Dok evociram uspomene na Dusana Vukotica (1927-1998.) kao covjeka i stvaraoca, osjecam veliki emotivni pritisak. Jer, od djetinjstva do njegove smrti bili smo bliski prijatelji i drugovi. Skoro svaki dolazak iz Zagreba u Podgoricu najavljivao mi je telefonom, radujuci se susretu sa svojim najblizim, prijateljima i drugovima. Mnogo je volio grad svoje mladosti, mnogo je volio i Crnu Goru. Brinuo se za njenu savremenost i buducnost. Tesko je prezivljavao neshvatljivu, sumanutu agresiju na Konavle i Dubrovnik.

       Dusanovo rano djetinjstvo proticalo je u krugu vojnicke porodice, oca Radovana, oficira koji je zavrsio Vojnu akademiju u Tbilisiju u Rusiji i majke Darinke, mijenjajuci mjesta boravka po garnizonima Mostara, Sibenika, Bihaca, Knina...dok nije stigao u ocev i majcin rodni kraj, Podgoricu. Obozavao je roditelje “divnih i plemenitih osobina”, ciji je zivot do kraja Drugog svjetskog rata bio tezak. Otac je, poslije kapitulacije Crne Gore 1916. godine, interniran i citavo vrijeme okupacije proveo je u madjarskom logoru Boldagason. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, koji je porodicu zatekao u Bihacu, Radovan, potpukovnik, odlazi na front kao komandant 55 pesadijskog puka. Zarobljen kod Gornjeg Milanovca, biva interniran u logor Osnabrik. Veci dio okupacije Crne Gore, porodica - majka, sestre Olivera i Marija, oceva majka Mara i Dusko su na Vranjickim Njivama, pored Podgorice, kod ujcevine. Poslije rata stanuju u Podgorici, u kuci najblizoj danasnjem bioskopu “Kultura” - preko ulice. Nastavlja Dusko skolovanje u podgorickoj gimnaziji i dolazi u ozbiljniji kontakt sa carolijom filma. To je vrijeme naseg drugovanja i prisnog prijateljstva. Ubrzo ce otici na studije u Zagreb - pocinje njegova velika i duga plovidba nepreglednim i tajnovitim filmskim prostranstvima.
Dusko pripada rijetkim koji smrcu ne odnesu svoje ime i djelo, vec ih ostave da zrace u sadasnjosti i buducnosti. A ostavio je veliki, obimni i znacajni stvaralacki kapital, koji predstavlja potencijal za nove radne podsticaje, za dalja istrazivanja u oblasti kojom se bavio.

       Vukoticevo djelo ima dvije osnovne faze: prva, kada kao student arhitekture ulazi u svijet karikature, stripa i crtanog filma, druga - kada se u cjelosti posvecuje umjetnosti stvaranja. Pocetni kratki animirani filmovi, razne reklame, za razlicite proizvode, rad na ilustraciji i saradnja u humoristickim listovima, zagrebackom Kerempuhu, beogradskom Jezu, zatim Vjesniku i casopisu Filmska kultura - signalizirali su pojavu buduceg maga animiranog filma. Prvi kratki film, Kako se rodio Kico, realizovao je zajedno sa J. Sudarom (1951) u zagrebackoj filmskoj kuci “Duga”. Glavni crtac i animator bio je u filmu Zacarani dvorac u Dudincima, rezisera F.Hadzica (1952). Stripom Spiro i Goljo (1953) anticipira u svijetu poznati diznijevski crtez. Ostace u istoriji “Zagrebacke skole crtanog filma”, ciji je temeljni osnivac bio Dusko, zabiljezeno da su pet godina, grupa monaski odanih podanika filmskoj traci i crtanom filmu: Nikola Kostelac, Boris Kolar, Vladimir Jutrisa, Aleksandar Marks, Vjekoslav Kostanjsek, Zlatko Bourek i Dusko, u jednoj hickovskoj, maloj zagrebackoj podrumskoj prostoriji brusili i razvijali svoj talenat, pripremali svoje velike umjetnicke uspjehe. U ovom podrumu Vukotic postaje svjestan svojih mogucnosti i hrabro ce, samouvjereno i agresivno nastaviti svoj vlastiti, autenticni, slavodobitni hod.

