|
|
|
  |
Nikola Petanović: "CRNOGORSKO OGLEDALO" Nasilno pripajanje Crne Gore Srbiji 1918. godine izazvalo je velike potrese u crnogorskoj dijaspori u Sjevernoj i Južnoj Americi. Uz retrospektivu događaja koji su uslijedili, Gordan Stojović je, u prevodu Vladimira Abramovića, priredio tekstove Nikole Petanovića Naiada, koji je u Americi tokom dvadesetih godina prošlog vijeka uređivao i izdavao list "Crnogorsko ogledalo" i bio jedan od najistaknutijih boraca za obnovu crnogorskog dostojanstva i nezavisnosti Nacionalno svjesni i svjesni zločina UVOD: Događaji koji su uslijedili nakon nasilnog ujedinjenja 1918. godine izazvali su velike potrese ne samo u Crnoj Gori nego i u brojnoj crnogorskoj dijaspori na svim kontinentima. Dešavanja iz tog perioda nastavila su da se reflektuju na naše iseljeništvo gotovo dvije decenije kasnije posebno u Argentini i Sjedinjenim Američkim Državama, zemljama u kojima su kolonije naših iseljenika bile najbrojnije. Sve ono što je potresalo Crnu Goru toga vremena na veoma specifičan način se reflektovalo i na naše iseljenike. Veliki broj događaja iz tog vremena vjerovatno će na žalost zauvijek ostati neotkriveni i neistraženi. Poznato je da su se mnogi Crnogorci iz Argentine spremali za organizovani odlazak u domovinu sa ciljem da se pridruže ustanicima i da je brigadijer Krsto Zrnov Popović u toj zemlji proveo nekoliko godina boraveći među našim iseljenicima, radeći kako na njihovoj unutrašnjoj organizaciji tako i na organizovanju akcija usmjerenih prema Crnoj Gori i u isto vrijeme stvarajući kontakte sa prijateljima Crne Gore u Latinskoj Americi i sličnim organizacijama u Sjevernoj Americi. Upravo u tom razdoblju za vrijeme njegovog boravka u Latinskoj Americi po prvi put u istoriji našeg iseljeništva dolazi do kontakata između organizovane dijaspore u Sjevernoj i Južnoj Americi kao i do planiranja prvih zajedničkih akcija. Ta saradnja, međusobna podrška i pomaganje se nastavlja i narednih godina, a ponovo se intenzivira krajem dvadesetih godina prošlog vijeka pojavom Petanovićevog "Montenegrin Mirrora". Na ova dva kontinenta proces je tekao paralelno, ali s obzirom na bitno različite uslove i okolnosti stvari su se odvijale drugačije. U Argentini i ostatku Latinske Amerike najveći dio iseljenika se izjasnio protiv ujedinjenja to jest na način na koji je ono izvršeno, i uticaj unionista u toj zemlji iako nije bio zanemarljiv nije imao velikog uticaja na Crnogorce posebno nakon što su počele pristizati prve vijesti iz Crne Gore. Na ovakvu atmosferu i dominantno raspoloženje naših iseljenika u Argentini u to vrijeme bitno je uticao i boravak Krsta Zrnova i njegovih saradnika na tom kontinentu i kako on sam kaže u pismu upućenom divizijaru M. M. Vučiniću 28. maja 1922. godine iz Buenos Ajresa. "Sa velikijem zadovoljstvom možemo vas pozitivno izvijestiti da kod velike mase ovamošnjih Crnogoraca stoji moral na visinu. Pravi su patrioti i složni su izdržati sve muke i patnje za postignuće naše pravedne stvari. Iako su u tuđini i udaljeni od svoje otadžbine, ipak drže se kao pravi Crnogorci i bore se protivu svakoga onoga ko nasrće na pravo i čast Crne Gore." Druga veoma važna stvar koja će u narednim decenijama imati sve značajniji uticaj na dalje djelovanje i opredjeljenje ljudi iz dijaspore jeste Crkva. Gotovo kompletno naše iseljeništvo u Argentini nije imalo dodira sa zvaničnom crkvenom ideologijom i anticrnogorskom politikom, zbog toga što je tamo za dugo vremena postojala samo Ruska crkva, dok je u Sjevernoj Americi uticaj Crkve od samog početka bio velik, a vremenom je samo rastao. U Sjedinjenim Američkim Državama su od samog početka bile prisutne znatno veće konfrontacije između dvije strane, sukobi su bili mnogo ozbiljniji, dugotrajniji i sistematičniji. Imajući u vidu to da je unionistička propaganda od samog početka uživala podršku od strane Kraljevine SHS, njene diplomatije i njihovih dobro organizovanih lobija, zvanične Crkve, srpske dijaspore, jednog broja Crnogoraca kao i od mnogih iseljenič-kih organizacija koje su na samom početku u poletu jugoslovenstva okupljale sve južnoslovenske narode. Raspršenim po čitavoj Americi, loše informisanim, a uz to politički, plemenski i na svaki drugi način razjedinjenim Crnogorcima bilo se jako teško izboriti protiv takve mašinerije. Uz sve to iz dana u dan je slabila motivisanost ljudi uz takođe svakodnevno rastući strah od revanšizma nad familijama i Crnoj Gori. KRATAK PRESJEK DOGAĐAJA U NAŠOJ DIJASPORI U SAD PRIJE POKRETANJA "MONTENEGRIN MIRRORA": Crnogorsko poslanstvo u Vašingtonu otvoreno je po ulasku Amerike u rat 1917. godine i radilo je sve do 1919. godine. U tom razdoblju pružilo je veoma značajnu pomoć pri inicijalnom organizovanju Crnogoraca, između ostalog rasturajući besplatno "Glas Crnogorca". U to vrijeme u Detroitu počinje da izlazi i "Crnogorski glasnik" kao prvi organ američkih Crnogoraca koji se beskompromisno borio za prava Crne Gore. U isto vrijeme Crnogorci, nacionalno svjesni i svjesni zločina koji je napravljen nad njihovom zemljom, organizuju se i osnivaju prvu asocijaciju koja je djelovala na teritoriji čitave SAD - Savez nezavisnih Crnogoraca sa ukupno 11 odsjeka u raznim djelovima SAD i sa preko 600 članova. Lokalne organizacije koje su bile u sastavu saveza nosile su nazive poput: "Crnogorci do smrti", "Vučji do", "Kralj Mihailo" itd. Jedna od osnovnih funkcija saveza pored organizovanja Crnogoraca u SAD bilo je povezivanje sa sličnim organizacijama u Evropi u Južnoj Americi, kasnije slanje dobrovoljaca u Crnu Goru i prikupljanje novčane pomoći za ustanak. Uskrsnuće pokreta za slobodu Crne Gore Takođe je rasturan i časopis "Et le Montenegro?" od Jean Argiele, memorandum koji je Jovan Plamenac poslao Društvu Naroda i savezničkim vladama, knjiga Vitni Vorena, uglednog i bogatog njujorškog arhitekte itd. Sa druge strane Crnogorski lobi, potpomognut stranim prijateljima uspijeva da preko svojih veza u velikom broju značajnih američkih časopisa objavi članke o Crnoj Gori i američkoj javnosti približi situaciju u kojoj se našla njihova zemlja. Nakon smrti kralja Nikole dolazi do pada morala i motivisanosti za dalju borbu što je značajno uticalo na slabljenje pokreta u Evropi. U to vrijeme u SAD dolazi dr Vladimir Petrović - Saks, kojeg dočekuje tadašnji počasni crnogorski konzul u Njujorku Luiđi Kriskuolo i u zajedničkoj akciji uspijevaju da prikupe preko 6000 dolara namijenjenih crnogorskim izbjeglicama u Italiji. Uskoro