Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip







 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |




Višnja Kosović
književnica iz H. Novog


Rođena je 1958. godine u Brezju, na Majevici – Republika Srpska. Profesor filozofije, psihologije i logike.
Objavljuje filozofske eseje, poeziju i aforizme.
Prevodi sa njemačkog i starogrčkog.
Objavila knjige aforizama – Linija često precrta čovjeka (1995) i Lik i spomenik (1999).

A f o r i z m i - I Z B O R

Aforizam je osica duha
sa žaokama koje bude.

Čovjek je kao Mjesec.
Uvijek se skriva
svojom tamnom stranom.

Robote, smiluj se čovjeku!

U potrošačkoj kulturi
najjeftiniji je čovjek.

Kada grade ljude novog kova
prvo im naprave okove.

Čovjek čuči i čeka čovječanstvo.
Čovječanstvo sjedi
i ne čeka čovjeka.

Ljudi su djeca
koja su zaboravila da rastu.

Dao je glavu
da bi mu, po mjeri,
skrojili lovorov vijenac.

Čovječanstvo ide krupnim koracima
da bi skrilo posrtanje čovjeka.

Usijane glave
lede sve oko sebe.

Da nije vremena,
kako bismo čekali?

Ideje koje golicaju vrijeme
ne češite kandžama!

Nakljukano politikom
moje vrijeme povraća istoriju.

Poželjno je da smo nijemi.
Živimo u gluvo doba.

Prošlost je masa
u kojoj nam modeluju pretke.

Da li budućnost uvijek čeka
da sadašnjost ostari?

»Panta rei«! –
zakuka rijeka na ušću.

Ako vrijeme nosite na leđima –
dobićete grbu,
ako ga nosite u šaci –
v l a s t.

Čovjek se udobno smjestio
u čeljustima progresa.

Naša civilizacija ima rep! –
kažu oni koji joj sagledaše lice.

Između politike i života
uvijek su masa i grimasa.

Nijesu to jauci.
Samo je neispravna lira života.

Praistorija je odustala!
Istorija još čeka bolja vremena.

Odigrao je istorijsku ulogu.
Skinite mu kostim i šminku!

Čvrsta ruka je grč istorije.

Precrtavajući pretke
karikiraju potomke.

Oni koji love istoriju
kao mamac koriste svoje vrijeme.

Od roba do robota –
to je put istorije.

Linija često precrta čovjeka!?

Kad prestaneš slijediti liniju
ona se pretvara u omču.

Bila prava ili kriva
linija nema širinu.

Politička linija uvijek teži
da izbriše paralelu.

Ako mislite na liniji
dostupni su vam svi prostori.

Brišu nam vijuge
da bismo ostali na pravcu.

Velike metafore ne dobijaju bore!?

Sizif je kamenom
udario budućnost po repu.

Uljuljkanom duhu
kolijevka je i grobnica.

Kultura nam ne izražava duh
već - zadah vremena.

Zarobili su nas idejom slobode!?

Mali ljudi se traže tamo
gdje su veliki izgubljeni.

Kletva je riječ
kojoj su zabranili da pjeva.

Kad demokratija spava
snovi se ostvaruju diktaturi.

Poltron je najbolji diplomac
u klasi kameleona.

Smisao je besmisao
koji je prilegao da se odmori.

Čvrstom rukom se ne hvata misao!?

Dirigovanje je na nivou.
Traži se uvježbani glas naroda.

Satira – to su makaze
kojima neposlušni
šišaju nedodirljive.

Na najvišim granama su oni
koji čupaju korijenje.

Kada je kažiprst putokaz
svi putevi vode u jednu stranputicu.

Dogma je ideja
u čvrstom zagrljaju institucije.

Na demokratskoj stazi tabaju slobodu.

Ironija je nemoć »moći«
i oružje duha.

Mnogi su odskočili
tek kad su moralno pali.

Grupa je postojbina svakoj samoći!?

Podsmijeh je smijeh
koji ima karijeru.

*******************

Civilizacija treba malog čovjeka.
Lakše ga je upakovati.

Da ne bi bio stereotipan
lud je na svoj način.

Neko mora raširiti noge
da i mi uđemo u srećnu budućnost.

Na vrh kažiprsta
može se smjestiti
cio jedan narod.

Iako nikada nije naga,
politici uvijek smetaju gaće.

Bože, koliko nemoći se krije
iza želje čovjeka
da bude moćan!

Polupismene mikrofon spašava.

Dok smo mi u lancima
oni nam njeguju karike.

Istinu su nam dali.
Sada njome gledamo i slušamo.

Džentlmen za šaku vlasti
ne daje hiljadu glava.

Čovjek je rep žrtvovao evoluciji,
a glavu civilizaciji.

