Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip







 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |




Vladislav VLAHOVIĆ,
književnik iz Podgorice



Rođen 1963. godine u Rovcima, opština Kolašin. Piše poeziju i satiričnu prozu. Zastupljen je u više od 50 antologija, leksikona i zbirki humora i satire. Dobitnik je više od 30 domaćih i inostranih nagrada i priznanja. Segmenti njegovog stvaralaštva prevedeni su na desetak jezika. Objavio je knjige: »Skitnica u ružičnjaku«, poezija - 1994, »Noć dugih jezika«, aforizmi – 1996, »Uvjerenje o državljanstvu«, aforizmi – 1996, Nepoznati izvršilac«, aforizmi – 1998, »(P)omamljeni«. proza – 2002, »Noćne more«, aforizmi – 2007. Živi u Podgorici.


A f o r i z m i – I z b o r


Tek kad su mi odrali kožu
shvatio sam koliko mi je dobro stajala.

Nikada nijesam manje vjerovao
a više se krstio.

Mijenjam svijetlu budućnost
za bolje plaćenu neizvjesnost.

Da je trku shvatio kao bježanje
osvojio bi prvo mjesto.

Doktor je istorije.
Ima pravo da izmisli jednu bitku.

Taj zna sa ribama.
Sitne lovi, krupne kupuje.

Tek kada glupaka pohvališ
osjetiš raskoš gluposti.

Braneći groblje
proširili su ga.

Najmanje dobijamo
od kada daju sve od sebe.

Nije lako s nama!
Zato ćemo ponovo njih izabrati.

Još nije kasno!
Nama je cilj kraj.

Ubrzo proglašavamo pobjednike.
Ima li još zainteresovanih?

Nekad su nam psovali sve živo,
Sad – ćute i rade.

Na mala vrata su ulazili,
na velika - iznosili.

Ne treba se boriti protiv kriminala
dok sirotinja ne počne da krade.

Čuli su i oni za istinu
ali ne koriste tuđe izume.

Ne bojte se prirodne smrti!
Na Balkanu je to veoma rijetka pojava.

Zvijer postane životinja
kad se odomaći.

**********

I ja plaćam »danak u krvi« -
par dana mjesečno.

Pad standarda
izaziva porast broja sitnica
bez kojih se može.

Ako će oni u raj,
dobrovoljac sam za pakao!

I oni su bili za našu stvar,
dok su vidjeli da smo loše obdareni.

Bili smo na tajnoj večeri.
Sramota nas je bilo
da neko vidi što jedemo.

Neko živi srećno
a neko srećom.

Prvi put nam je jasno.
Zato djelujemo zbunjeno.

Pravo glasa ima potreban broj građana.

Prirodne potrebe izazivaju
vještačke nestašice.

Granica je nestabilna.
Sa druge strane je naš narod.

**********

Nama su krajnosti na početku.

Treba graditi brze pruge.
Valjaće bježati!

Kad narod gunđa
vlast snima.

Da sam znao da ću preživjeti,
ubio bih se!

Gaženi smo i ranije
ali - sad su dobili na težini.

Uzalud pustismo da se zasite.
Opet jedu govna!

Vodim privatni rat.
Borim se za opstanak.

Kad god radimo protiv sebe
nemamo ni jednog izdajnika.

Posao je završila Peta kolona.
Prve četiri su dezertirale.

Vratili smo se vjeri.
Vjerujemo da nam nema spasa.

Otišao sam po svoje,
a vratio se kao dobrovoljni davalac.

Najbolje smo izabrali.
Zato se nadamo najgoremu.

Radi izbjegavanja promaje
sastanak je održan iza zatvorenih vrata.

Na poslu stoljeća
dogodila se pljačka milenijuma.

Čim smo čuli da smo izgubili
posumnjali smo da smo učestvovali.

Od kada smo im pokazali zube,
nemamo ni za protezu.

Eliminisan je na dopiung kontroli.
Ustanovljeno je da je zadnjih godina
imao pravilnu ishranu.

Do pčela je, nije do mene!
Ja, uvijek, imam sjekiru pri sebi.

Poslije sudbonosnog »da«
ne pomaže ni istorijsko »ne«!