nakon Popovića u SAD stižu arhimandrit Nikodim Janjušević i predsjednik vlade Jovan Plamenac. Arhimandrit Janjušević osniva Nezavisnu crnogorsku crkvu u Americi. "Plamenac počinje plasirati bonove oslobođenja - isplative mjesec dana po evakuaciji srpske vojske iz Crne Gore" (B. Purić "Naši iseljenici" - S.B.C Beograd, 1929). Za vrlo kratko vrijeme pokret postiže veoma značajne razultate, odziv kako Crnogoraca širom Amerike, tako i američkih prijatelja, je bio nevjerovatno velik. Inače procjenjuje se da je u to vrijeme u USA živjelo između 15 i 20000 Crnogoraca. Sanitetski general Behram iz Vinipega inače šef kanadske ljekarske misije u Crnoj Gori za vrijeme rata u društvu sa E. Korivo, bivšim crnogorskim počasnim konzulom u Kvebeku i Arturom Peniom urednikom "Quebec Cronicle" štampaju članke u korist crnogorske stvari i pridružuju se kampanji za obnovu crnogorske državnosti koja se istovremeno vodila i u montrealskoj "Gazeti". U isto vrijeme drže i predavanja širom Kanade. Kriskuolo obnavlja "Komitet za nezavisnost Crne Gore" u koji se uključuju kao počasni kavaljeri crnogorske slobode lord Sidnem iz Londona, Aleks Divajn iz Mančestera, švedski istoričar Sven Harden iz Štokholma, profesor Antonio Baldaći iz Bolonje, regent republike San Marino Mario Borbikoni, njemački pisac Kurt Heset, dr Berham i Korivo iz Kanade. U Njujorku se pokreće list "Montenegro" koji u ime komiteta 1924. šalje posljednji memorandum Društvu Naroda za plebiscit u Crnoj Gori. Sav taj pozitivan polet i veliki uspjesi u kampanji koja je vođena u korist crnogorske nezavisnosti u SAD, svakako iritiraju suprotnu stranu tako da unionisti i protivnici Crne Gore svih vrsta pokreću zastrašujuću mašineriju protiv "Crnogorskog fronta u SAD; uglavnom plasirajući neistine, smišljajući provokacije, podmećući i prijeteći kako istaknutim tako i običnim članovima. Osim toga na žalost dolazi i do sve vidljivijeg rivaliteta kako između pojedinaca tako i između različitih grupa unutar stvorenog "Crnogorskog fronta". Prvi vidljivi sukob nastaje između grupa okupljenih oko "Crnogorskog glasnika" iz Detroita i "Amerikanskog glasnika Crnogoraca" iz Siseja kod Čikaga. Jedni ne priznaju Plamenčevu vladu već regenta Mihaila i generala Anta Gvozdenovića, a drugi vjerovatno pod uticajem visokih crnogorskih oficira u boljševičkoj vojsci sa kojima održavaju vezu, osnivaju pod vođstvom nejskog ministra Mila Vujovića "Stranku Crnogorskih radnika i seljaka", a u isto vrijeme dolazi i do razilaženja Plamenca sa Kriskuolom koji se po američkoj štampi počinju međusobno optuživati za pronevjere velikih suma novca koje su u proteklom periodu pristizale od crnogorskih patriota širom Amerike, ljudi koji su odvajali od svojih usta kako bi pomogli Crnogorsku stvar kao i od brojnih prijatelja Crne Gore. Svi ti sukobi kao i smrt kralja Nikole imaju katastrofalne posljedice na sam pokret i on se raspada u veliki broj manjih frakcija koje se kasnije jedna za drugom utapaju i gube. Amerikanski "Glas Crnogoraca" prestaje da izlazi. Jedini organ koji uspijeva da se održi i nastavi sa radom nakon velikog loma bio je "Crnogorski glasnik" iz Detroita koji uspijeva da održi jake veze sa ostacima urušene organizacije u SAD, ali i sa Crnogorcima u Argentini. Dakle u vremenu od 1925. do 1927. nastaje velika kriza u Crnogorskom Nacionalnom i oslobodilačkom pokretu u SAD u organizacionom smislu. NIKOLA PETANOVIĆ NAIAD - "MONTENEGRIN MIRROR": Međutim brojni Crnogorci od Atlantske do Pacifičke obale koji se nikako nijesu mogli složiti sa stanjem u kojem se našla njihova domovina, kao ni sa situacijom u samom iseljeništvu nijesu posrtali u borbi za pravo, čast i slobodu svoje porobljene domovine. Jedan od tih ljudi koji je danas slobodno možemo reći vaskrsnuo naš nacionalno-oslobodilački pokret i udario temelje modernom crnogorstvu u SAD, kao i čovjek čije ideje i shvatanja daleko prevazilaze prije svega vrijeme kada je djelovao i stvarao i sve što je do sada viđeno u tom domenu, bio je Nikola Petanović - Naiad, vođa Crnogoraca na zapadnoj obali i čovjek koji se do kraja života beskompromisno borio za slobodu svoje zemlje i svoje nacije. Bio je osnivač i predsjednik Odbora za suverenu i samostalnu Crnu Goru u San Francisku, glavni i odgovorni urednik časopisa "Montenegrin Mirror" ("Crnogorsko ogledalo"), glasila slobodnih Crnogoraca i spiritus movens svih značajnijih akcija koje su imale za cilj promovisanje Crnogorskog pitanja u američkoj javnosti i međunarodnim diplomatskim krugovima od 1927. do 1931. godine. Novi život crnogorske nacije tek dolazi To je čovjek koji je čitav svoj život uložio u borbu za obnovu crnogorske državnosti držeći predavanja po mnogim američkim univerzitetima, održavajući kontakt sa mnogim poznatim ličnostima i uticajnim ljudima tog vremena, pišući drame, pjesme, knjige, izdajući časopise, povezujući slobodne Crnogorce. Petanović je takođe u vremenu potpunog beznađa predstavljao jedini oslonac i podršku svim slobodnim ljudima kako u SAD, tako i širom svijeta koji su Crnu Goru vidjeli kao modernu i nezavisnu državu. Nažalost ovaj slavni američki Crnogorac i njegovo plemenito djelo, kao i mnogi drugi zaslužni i slavni pripadnici našeg naroda, kako u dijaspori tako i u domovini, još uvijek nijesu zauzeli mjesto koje im sa pravom pripada. Značaj djela Nikole Petanovića danas je od neprocjenjive vrijednosti, ne samo zato što predstavlja jedinog našeg originalnog ideologa, stvaraoca iz dijaspore koji je stvarao isključivo na engleskom jeziku (smatrao je da će engleski jezik postati dominantan u svijetu i savjetovao Crnogorce da ga uče kako bi bili bolje spremni za nova vremena), a čiji je rad bio okrenut prema Crnoj Gori, već prije svega zbog njegovog modernog i jedinstvenog shvatanja nacije u to vrijeme, njenog razvoja, jačanja, ali i zbog svojih vizionarskih pogleda u međunarodnim odnosima. To je čovek koji je dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka u vrijeme velike depresije, predviđao da će SAD biti najveća svjetska vojna i ekonomska sila, tj. da će jednog dana igrati ulogu koju danas igra. Čovjek koji je iz te perspektive činio sve da se crnogorsko nacionalno i državno pitanje na vrijeme stavi na dnevni red i uvrsti u prioritete američke spoljne politike. Dakle, gledano iz današnje perspektive Nikola Petanović je upravo ona karika koja je nedostajala. Zahvaljujući njegovom radu koji je čitavih sedam decenija bio nedostupan našoj javnosti, danas smo u