Slobodan Bobo Slovinić
MIODRAG MIJO ADŽIĆ

Retrospektiva, scenografije, Umjetnički paviljon, Podgorica, 2. 10. 2009.

       U organizaciji Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore i Crnogorsko-hrvatskog prijateljskog društva "Ivan Mažuranić" sa Cetinja, početkom oktobra ove godine, u Umjetničkom paviljonu u Podgorici priređena je retrospektivna izložba pozorišnih scenografija (1964-2004) istaknutog umjetnika Miodraga Mija Adžića (1938). Adžić je započeo (1955) likovno obrazovanje u Umjetničkoj školi u Herceg Novom, a nastavio ga je u srednjoj Školi primjenjenih umjetnosti u Splitu. Pored slikarstva, kao učenik srednje škole, počeo je da se bavi scenografijom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, te je (1961) postao i stipendista grada Splita. Diplomirao je (1967) na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu, na odsjeku scenografije u klasi profesora Milenka Šerbana. Tokom studija postavlja (1964) svoju prvu profesionalnu scenografiju u splitskom HNK-u, a iste godine postaje član Udruženja likovnih i primjenjenih umjetnika Hrvatske, te izlaže svoje slike na zajedničkim izložbama udruženja. Nakon diplomiranja, kao vladin stipendista odlazi za Pariz, gdje specijalizuje scenografiju. Po povratku, postaje (1968) stalni scenograf drame, opere i baleta HNK-a u Splitu. U toj pozorišnoj instituciji, ali i na širim prostorima, za četrdeset godina, svog vrlo plodotvornog stvaralačkog rada, kreirao je i uspješno realizovao preko dvije stotine scenografskih projekata dramske, operne i baletske produkcije, u rasponu od klasičnih, nacionalnih do savremenih tematskih sadržaja. Do sada je imao četiri samostalne i veći broj kolektivnih izložbi u Hrvatskoj, Crnoj Gori i inostranstvu. Dobitnik je značajnih nagrada i priznanja za scenografiju i slikarstvo, među kojima: "Odličje reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića", za oblast kulture, Zagreb (2003); "Medalja grada Splita", za scenografiju (2003); "Povelja na pergamenu", priznanje pape Ivana Pavla II, za projekat "Oltara u Splitu", (2004). Pored scenografije, slikarstva i enterijera, bavi se plakatom i ilustracijom, a stalno živi i stvara u Splitu i Cetinju. Aktuelnu podgoričku, četrdesetogodišnju retrospekciju prate, kolorni poster, sadržajna monografija i katalog sa uvodnim tekstovima koji potpisuju akademici Sreten Perović i Tonko Maroević, te režiser Blagota Eraković.

       U reprezentativnom izložbenom prostoru te besprekornoj postavci, prezentirano je šesdeset i šest velikih kolornih fotografija na tamnoj pozadini, kaširanih na specijalnoj lakoj ploči, koje su potom plastificirane i opšivene jednostavnom alu-lajsnom. U selektivnom autorskom izboru, ekspoiranim foto-materijalom obuhvaćeni su nacrti, projekti, plakati, te realizovane scenografije, sa i bez protagonista, mnogobrojnih dramskih, operskih i baletskih predstava. Kada se globalno sagledaju vertikalno orjentisane table, i pri punom osvjetljaju, stiče se dojam izvjesne sfumatne zatamnjenosti, što je rezultat sepija plastifikata, kojim su fotosi zaštićeni. Čini se da bi ukupna postavka, dobila na dinamičnosti da su sporadično, eksponirane orginalne autorske skice, sa potpuno bezbojnom zaštitom. No, bez obzira na opasku, čak i letimičnom opservacijom, apsolutno je bjelodano da se radi o izuzetnom likovnom umjetniku, čije su scenske kreacije na optimalnoj artističkoj razini. Temeljito školovan, isprva u poznatoj hercegnovskoj, pa u splitskoj primjenjenoj, te na izuzetnoj beogradskoj akademiji, uz parisku specijalku i izuzetne profesore poput M.Šerbana, I.Tabakovića, S.Filekija, D.Stojanovića-Sipa, P.Vasića, Adžić je zasigurno uspio da maksimalno fundira izuzetno kvalitativni likovni potencijal. Otiskujući se sa crnogorskih obala ka splitskim vodama, Adžić je kao i neki drugi naši istaknuti umjetnici, kao što su Dušan Vukotić, Vasko Lipovac ili Dimitrije Popović, apsolutno dokazao da je i u sasvim drugoj sredini, osobito kada se posjeduju istinski kvaliteti, moguće doseći veoma visoke kreativno-afirmativne nivoe.

