslije evropskog rata rasiri svoju vlast nad narodom u Crnoj Gori. Nesreca je za narod bila sto je on u prvim danima bio rastrojen i bez i najmanje objektivnih poznavanja svega onoga, sto se moglo predvidjeti kao siguran cilj ondasnjih i danasnjih mjerodavnih, te su ovi mogli i uspjeti da prijevarom raisre svoju vlast nad narodom i da ga izloze tako strasnoj bijedi. Danasnja drzavna vlast uzela je prema narodu stav porobljavanja. Kakvi su tamosnji organi vlasti, moze se zakljuciti iz toga sto oni svim silama rade da se narod umiri i tako 'umiren' da u masama umire. Narod je u tom pogledu bio nesrecan, i u tome pogledu sto nije imao sposobnih i idealnih ljudi, kada bi prihvatajuci sudbinu njegovu ostali dosljedni pozivu covjeka. Oni su uveliko nesposobni, slabog karaktera, u velikom broju krivci za ranije nesrece pricinjene narodu, i gotovi su da za razne burzoaske partije nasilnim mjerama stvaraju teren u narodu. A kako zivi taj narod? Ima primjera da covjek po 3 dana ide pjesice kolskim putem, da kupi 8 kila brasna za porodicu. Prevozna sredstva nedostaju, jer ih je drzava stavila na raspolozenje plemstvu mlade jugoslovenske drzave. Prije izvjesnog vremena, jednome domu, koji je za vrijeme ovog strasnog rata bio unisten, obecana je bila pomoc od 20.000 dinara. Od toga nije dato nista. Stvar se svrsila prostom prijevarom. Najnovija stvar dosta je interesantna: Vlada je pozvala 80 'vidjenih' ljudi da sa njima 'upravlja' narodom i pomogla je ove 'nesrecne' ljude sa 150.000 dinara. Kao sto se vidi, silan skok! Ovima je bila u mogucnostima dati toliku sumu novca, pa je cak bila i toliko 'dobra' da ih je izvela pred regenta i tako mu dala priliku da on izvrsi jedan 'patriotski revi'. Da je i ovo jos jedan nov udar kamenom u glavu narodu, ja ne sumnjam. Moze vlada sazivati svoje ljude iz Crne Gore, moze placati poslanike, moze jos za koje vrijeme uspijevati da zavadja pojedine krajeve u Crnoj Gori i izmedju njih razvijati ratne operacije, moze kociti cjelokupni privredni zivot, moze na kraju svih ovih teskoca, traziti od naroda da je on stranacki pomaze: sve ce to biti uzalud. Grijesi ce biti kaznjeni, glave ce se placati glavama, jer tako biva u Crnoj Gori. Iscekivati je da narod uvidi u posljednjem casu sta treba raditi. Jedna sasvim opravdana satisfakcija bila bi i ta: da se sva ona lica koja su se surovim mjerama ispoljila uklone, smijene, ako to narod potvrdi i zahtijeva, kao i za to da se vlasti krecu u isticanju svojih prava nad narodom i pojedincima, u pogledu slobode misli samo do ovih granica do kojih narod dopusti. Danasnja uprava nad narodom u Crnoj Gori dosla je uslovno; ona mora ostati u tim granicama. Vlada je obavezna pruziti pomoc narodu, dati mu mogucnost za zivot. Inace, ako to ne ucini, danasnje vlasti i danasnja drzava nijesu ispunile sve one duznosti kakvih su se primile i narod u tom slucaju pozvan je da novom drustvenom organizacijom odstrani svaki koruptivni uticaj danasnjih vlasti i drzave iz sredine svoga kulturnog i privrednog zivota". 12.
|