prilici da otkrijemo mnoge stvari koje su slučajno ili namjerno bile prikrivane decenijama, ovom djelu nijesu potrebni komentari ili upute. Dovoljno je reći da je to pisao Crnogorac - Amerikanac, na engleskom jeziku prije 75 godina u gradu San Francisku. Ovo izdanje koje je pred Vama najviše zahvaljujući mojoj dugogodišnjoj saradnji sa Jorgeom Mahadom iz Huver instituta na Stenfordskom univerzitetu u Kaliforniji, koji je ove i mnoge druge materijale sa velikom požrtvovanošću i entuzijazmom sakupljao godinama i slao ih u Crnu Goru. Dakle, pred vama je jedan dio spisa Nikole Petanovića - Naiada, a tekstovi koji slijede preuzeti su iz "Crnogorskog ogledala". Tu se nalaze proglasi, predavanja koja je držao na univerzitetima, pjesme, analize, ideje za koje se borio dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka u Sjevernoj Kaliforniji služeći vjerno svojoj domovini i boreći se za njenu slobodu do samoga kraja. Čitajući Petanovićeve spise, svakako najupečatljivija stvar je aktuelnost mnogih tema kojima se bavio i ovovremenost mnogih problema i pitanja koje je pokretao prije mnogo decenija, stvarajući hiljadama kilometara daleko od Crne Gore. As a free man/ once more/ I will see Cetinje (Kao slobodan čovjek/ Još jednom/ Vidjeću Cetinje) NAŠ APEL AMERICI: Amerika! Voljena zemlja slobode i demokratije, možda oko milion duša govori o tome kroz ove redove. Mi vjerujemo u njih. Pomogli su mnogim napaćenim narodima u svijetu, uključujući i nas. Mi izražavamo našu zahvalnost za sve ono što su do sad uradili i doprinjeli čovječanstvu. Takođe izražavamo našu zahvalnost za pažnju i dobronamjernost koju uživamo u našoj novoj domovini. Mnogi od nas su ovdje došli sa izmučenim i napaćenim licem, ali smo se povratili i sada imamo ljepši izgled. Na tome smo im zahvalni i bez obzira da li smo državljani ili ne, uvijek ćemo biti odani. Možda želite da čujete o tome ko smo mi? Potičemo od slavnog naroda koji je živio prije mnogo vjekova. Našu superiornost dugujemo starosjedilačkoj krvi tog naroda. Naša Duklja, prijestonica starih i mjesto rođenja loze zlatnih kraljeva još može da svjedoči pred sudom istorije da smo mi rezultat uspješne mješavine najhrabrijih i najumnijih predstavnika dva naroda. Trag naših predaka nam je dosta nejasan i maglovit, ali oni žive u nama i mi smo njihova najbolja vrsta. Ne bi nas trebalo miješat sa našom braćom Srbima, iako im želim sve najbolje... Crna Gora je grad u izgubljenom carstvu i mi smo pravi predstavnici snažne nacije čija je slava, može se reći, nestala, ali njen novi život tek dolazi. Mi smo ponosni na svoje ime. Mi smo Crnogorci i to ćemo sa ponosom biti dok naša nacija potpuno ne izumre. Iako naša nacija ne može da izumre, a da ne ostavi veliku ranu na tijelu čovječanstva. Proviđenja ili nevidljivi razum nas nijesu osudili da izumremo. Svijet nas treba! Dali smo dobar primjer u etičkoj kulturi i doprinosimo ljepšem izgledu čovječanstva. Nikad nismo zaslužili da vidimo našu voljenu zemlju svrgnutu od nekih evropskih država i izručenu nižim od nas - da bi vladali nad nama i vrijeđali nas. Gomila robova upravlja sad našom sudbinom. Oni su sad naoružani i nemaju nikakvih obzira, barem ne oni koji sad vrijeđaju našu zemlju - ali oni su robovi u duši i ne znaju šta je stvarni ponos nacije. Jer da znaju, poklonili bi se pred Crnom Gorom umjesto što gaze po njenom ponosu. Žrtve iskrenosti i odanosti saveznicima Postoji razlika između nas i njih i hvala onima koji su učinili da ta razlika bude vidljivija i stvarnija. Onima koji nas neće svrstati zajedno sa njima zato što smo sinovi slobode i samo zato što i njihova djeca su djeca slobode, što im je sloboda drugo ime, mi slobodni sinovi slobode upućujemo naš apel onima koji nam mogu pomoći u promovisanju naših ciljeva. Potrebni ste nam sada zato što Evropa ne može da čuje naš nesrećni vapaj - vapaj za pravdom i slobodom. Žalimo što moramo reći da je sadašnja Evropa gluva i na moralno najnižoj tački. U takvoj Evropi, naš narod je žrtva svog poštenja, iskrenosti i odanosti. Ako bude trebalo, dokazaćemo vrlo lako. Lišili su nas naše slavne nezavisnosti i naše zemlje nema na karti Evrope, priznajemo da su mnogi naši zemljaci, prilično odgovorni za to, ali neko je stajao iza njih..., neko ko ih je usmjeravao da izdaju svoju zemlju. Opet, može li se desiti da nas upitate ko je to bio? Reći ćemo sve što znamo... Oni koji su se nadali da će im se to isplatiti prevarili su sami sebe. Pored evropskih diplomata postoji još neko ko treba da govori i radi u ime evropskih naroda. Takvi kao što smo mi, imaju pravo da govore i rade. Imamo pravo da se borimo, pogotovo nakon što smo vidjeli koliko su pravda i sloboda "bezbjedne" ovdje. Mi se ponosimo našim velikim pjesnikom Njegošem koji je bio naš veliki nacionalni učitelj. On je rekao: "Ne biva vaskrsenja bez smrti", a mi dodajemo: "Ni časti bez sramote". Od završetka rata, naša mala zemlja je prošla kroz sramotu i smrt koju joj je nanijela njena najbliža sestra. Ali dan slave i vaskrsnuća je blizu... Zbog toga, za dobrobit slobode i progresivnih dostignuća želimo da intervenišete između Srbije i Crne Gore i otkrijete zašto Srbija drži našu zemlju i zašto je uvijek slobodna Crna Gora lišena svoje nezavisnosti i slobode. Takođe i da otkrijete zašto je Evropa napustila naše Kamenito kraljevstvo kad je završilo svoju herojsku ulogu u odbrani Evrope i čitavog hrišćanskog svijeta. Kako naša zemlja nema zaštitnike u Evropi, mi se okrećemo Americi. I u ime naše zemlje mi tražimo od Vašingtonove i Linkolnove Amerike, od hrabre, slobodne i velikodušne Amerike, da pomogne onim Crnogorcima koji sad teže ka slobodi Crne Gore. To nije pitanje nacionalnosti ili državnih granica već pitanje koje se bavi pravdom, slobodom i napretkom čovječanstva. Mi ćemo s naše strane, doprinijeti američkoj književnosti i njenom napredovanju. Pomoći ćemo u svakom pravcu u skladu sa našim mogućnostima i znanjem. Neka nova Crna Gora podigne barjak slobode iznad svojih krvavih tvrđava sa Amerikom kao zaštitnikom njene nove slobode. AMERIČKI PREDSTAVNICI CRNE GORE: (I broj, novembar 1927. godine): Za Ameriku je Crna Gora zatvorena knjiga. Ta knjiga bi trebala da bude pročitana i proučena jer će uvećati ljudsku energiju, pročistiti čula i dodati vrline u duši. Sa druge strane Crna Gora je zlatni rudnik u kojem zlato nije mnogo duboko. Amerikanci bi mogli pokušati da ga pronađu, a slobodni američki Crnogorci će ih voditi na putu do "obećane zemlje". I