I Z B O R


- Kad je poštenu čovjeku mnogo teško?
- Kad dođe vrijeme da mu ne basta reć ono što misli!

*****
- Kada je čovjeku najteže?
- Kad mu omrzne svoja kuća!

*****
- Šta kod ljudi treba najviše pamtit:
rođenje ili smrt?
- Ono između!

*****
- Šta ti se često čini?
- Da nije čojek ono što vidiš, no ono što krije!

*****
- Kakav je Blažo Novakov?
- A, eto, nije loš, ali bi bio bolji kad bi se moga preštrikat!

*****
Pitali starca koji je imao sedam sinova, koji mu je najpametniji, a on kaže:
- Ne znam koji je najpametniji, ali znam da je najnesretniji onaj koji ostane poslednji!

*****
- Kakav je sin Novaka Jovanova?
- Nikakav!
- A, po čemu znaš?
- Po tome što više zvuči no znači!

*****
- A što si se đede zamislio?
- Razmišljam o ovom ljudskom postojanju:
ko smo, što smo, okle smo i dokle smo?
A sluša sam, od pametnije, da je život rosa na Suncu!

*****
- Vele e je svaki rat težak, no koji je najteži?
- Rat sa samim sobom!

*****
Doveli Perišu Ivanova pred vješala, a paša će:
- Periša, sina smo ti posjekli!
- Jes, bogami!
- Šćer smo ti u harem poveli!
- Jes, bogami!
- Ženu smo ti umorili!
- Jes, bogami!
- Sve smo ti uzeli!
- Nijeste, ne! Crnu Goru mi nijeste uzeli!- reče Periša, stajući ispod vješala.

*****
- Šta je čovjeku najteže u životu?
- Posječena glava!
- Nevaljala žena!
- Crn obraz!
- Niko od vas nije pogodio! Najteže je čovjeku kad mu se ostudene verige nad ognjištem, a sitna đeca čekaju da im majka svari ručak – reče Sula Radov.

*****
- Kako sudiš, Murgeza, ovome narodu? - upita jednom prilikom Sveti Petar Cetinjski Murgezu Vukčevića, plemenskog sudiju u Lješanskoj nahiji.
- Ja lako, sveti Vladiko: boljemu bolje, goremu gore, i tako se ne kriva nikome.
- Vaistinu, i ja tako sudim!

*****
Vladika i gospodar Crne Gore Petar I ležaše na samrtnoj postelji.
Sinovac mu i nasljednik – mladi Rade Tomov, dršćućim glasom ga upita:
- Gospodaru, viđu da ćete umrijet. nego, što ću ja sad?
Vladika se uspravi i sjede na postelju, pa reče:
- Ja ti sad ne mogu pomoć ništa, no ti ove najposljednje riječi od mene:
- Moli se Bogu i drž se Rusije!
To izgovori i u istom trenutku predade dušu u ruke gospodnje.

*****
- Vi ste veći od mene! – uzviknu ruski car Nikolaj I, koji je bio neobično visok, kad je ugledao Njegoša.
- Samo Gospod bog veći je od ruskog cara! - odgovori Njegoš.

*****
Na svu Crnu Goru Bog je dao oku pameti, a Vladici dvije oke!
Stevan Perkov Vukotić o Njegošu

*****
- Purene, srećno ti perjaništvo!
- Zašto, Gospodaru?
- Zato što si tvrda brava na vratima!
Vladika Rade i Puren Tapušković

*****
Kad lav krepa, zec po njemu čepa.

Ne reži kad ti ne basta lanuti!

Što je gođ neuljudno, ne treba ni u šali da je među ljudima.
Stevan Perkov

*****
Pitao Vladika Rade svog sekretara Medakovića:
- Bogati, poznaješ li ti ove Crnogorce?
- Mislim da, unekoliko, poznajem! – odgovori mu Medaković.
Vladika će na to:
- Ne poznaješ, vaistinu! Evo sam Crnogorac, rodio sam se i uzrasta među njima i gospodar sam im, pa
ih još ne poznajem.

*****
Pročulo se po Crnoj Gori da Vladika Rade umire.
Ibro Ivanov, iz Pješivaca, sa torbicom o ramenu, pješačeći gotovo cijeli dan, stiže pred Biljardu prije zalaska Sunca, namjeran da se oprosti s Vladikom.
- Pomaga Bog, Gospodare! – Ibro stupi pred Vladiku, držeći kapu u ruci, sa namjerom da mu poljubi ruku.
- Ne, ne! – na to će Vladika. Mrtva ruka se ne ljubi! A onda tihim glasom prozbori:
- Bog ti dobro dao, moj Ibro!
- A što si se to, Gospodare, poležao, što?
- Nijesam se ja, Ibro, poležao, no mene više nema!
- Ima, Gospodare, ima! – na to će Ibro. Dok bude Crne Gore, biće i tebe! Oće, imena mi božjega!
Koji dan docnije, Vladika je umro.

