Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip







 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |




Radmila Vojvodić
PRINCEZA KSENIJA OD CRNE GORE



Bilješka o autoru:


Radmila Vojvodić

Radmila Vojvodić, pozorišni reditelj, diplomirala je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu gdje je radila kao asistent na Grupi za glumu, sada na Odsjeku za glumu na Cetinju.

S uspjehom je režirala u pozorištima u Beogradu (Atelje 212, Jugoslovensko dramsko pozorište, Beogradsko dramsko pozorište, Studentski kulturni centar), Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, Hrvatskom narodnom kazalištu Ivan Zajc u Rijeci, Narodnom pozorištu u Tuzli, Crnogorskom narodnom pozorištu, na Festivalu Budva Grad Teatar.

"Princeza Ksenija od Cme Gore" je njena prva drama.

Premijemo izvođenje je doživjela u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju u februaru 1994. godine.


PRINCEZA KSENIJA OD CRNE GORE

drama Radmile Vojvodić
Dramski predlog jedne dame

Princeza Ksenija je u izgnanstvu i u svojoj osamdesetoj godini, i u trideset četvrtoj i danas recimo. Tamo negde umire i kralj Nikola. Njeno ljudsko iskustvo, njeno istorijsko pamćenje, karakter i osećaj misije nalažu joj predloge da se sa ljudima i sa narodima, sa muškarcima i sa državama može živeti i postojati samo slobodan "sa", dakle ne ni "od" ni "za". Čitav politički i ljudski, svetonazorni, program princeze Ksenije bio bi neka vrsta klasičnog i modernog prosvetiteljstva. Takvo viđenje domovine pojačava izgnanstvo, iz daljine Crna Gora se Kseniji ukazuje i kao uspomena i kao utopija. "Jer ničeg nema sem onog što ne postoji", rекао bi Magbet. To što se pamti, ili što se nosi, a što ima biti tako ili nikako drukčije, javlja se kod Ksenije i kao politika i kao poetika.

Radmila Vojvodić u "Princezi Kseniji" pokušava da uradi ono što je, čini se, tako dragoceno za Crnu Goru, da politiku imenuje politikom, estetiku estetikom, mitove mitovima, da "stvari nazove pravim imenom", da ne vrši zamenu teza i pojmova, da ponovo "krsti" stvari, da ih postavi tamo gde treba da stoje, kako bi se sa neke zdrave i nepomućene osnove moglo rasuđivati o svemu što nas je snašlo. "Princeza Ksenija" je drama jednog sabiranja i oduzimanja, lekovita drama, jer ako dokinemo mistifikacije, i ako prepoznamo problem možda ćemo se naći i na početku nekog rešenja. Treba isplivati iz svih mogućih spontanao i nasilno izmešanih natruha kako bi se prestalo ići pijan ili mamuran, tumarati i pucati, kako bi se otreznili, okupali, kako bi ozdravili od antropološko-religiozno-nacionalno-genetsko-etničko-pevačko-pucačkog ludila i pogledali u oči kako onim nekadašnjim, tako i onim sutrašnjim, a pre svega sadašnjim susedima, sugrađanima, starcima i deci.

Borka Pavićević






Princeza Ksenija od Crne Gore


Kralj Nikola i kraljica Milena u krugu šire familije:
Veliki Knjaz Nikolaj Nikolajevič Romanov, knez Franc Batenberg,
princeza Vjera, princeza Ksenija, prestolonasljednik
Danilo,
princ Mirko, princ Petar
Milica Petrović Juta (Maklenburg Strelic), knjaginja Ana Batenberg,
kraljica Jelena, krajica Milena, kralj Nikola, velika
knjaginja Milica Romanov,
kralj Viktor Emanuel, princeza
Natalija
Princeza Jelena Karađorđević, knjaginjica Marina Petrovna Nikolajevič,
princ Aleksandar Karađorđević


Kralj Nikola, kraljica Milena, princeza Ksenija
i princeza Vjera u egzilu, Bordo, Francuska, 1916.


lica:

Princeza Ksenija

u osamdesetoj godini starosti

Princeza Ksenija
od trideset šest do četrdeset godina

Princeza Ksenija
kao devetogodišnja djevojčica

Vukmanović

Kralj Nikola

Kraljica Milena

Prestolonaslednik Danilo

Princeza Vjera

Knjažević Mirko

Ilija Bjeloš

Dr Šoć

Major Kloz

Madame Ljubica Rosi


U domu Princeze Ksenije od Crne Gore.
Kasno je popodne, teški plišani zastori sasvim su navučeni
na prozore. Lampa sa stola za pisanje obasjava sobu u polumraku. Gospodin Vukmanović je sam. Sjedi za velikim, masivnim stolom, glatke, sjajne površine. Na stolu nema ničega, samo su fine srebrne brojanice princeze Ksenije tu na trenutak odložene. U polumraku nazire rijetke predmete, dosta knjiga i svezaka hartije, sačuvanih novina i časopisa, sortiranih i povezanih kanapom... U mračnom ćošku sobe gramofon jedva čujno svira i čuje se grebanje igle... Vidi jedan orman pritisnut teretom kutija nalik na drvene kovčežiće i staru sofu neraspremljenu od popodnevnog odmora; na stočiću za pušenje, pored uzglavlja, bokal s vodom i čašu, i jednu jabuku na porcelanskom tanjiru nepravilnog oblika. Stolice su oko njega uredno zavučene pod sto... Gospodin Vukmanović zaneseno zuri da razazna prostor oko sebe i princeza Ksenija ga iznenadi kad uđe u sobu. Ona nosi teški poslužavnik, ide stopu po stopu gledajući pomno u šolje sa kafom. Gospodin Vukmanović ustaje. Starica odlaže poslužavnik s vidnim olakšanjem. Osvrće se po sobi, smetena je, a onda hitro dohvati tanjir s jabukom i stavi ga pred gosta. Zatim se lati brojanica. Princeza Ksenija se upinje da govori naški. Rečenicu po rečenicu, sve je srdačnija i opuštenija, ali i ganutija ovim susretom.