       Vec u tridesetpetoj godini postaje slavan: za film Surogat dobija 1962. godine, kao prvi stranac, najvece svjetsko filmsko priznanje “Oskar”. Radikalnim nacinom interpretacije ideja, suprotno vazecim kanonima ultravladajuce Diznijeve skole crtanog filma, Dusko, ne samo ovim filmom, inaugurise inovantne modele linearne morfologije, minimalizovane, svedene na stenografski iskaz, zadrzavajuci pri tom narativnu sadrzinu. U Surogatu fabula je jednostavna i jasna: turista na odmoru hoce da ima sve odjednom i dakako pod hitno i zato odmah stvara svoj svijet sacinjen od plasticnih masa na naduvavanje. Pored duseka i slauha, naduvava i sve ostale svoje potrebe: talase, more, jelo, svoju zenu...Na kraju boravka naduvava cak i auto i put kojim ce otici. Dakle, sve na vazduhu! Na tom imaginarnom putu “greskom” se pojavila rajsnegla - i sve sto je u filmu postojalo istog trena leti u vazduh! Ovim filmom izrazen je nesklad ljudskih iluzija i objektivne stvarnosti. Poslije ovog filma Vukotic dobija poziv od Volta Diznija, da u njegovoj cuvenoj filmskoj industriji uradi TV seriju od 52 filma na temu iz Surogata, sa istim glavnim junakom, pod americkim naslovom “Mister Surogat”. Iako bi ovim projektom rijesio na duze vrijeme svoje materijalne prilike, Dusko galantno zahvaljuje, uz napomenu da je sve sto je na ovu temu imao da kaze - govori Surogat, i da bi “prihvatanje ponude bilo banalizacija umjetnosti”. “Zasto koljete kokosku koja moze da nosi zlatna jaja?” - porucila mu je Americka kompanija Herc - Lion Internacional Corp.

       Naravno, filmu Surogat predhodili su i Nestasni robot, 1956, godine - kada je osnovan “Zagreb film”, zatim serija parodija na popularne filmske zanrove; Kauboj Dzimi (1957) potom, 1959: Krava na Mjesecu, Osvetnik, satiricni film Rep je ulaznica kao i Pikolo (1960). Tada, za samo cetiri posljednje godine Vukotic ima ostvarenih deset filmova i 26 nagrada, sto je nepoznato u svjetskim razmjerama.

       U drugoj fazi stvaralastva, u kojoj Surogat svakako ima posebno mjesto, nastaju filmovi velikog maestra: film Igra, 1962, zatim Mrlja na savjesti i Opera Kordis, 1968. Stvaralacki opus na crtanom filmu Vukotic zaokruzuje 1974. filmom Gubecijana. U filmu Igra izvrsena je kombinacija igranog i crtanog filma, uz koriscenje djecijih crteza, koji na osoben nacin “ozivljavaju”. Kroz animaciju crteza uspostavlja se odnos djecaka i djevojcice. U filmu se na metaforican nacin oslikava savremenost; umjetnost je prikaza kao stvaranje, a rat kao razaranje. Posebna vrijednost filma je humor obojen lirizmom, koji s nizom iznenadnih obrta i duhovitih situacija na kraju zavrsava zalosno. Neobicna je sinteza dva dijametralna filmska zanra.
Svoje ideje Vukotic je realizovao jednim sasvim osobenim linearnim izrazom. Oslobodivsi se primijetnog diznijevskog stila, u pocetnoj fazi rada, Maestro krece u nepoznate i provokativne sfere stvaralastva. Vjeruje da je u umjetnosti potrebno i stalno prisustvo neke tajne. Kao unikum - darovit brzo otkriva novi graficki jezik, potpuno adekvatan za fantasticnost, pronicljivost, bajkovitost, za ne samo djeciju mastu. Razvija ga do potpune autenticnosti - do licnog, zastitnog znaka: likovi i predmeti uradjeni su lakom, sigurnom i virtuoznom linijom, koja, ili je samostalna ili ogradjuje tonirane povrsine. Dojmi se kao savrsena jednostavnost likovnog izraza, kojoj je tezio i koju je postigao. Govorio je: “Jednostavnost je jedno od osnovnih pitanja stvaralastva.”

       Vukotic je snimio i tri cjelovecernja igrana filma: Sedmi kontinent, Akcija stadion i Gosti iz Galaksije, nas prvi igrani film iz oblasti naucne fantastike.
Skoro bez izuzetka filmovi velikog maga animacije dobijali su najveca svjetska priznanja na festivalima u Oberhauzenu, Kanu, Manhajmu, Njujorku, Madridu, Puli, Moskvi, San Francisku, Bergamu, Krakovu, Trstu, San Sebastijanu, Melburnu, Beogradu, Montevideu, Teheranu, Karlovim Varima, Buenos Airesu, Londonu, Pragu, Milanu, Barceloni... Na domacoj sceni takodje - dobitnik je priznanja: Trinaestojulske nagrade Crne Gore, hrvatske nagrade “Vladimir Nazor” za zivotno djelo, nagrade AVNOJ-a, nagrade “Oslobodjenja Podgorice” i dr.