*****
Mlad vladiko,
Ljudska diko,
Mudroslove, vilozofe,
Što s munjama,
Gromovima,
Po Lovćenu boj bijaše,
A s vilama i guslama,
Ka anđeo popjevaše,
Aoh, Rade!
Tužbalica za Vladikom Radom

*****
- Ne gledajte me, što sam ovako mali! Biću vam veći od Lovćena, ako me ne slušate!
- Crnogorci! Vi svi znate da ja ne mogu ukleti kao Sveti Petar, ali mogu mušketati. Zato vam kažem ovo:
- Kome se gođ učini kakvo zlo, neka javi meni, ja ću ga osvetiti. Ja proglašavam svakog Crnogorca za svog
plemenika, za svoga rođenog brata. A sad u posluh, Crnogorci!
Knjaz Danilo

*****
- Kako je Sula?
- Dobro, Gospodare, i ti i ja, dok ima ovnova da ih strižemo!

*****
Da smo na meke dušeke spavali, ko zna bi li svoju slobodu i održali!
Vojvoda Mirko Petrović

*****
Jezik je kalajdžija, a djela su megdandžija!
Marko Miljanov

*****
- Što ovo, serdare, može bit: ljudi sliče vukovima, a vuci ljudima! – upitaće Jola Piletića.
- To što biva i što će bit – odgovoriće Jole. Ima vukova mrkova, vukova čučalica i vukova požmirepa. Čojek
kome basta da stane u prvi red ljudi – sličan je vuku mrkovu, čojek koji čeka priliku i izbjegava nepriliku
- nalik je na vuka čučalicu, a čojek koji pristaje uz drugog i aminuje svakom – liči vuku požmirepu.

*****
- Ja sam, Rušo Radojev, bolji od tebe! – reći će pop Milo Jovović.
- Ti, pope, bogami nijesi! Ti si se naslonio na dvanaest đedova, ne zna se koji je od kojega bolji, a ja
sam morao svojom glavom da probijem dvanaest buništa, da bih se popeo do tvojega mjesta. Tebe su
tvoji rodili, a ja sam morao svoje da rađam!
- Tako je Rušo, brade mi! – odgovori pop Milo.

*****
Knjaz Nikola izađe pred vojsku i reče:
- Crnogorci, ono što imamo da branimo, možemo sa tri prsta pokriti! – i metnu ruku na obraz.
Sva vojska, ko jedan, grmnu:
- Branićemo, ka vazda!

*****
Pita Knjaz Nikola vojvodu Marka Miljanova:
- Marko, ali je bolji bio Mujica (tast vojvodin), ali Miljan (otac Markov, koji se, takođe, junaštvom nije odlikovao)?
- Gospodaru, Mujica ka Mujica, Miljan ka Miljan, a Marko ka što ga zna svako!

*****
Kašalj, rđa i nikogovina ne mogu se nikada sakriti!
Nikola Andrijin Kovačević,
komandir grahovski

*****
Razbolio se poznati junak komandir Živko Đukanović. Dolaze stariji da obiđu komandira, a među njima i barjaktar Filip Grujičin, pa će odmah sa vrata:
- Što radiš, komandire, jadan?
- A, evo, radim što nikad nijesam radio. Mrem, a da šta drugo! – odgovori komandir Živko.

*****
- Koji je najbolji Piper?
- Serdar Jole!
- Nije!
- Savić Radojev?
- Nije ni on!
- Kako nije kad je dvadeset i tri glave posjeka?
Ko je od njega bolji?
- Velika Mujaševa!
- Ona?!
- Ona! Rodila je devet sinova, devet sokolova; dok nijesu poginuli, braneći Pipere od turskih nasrtaja, raznijeli su na svoje handžare, dobru četu Turaka. Koji se Piper može mjeriti s njom?

*****
- Znaš li ti Grujo, od čega se najbolje deblja?
- Znam, Gospodaru! To je lako znati.
- Od čega? – reci mi.
- Od tuđe muke!

*****
Pita Knjaz Nikola:
- Ima li ođe ijednoga Crnogorca koji nije posjeka nijednu glavu?
- Ima, Gospodare, da će i dvojica! – javi se Tripko Tomić iz Drobnjaka.
- A koja su to dvojica, čoče?
- Ja i ti, Gospodare! – odgovori Tripko.

*****
Reći će Knjaz Nikola Peku Pavloviću:
- Slušaj, Peko! Čim ovo zemlje malo rasprostranimo, puštiću te da biraš čitluke u Hercegovini, bilo na jednom, bilo na više mjesta.
Peko će na to:
- Neću ti ih, bogami, Gospodare! Ja bih samo rad bio da me okitiš ordenima i opjevaš u našijem pjesmama, a imanje dok mi daš, dokle ga ja obradim, i ovamo i onamo, dotle ću ja ostarati, te s mojijem očima opet neću viđeti ono zašto sam svoj vijek u Hercegovini ostavio.

*****
- E, moj Peko! Kakav bješe suri orao na Grahovcu, Vučjem dolu, na Muratovici i na kasabi nevesinjskoj!
- Od toga orla, Gospodare, više nema ni traga ni pomena, jer dosta si, Gospodare, perja od krila tog orla i
ti očupa!
Peko Pavlović i Knjaz Nikola