Princeza Ksenija
Eto, tako... Vrijeme nosi sve. I rđavo i dobro... S'il vous plalt, Monsieur Vukmanović, zaboravimo na bonton, prenez place a ma droite. Smeta mi svjetlost. Je vous remercie. Maintenant cela va mieux... Vjerujte mi, da sam imala kakvu bolju toaletu, obukla bih je u čast ovoga susreta... En passantj 'aimerais demander... nose li Crnogorke još korotnu robu kao nekad? Oh, mon Dieu, ехcusez - moi, servez-vous... poslužite se. Otac je kavu sam vario. A Madame Obolenska, oh mon Dieu, to joj nikako ne ide od ruke, vazda joj nađem neku manu.

Vukmanović
Je vous remercie, Votre Majeste, vous etes tres aimable.

Princeza Ksenija
Oh, non! U prvi mah sam bila gruba, je le sais. Vous n'avez rien contre cela, n'est ce pas? U našijencu koji me pozna, c'est en effet tres rare... Sasvim je rijetko, zapravo... Ili vidim kakvu rđu, uhodu i zlonamjernika, ili, u najboljem slučaju, hulju i besposličara. Od našijenaca dan danji zazirem! Oh, mon Dieu, ce sont les notres... Ko su to našijenci? Zna li to iko? Oće li se ikad znat?

Vukmanović
Kako god da sam vas sreo, i gdje god na okrsnome bijelome svijetu, poznao bih u vama odivu Petrovića.

Princeza Ksenija
Je vous remercie. Odiva kuće Petrovića! Kako je to lijepo čuti. Zvuči naški... Vous voyez, moi je reflećhis, comme ca, dans la solitude... Ovdje u tuđinu nemam priliku da govorim po naški, ali dumam, dumam po naški... Na ono ostrvo, na Skadarsko jezero, u manastir na Vranjinu, što ga je otac gradio kad se, jadan, bojao da na dom ima previše šćeri za udaju i da smo za Crnu Goru previše... distinguees... kad je jadan kontao koliko je to prćije, ako nas sve pouda, a koliko ne dao bog apanaže za državnu kasu, ako ostanemo usiđelice, pa je riješio da nas o istome trošku tamo odvoji i zakaluđeri... E, tamo, u taj manastir Vranjina, jedino tamo bi moglo biti utočište ovoj odivi Petrovića. Mrštite se? Zvuči dešperatno? Naški dešperatno... Jesu li studene zime na Cetinje? Je li pao snijeg? A naš dom tamo, je li srušen?

Vukmanović
Ne, vaše veličanstvo. Nije.

Princeza Ksenija
Nije.

Vukmanović
Možete mi vjerovati na riječ, vaše veličanstvo.

Princeza Ksenija
Je ne реuх у croire. Moj dom je još uvijek tamo, a postelja mi je zavazda ovdje?! Ici, pour toujours. A moja bašta na Vir? Koliko je rodnih, a koliko jalovih godišta izbrojala baštovanki Kseniji... A porodica Plamenac? O, mon Dieu, znate li što o njima? Oh non, pitajte vi mene nešto! Pitajte me, molim vas!

Vukmanović
Dozvolite, vaše veličanstvo...

Princeza Ksenija
Vaše veličanstvo kažete?! Comme au theatre! Eto, njegov graditelj već zida kamen po kamen, monstrum od građevine! Bez neophodnog bar jednog kandelabra! A ja se, eto, ne opirem. Govorim i brzo i mnogo. A vi ćutite kao krivac, јеr ste znatiželjni nasred poprišta mojih muka! Mmm, Monsieur Vukmanović?

Vukmanović
Dozvolite vaše veličanstvo, čast mi je da ste me primili. Molim vas, vjerujte mi, ne bih se usudio ni da pomislim, ni u snu mi ne bi palo na um da vas hrabrim da imenujete kakve događaje i ljude, da izmamljujem od vas kakve tajne doma Petrovića. Da svoje ime upisujem u istoriju čeprkanjem po pokopanim političkim ambicijama vašeg veličanstva princeze Ksenije Petrović?! Ni za živu glavu, vjerujte mi na riječ. Nijesam od mladih neznalica brzih na lapis ka na obarač.

Princeza Ksenija
Monsieur Vukmanović, ja u to ne sumnjam, inače... Oh, mon Dieu, tako je... Inače ne biste bili tu đe jeste! Znadite, sve što me može prokazat u ovaj teatar od susreta sveto je zemljište mojega jada i moja časna istina. I moj svagdanji život je sjećanje na život. Samo se ponekad prestrašim od vlastitoga glasa. Zagrcnem se prosto. Me comprenez-vous, Monsieur Vukmanović? Prostruji mi krv kroz žile, pa se onda stresem i smračim se od pomisli jesam li ja to postala nekakav umišljeni tumač svega i svačega, nekakav memoarist burnih dana koji odavno ništa više ne isčekuje... oh, mon Dieu... tako sam rasijana... kava se oladila.