       Adžić je u svojoj gotovo poluvjekovnoj stvaralačkoj odiseji, kreativno inscenirao impresivan klasični repertoar koji se igra širom svijeta, počev od antičke drame, preko svjetskih klasika do savremenih evropskih i hrvatskih dramskih i muzičkih autora. Za tako obiman repertoarski kaleidoskop, neophodna je bila izuzetna energija, istrajnost, posvećenost, idejnost, znanost i nadasve likovna kreativnost, a on je upravo ličnost koju karakterišu svi ti atributi. Adžić je profesionalac koji tokom rada niti jednu sitnicu ne prepusta slučju, od prvog zapisa, sheme, skice, nacrta, projekta do neposredne realizacije sa širokim krugom realizatora. Svakako, tome je osim ličnih kvalifikativa, pogodovala njegova permanentna vezanost za uzoritu pozorišnu kuću sa velikom tradicijom, odnosno za stilističko-barokni objekat sa izvanrednim tehničko-tehnološkim mogućnostima za scensko-kazališne izvedbe. Takođe, treba posebice naglasiti, da je Adžić svoju scenografsko-kreativnu znanstvenost, bespoštedno iskazivao kako u enterijernim, tako i u eksterijernim ambijentima, a osobito "Splitskom ljetu", odnosno mnogim gostovanjima na širim prostorima ex-YU. Nažalost, i pored svoje najbolje volje, nije uspio da postavi niti jednu scenografiju na crnogorskim pozorišnim scenama.

       Scenografski posao je kompleksan i multidisciplinaran, zapravo, on podrazumjeva timski rad sa ostalim nosiocima predstave, rediteljem, scenaristom, kostimografom, kompozitorom, koreografom, glumcima, te majstorima šminke, svjetla, tona, garderobe, rekvizita. Zapravo, scena je svojevrsna iluzija, odnosno prostorna imaginacija, ostvarena u potpuno zadatom ambijentu. Kada se zna da u svakoj predstavi ima više činova i slika, koje se moraju relativno brzo smjenjivati, posao scenografa je ne samo umjetničko-likovni, već i arhitektonsko-inžinjerski. Na relativno malom scenskom prostoru, u osnovi i po vertikali, treba obezbijediti prostor za komunikaciju aktera. Često je u zatvorenom prostoru potrebno obezbijediti produžene vizure, a u otvorenim ambijentima, intimne zatvorene odaje. Adžić je veoma uspješno anticipirao kompletnu scensku problematiku, iako školovan na klasičnim scenografskim egzemplarima, u svom dugom kreativnom turnusu, kada je to bilo neophodno, on je znao da suspregne svoj veoma razvijeni scenski vokabular, te da ga svede samo na naznake i repernu simboliku. Njegov scensko-kreativni izraz kreće se od objektivističkog, preko romantičarskog do lirsko-poetiziranog. Životno, porodično i profesionalno vezan za veoma sadržajne, splitske kulturno-ambijentalne vrednote, akademski scenograf i slikar, Miodrag Mijo Adžić, zasigurno je ostvario izuzezetno značajno kreativno djelo, koje ga svrstava u sami vrh hrvatsko-crnogorske kulturološke scene.