Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip


 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |



Priredio: Akademik Šerbo Rastoder
IZJAVA O ABDIKACIJI PREDSTOLONASLJEDNIKA DANILA NAKON SMRTI SVOGA OCA KRALJA NIKOLE:
KRALJ JE PRI VJEČNOM RASTANKU VJEROVAO U PRAVA CRNOGORSKOGA NARODA



Posljednjeg crnogorskog suverena Nikolu Petrovića, rođenog 25. septembra 1841. godine (stupio na prijesto 2. avgusta 1860, proglašen za kralja 15. avgusta 1910) smrt je zatekla u emigraciji u Francuskoj. Kralj je umro 1. marta 1921. godine u Kap dČ Antibu i njegova smrt je bila težak udarac za brojnu crnogorsku emigraciju i vladu, koja se našla u egzilu poslije nelegalnih i nelegitimnih odluka Podgoričke skupštine 1918. godine, kada je detronizirana dinastija Petrović i izvršena aneksija Crne Gore Kraljevini Srbiji.
Shodno tada važećem slovu crnogorskog Ustava, "knjaza našleđuje njegovo muško potomstvo po redu prvorođenja (čl. 19)", tako da je nasljednik prijestola "primao odmah vladu kao Knjaz Gospodar Crne Gore" i bio je dužan da sazove Narodnu skupštinu u roku od 30 dana i da pred njom položi zakletvu (čl. 21). Međutim, ako nasljednik prijestola ne bi bio punoljetan, "Knjaževsku ustavnu vlast do njegovog punoljetstva" vršilo bi Namjesništvo sastavljeno od tri člana (čl. 22). Ako testamentom ne bi bio naznačen sastav Namjesništva, "onda privremenu Knjaževsku vlast vrši Ministarski savjet, što objavljuje proklamacijom i saziva narodnu Skupštinu za izbor knjaževskih Namjesnika najdalje za mjesec dana, od kada je preminuo Knjaz Gospodar" (čl. 26). Knjaginja mati je morala biti jedan od članova Namjesništva, dok je druga dva birala Narodna skupština (čl. 27).
Sve ovo navodimo zbog specifičnosti konkretne crnogorske situacije, pa i podjela koje su izbile u emigraciji povodom ovoga pitanja.
Naime, istoga dana kada je umro kralj Nikola, zakoniti prestolonasljednik Danilo (1871 - 1939) je abdicirao u korist sina svoga brata Mirka (1879 - 1918), Mihaila (1908 - 1986) koji je u vrijeme abdikacije imao nepunih trinaest godina. Po slovu važećeg Ustava knjaževsku vlast je preuzeo Ministarski savjet (predsjednik Jovan S. Plamenac) koji je bio obavezan da u roku od mjesec dana sazove Narodnu skupštinu. Kako je to u konkretnim uslovima bilo nemoguće, to je Plamenac, kao predsjednik Vlade neopravdano optuživan da je nezakonito uzurpirao vlast, a čitava ova problematika se relativno tendenciozno prikazivala u dijelu naše istoriografije.
U prilici smo da prvi put integralno objavimo pismo prestolonasljednika Danila, tadašnjem predsjedniku crnogorske Vlade Jovanu S. Plamencu u kojem navodi razloge za abdikaciju i svoje impresije poslije smrti kralja Nikole. Pismo je pisao na dan smrti svoga oca, kurzivom ćirilicom, obima je četiri lista formata 29 X 21 cm i čuva se u porodičnoj arhivi potomaka Jovana S. Plamenca. Tekst pisma glasi:

--------------------------------------------------------------------------------
Njegovoj Ekselenciji Gospodinu Jovanu S. Plamencu Predsjedniku Ministarskoga Savjeta i Ministru Inostranih Poslova Rim

Dragi gospodine Predsjedniče,

Današnji dan je najteži dan u mom životu! Ja sam ostao bez moga miloga i uzvišenoga oca, a naša viteška otadžbina bez svoga ljubljenoga Gospodara. Njegova prošlost svjedoči nam, da je on, od najranije mladosti, pa do pošljednjeg izdisaja, posvetio bio cjelokupno svoje biće, i u miru i u ratu, slavi i veličini Otadžbine i napretku svoga dragoga naroda.

Svi smo mi dužni sljedovati Njegovim Slavom ovjenčanim putem, podnoseći u svima prilikama sve lične žrtve ma kakve one bile samo ako to zahtijeva i najmanji interes naše mučeničke otadžbine.

Jedino na taj način triumfiraće ideja moga blaženopočivšeg i ljubljenog Kralja i Oca, vazdašnjeg vjernog tumača želja Crnogorskoga Naroda, a koji je ispustio svoju plemenitu dušu ponosan što nosi vijenac mučenika za svetu i pravednu stvar Crne Gore.

Uvjeren je bio i pri vječnom rastanku sa nama, da ćemo sljedovati Njegovim naporima i požrtvovanjima, jer će samo tim putem biti očuvana prava Crnogorskoga Naroda i Crne Gore na slobodu, koja je plod hiljadugodišnjih patnji, žrtva i podviga, koji su zadivljavali čitav svijet.

Spreman da učinim sve ono što mi dužnost prema Otadžbini nalaže, a želeći protestvovati na ovaj svečan način protivu nečuvenih nepravda učinjenih Crnoj Gori i mučeničkom Crnogorskom Narodu i, pri tome, ocijenivši međunarodni položaj Crne Gore, našao sam, da ću interesima Crne Gore i Crnogorskoga Naroda najbolje poslužiti ako se odrečem mojih prava na presto u korist moga ljubljenoga sinovca Njegovog Kraljevskog Visočanstva Knjaza Mihaila, kome su ta prava osigurana i članom devetnajestim (19) Crnogorskoga Državnog Ustava, što ovim i činim.

Ja držim do toga, Gospodine Predsjedniče, da Vam izjavim, da ćete Vi i Vaši poštovani drugovi u Vašem teškom zadatku uživati moje potpune simpatije i potporu kao od člana Dinastije i kao od građanina Crne Gore, a uvjeren sam također da će te to isto uživati i sa strane Njenog Veličanstva, moje Uzvišene Majke i svih članova Dinastije, tako da vam, koliko nam je moguće, pomognemo u vršenju vlasti, koja Vam po članu dvadeset i šestom (26) Crnogorskog Državnog Ustava pripada, dok Narodna Skupština ne bude u mogućnosti da izabere Kraljevsko Namjesništvo, koji će vršiti ustavnu vlast do punoljetstva Njegovog Veličanstva kralja Mihaila.

Živjelo Njegovo Veličanstvo
Kralj Mihailo I!
Živjela Crna Gora!
Živio Crnogorski Narod!
Kap Antibes
17 februara 1921.

(2. marta po n. kal.)
Danilo