Vukmanović
Ništa ne mari, vaše veličanstvo.

Princeza Ksenija
Sačuvaj bože, ladna i tanka! Eto, istinu sam vam rekla, za toliko godina nije mi moglo bit ni krštenu kavu da popijem.

Vukmanović
U vašem društvu, vaše veličanstvo, kakva god bila, popiću je sa zadovoljstvom.

Princeza Ksenija
Monsieur Vukmanović, popustljivi ste prema meni preko svake mjere. Excusez-moi, to su suze običnog staračkog uzbuđenja.

Vukmanović
Vaše veličanstvo...

Princeza Ksenija
Sjećam se... oh, mon Dieu... vivement et clairement... Sjećam se, evo do suza... Kako sam smiješna, je n'arrive pas a me surmonter, ne zamjerite mi, molim vas. Prepoznajem nešto, neke davne damare, grozničave kao u urotnika. Čuvam se toga svakojako i bojim... Mogu kazati što gođ neodmjereno... Tako se radujem, od kad nijesam progovorila naše riječi... Bože moj. Kako vrijeme nosi sve. I rđavo i dobro. Rekla sam to već jednom, zar ne? Sjećam se... Hotel Meris. Prva godina egzila. Otac je u postelji, bolestan, a prestolonasljednik Danilo tek pristigao iz Kap Martena...

Princeza Ksenija istrže sliku iz sjećanja...

IZ SJEĆANJA
slika prva


Prestolonasljednik
Danilo
Papa! Jesu li ti bolovi u nogama bar malo minuli.

Kralj
Nikola
Dobro je, dobro. Evo, pretekoh. Izdržale su ove noge i gore, pa će i ovo potonje što im šljeduje. Kako je sa zdravljem knjaginja? A ti, Dano?

Prestolonasljednik Danilo
Milica tati ljubi ruku i srdačno ga pozdravlja.

Kralj Nikola
A ti, Dano? Kako ti ga bi, Dano?

Prestolonasljednik Danilo
Pa, tata...

Kralj Nikola
Zbori, Danilo! Odavno ti prorekoh ovo što vidiš i što se dogodi.

Prestolonasljednik Danilo
Ne može se još ništa pouzdano reći, tata. Ratna se sreća mijenja, čas je na jednoj, čas na drugoj strani...

Kralj Nikola
Dano, sine, ako nijesi upućen kako stvari stoje na vojište, neka te izvijesti ministar vojni.

Prestolonasljednik Danilo
Ja pratim događaje, tata. No, mislim da bi bilo preuranjeno iznositi nekakve definitivne zaključke.

Kralj Nikola
Bogami, Dano, ono što ovca vidi ležeći, to nije daleko.

Prestolonasljednik Danilo
Dobro mi je poznat tvoj optimizam, tata, i tvoja čvrsta uvjerenost u pobjedničku ruku pomoći naših saveznika. Ja mislim da bi bilo dobro da, ako možeš, taj optimizam odmjeriš sa stanjem morala i duha Craogoraca. I ovih u izgnanstvu, i onih po logorima i, pogotovu, onih u otadžbini. Bojim se samo da si za to zadocnio. Da su s druge bande braća Srbi kašu zgotovili i da će je, božja mi vјеrа, kusati i gladni i siti Crnogorci, i to sve da će im se za vrat sipati.

Kralj Nikola
Jesi li ti manit kad tako pričaš, Danilo? Danilo?! I saberi se s kim pričaš, Danilo! I dobro znadi što ću ti sad reć! Neka je general fon Keveš sto puta raportira da je Lovćen panuo, moju krunu, s moje glave, doklen gođ sam živ, neće na drugu stavljati. Ne na glavu karađorđevićku, ne, tako mi boga. No, po svemu izgleda, neće joj se ni na tvoju, Danilo.

Prestolonasljednik Danilo
Ako ćeš kuditi, tata, onda kudi. Ja ti hvale i ne tražim. Što mislim zborim, što misliš kaži! Ali nemoj samo da se bez ikakve potrebe žestiš.

Kralj Nikola
Tako ti ga bi, Dano!

Prestolonasljednik Danilo
Tata, promijenimo temu, molim te.

Princeza Ksenija
Tata, Danilo te opominje da se isuviše ne podaješ nекакvim obećanjima sa strane.

Prestolonasljednik Danilo
Ja sam rекао što sam imao, Ksenija. Nema potrebe da me kod rođenog oca zastupaš.

Princeza Ksenija
U odsudnom momentu vazda malaksaš, Danilo. Malodušnost ti nikad ne manjka. O, bože, pokaži malo pregnuća i oduševljenja!

Kralj Nikola
I tako ti ga bi, Dano.

Princeza Ksenija
Tako je, Danilo. Nauči već jednom: ko istraje toga je i megdan.

Prestolonasljednik Danilo
Ti si, Ksenija, hvala svevišnjem, za bitku vazda gotova.

Princeza Ksenija
Jesam! Ajde, ako nijesi kukavica!
Kočopemo priđe Danilu. On, osmijehnut i miran raširi ruke da je prigrli. Princeza se ljutito istrgne. Danilo se povuče iz sobe.