pored svega toga Amerikanci nisu pozvani da ukrote Crnu Gore - već da joj pomognu i da joj naprave mjesto pod suncem i da obave jedan od najvećih zadataka koje nacija može uraditi u cilju napretka čovječanstva. Oni koji poznaju istoriju Crne Gore i duh crnogorske nacije ne mogu negirati pravo Crne Gore na obnovu njene izgubljene slobode. Svaki Amerikanac može slobodno podržati riječi jednog američkog pisca (Vitnija Vorena, prim. red): "Crna Gora ne može biti pokorena. Ona će nastaviti da se bori dok se ne odbrani, makar to trajalo čitav vijek!" Neprijatljima pravde i slobode možemo reći: "Čuvajte se ljudi koji su se preko hiljadu godina borili i ginuli za pravdu i slobodu!" Amerika treba da predstavlja čuvara pravde i slobode tako da ona neće ostaviti Crnu Goru da nestane jer bi to bio kardinalni zločin za najjaču i najuspješniju od svih nacija. Crna Gora može vratiti svoj dug Americi prije nego ijedna druga nacija. Dobrobit Crne Gore može donijeti prevagu za dobrobit cijelog Balkana... Kao Grad Izgubljenog Carstva i Kolijevka Čojstva i Junaštva, Crna Gora može da ponudi neospornu vrijednost naciji ili zemlji koja bi je izbavila iz sadašnjeg prokletstva kojeg bi joj dodijelili balkanski političari. Crna Gora će ponovo biti slobodna i slavna. NAŠOJ ROĐENOJ BRAĆI U AMERICI: Naša zvijezda slave i slobode je negdje nestala. Naša voljena Crna Gora, znana kao balkanska Sparta, je izgubila svoju slobodu i nezavisnost zbog grešaka njene djece i političkog uticaja koji je Srbija vršila zbog svog prestiža i dominacije Nad slovenskim narodima na Balkanu. Opšte je priznato da smo žrtve naše iskrenosti i odanosti saveznicima u velikoj katastrofi, tokom koje je naša zemlja gurnuta u Ambis. U čitavoj svojoj istoriji naša zemlja nikad nije bila u gorem stanju nego što je sad i to u vremenu kad je trebalo da bude uspješna i slobodna. Naša zemlja je zanemarena i njen narod pati mnogo. Možemo li gledati indiferentno na ovo i zanemariti naše dužnosti prema svojoj zemlji i njenom narodu? Mi vjerujemo da uz pomoć naših prijatelja koji govore engleski, smo sposobni da ponovo uzdignemo našu zemlju. Naše "Ogledalo" je vapaj crnogorske duše Mi vjerujemo da u svakom od nas postoji snaga koja će nas ohrabriti i stimulisati da djelujemo na spasavanju budućih generacija i u isto vrijeme da doprinesemo ideji boljeg čovječanstva. Tako možda možemo vratiti dug onima koji su nas zadužili. Zapamtite braćo, ako ne uspijemo da izvršimo naše obaveze nećemo moći da izbjegnemo osudu civilizovanog svijeta u budućnosti... Nema budućnosti bez sadašnjosti a sadašnjost je zasnovana na prošlosti. Ako ste snažni, odlučni i hrabri, to dugujete vašim herojskim precima .... šta će nama dugovati naše buduće genaracije? Da li ste se ikada to zapitali? To je pitanje o kojem ćemo morati razmisliti. Evo vam prilike gdje se možete pokazati i u isto vrijeme biti zapaženi od čitavog civilizovanog svijeta. Mi vjerujemo u mir i prosperitet i baš u ovoj zemlji gdje sada živimo, u granicama Vašingtonove i Linkolnove velike i demokratske države možemo postići mnogo u korist naše zemlje i naše herojske nacije. I to ne političkom propagandom jer nam političari ne trebaju, već djelovanjem u skladu sa definisanim ciljevima i namjerama - što je najbolje kako za sve naše opšte namjere tako i za opšte ciljeve čovječanstva. Da li ćete nam se pridružiti i pomoći da ih promovišemo? Mnogo naših prijatelja sa engleskog govornog područja nam pomaže u promovisanju ovih ciljeva. Ako se ujedinimo za našu zajedničku stvar možemo očekivati uspjeh, jer nas podržava čitav civilizovani svijet zbog zasluga naših herojskih predaka i uloge naše Crne Gore u vjekovnoj borbi za svete stvari čitavog čovječanstva - pravdu i slobodu. Žrtvovali smo sve što smo mogli i pomognuti od naših prijatelja u vidu njihovih plemenitih priloga našem fondu za izdavanje ovog magazina, pokrenuli smo ovo izdanje. Mi smo započeli, a sad zavisi od svih nas Crnogoraca, svi bismo trebali da podržimo, jer ovo je najbolji medij za promovisanje naših ciljeva. Ne dozvolite da čitav teret padne na leđa nekolicine već krenite naprijed sa svime čime raspolažete. Zato upućujemo ovaj apel svim crnogorskim srcima i čistokrvnim potomcima naše herojske zemlje. Smatraćemo ovo izdanje centrom naše intelektualne djelatnosti i nastojaćemo da bude pravi predstavnik naših težnji i slavne prošlosti Crne Gore. Takođe, naše izdanje ne treba da služi samo interesima Crne Gore već čitavog čovječanstva. Uvijek će biti prostora za priloge naših prijatelja koji nam tako mogu pomoći i učiniti ovo izdanje profitabilnijim i vrednijim u svom postojanju. U to ime šaljemo pozdrave od srca svoj našoj braći i sestrama iz Crne Gore kao i našim prijateljima i simpatizerima sa engleskog govornog područja. AMERIČKIM CRNOGORCIMA: Od trenutka kad je Crna Gora okupirana od strane nevidljivog neprijatelja, mnogi američki intelektualci su nas bezbroj puta pitali: "Đe su ti Crnogorci i šta oni rade u ovom času?" Izgleda da su i Amerikanci kao i većina ljudi sa engleskog govornog područja mišljenja da: "Ako će sloboda ikada više doći za Crnu Goru, ona mora doći na isti način kao i u prošlosti, od strane samih Crnogoraca". Mi vjerujemo u istu stvar. I ako mi Crnogorci ne uspijemo to da ostvarimo niti jedna druga nacija na svijetu neće to uraditi umjesto nas". Dosta je bilo ratovanja, mi vjerujemo da ih više ne smije biti. Nego ajmo da analiziramo drugu stranu medalje. Pođimo od pretpostavke da smo opet svi ujedinjeni u našoj vjeri i nacionalnim aspiracijama i da na taj način proklamujemo svoju slobodu i nezavisnost, bez ijedne kapi krvi prolivene u ratu sa Srbijom; pretpostavimo da Danilo bude ustoličen za Crnogorskog gospodara ili da imamo republikansku vladu; pod zaštitom Sjedinjenih Američkih Država - šta bi se u tom slučaju dogodilo sa ostalim malim nacijama na Balkanu? To bi bio početak nove ere za izmučene narode, i začetak nove civilizacije u zemlji vječnoga rata i surove borbe. Još uvijek postoji nada da upravo Crna Gora može biti začetnik nove balkanske civilizacije. Činjenica je da je kako stvari sada stoje, neprijatelj nanio smrtonosni udarac Crnoj Gori tako da je lako mogao pokoriti zemlju Dušana, Ivana i Nikole. Nevidljiva "Crna Ruka", koja drži nož zaboden po sred srca balkanskih naroda se neće lako otkloniti bez buđenja svijesti svih naroda koji sada spavaju mrtvim snom. Crna Gora ih mora probuditi na isti način kao što je to uradila već mnogo puta u