       Godine 1971. Vukotic je izabran za redovnog clana Americke filmske akademije; za dopisnog clana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti 1977. a za njenog redovnog clana 1985. godine. Bio je redovni profesor na akademiji za kazaliste, film i TV u Zagrebu. Smatran je velikim Crnogorcem u hrvatskoj umjetnosti i svjetski znacajnim filmskim stvaraocem.

       Ratne godine na prostorima tadasnje raspadajuce Jugoslavije za Duska nijesu bile produktivne. Tek 1997. godine sa njim kontaktira jedna cehoslovacka producentska kuca, povodom realizacije autorskog projekta - filmske serije. Pricao mi je o tome prilikom zadnjeg boravka u Podgorici; radovao se novom angazovanju. Rad je ubrzo trebao da pocne, ali ga je smrt zaustavila. Govorio mi je i o svojoj zelji da ponovo zivi u Podgorici, ali samo uz pristanak supruge Lile, koju je neizmjerno volio i rado o njoj pricao. U supruzi Lili Anders Vukotic, rodjenoj Zagrebcanki, Dusko je imao nezamjenljivog zivotnog saputnika, uvijek razumijevanje i podrsku (po djedu Ferdu Sisicu, velikom hrvatskom povjesnicaru, Bokeljka). Njen odnos prema njegovim prijateljima, drugovima i saradnicima pun je uvazavanja, paznje i iskrenosti. Pamtim dozivljaj licnog bola, kada sam primio, od Lile upucenu, sasvim obicnu posmrtnu plakatu o smrti sasvim neobicnog covjeka i stvaraoca Dusana Vukotica VUD-a. Ostaje mi za uspomenu i 20-minutni film o mom slikarstvu, koji je Dusko, po svojoj zelji, 1999. godine montirao od ranije snimljenog materijala.

       Vukoticeva smrt 8. jula 1998. godine primljena je u Crnoj Gori, posebno u njegovoj Podgorici, s velikim žalom. “Pobjeda” uz tekst o njegovoj licnosti i djelu, donosi izjave kulturnih poslenika i umjetnika:
“Sjecam se zajednickog rada na organizovanju simpozijuma o crnogorskoj nacionalnoj kulturi, 1968. godine, gdje je Dusan bio jedan od rijetkih Crnogoraca koji su zivjeli izvan Crne Gore koji je i referatom iskazao podrsku rjesavanju uocenih problema. Ovaj prvi i jedini Oskarovac s jugoslovenskih prostora zadrzao je trajno cvrstu umjetnicku principijelnost. Zadnjih godina ne gledamo njegove odlicne filmove, a oni mnogo govore i o danasnjem vremenu. Treba se sjetiti one “mrlje mastila”, koja crnilom zastire prostore na mapi. Dusan Vukotic je bio veliki stvaralac, drag covjek i prijatelj, a njegova smrt je veliki gubitak za crnogorsku kulturu i za evropsku filmsku umjetnost.”
(O. Perovic)

       “Zalim za smrcu Duska Vukotica, s kojim sam se sprijateljio uoci ovog rata, koji mu je prekinuo sjajne planove za razvoj crtanog filma u Crnoj Gori, u kojoj je umjetnosti bio genijalan.”
(V.Stanic)

       “Dusan Vukotic je jedinstven i kao covjek i kao licnost i kao stvaralac i kao intelektualac, a naposljetku i kao Crnogorac.
Mogu slobodno da kazem da je bio covjek buducnosti i po svom stvaralastvu, po ljudskosti i po crnogorstvu. Uvijek je bio svoj na svome, a u isto vrijeme i najbolji dio svih i Crne Gore i Hrvatske, gdje je proveo cio svoj stvaralacki vijek, i Jugoslavije i Evrope i svijeta.
To je jedna od najmarkantnijih stvaralackih figura Crne Gore... male narode odrzavaju i proslavljaju samo veliki ljudi i stvaraoci kakav je bio Dusan Vukotic.”
(B. Erakovic)

       “Po svojoj “kubistickoj” strukturi i filozofskoj poruci o “laznom” u svakodnevnom zivotu - crtani film “Surogat”, za koji je Vukotic dobio i Oskara, ostaje neprevazidjeno djelo u istoriji savremene umjetnosti.”
(D.Djurovic)