Kralj Nikola
Nagla si i prijeka, Velika. S njim više no s kim drugim.

Princeza Ksenija
Ne miri me ti s njim, tata. Znam ja da Danilo nije mlakov. Nijesam ja zlurada i nepovjerljiva spram njega, no ti, tata. I žao mi je na tebe zbog toga. Ne obazireš se na njegova predočavanja, nećeš da priznaš, a više je tome vrijeme, on ti je politički dorastao, tata.

Kralj Nikola
Znam, čoče.

Princeza Ksenija
E, onda razgovaraj tako s njim, tata. Konačno, dužnost ti je da mu pomogneš. Zadatak koji mu je po rođenju i pravu namijenjen nije lak, ti to najbolje znaš... Oćeš li? Još danas! Obećaj mi!

Kralj Nikola
Obećajem, Velika.

Princeza Ksenija
Oćeš li da ti pripravim šolju čaja? Ili bi malo medovine?

Kralj Nikola
Kako je tebe lakše, Velika.

Princeza Ksenija
Tata, meni ništa nije teško.

Kralj Nikola
Stani malo, Velika! Ljudi žive u neizvjesnosti. Nije u njihovoj moći da saznaju sudnju uru, kao što nije da biraju dan rođenja. Treba vazda bit spreman na iznenadni kraj života...

Princeza Ksenija
Ti si me pogrešno razumio...

Kralj Nikola
Znam ja što zborim. Te stare istine davno su urezane u moju pamet i one mi nalažu da izdiktiram onih nekoliko riječi, pošto me, bogu hvala, duševna snaga još nije izdala...

Princeza Ksenija
Tata, nemoj, molim te! Nećemo o tome! Ne danas, molim te!

Kralj Nikola
Oćemo, Velika. Oćemo, tako mi boga. Učini mi, ajde, odma pošlji za sekretare Leturnera i Živkovića. Ajde, blago mene. Tebe ništa nije teško.

Princeza Ksenija
Oću, tata.

Krene.

Kralj Nikola
Oće li se ovo izgnanstvo završavat, Velika... Bog sveti zna...

Princeza Ksenija
Zastane na vratima.
Bog sveti zna, Tata...
Tiho izađe.

Kralj Nikola
Sam.
Ako umrem u izbjeglištvo... to ću najposlije... Kad naši saveznici pobijede, kad Crna Gora bude uspostavljena, nastoj prije svega... nije njemu to potrebno objašnjavati, isuviše dobro zna koliko smo tijesno vezani sa velikom slovenskom nacijom, to zna svako dijete... Prije svega preporučujem ti da se vas posvetiš sreći i slavi tvoje zemlje i tvoga naroda, da ljubiš majku, braću i sestre, i da im i dalje ne uskraćuješ tvoju punu odanost, da ne gajiš u tvojemu srcu osvetu prema onijema na koje sam ja bio gnjevan ili prema onijema koji su mene zla činili... Nijesi ti u godinama da bi ti bili potrebni moji savjeti... zrio si čoek, znam... pratio si moja djela. Mnogo mi je stalo da znaš kakve sam muke podnosio i da nađem u tebe nastavljača mojega rada... ali neka ta želja ni najmanje ne skučava polet tvojega talenta, neka te ne sprječava da budeš savršeniji od mene... Zadatak ti nije lak, ali lakše ćeš ga vršiti u tvoju četrdeset šestu godinu nego što sam ja moga primivši ga u devetnaestu...
Danilo ulazi u sobu. Otac na kratko zaćuti. Ne osvrće se. Kaodaga nije čuo. Onda nastavlja da govori testament baš kao pred smrtnu uru...

... Ako ti bude suđeno da vladaš... pazi da tvoj narod ima pravdu i staraj se o njegovom napretku i blagostanju... ali na putu napretka ne idi prenaglijem koracima... nepromišljenijem... priroda, sine, ne čini takve коrаке, slijedi je... Ne čini se duhovni i materijalni preobražaj jednoga naroda udarom mađioničarskog štapa, već postojanošću strpljenja, razboritošću i proračunom... Dragi sine, Danilo, ne zaboravi nikad...

Danilo, s mukom susprežući svaku emociju, prekida oca...

Prestolonasljednik Danilo
Tata, ja sam došao da se pozdravimo.

Kralj Nikola
Već?!

Prestolonasljednik Danilo
Da. Treba mi putovati do Kap Martena.

Kralj Nikola
Pa,neka ti je sretnji put, Danilo. I neka ti je bog na pomoć!

Prestolonasljednik Danilo
Ostaj i ti s pomoću božjom.

Ksenija banu u sobu. Zbunjena je ovim opraštanjem.

Princeza Ksenija
Čemu toliko hitanje, za boga miloga, Danilo?! Tek si došao.

Prestolonasljednik Danilo
Poljubio bih ruku dragoj sestri, ratobornoj princezi crnogorskoj. Smijem li?

Ksenija gotovo parodično pruža ruku na poljubac Danilu, onda ga prevari zagrljajem i obisne mu se o vrat. Danilo se izvuče, nježno joj poljubi ruku i ode.

Poslije kratke stanke, gospodin Vukmanović ozarena lica, kršeći ruke, svečanim tonom uze riječ...

Vukmanović
Vaše veličanstvo, poznanstvo s vama višestruko mi znači. Ovaj je susret snažan, živ, podsticaj za mene... Vaše veličanstvo...