prošlosti. Crna Gora se mora ponovo žrtvovati. Ali kako se to može dogoditi ako u ovom trenu zemlja gora crnih i sama spava mrtvim snom? Ali Crna Gora nije u potpunosti zarobljena u kandžama francuskog tigra, a ni Srbiji nije dozvoljeno da igra svoju zlu igru u zemlji Vašingtona i Linkolna. Mi smo slobodni u Americi, a Amerika se nikada nije složila niti potpisala izdajnički dokument kojim su Crnoj Gori oduzeta sloboda i slavna nezavisnost i Amerika nikada neće izdati najsvetije stvari čovječanstva - Pravdu i Slobodu. Zar ne treba da budemo srećni što imamo podršku makar jedne zemlje, najmoćnije i najsuperiornije na svijetu i to što je ona naš vjerni saveznik? Probudite se američki Crnogorci! Ovo je vaš trenutak! Amerika će nas zaštititi samo ako zaslužimo njenu zaštitu. Crnogorci ne pitajte ko treba da bude naš vođa, ne pitajte kakvu vladu treba da imamo i na koji način ćemo to ostvariti. Ambicija ljubavi i vjernosti crnogorske Samo se ponovo ujedinite u vjeri i duhu i oslušnite stihove našeg nacionalnog apostola vladike Rada. Budimo spremni i prilika će doći! Sa tolikom determinisanošću smo započeli izdavanje Crnogorskog ogledala koje u stvari mnogo više predstavlja simbol nadolazećeg jedinstva i sloge nego običan nacionalni organ. Naše Ogledalo predstavlja vapaj crnogorske duše koja u sadašnjoj agoniji pokušava ponovo rezotkriti koliko dragocjene i mile su sloboda i nezavisnost male zemlje čiji sinovi zalutaše u zabludama. Mi pitamo našu braću u Americi: "Da li ćete držati zatvorene oči prije nego što do vas dopre odraz našeg ogledala?" "Da li možete shvatiti koliki je značaj našeg rada?" Ako pozitivno odgovorite na gore postavljena pitanja ojačaćete našu snagu koja je posvećena našoj domovini i bićete poštovani od svih časnih Amerikanaca koji sa velikim interesovanjem posmatraju rađanje i stvaranje nove Crne Gore. N.P.N, oktobar, 1927, San Francisko. PORUKA NEKIM CRNOGORCIMA NA ISTOČNOJ OBALI: NAŠOJ BRAĆI NA ISTOKU: Čini mi se da živite u neprijatnoj atmosferi za šta, ni pod kakvim okolnostima, ne krivim američko okruženje jer ova predivna zemlja nudi toliko mnogo svakome ko dođe ovdje samo ukoliko on ili ona mogu vidjeti put do uspjeha. Dalje, vi mislite ili bolje reći vjerujete, da vašim polemikama i političkim borbama, koje su uzrokovane od strane vaših spoljnih diplomata", koje se odvijaju među vama ćete postići da ugledate svoju zemlju oslobođenu od tiranije i korupcije. Da ne govorimo o reakciji koja vas obuzima i povratku na Cetinje - u skladu sa vašim željama! Varate se, braćo moja. Žalim što moram reći da mila Domovina koju ste izgubili je izgubila većinu od vas zauvijek. Svjestan svoje dužnosti i pozicije koju zauzimam kao izdavač nacionalnog organa, The Montenegrin Mirror, koji se izdaje na najvažnijem jeziku na svijetu sa najvećom upotrebom u nauci, kojim govori 400 miliona ljudi, apelovao sam u kolumnama u svakom broju, tražeći da ga podržite - za vaše dobro i budućnost vaše zemlje. Dosad niste pokazali čak ni dovoljno simpatija, još manje materijalne podrške. Je li to zato što imate nešto protiv mene kao pojedinca ili ne vjerujete u uspjeh našeg poduhvata? Znajući sebe i kako me moji zemljaci poznaju, uključujući neke istaknute Amerikance, nemate ništa protiv mene, barem onoliko koliko se tiče istine. Uspjeh našeg poduhvata, naravno, zavisi najviše od Crnogoraca zato što je to u njihovom interesu. Ali nažalost, vi ne znate šta da mislite i koji put u srećnu budućnost da izaberete. Vi ste ukleta djeca naše teško ranjene Crne Gore. Izgleda da ćete ostati to što jeste i da će molbe predstavnika naše nacionalne duše pasti u zaborav, ako se vi budete pitali! Da li znate zašto je naš nacionalni apostol, Vladika Pjesnik, umro prije četrdesete? Zato što njegov narod nije mogao da razumije njegovo jevanđelje i neki Crnogorci bi ga izdali u svim njegovim poduhvatima dok nisu cijenili plemenito žrtvovanje koje je učinio za svoju državu. Ne samo da to vidim i razumijem, ja to osjećam svim svojim bićem. Svi kvaliteti crnogorske nacije prodiru u moju dušu. S bolom u duši, mogu da kažem da donosite više zla svojoj zemlji nego neprijatelj koji ju je okupirao. Našoj braći na istoku: Morate naučiti da oprostite jedan drugom, da djelujete zajednički i saosjećajno, kako bi postigli uspjeh u borbi za postojanje. Bez obzira na sve crnogorska ljubav, ljubav prema našim planinama, će biti vodilja u mom radu, sve do trenutka kada budem zadovoljan da se udaljim od vas i da vam se više nikada ne vratim. N.P.N. NAŠIM ZEMLJACIMA: Sa velikim trudom i požrtvovanošću i sa velikom našom brigom i ljubavlju za našu milu domovinu pokrenuli smo ovaj časopis na engleskom jeziku sa namjerom da doprinesemo ugledu i napretku našega naroda i da dajemo tačno izvješće američkoj javnosti o stanju naše domovine. Uvjerite se, mila braćo i mile sestre da nas nije pokrenula na ovo uzvišeno djelo nikakva naša ambicija, a još manje materijalno koristoljublje, ali jest ambicija ljubavi i vjernosti crnogorske, da poslužimo rodu svome i da ovome civilizovanom svijetu koji se služi engleskim jezikom dokažemo da smo potomci naših herojskih očeva koji očuvaše slobodu i zavjet srpske nacije u svetim planinama naše krševite otadžbine. Mi se osjećamo kao u doba Danila. S obzirom na to, mi želimo upozoriti svakojeg našega brata i sestru da nam svijema prijeti strašna opasnost, da ako se ne složimo i zajednički ne prionemo za opšte dobro svih nas i naše domovine: mi ćemo nestati sa lica zemlje, a naša zemlja iako krševita koja onoliko zlata vrijedi, dopast će u ruke onih koji na nju odavno gledaju."Više vidi onaj ko stoji na brdo nego onaj pod brdom", to nam je rekao naš veliki vladika Rade. Mi smo više nego uvjereni da bi naš Lovćenski genije, kada bi se povratio danas u svome nekadašnjem zemaljskom i vidio kako propada naš narodni ponos i naša čudna karakteristika, pozvao ne samo Crnogorce, nego i sve Srbe i sve čestite Južne Slovene u sveti rat protivu korupcije i političke reakcije koja pustoši i uništava njegovu zemlju. Red nad nasiljem. Ujedno ljudi i fukara. Grdna mješavina... Otvorite oči braćo Crnogorci, i vidite kuda ide naša rasa herojska. Crna Gora kao nacija i ideal nije mrtva Crna Gora treba da nam bude šanac i oklop naše slobode. Mi treba da se svi udružimo i da našim zajedničkim pothvatom spasimo rod svoj i da prokrčimo put novom životu i napretku naše nacije. Za tu svrhu pokrenuli smo naše Crnogorsko ogledalo na engleskom jeziku. Ono je na