Čovječanstvo je okrupnjalo –
čovjeka u zubima nosi!

Uh, što ti je demokrata!
Široku nam omču
stavio oko vrata.

Da slobodi ne bismo zaboravili lik
oni su joj podigli spomenik!

U gluvo doba slobodno se zijeva!?

Civilizacija stalno napreduje
i Prometeju priteže okove.

Dok bježim od tradicije
za petama mi reže vijekovi.

Gdje je politika učiteljica
počinje se od najstarijeg zanata.

Duh vlasti je u fotelji,
duh naroda – u nosu!

Zemlja je okrugla -
da bi je lakše šutirali.

Psi vlasti njeguju istorijski lavež!?

Tajna političke moći:
zatupiti masu
i izoštriti grimasu.

U ekološkoj državi
čistka je stilska vježba.

 

*********************

Filozofske s i l e

 

Ja vjerujem

Svaku moju tugu i metaforu, uporno,
ko sjenka ili odano kuče, uhodi mi pr-
itajeno Juče. Homere, nemoj brojati
sjenke i bore moje tuge i moje metafo-
re!
Kad god mi sreća dotakne lice i nježno
me zagrli nada – iskezi zube i zareži na
me uporno, škrto i opasno Sada.
Protestujem protiv budućnosti! U ime
nje - bolje, stari moje i vrijeme i nada.
Zato, uporno, svakog jutra, ubijem po
jedno Bolje Sjutra.

Kroćenje vremena

Odluči moć da ukroti vrijeme. Iskopa
raku u sadašnjosti, položi u nju budu-
ćnost i zagrnu je odabranim busenjem
prošlosti.
Ako se budućnost povampiri? Leleee!

Junak našeg doba

Politički stojim veoma visoko. Desnim
poslušno namigujem, a budno motrim na
lijevo oko. Ko miš se provlačim i glođem
nove rupe izvan zakona i u zakonu. Sigu-
ran sam u tuđem, kao u svom zaklonu. Sa
dva, tri dobra i odana retka , mogu iz groba
najuriti svakoga pretka. Uvijek mi je smije-
šno da se moćnici smiju. Već odavno uho-
dim i budućnost i istoriju. Veoma vješto pu-
zim, a mogu da gazim teretno - ko slon. Ide-
alan sam poltron – na vidiku mi je tron!

Sokrat i čizma

Sokrate, više ne pali tvoj štos! Po svom si
vremenu koračao, pa i umro bos.
Evo me sada, mudracu, bude progresom,
da te obuju čizmom!


Riječ

Obučili Jašu govorništvu, po poslednjoj modi.
Govorio je slatko i pitko. Svaka mu je riječ bi-
la glatka, kićena i dotjerana.
Jednom, dok je slagao svoju najljepšu rečenicu,
istrča mu, u pola daha, uljez: krupna, prosta, hr-
apava i gola riječ. Htjede Jaša da je proguta, ona-
ko na brzinu (šta bi drugo s njom!?), ali, gle čuda:
Proguta riječ Jašu, onako krupna, prosta, hrapava
i gola.

Pjesnik

Jedan je pjesnik imao samo dušu. Prodao je dušu,
da bi kupio papir i pero. Podajte mu tople riječi.

Uspjeh

Um i srce nijesu više fora. Treba imati jaku potpe-
ticu i dobar nos. Za masu nudim uvježbanu i ljupku
grimasu.

Sizif i vrijeme

Sizifu, vitezu igre »kamena s ramena«, podare ka-
men, da gradi vrijeme. Gurao Sizif kamen istorije
uzbrdo, nizbrdo – gurao kamen Sizifa. Kad su se
umorili i Sizif i kamen, baci Sizif kamen i udari bu-
dućnost po repu.
Na budućnost već napadaju muve!


Kulturna Evropa

Pomoću vještačkog i gizdavog snopa, krije
blud i sijede kulturna Evropa.
Al, njegujući rogove i opori rik, uvijek je pr-
eđe uškopljeni bik.

Čovjek i pas

Ulicom idu čovjek i pas. Svako se oslanja na
svoju stopu. Pas nosi uzicu, čovjek – podgojen
vrat.
ČOVJEK: Ti si moj pas!
PAS: Ti nijesi moj čovjek!
ČOVJEK: Ti si pas sa pedigreom!
PAS: Ti si čovjek bez rodoslova!
ČOVJEK: Zahvaljujući meni, uvijek si imao
dobru kosku!
PAS: Ti si odavno oglodao pretke i pamćenje!
ČOVJEK: Mi idemo zajedno!
PAS: Ali, kroz moje vrijeme!
Pas i čovjek idu korakom krotkim. Za petama
im reži sloboda – pasja.