Princeza Ksenija
Gospodine Vukmanović, vama smeta ova muzika zar ne? O certainement... jauče, zavija, a dosta je i durala. To još samo mojemu uvu liči na muziku...

Smijući se, princeza Ksenija zalazi u onaj mračni ćošak sobe. Iz mraka bljesne klavir. Vukmanović ga, dotad, nije bio opazio.

IZ SJEĆANJA
slika druga

Dječak za klavirom neuko svira istu onu melodiju koja je do maločas ječala sa gramofonske ploče. Uto uđe sićušna dugokosa djevojčica. Još u dolasku ona teatralno mlatara rukama i deklamuje stihove... Mali knjaz Mirko neprestaje da svira, a knjaginjica Ksenija, čas gruva što je grlo nosi, da muziku nadglasa, čas obori nos, pa se tragičeski prenemaže, glumata...

Knjaginjica Ksenija
Sablju bih oštru ja prihvatila,
kad s nama Turska bi zaratila;
rat bih krvavi i očajnički
na smrt, na život, rat bih junački
ja kadra sama održat bila
samo da Zeta ostane mila !...
Oponaša muški.
Uz nježnost žensku, uz čar ti oka,
ljubav je tvoja k rodu duboka!
Opet kao Danica.
Srce mi čisto čini se malo,
kada se ono bi zaigralo...
onda bih, dragi, ja rada bila
kad god se Zeta spomene mila,
da mi je srce tako visoko,
ka nebo plavo da je široko,
ka cio svijet prostrano da je,
da tamo stane, da vječno traje!
Opet kao Stanko.
E baš si prava ti Crnogorka!
Opet kao Danica.
Mog otačastva sudbina gorka
što god je grđa, ljubim ga vruće,
njemu na oltar krv i pregnuće!
A vama ljudma amanet da je,
da ovo stanje duže ne traje...
Srbiju Staru i Braničevo,
i Dalmaciju i Bosnu evo,
pritišće tuđa grabljiva sila...
Snažna Srbija propade mila!
Despot se preda Janko Madžaru,
a sin Hercegov turskome Caru!
Srpski se barjak još samo penje
na ovo naše krvavo stjenje...

Mirko je, pri kraju, prestao da svira. Nalakćen na klavir prati je ispod oka. Onda uzvikne, rugajući se...

Knjaz Mirko
Divotno! Jesi naredna za glumicu, mala, jesi, pa to ti je. Kakva komedijaška talijanska družina para bi zaradila da im ti predstavljaš balkansku caricu. Nemoj samo da te papa čuje. Mogao bi mrtav panut od smijeha.

Knjaginjica Ksenija
Pa smijte se, nije me briga! Bolje da se smiješ, Mirko, no vazda u jednu istu žicu i da smo gluvi pomamio bi nas. A i ti ćeš u pomamu udarit. Čula sam, tako ti vele svi na Cetinje.

Knjaz Mirko
Ma, je li, bogati! Ajde se ti oprobaj, ajde, de, Ksenija!

Knjaginjica Ksenija
Ajde ti, bolje ćeš uz gusle.

Knjaz Mirko
Tutanj, mala, odolen. Sikter!

Knjaginjica Ksenija
Ajde, Mirko! Bi li odio sa mnom da malo jašemo. Ajde! Šalila sam se! Ajde, bolje ti je! Ajde, ovako te molim! Ajde bratiću...
Molećivo mu daje ruku. On se premišlja, pa je prihvati. Zavjerenički, uz prigušeni kikot, iskradaju se napolje...

Gospodin Vukmanović netremice gleda staru princezu Kseniju... Po prvi put lice joj je ozareno.

Princeza Ksenija
Oprostite, ja sam vas prekinula usred riječi.

Vukmanović
Vaše veličanstvo, slušam vas...

Princeza Ksenija
Već smrknuta lica.

Izmicala je treća godina našega izgnanstva, burni i mučni dani s kraja osamnaeste i dugi i neizvjesni dani s početka nove devetnaeste godine. Ja kao da sam se budila iz nekakvoga dubokoga, mrtvoga sna.


IZ SJEĆANJA
slika treća

Sjedište Vlade. Neji kod Pariza. Izaslanik američkog predsjednika Vilsona, major Kloz, u audijenciji je kod NJ.V. Kralja Nikole l. Dr Pero Šoć, ministar inostranih djela, na dužnosti je uz NJ. V. Kralja Nikolu I. Kralj je vidno uzrujan, čak tronut. Besjedi...

Kralj Nikola
Ja sam pobožan čovjek i smatrao bih se grešnikom pred svevišnjim Bogom, tvorcem neba i zemlje, kada bih i pomislio da Crnogorce podstrekavam na međusobno ubijanje. Pa sve da, gospodine majore, crnogorska kruna tako zasja, da zabljesne vas prostor i silu krune britanskoga carstva. Uvjeren sam da se upravo odigrava najburnija epizoda u novijoj istoriji Cme Gore, i gajim tvrdu nadu da to i Savezničke Velike Sile shvataju, da će mi u ovom trenu mojih najtežih iskušenja u egzilu pomoć, i da će razloge krvavoj drami u mojoj kraljevini potražit na drugu stranu. Ove ću riječi gospodinu Vilsonu lično napisat i potpisat.

Major Kloz
Votre Majeste, je vous remercie du since rе temoignage. Vous n'avez vraiment aucun besoin de le deposer раr ecrit. Si vous permettez, j'en prendrai soigneusement la note.