engleskom jeziku zato, da bi skrenulo obzir civilizovanog svijeta na nas i da engleski jezik širi našem narodu - kako će tako naš narod steći bolje prijatelje, s kojima će moći da uspješno opšti i da unapređuje svoju zemlju. Kad je naš časopis na engleskom jeziku, onda naš glas može čuti cio svijet, i naši politički korupcionari moraće drhtati pred našim glasom i pred slogom i udruženom akcijom crnogorskih rodoljuba. Zato je baš potrebno da smo svi pred našim ogledalom - u kojemu će se ogledati rod naš i naše viteško požrtvovanje za rod svoj i zemlju svoju... Potrebna je pomoć od svijeh, ma i najmanja pomoć može mnogo da doprinese našem uspjehu i razvoju našeg pokreta. Crnogoraca ima dovoljno u Americi koji ovaj jedini naš magazin, jedino sredstvo izražaja naše nacije u Americi mogu uzdržati i podupirati njegove svrhe i pravac pisanja, a da vrlo malo osjete materijalnog gubitka. Požrtvovanje za ovaj časopis nadoknađuje se ponosom i ugledom za sve nas - što od ovog časopisa dolazi. Zato pomozite da ovaj magazin i dalje produži, za dostojanstvo i sreću svijeh nas i za bolje poznanstvo kulturnog svijeta sa vrlinama i zaslugama našega inače velikog naroda. Nikola Petanović Naiad CRNOGORSKE SVJETILJKE: "Svjesna su djeca crnogorskog stjenja/ Da bez smrti nikad nema uskršenja" Crna Gora niti kao nacija ni kao ideal nije mrtva. A kako je rekao jedan mudar čovjek: "Domovina ne umire na bojnom polju, nego u ljudskim grudima". U grudima vjernih plamenih Crnogoraca živi i živjeće Crna Gora. Mi smo vjerovali da Bog čuva Crnu Goru i dok smo tako vjerovali, Bog je u istini jest čuvao. On čuva svakoga ko čistim rukama od Njega traži. Jedan primjer iz naše crnogorske istorije neka nas inspiriše i ojača kod nas vjeru u Svemogućstvo. Kad su Turci bili navalili na Crnu Goru, kad je ova za vladara imala Šćepana Maloga, i Mlečići s druge strane zatvorili granicu da nam pomoć od Zapada ne dođe, u momentu kad su Crnogorci bili opkoljeni i do krajnosti iscrpljeni i junačka duša crnogorska spremna da ide u visine visinske; grom je pukao i u jednom istom času zapalio tursku barutanu u Boljeviće i mletačku pred Budvom! To je bio znak, pa makar i ne vjerovali, znak Providnosti - koja pazi Crnu Goru i ne dozvoljava da se ona totalno uništi. Sila koja je svijetu odredila pravac, i kojoj je svijet za neku njenu tainstvenu svrhu, ta sila, razumite, nije izbrisala Crnu Goru - da kao nezavisna jedinica ne igra svoju ulogu. NE GUBITE NADU, Crna Gora biće uspostavljena. Ona mora dobiti svoje, sve što joj pripada. Neprijatelj, koji nijeka njeno ime, njenu slavu i njene tradicije moraće da napusti teritoriju crnogorsku i moraće da priznade sva njena prava. To traže dostojni ljudi, to traže vjerni Crnogorci i cio pošteni naš narod. Među narodima neće biti mira ni ravnoteže dok god se ne uspostavi Crna Gora i ne bude živjela životom koji joj pristoji. Život bez slobode nije vrijedan za ljude i narod koji nema ponosa ili koji dozvoli da mu se ponos uništi, nije vrijedan poštovanja, pa ni opstanka. Crnogorci su svoje lekcije dovršili: sad je čas da reču što imaju i da uzmu što im pripada. Crnogorci se ne grabe za ono te pripada drugima, oni tuđe cijene i poštuju, a bogme ni svoje ne smiju zaboraviti. Sve što smo imali i s čim smo se ponosili oduzeo nam je ili poništio naš izdajnički brat, u čije smo bratstvo nekad vjerovali i koga smo na našu vlastitu pogibiju s mačem u ruci zaštitili i spasili ga robstva. Taj zlobno - zavidni brat naš svadio nas je međusobno, e da bi na taj način opravdao svoje nasilje nad nama i da bi tako zagospodario našom dragom Domovinom. Uspio je, jer su mu mnogi Crnogorci povjerovali, misleći da je on što i oni - iskren i pošten - ali danas Crnogorci vide koga su za brata držali, pa neće više toga falsnog i zločinačkog bratstva: nego hoće svoja prava, bez kojih nema opstanka. U Crnogorcima se bude nove sile, a još uvijek su svjesni onoga te ih diže na visoko i hoće i dalje da budu "Osvetnici za ponos i Slobodu navikli mrijeti". Bog je s nama i sav pošten svijet; a mi ćemo biti dostojni slave i svih vrlina te nama najbolji među narodima pripisuju i priznaju. ŽIVJELI CRNOGORCI!, N. P. N, nov. 1927. TRAGOVI DUŠE: NA PUTU ZA JERUSALIM - "Zapamti moj prijatelju priču o mravu koji se zaputio da dođe do drevnog grada Jerusalima. Na svom putu srio je čovjeka koji ga je pitao gdje ide. Dobri mali insekt mu odgovori: "Idem u Jerusalim". "Iznenađen takvom odvažnošću, čovjek primijeti: "Kako se usuđuješ ti mali beznačajni stvore da odeš na tako dug put kad bi čak i čovjeku trebali mjeseci da putuje dok na stigne u sveti grad u Palestini ?" "Dobro", reče mrav" stiga ja tamo ili ne - ja sam siguran u jednu stvar: da sam na pravom putu". Gore navedene riječi, koje je ovom piscu u svom pismu napisao jedan Srbin iz Makedonije prije 3 - 4 godine, probudile su inspiraciju koja je izazvala mnogo patnje - a koja ipak ima dostojanstveno viđenje budućnosti pjesnika koji pati. Ivanov zavjet i srpska okupacija 1918. BROD "CRNA GORA" - Među bučnim talasima, daleko od obale na otvorenom moru plovi jedan brod. Njegov kapetan je potpuno trijezan - on ne pije vino, viski ili bilo koje drugo alkoholno piće; on se ne kocka i suzdržava se od bilo čega što bi mu odvuklo pažnju sa zacrtanog cilja. Neki njegovi zemljaci ga povređuju, govoreći u njegovom odsustvu: "Niko od njegovih nas nikada nije predvodio i on ne treba da nas uopšte vodi nikuda", kakva brutalna uvreda! Kapetanov djed je bio najveći heroj nacije i zapovjednik najhrabrijih boraca na planeti i kao takav je bio priznat od poštovanog Lava Crne Gore, vladaoca, iako ne prije nego što je otišao u vječnost. Pored toga, postoje dokazi da pradjed, čije ime tvori polovinu kapetanovog srednjeg imena, je bio uspješan vladar među svojim zemljacima. Na visokoj planini, koja se uzdiže visoko iznad sela u kojem je kapetan rođen, postoji ogromna šuma koja može opskrbiti drvetom grad od 100 000 ljudi nekoliko godina - jedini vlasnik te šume je bio kapetanov pradjed. Priča o njegovom bratu, koji je pobjegao sa svoje zemlje zbog krvne osvete, je još jedna priča o hrabrosti i tragičnom kraju... Još uvijek šumoviti dio brda, nedaleko od Skadarskog jezera, nosi njegovo ime. To mu je poklon od strane drugog sela u kojem je našao utočište. Vjerovatno niko od njegovih zemljaka ne zna ništa o tome. Ali kapetan zna sve o tome. On osjeća da mu nešto govori mnogo stvari koje istoričari nisu zabilježili, a koje su se dešavale u tom