Demokratija

Kakvo je Demokratija imala lice kada je bila
mlada, toga se više niko ne sjeća. Sada ima
bore, kriv nos i klempave uši.
Tražim ordinaciju za plastičnu operaciju.

Pogled

Mile bijaše veliki gledač, najveći u cijelom
kraju. Kud god svijet hodi, Mile ga prati po-
gledom – onako pravo. Već je imao najpra-
viji pogled na svijet.
A onda, ne leži vraže, pade mu trun u oko,
onako izdajnički. Škiljnu malo Mile, nakrivi
pogled i izmače mu se svijet. Cijeli.

Preci i pozomci

Čičivoje – Čičko, ekspert za vremenske vrtlo-
ge i tok, odlučio da popravi i pročisti izvori-
šta. Uzeo papir i olovku, pa, sve na retke, po-
čeo crtati i popravljati pretke.
Ali, da li zbog papira ili zbog olovke - crtajući
pretke, precrtao potomke.

Meta(fora)

Da ga ne rašarafe naučne činjenice, živoz je
smislio novu foru – sakrio se u dobru staru
metaforu.

Homer i stari Hesiod

Homer i stari Hesoid , u mom brzom vremenu,
izgubiše korak i odjek. Nijesu nam više nikakav
rod. Bez riječi i božanske snage, staviše ih u izlog
- potpuno nage. Tu, na silnoj žegi u mjesecu julu,
oni reklamiraju potrošačku kulturu.


Toško

Svaki čovjek se krivi na svoj način, ali obi-
čno u poznatim smjerovima. Ako se nakrivi
suviše naprijed, prije nego što nanjuši budu-
ćnost, padne i razbije nos. Kad se nagne na-
zad, padne u mračnu prošlost i ljosne na poti-
ljak ili zadnjicu. Ako se navije u desno, popla-
vi ga tradicionalizam i dobije skoliozu. Naš
Toško naćorio skroz u lijevo. Poštapio se išča-
šenom literaturom i iznikao mu rog.
Kako je onima oko njega, ne može u kratku pr-
iču stati – to znaju samo oni i zabranjeni Bog.

Glupost i vlast

Sretnu se na istoj stazi glupost i vlast. Jedna dru-
goj ne htjednu da se sklone s puta. Glupost skoči
na vlast i zagrli je čvrsto.
Narod ide pored istorije i pored puta i ćutke gleda
zagrljaj.

Krle i Smisao

Napala Krleta manita misao, pa krenuo da traži
Smisao. Tragao neumorno po svim drumovima,
puteljcima i kozjim stazama. Svuda je bilo mno-
go utabanih tragova, ali trag Smislu nigdje ne ra-
zazna.
Onda krenu Krle bespućima. Tu nabasa na svjež
trag Smislu i pojuri koliko ga noge nose.U toj tr-
ci ispade i izgubi se u bespuću. Krle to i ne primi-
jeti, već olakšan za samoga sebe, pojuri još brže.
Još uvijek trči za petama Smisla.
Zlobnici kažu: Ako Krle i uhvati Smisao, uhvati-
će ga za rep i nikada mu neće sagledati lice.
Sumnjivci vele: Krle nikada neće stići Smisao,
uvijek će mu nedostajati jedan korak.
Oni koje smatraju mudrima ćute, poluotvorenih
usta, na ivici bespuća i gledaju trku.
A, ti?

Ja, balkanski ološ

Svu prošlost, kusu i repatu, sadašnjost rogatu i
budućnost prostranu i bogatu, staviše u čip, ka-
lup i redak, pa napraviše Novi svjetski poredak.
Ja, balkanski ološ, stavljam nov novcijati pore-
dak na stari doboš, i jeftino ga dajem, ne idući
prema civilizacijskoj slavi, za trunku reda u mo-
joj glavi.

Praistorija

Praistorija je bila mnogo stara i strašno nepisme-
na. Zato ju je istorija, učiteljica života, bacila u
vodu – za slobodu jezika i pisma.

Moćnici i ja

Prometej mi plamenom dozva suzu. Sokrat mi
suzu odobri u grobu. I već po usudu, ili bez usu-
da, evo mi moćnici kljucaju utrobu.


Putovanja

Sve se po nečemu pamti i kazuje. Vavilon
po Vavilonskoj kuli, stari Cezar dobio mje-
sec juli. Piza se pamti po Krivom tornju,
1929-a po ekonomskoj krizi.
Ali sve, baš sve, od temelja do krova i šlje-
mena, prepušteno je glodanju zuba vremena.
Živo me zanima, može li vrijeme, kadgod,
imati zubobolju? Da li su, možda nekada, sa
bremenom ili bez bremena, postojala bezuba
i krezuba vremena?