Kralj Nikola
Dabogda vi se trag zatra, pasje pogani...

Princeza Ksenija je odjednom zaćutala. Тišinа. I gospodin Vukmanović ćuti. Gledaju se. On se usudi...

Vukmanović
Vaše veličanstvo...?!

Princeza Ksenija
Dokle je major Kloz zapisivao otac se ne obuzda, reče na našem jeziku nekoliko krupnih i grdnih riječi. Ja ću ih sada, iz naročitih obzira, prećutat. No, moram da kažem, one dođoše iz same dubine njegove duše, napaćene i ojađene duše starog i umornog vladara. Kao da je razumio, major Kloz se prenu, kao da se prestraši, vrlo uzrujano zatraži od gospodina Šoća da mu prevede...


IZ SJEĆANJA
dalje...

Major Kloz
S dozvolom njegovog kraljevskog veličanstva Nikole Prvog, da li biste bili ljubazni da mi prevedete...

Kralj Nikola
Prevedi, prevedi, gospodine ministre...

Dr Šoć
Njegovo kraljevsko veličanstvo Nikola Prvi mi je upravo predložio da u ime vlade dam izjavu po istom pitanju. Mi smo za vijest o nesreći u zemlji saznali preko generalnog konzula u Rimu, gospodina Ramadanovića. Gospodine Мајоrе, bilo bi zaista paradoksalno vjerovati da Kralj i Vlada podstiču ovakvu akciju u Crnoj Gori, kad su Savezničke Velike Sile, putem svoga povjerenika, uspostavile vlast upravo u ime njegovog veličanstva kralja Nikole Prvog. Jemčim vam, gospodine majore, da nas s tim sumnjama nalazite potpuno nevine.

Major Kloz
Zahvaljujemvam. Vaše veličanstvo, gospodin predsjednik Vilson bi želio znati, da li prihvatate prijedlog da se narodu Crne Gore obratite povodom ovih žalosnih događaja i pozovete ga na mir, red i ustrojstvo.

Kralj Nikola
Cinično će.
Duboko sam zahvalan predsjedniku Vilsonu na tome prijedlogu. Prema svemu što vam rekoh, vi ćete razumjeti da sam srećan što ve kao njegovog izaslanika mogu pozdraviti među nama. Prenesite mu moja uvjerenja da ćete, kako gođ kod mene, tako i kod moje Vlade, svagda nailaziti na dobra volju za takve plemenite zamisli.

Major Kloz
Onda, ostaje mi da izrazim zadovoljstvo što su i moja uvjerenja po pitanju vašeg mogućeg uplitanja u događaje oko crnogorskog ustanka potvrđena. Moram vas još samo upitati рrеко koga želite da vaša poruka Crnogorcima bude upućena...

Kralj Nikola
Preduhitri ministra Šoća.
Biće najbolje preko crnogorskog mitropolita Mitrofana Bana, kao pouzdanog čuvara pravedne stvari... ili... može biti... bolje mi se dopada... da, tako je, ako se slažeš gospodine ministre, da se mome dragome narodu obratim рrеко vojvode Boža Petrovića. Moj je rođak, a od velikog je ugleda među Crnogorce.

Мајоr Kloz
Je vous remercie. Avec cela, ma mission aupres de Sa Majeste le Roi Nicholas Premier pourrait etre finie. Poslovično ljubazni, major Kloz, ustaje...

Istoga dana u znaku posjete izaslanika američkog predsjednika Vilsona. Slika po slika, upotpunjava se novi prizor iz sjećanja: namrgođena princeza Ksenija u salonu; gospodin Šoć, nepozdravljen i neponuđen da se akomoda, smeten, ukipljen nasred sobe; uzrujana pojava Kraljice dok, neuobičajeno bučno i nespretno, opošljava oko čajanke; Kralj, umoran i jedak; Bjeloš u salon bane kao s neba bačen...
Bjeloš se na vratima sudari sa princezom Vjerom. Prošapti, usput...

Ilija Bjeloš
Ćeskoba!

Princeza Vjera
Glasno se smijući, dobacuje...
Sjetni kao na groblju! Nema zbora!

Dr Šoć
Razbijajući sopstveno osjećanje nelagodnosti, započinje razgovor...
Nije isključeno da je major Kloz posljednje pitanje postavio s nekakvom naročitom tendencijom...

Princeza Ksenija
A to pitanje je?

Dr Šoć
Pitanje kralju na koga želi da adresira poruku Crnogorcima.

Princeza Ksenija
Sumnjate, gospodine Šoć, da je adresirani vojvoda Božo Petrović zatvoren ili, možda, već deportiran?

Dr Šoć
Bojim se da je gospodin major očekivao da poruku Crnogorcima uputimo preko povjerenika Savezničkih Velikih Sila u Crnoj Gori, i da je ovako adresu promašila. No, pravo da kažem, u posljednje vrijeme sumnjam u sve procjene. Radije se uzdržavam od svakog komentara.

Princeza Ksenija
Da vi to ne sumnjate, gospodine ministre, i u vjerodostojnost onih depeša koje stižu iz Crne Gore.

Dr Šoć
Još nema pouzdanog obavještenja o prilikama u Crnoj Gori. Pogotovo nema pouzdane vijesti o tome kako je ta revolucija izbila.

Princeza Ksenija se vidno uzbudila... Kakogubi takt, tako i govori povišenijem tonom...