Samari su ispali dobri
kako su nam uzimali mjeru.

Spomenici žrtvama
i dželate čine besmrtnim.

Znam da ništa ne znam!
I ovo sam od nekoga čuo.

Bojim se da jeste,
a nadam se da nije.

Mrak je idealan
za njegovanje svijetlih tradicija.

Mora da smo opet pobijedli,
čim smo ovako loše prošli.

Navala na nas govori
koliko smo jeftini.

Kad se opametimo,
ne gine nam ludnica!

I kad vidim svojim očima
vjerujem u zvanično saopštenje.

Džaba mi rodoslov
kad nemam pedigre!

Više ne možeš naći ni bačeno,
a kamoli izgubljeno.

Povukao sam se u sebe.
Sad sam u okruženju.

Žrtvu ubija pucanj,
a zločinca odjek!

I preko nas je prošlo nevrijeme,
ali nije imalo što da opustoši.

Nema svijet volju za seksom
koliko se mi poturamo.

Četvoro očiju bolje vide,
a jedna budala manje griješi.

**********

Čovjek je postao od majmuna –
lažnim predstavljanjem.

Moje je račune najlakše svesti.
Samo upišeš nulu.

Džaba nam dvoglavi orao
kad stalno potura dupe.

Mi smo zaista lud narod.
Zato nas dozivaju pameti.

Sve smo imali »crno na bijelo«,
pa smo to čuvali za »veliku nuždu«.

Još niko nije umro,
a da nije podnio svoju smrt.

Do svakog našeg cilja
prvo bi trebalo izgraditi put.

Da među postradalima ne bi bilo naših
kolektivno smo prešli na neprijateljsku stranu.

Najdalje smo dogurali
dokle je vukao svako na svoju stranu.

Ako je negdje i ostao kamen na kamenu
pokrali su malter.

Kad jednom bude bolje,
zažalićete i za ovim!

Kako da se opredijelimo za najboljeg
kad su svi isti?

Pametan popušta budali,
a budala svakome.

Prvo su oni izabrali žiri,
pa je onda žiri izabrao njih.

Da bih ostvario svoje snove
ne smijem da zaspim.

Ovdje bi i Kafka odustao od procesa.

Čim smo rekli »to je naša stvar«,
žene su posumnjale u uspjeh.

U Evropi su nas dočekali
hljebom i solju –
koje smo sa sobom ponijeli.

Svaka ponovljena greška
je istorijska.

Prestrojili smo se u hodu
tako da i ne znamo
otkada nazadujemo.

Tvrde da sam ih plagirao
kako bi bar nekoga prevarili
da sam ih čitao.

Od kud god vjetar duva
nama donese smeće.

Prvi put kad smo priznali poraz
ostvarili smo najveću pobjedu.

I silazak s uma je dokaz
da si bio na nekom nivou.

Naš geografski položaj je najpovoljniji
za okupaciju.

Tek kad smo uzeli stvar u svoje ruke
do kraja smo se osramotili.

Čim ženi »pukne film«
odmah postaje glumica.

Škola je ozbiljna ustanova.
Zato je djeca izbjegavaju.

Kad sam odlučio da bježim
nijesam ni slutio
da ću postati vođa puta.

Na putu za bolju budućnost
primijećeni su majmunski tragovi.

Osuđenik je pušten iz zatvora
na izdržavanje doživotne robije.

Uvijek nas isti napadaju.
Vjerovatno, u cilju njegovanja tradicija.

Kad god sam se primakao nekom cilju
neko bi zapucao.

Od kada smo svi naši,
ne znam koji mi je moj!

Držte lopove!
Ali, ne za to!

Da juče ne sretoh genija
ne bih ni slutio da imam dvojnika.

Kad smo se povukli u sebe
shvatili smo zašto niko
sa nama ne može.

Da sam na vrijeme poturio dupe
sad mi se ne bi radilo o glavi.

Usavršio sam psovanje.
Sad mogu da počnem da navijam za naše.

Atentator je ispoljio samoinicijativu.
Likvidirao je i naručioca.

Gospode, oprostiš li im -
ne znaš što činiš!