       “Vukotic je jedan od najvecih filmskih stvaralaca, svjetksko ime crtanog filma, osnivac cuvene Zagrebacke skole crtanog filma. Njegovo djelo je autenticno i neponovljivo.
Putokaz je umjetnicke hrabrosti i podsticaj novim nadahnucima. Bio je veliki covjek neiscrpne energije, entuzijazma i inovantnosti. Do zadnjeg casa je radio. Sa zadovoljstvom mi je pricao, prije mjesec dana, o snimanju novog projekta u Pragu. Radovao se dolascima u Crnu Goru, susretima i druzenjima sa brojnim drugovima i prijateljima. S njim me vezuje bliskost jos iz dana mladosti u Podgorici, i to drugarstvo i prijateljstvo odrzavali smo stalno. Njegovu smrt licno dozivljavam bolno i vjerujem da ce Duskovo djelo ostati trajno u kulturi i umjetnosti.”
(N. Vujosevic)

       Osnovni kredo zivotnog i stvaralackog stava VUD-a jeste “borba za ljudsko, za nadmoc ljudskosti, za istinu, da bajka postane stvarnost, fantasticno dio nas, da ponosito stojimo, kako bi kazao pjesnik: “Iznad svih pakosti i zloba.”
(J. Brkovic)

       Njegove poruke su duboko ljudske, covjecanske, humane, pacifisticke - vizionarske. Obznanjivao ih je nadmocnoscu genija.
Vukoticev opus, kao velemajstora filmske rezije, po priznanjima i ocjeni nase i strane meritorne kritike predstavlja najveci umjetnicki domet u oblasti animiranog filma u svijetu.

Pobjeda, 12. 02. 2007. Kultura

Filmska godina Dušana Vukotića u Hrvatskoj, podsjećanje na djelo autora legendarnog "Surogata"

Prva retrospektiva Vukotićevih crtanih filmova biće prikazana u zagrebačkom bioskopu Tuškanac 25. februara, a u aprilu će je vidjeti i publika Festivala djeteta u Šibeniku

Zagreb, 11. februara - Ime i djelo Dušana Vukotića (1927-1998.), reditelja, scenariste, crtača, animatora i filmskog pedagoga, koji je jedini oskarovac među hrvatskim filmskim autorima, obilježiće ovu kinematografsku godinu u Hrvatskoj, najavljeno je u Zagrebu.
Hrvatsko Ministarstvo kulture, Zagreb film, Hrvatski filmski savez (HFS) i Društvo hrvatskih filmskih reditelja odlučili su da zajednički podsjete na djelo autora legendarnog "Surogata", jednog od najplodnijih autora Zagrebačke škole crtanoga filma i osnivača Zagreb filma i Animafesta. Prva retrospektiva Vukotićevih crtanih filmova, u izboru Hrvoja Turkovića, biće prikazana u zagrebačkom bioskopu Tuškanac 25. februara, a u aprilu će je vidjeti i publika Festivala djeteta u Šibeniku, najavio je Hrvatski filmski savez.
Tri Vukotićeva cjelovečernja igrana filma ("Sedmi kontinent", 1966, "Akcija Stadion", 1977. i "Gosti iz galaksije", 1981.godine), biće prikazani krajem jula na Filmskom festivalu igranog filma u Puli, u okviru pratećeg programa.
Dušan Vukotić je rođen 7. februara 1927. godine u Bileći, a preminuo je 1998. u Zagrebu, u 71. godini. Dobio je Oskara 1961. godine za kratki animirani film "Surogat" (Ersatz), a bio je nominovan za Oskara i za djelo “Igra” (The Game) 1964. godine.

R. K.

Dan", 11. jul 2007.

--------------------------------------------------------------------------------

FILMOVI DUŠANA VUKOTIĆA U PODGORICI

Animacije našeg oskarovca

       Filmski segment manifestacije "Podgoričko kulturno ljeto 2007" počinje večeras retrospektivom animiranih filmova Dušana Vukotića, našeg jedinog oskarovca. Projekcije će se održavati večeras i sjutra, u 21 čas, na terasi Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović".
Večeras će biti prikazano devet filmova nastalih u periodu od 1951-1958, a veče nosi naziv "Od klasične do modernističke animacije". "Grafički i animacijski eksperimentator" naslov je druge večeri, kada će biti prikazani filmovi nastali od 1958 - 1970. Izbor filmova režisera, rođenog u Crnoj Gori, koji je čitav radni vijek proveo u Hrvatskoj, sačinio je Hrvoje Turković.
Organizovanje i održavanje retrospektive omogućili su Ministarstvo kulture Hrvatske, Zagreb film, Hrvatski filmski savez, Društvo hrvatskih filmskih reditelja, Glavni grad Podgorica i MatFILM Montenegro.