Princeza Ksenija
Dvadeset hiljada Crnogoraca je skočilo na oružje. Oni zahtijevaju anuliranje neustavnih skupštinskih odluka u Podgorici i slobodne izbore. Kako da to nijeste očekivali, molim?! Nikšić, Podgorica, Danilovgrad i Kolašin više nijesu pod srbijanskom vlašću, a Cetinje je pod opsadom. Oko njega se vode žestoke borbe, dakako... Je li tu što nevjerovatno? Naš ministar unutrašnjih djela, gospodin Hajduković, nimalo ne sumnja u ove izvještaje. On događaje tumači bolesnim ambicijama i fantazijama nekolicine Crnogoraca u domovini, Jovana Plamenca i šačice pobunjenika. Je li to opće mišljenje, ili moj otac nema uvid u depeše, kad Crnogorcima poručuje, što im poručuje, da skrste ruke i ostanu mirni na svoje domove... Svaka čast! Nekrunisani kralj Srbije, gospodin Pašić, i njegova diplomacija spremni čekaju da elegantno objave da, eto, većina crnogorskog naroda nije protivna novom stanju. Ali, zaboravljate, gospodo, uklanjanje crnogorskog barjaka s vojišta Balkana nećete moći da pripišete isključivo bezobzirnoj politici Srbije, nego ćete, zbog političke indolencije, i sami biti odgovorni! Što se mene tiče, meni je jasno kao dan, pa sviđalo mi se ili ne, samo oružani otpor Crnogoraca može da pokvari planove Srbije da, pošto - poto, dobije priznanje aneksije Crne Gore. Eto, rukavica vam je bačena, gospodo. Izvolite, gospodo, odgovorite.

Ministarje vrlo rezervisan...

Dr Šoć
Politički gledano vaše je razmišljanje vratolonmo. Reći ću vam kratko, sudbina nemoćnih je da budu uzdržani.

Princeza Ksenija

Eh, što ja tu mogu, ja sebi ne dozvoljavam ono što u drugih prezirem. A nema toga što ignorišem više od nemanja vlastitoga stava ili, svejedno, neizricanja sopstvenoga mišljenja.

Dr Šoć
Vi ste prosto isključivi i, ako smijem reći, s vama je, zato, dosta naporno razgovarati. Isključivost u politici?! To, znate, donosi samo nevolje. Govori mi to moje profesionalno iskustvo.

Princeza Ksenija
A, vidite, ja bih rekla da vam je to iskustvo otupilo reflekse. Glava vam je u torbi, a vi odmjeravate nekakvu političku taktiku?! Sami bog zna kakvu!

Kralj Nikola
Pokušavajući da se našali.
Ne gledaj me ništa, Pero, no se kolji š njom, ja, danas, nešto nijesam kadar. Princeza Ksenija je sve agresivnija...

Princeza Ksenija
Da se manje šutalo i trpjelo, da ste se manje uzdržavali da pravom mjerom odgovarate na plaćeničku propagandu takozvanog Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje... O, bili ste im lijepo s ruke, i da dobro špagove napune, i da to ujedinjenje oposle... Da ste, barem, uspjeli da taj zločinački rad prekinete, barem dok je rat bio u jeku...

Kraljica Milena
Nameće pomirljivi ton razgovoru.
Reć je, Crba Gora je samu sebe na žrtvu prinijela rad Srbije... I tako mi boga, Ksenija, svakoja bi krštena politika, bez ova sadanja srpska, streknula od tijeh žrtava, gladnih i golih hiljada i hiljada sinova crnogorskih... ne smijem, crna, ni da im mrtve oči izbrojim, koliko ih je... pa bi našla nekakvijeh obzira, da smo i najljući protivnici njihovi, a nijesmo, i sama bi se ustavila da nas više ne goni...

Kralj Nikola
Slava i hvala tijem Crnogorcima za hrabrost njihovu i viteštvo. Nadajmo se u boga, mir će donijeti krvavo stečene koristi Crnoj Gori.

Princeza Ksenija
Bojim se da su te nade umnogome već izdale, tata.

Kralj Nikola
Teže mi, evo, pada da, danas, branim čast Crne Gore od njenijeh nevaljalijeh sinova, no da ovako star na konja pred vojsku izidem... A mnozina su moje povjerenje uživali... e jad ih našao što im to trebuje... dabogda ih guba ljeb što su ga iskraj moje trpeze kusali...

Kraljica Milena
Kao za sebe...

Da ih anaćema...
Ministarse uporno brani...

Dr Šoć
Vlada je na suzbijanju anticrnogorske kampanje radila svesrdtiije i jednodušnije no ikad, i najviše i najbolje što je mogla. Zahvalimo upravo tome da mi nijesmo ni na koji način diplomatski ugroženi. Rvemo se... Da, to je prava riječ...

Princeza Ksenija
Da vam bravo zakličemo! Vidite li s oba oka, dom Petrovića Njegoša je oklevetan, ozloglašen, izvrgnut ruglu svakojakim falsifikatima! Ostalo nam je još samo da se nađemo izvan zakona i na ulici! Biće i to brzih dana...

Kralj Nikola
Da mi je, kukavcu, da jednom vidim da smo u ovome izgnanstvu išta dobroga i mudroga posvršavali, uprkos svečanijeh angažmana i garantija saveznika...
Kraljica, opet, kao za sebe...

Kraljica Milena
Ne znam što će se i kako će se... ni na put, ni na dom... muka pregolema...