misterioznom periodu crnogorske nezavisnosti između princa Ivana Crnojevića i princa vladike Danila Petrovića Njegoša. Brod još uvijek plovi daleko od obale, na uzburkanom moru. Onaj koji ne vjeruje u nevidljivu moć koja izaziva čovjekovu dušu neka ne gleda prema dalekoj morskoj pučini gdje hrabri kapetan drži svoje kormilo, jer ga možda neće vidjeti samo oči jasne i božanski inspirisane duše mogu vidjeti kapetana i brod Crne Gore. MOJA AMERIČKA PRINCEZA - Gledam je često. Brz pogled, hod, ponekad skroman osmijeh, oprezan pokret, par besmrtnih Bajronovih stihova - urezanih u njen um - koji označava njen put, ispunjeno predskazanje pjesnika Vitmena, budućeg tvorca srećnog svijeta, uspjeh mnogih napaćenih generacija, trijumf aspiracija, anđeo vječnosti - ona je princeza za mene i moje veliko zadovoljstvo je u čestom susretanju i prilikama da razgovaram sa njom na način na koji ne prezire već je zainteresovana da sazna nešto stvarno njenom površnom razumijevanju, štaviše stvarno njenom filozofskom umu. Amerika može da stvori šta god hoće; i moja američka princeza nije iluzija već božansko stvorenje koje se oprezno kreće , smiješi kada to ljepota zahtijeva i gleda daleko u budućnost nadolazećih generacija. TAMNI DANI ZA CRNOGORCE - Ovo su tamni dani za Crnogorce. Zašto je tako? U dobu nauke i prosperiteta; u dobu prosvjetljenja i razuma, iako ne kakvo bi trebalo da bude u potpunosti, i u doba mogućnosti i materijalnog izobilja! Samo zato što postoji oblak između Crnogoraca i sunca nauke i oblak stvoren od izdisanja onih čija je igra završila i koji su trebali biti sklonjeni da bi se napravio prostor za one koji žele da vide novu Crnu Goru - novo kraljevstvo kao rezultat neuspjeha i herojskih dostignuća iz prošlosti. Nažalost, oblak je toliko debeo da pupoljci na crnogorskom drvetu ne mogu da procvjetaju. "Crnogorsko ogledalo" baca svoje odsjaje sa sunčane strane, ali većina Crnogoraca bježi od njih i ne mogu da osjete blaženstvo njihovog vremena. Ivan je uspio jednom i okupio svoj narod i nikada do srpske okupacije Crne Gore 1918, nije postojala sila na zemlji koja je mogla rasuti Crnogorce. Zakletva koju su naši preci položili pred Ivanom je bila vjekovima održavana od strane njihovih potomaka. Sadašnja karikatura Jugoslavije, nacrtana od strane francuskih "umjetnika", je užasna negacija prelijepe slike Jugoslavije kakvu je sanjao Njegoš (vladika pjesnik) i mnogi drugi briljantni pjesnici i pisci slovenskog juga. Ipak, veliki gospodari tog novostvorenog carstva su prilično zadovoljni trenutnim stanjem - zato što oni imaju moć koju koriste za njihovu ličnu korist i korist njihovih zaštitnika i ekonomskih gospodara. Sve je to protiv svoga naroda, i oni mogu da nastave tako sve dok mogu da drže svoj narod uspavanim i "zadovoljnim" sa jakom (na leđima svojih žandara) Jugoslavijom. Oni sada podižu penzije nekim Crnogorcima da bi držali jezik za zubima i ostavili nas ovdje da sami obavljamo posao. Možda je to rezultat našeg rada u obliku Crnogorskog ogledala. Ovaj pisac je imao prilika nekoliko puta da se stiska da bi prošao kroz uzanu rupu, mnogo užu nego što je ikad mogao da sanja; i sve su prilike da će to uraditi ponovo više nego jedanput. Ipak, postoje Crnogorci koji vjeruje da on za troškove svog rada dobija italijanske lire. Neki Crnogorci su skloni da vjeruju svemu, a kad ih suočim sa činjenicama nastaje velika galama, a onda pomisao da će činjenice nestati da bi napravile prostor za njihove predrasude. Ovo su mračni dani za Crnogorce zato što su nejedinstveni, razbacani svuda i podijeljeni moralno i politički. Teret na leđima nekolicine bijelih Crnogoraca je toliko težak sada i to je zato što ima toliko mnogo, i previše, crnih Crnogoraca koji nesvjesno podrivaju same slobode i prava čovječanstva na svoje potomstvo. Sramno porobljavanje slavne zemlje JE LI TO NJEGOV ODRAZ U OGLEDALU ILI NJEGOVA PAMET?: U članku koji je objavljen u The Tribune (Njujork) potpisan od strane "Princa" Lazarovich Hrebelianovich, a koji se odnosi na status Crne Gore, autor negira da postoji takva stvar kao što je crnogorsko pitanje sa međunarodne tačke gledišta. On zaobilazi činjenicu da je nedavno crnogorsko pitanje bilo razmatrano među mnogim istaknutim evropskim diplomatama i još uvijek je aktuelno zahvaljujući nekim međunarodno poznatim ljudima koji rade povjerljivo kao instruktori u političkim poslovima Evrope. On tvrdi da je uključivanje Crnogoraca u ujedinjene Srbe, Hrvate i južne Slovene bila logična i ispravna posljedica ujedinjenja! Činjenica je da su Crnogorci željeli uniju sa Srbijom, Hrvatskom, Slovenijom čak i sa Bugarskom i Albanijom, ali na federalnim osnovama, nalik na Sjedinjene Američke Države - uniju naučno odobrenu i na logičnim potrebama XX v. Crnogorski narod nije ni sanjao o uniji zasnovanoj na sili i nasilju, kao što to radi Srbija, u kojoj njegova herojska samosvijest nije zastupljena i u kojoj sve osobenosti i nacionalno dostojanstvo su osuđeni na propast. Kako je to slučaj danas sa Crnom Gorom, Crnogorci su otišli, poslije sramnog porobljavanja njihove slavne zemlje od "Crnorukaške političke bande" iz Srbije, tokom 9 godina, da bi bilo mnogo bolje za Crnu Goru da je ostala nezavisna država i da se nikad nije priključila takvoj uniji. Iskustvo crnogorskog naroda, kao što to ovaj pisac zna i osjeća, pokazuje da Crnogorci i Srbi ne mogu biti jednaki u njihovim unutrašnjim odnosima i ne mogu formirati uniju ili nacionalnu harmoniju zato što su bili odvojeni vjekovima i izgubili su svoje drevne srpske karakteristike davno. Crnogorci su se pokazali kao Spartanci sa Balkana i carevi sa planina; Srbi, nasuprot tome, su se pokazali kao sluge i ponizni robovi i kao takvi se pokazali korisnom za Francusku u njenoj eksploataciji Balkana. Da li će civilizacija XX v. to tolerisati? Da li će Amerika ostati nijema prema nestanku "najljepših primjeraka čovječanstva" (Crnogorci - kako su utvrdili svjetski naučnici) i dozvolili da takva mrlja uprlja lice civilizacije? Budi strpljiva dušo namučene nacije, Amerika će dati svoje mišljenje. Mi dajemo "princu Hrebeljanoviću" i njegovim prijateljima ozbiljnu lekciju i želimo da mu preporučimo da je u njegovom interesu da nabavi bolje informacije koje se tiču statusa Crne Gore i da prestane sa davanjem lažnih informacija o našoj namučenoj zemlji i njenoj borbi za slobodu američkoj štampi. Ali tu se ne zaustavljamo. Samozvani princ je izjavio: "Da kontroverza koja se pojavila u štampi u