Čim smo se dokopali ključa uspjeha,
neko je promijenio bravu.

Kad žena ne zna »koji joj je đavo«
obično »ode k vragu«.

Naš čovjek nema cijenu.
Zato – daj što daš!

Za našu pobjedu
najzaslužniji su poraženi.

Još prije izuma vijagre
nastupila su jebena vremena.

U totalitarnim režimima
svaka smrt je prirodna.

Moj odgovor je tačan,
ali je netačno vaše pitanje!?

U nedostatku dostojnog protivnika
zaratili smo sa cijelim svijetom.

Svjetski standard je
da što više žena učestvuje u vlasti
jer, to je, zaista, đavolski posao.

Na izbore izlazim
samo kad nemam izbora.

Volio bih da ih nadživim
pa, makar, za minut ćutanja.

Jasno je kako su nestali
oni koji nijesu zbrisali na vrijeme.

Kad se narod izmiješa sa stokom
ostaje neprimijećen.

Sreća je da oni ne smrde
koliko su kvarni.

Pošto je junaštvo ispalo iz mode,
za spomenike su nam ostali
još jedino konji.

Još samo pijane budale
ovo doživljavaju kao otrježnjenje.

S nama ovakvima,
Bogu nije dovoljno
što je svemoguć.

Nijesam se ni pojavio.
Tako sam dobio,
bar, nagradu publike.

Zamjena teza je
kad vam kroje kapu,
a uzimaju mjeru po zadnjici.

Ovdje se odavno ništa ne dešava,
a i kad se desi – ni na šta ne liči!

Kad »zadnja rupa na svirali«
postane »prva violina«
orkestar brzo »ode na doboš«.

Vjerne žene su one
koje misle na svoga muža
i kad su s drugim.

Napokon smo uočili
da je najbolje ne vidjeti ništa.

Medalja ima i drugu stranu.
Zato su i pobjednici i poraženi
dobili ista odlikovanja.

Onaj kome je svejedno kud ide,
uvijek stiže na vrijeme.

Moj predlog za himnu
može se i odguslati.

Mi smo vegetarijanci.
Živimo kao stoka.

Čovjek bez cilja
ne valja ni za metu.

Što više znaš, više vrijediš.
Tako su zaposlili budale.

Mnogi su žrtve prebačaja i podbačaja
onih koji ne vrede ni pobačaja.

Nije mi što sam promašio,
već što sam pogodio
tačno tamo gdje nije trebalo.

Zlatna ribica je završila na roštilju.
To je bila moja treća želja.

Kako da čovjek ostane pošten
kad su mu i glava i zadnjica
podjednako udaljeni od srca?

Ovo što su nam radili
najteže su podnijeli nevini.

Garantujem životom
da će me krediti sahraniti!?

Mnoge žene bi pobjegle od muževa
kad bi znale da će ih iko juriti.

I kad mu je, navodno,
došlo »iz dupeta u glavu«
nije bilo lako primijetiti razliku.

Bog nam je pomogao
pa je tada hitna pomoć zakasnila.

Prema zvaničnim rezultatima
opet nijesmo učestvovali.

Glavni sudija je bio neutralan,
ali su nam linijski
sužavali prostor za igru.

Umijeće je tapkati u mjestu
tamo gdje svako vuče na svoju stranu.

Kod nas nema ništa do čuda,
a čudo je da išta ima.

Ja sam čobanin!
To je sve u što sam uspio
ubijediti stoku.

Zbog tako energičnog iskoraka u Evropu,
prsle su nam gaće.

Džaba ti čvst stav
ako ti je mek argument.

Da nije vaški
mi bismo bili
bez igdje ikoga svog.

U govnima smo do grla!
Sad je važno da nam
ne klecnu koljena.

Ja sam živi svjedok
da ovo niko nije preživio.

Kad su vidjeli da mi je »dogorjelo do nokata«
počastili su me »vrućim krompirom«
i ponudili da, za njih, »vadim kestenje iz vatre«.

Nije mi što su mi sve uzeli
nego što se čude, zašto ništa nemam.

Ovo je prevazišlo mazohizam.
Nas i neprijatelji žale.

Kad god se iz nečega iščupamo
ostane velika rupa.