Princeza Ksenija, pobjednički...

Princeza Ksenija
Gospodine Šoć, i vi uzmičete...?

Princeza Vjera
Plane...
Pobogu dosta više! Ti, Ksenija, ni riječ! Taj tvoj cinizam se ne da podnijeti! Čemu to, Ksenija?! I budite malo uviđavnija prema meni, osjećam se gore no ikad. Da nemam to malo rabote i brige oko Crvenog krsta, pored vas bih završila u ludačkoj košulji. Samo da znate, otići ću koliko je sjutra, makar i transportom robe za Švajcarsku, što dalje od ove kuće! Ah, umalo zaboravih da te obradujem jednom viješću, sestro... Lišena si more i obaveze! U jednom žandarmerijskom magacinu pronašli smo izvanredne, jeftine cerade i pelerine s rukavima, da, nasred Pariza, tebi ispred nosa, a u Kanu smo kupili proste, ali vrlo solidne cipele, potkovane jakim čivijama... Oće li to, što misliš, dobro doći onim našim nevoljnicima po logorima, kad, Bože, nije izabrano tvojom milosrdnom rukom... Bila si to smetnula s uma, jasno mi je zašto, razabirala si važnije stvari... O, daleko od toga da te ja ne razumijem, Ksenija... Ah, naopako, da ti ne opraštam... Što bih ja to mimo drugih... Tebi je sve vazda i dopušteno i oprošteno...

Princeza Ksenija
Ali, ja sam u toku, znam da su nabavke okončane, pa vjeruješ mi na riječ, valjda... Dobro, kako god bilo, Vjera, pa, vjeruješ mi, valjda, Vjera, da se radujem dobru naših sapatnika u tuđini. Kunem ti se, evo, tako im bilo dobro, tako bilo dobro i njima i nama, kako ti istinu govorim... Vjera?!

Princeza Vjera
Oprosti... izvinjenje svima...! Maman, un moment sil te plalt... Ah, meni nije do... ah... ah, majko mila...

Kraljica Milena
Što je s tobom, Vjera, dijete?!
Princeza Vjera se rasplakala. Grca...

Princeza Vjera
C'est honteux, ah... honteux... Monsieur Šoć, Vous... Si vous pouviez... je vous en prie... Ne faites pas... je... oh, maman... Ah, majko mila...
Gospodin Šoć ustaje. Hoće da izađe...

Kralj Nikola
Sjedi, Реrо, naši smo. Bolje i ovako kad predanimo, no ono poslijed, utulimo svijeće i po postelja čamimo. Posvunoć u mukama tako sebe velim.

Kraljica Milena
Naši smo, Vjera, dijete. Dobro je, Vjera. Cuješ li me? Smiri se, Vjera!

Princeza Ksenija
Prilazi Vjeri.
Ajde, Vjera, zaboravimo. Ajde, prestani da plačeš! Cuješ li? Dosta više s tim samosažaljevanjem! I ti to prenemaganje zoveš bolešću!? Čuješ li ti mene?

Princeza Vjera
Tražeći zaštitu... Maman! Papa!

Kralj Nikola
Za noćas je dosta bilo, Velika. Zbilja dosta.

Princeza Ksenija
Pa, što je sad... Nijesam je ništa ružila... O, Bože, ni usta ne otvorim, vi na mene već oči kolačite!

Kralj Nikola
Dobro je, rekoh.

Dr Šoć
Ja bih da vas pozdravim. Idem za poslom. Zahvaljujem...

Kralj Nikola
Dobro, Pero. Zbogom, moj dobri Реrо. I opraštaj! Očekivam, s pomoću božjom, da naš miroljubivi proglas odolen odjekne. Dako Crnogorci prestanu da se komate među sobom, pa poslijed, viđećemo, ko što ponese... Pozdravljaju se...

Dr Šoć
Vaše veličanstvo...

Kraljica Milena
Taman tako, kome bog da...

Princeza Ksenija
Obraća se svima. Teatralno...
Ako dozvoljavate, ja bih na kraju ove otužne izgnaničke čajanke, ove, svakojako zamorne rasprave iz našeg političkog karantina, da zaključim nešto. Zima kao ova, osamnaeste na devetnaestu, u Francuskoj nije zapamćena. Možda snijeg u ove krajeve ne bi ni pao da mi nijesmo došli u njih...

Stara Princeza, s brojanicama u rukama, gleda u Vukmanovića...

Vukmanović
Ne usuđujem se da vas prekinem, vidite i sami s koliko vas udivljenja i pažnje slušam, a vidim rastužili ste se... Vaše veličanstvo, ne bih da zaboravim da vam kažem, blagodari vam u Crnoj Gori onaj obični naš svijet što zna za tradiciju, ljudi naše kulture, a i najviše instance nove vlasti, naravno... Vaše veličanstvo, hoću, evo, i sam da izrazim divljenje prema vašem gestu, da je svetinja doma Petrovića, Njegoševa bilježnica, vašom darežljivošću i plemenitošću, danas na Cetinju... Nemojte me pogrešno shvatiti, njena je cijena na svjetskom tržištu vrijednih starina basnoslovna, to se zna... Duguje vam se više od zahvalnosti... U vašoj materijalnoj situaciji, vaše veličanstvo...

Princeza Ksenija vrti brojanice među prstima, gleda u Vukmanovića, ali kao da ga ne čuje.