zemlji nije ništa drugo do privatna nesuglasica između dinastije Karađorđević i porodice pokojnog crnogorskog kralja Nikole. Ili, da budem precizniji, (nastavlja princ), to je privatna svađa između kralja Aleksandra (Karađorđevića) i njegovog rođaka, nasljednika pokojnog kralja Nikole maloljetnog, čija majka, bivša princeza (rođena Lili Konstantinović, a sada žena nekog Francuza) je rođaka pokojnog kralja Aleksandra (Obrenovića) iz Srbije, ubijenog 1903. godine. To je interpretacija političke situacije u Kraljevini Jugoslaviji predočena Americi od strane "princa" Lazarevich Hrebelianovich, čovjeka koji pretenduje da je direktan potomak slavne srpske kraljevske porodice. Izgleda nam da gosp. Hrebelianovich poznaje dobro psihologiju Amerikanaca i kao neprijatelj naše slobode i nacionalne nezavisnosti, zna kako da priđe američkom narodu i odvrati ih od našeg ispravnog cilja pomoću svojih lažnih informacija. Kao što znamo, Amerikanci nisu zainteresovani za privatne svađe između evropskih kraljevskih porodica tako, da bi uspio u svom kasapljenju crnogorske slobode, on je pronašao dobar način da kaže Amerikancima ono šta oni ne vole i ono čemu oni neće dati podršku. Možda postoje neki Crnogorci koji bi željeli da vide dinastiju Petrovića na tronu tzv. Kraljevine Jugoslavije, ali uprkos njihovim željama nijedan član crnogorske kraljevske porodice ne želi takvu poziciju, i teško možemo naći ijednog koji se stvarno bori čak i za ponovno uspostavljanje Crne Gore kao monarhije. Princ Danilo, nasljednik balkanskog cara, koji ima njegov mač u svom posjedu, želi samo da se vrati u njegovu voljenu Crnu Goru i tamo živi u miru i harmoniji s njegovim vjernim Crnogorcima. Princ Mihailo, Mirkov sin, ima 18 godina i kontrolisan je od strane njegove majke koja se udala za belgijskog grofa po imenu Dudzeele i prodala Srbima. Ona prima sasvim pristojnu penziju od srpske vlade pod uslovom da drži svoju djecu po strani, ne uče ih maternjem jeziku i drži jezik za zubima. Ovu penziju ona podiže u srpskom diplomatskom predstavništvu u Parizu u tačnim intervalima. Sudeći prema gore navedenom - koje je u potpunosti istinito zato što smo informisani od jednog od najvećih i najodanijih prijatelja koje je Crna Gora ikad imala - postoji li ikakva mogućnost privatne nesuglasice između kralja Aleksandra (Karađorđevića) i njegovog rođaka, nasljednika pokojnog kralja Nikole kao što je to izjavio M. Lazarovich Hrebelianovich? Mi znamo mnogo više o našoj princezi u Francuskoj i dovoljno je reći ili ponoviti riječi našeg prijatelja: "Kakvo odvratno stanje stvari!" Osjećamo da će M. Lazarovich morati da izmisli nove načine ili će ih dobiti iz Francuske, a zatim će probati da se opravda pred američkom javnošću. Što se tiče nas, slobodnih Crnogoraca u Americi, mi ćemo se boriti da povratimo naše izgubljene slobode i insistiraćemo da ova moćna zamlja obrati pažnju na našu pravednu stvar, ne pod prizmom ili kroz naočari "Princa" već sa stanovišta pravde i slobode, istog onog sa kojeg je osnovana Amerika (jun, 1931). Crnogorac nije omiljen u ovoj igri ŠTA JE TO "JUGOSLOVEN"?: Ako zađete duboko u Šumadiju (nazivanu pogrešno Srbija) i razgovarate sa tamošnjim seljacima koji čine 90% stanovništva , oni će vam reći da su Srbijanci. Jedino u slučaju političke "promocije", kad neko očekuje za sebe ili svog prijatelja dobijanje bolje pozicije ili očekuje da primi novac kao nagradu za agitaciju, itd. onda će vam se nasmiješiti i sa poluazijskim šarmom u očima vam reći: "Oh, da naravno, mi smo svi Jugosloveni". Ako zađete duboko u Hrvatsku i pitate hrvatske seljake, koji takođe čine 90% hrvatskog naroda, šta su, oni će vam odgovoriti da su Hrvati. Što se tiče Crnogoraca, sigurno ne očekujete da narod koji je vjekovima bio slobodan i nezavisan i koji ima takvu istoriju - takvu da skoro prevazilazi istoriju bilo kojeg drugog naroda kad uzmemo u obzir herojske poduhvate i junaštvo - ne možete očekivati da vam takav narod kaže za sebe da su "Jugosloveni" kad "jugosloveni" (oprostite nam što ne koristimo uvijek veliko slovo - imamo razloga za to) gledano kao jedinstveno pitanje i sa istorijske tačke gledišta nemaju nikakvu istoriju ili nacionalnu kompaktnost. Šta su onda ti "Jugosloveni"? Probaćemo da vam ukratko objasnimo ukoliko nam poklonite vašu pažnju. Živimo u komercijalnoj eri, u kojoj se skoro sve može kupiti i prodati pod uslovom da imate dosta novaca i "lijep" izgled. Kad kažemo "skoro sve" tu ne mislimo na čast, ugled i još par stvari; mada ipak možemo dokazati da čak i čast i ugled mogu biti poboljšani i uzdignuti sa određenim količinama novca. Zato kad kažete kapitalisti da imate da mu ponudite carstvo za eksploataciju on će sigurno biti zainteresovaniji za to nego za neku malu kneževinu koja privlači pažnju svojom netaknutošću; ne interesuje njega zajednica jedinstvenih ljudi koji bi mogli da se pobune i krenu zajedno u akciju. Carstvo je drugačije: to je velika mješavina naroda, interesa, različitih prilika i ponuda. Narodi u carstvu su neprijatelji u duši, takođe i u republici gdje različite rase nisu formirale jedinstvene i zajedničke karakteristike i imaju razlike u osjećanjima i vrijednostima njihovog ponosa. Ali zajedničko "ime" i opšta korupcija ih mogu držati zajedno određeno vrijeme. Oni koji podržavaju takvu državu i raspolažu novcem obično izvuku najbolje iz toga. Što se tiče funkcija takve države, moraju se angažovati političari, većinom prepredeni, za koje iskrenost predstavlja davno zaboravljenu stvar. Ali kako smo u ovom slučaju fokusirani na "Jugoslaviju" pozabavićemo se njenim političarima koji pripadaju vrsti "polovnih" - pod ovim mislimo na to da oni poznaju svoje majke ali nisu sigurni ko su im očevi. Pojam "polovni" se ne može uvijek odnositi a mješavinu krvi i strašno je kad djeca poznaju svoje majke ali samo Svemogući zna ko su im očevi. Ako istaknete ovu činjenicu Srbijancima iz Šumadije neće im se svidjeti ali to o sebi ne mogu poreći. "Majmunska posla" nisu baš bezbjedna za upravljanje onima koji drže do ponosa svoje nacije i slavne tradicije, na primjer Crnogorac nije omiljen u ovoj igri. Onda Srbijanci imaju priliku i na treba se čuditi zašto su najomiljenije francuske zvijezde na Balkanu. Još jedna stvar, Srbiju je prodao Francuzima njen cincarski vođa, Nikola Pašić zvani "Balkanska lisica". Pašić, koji nije bio Srbin po krvi, je vladao Srbijom preko četrdeset godina i njegovom zaslugom Karađorđevići dolaze na vlast preko masakra dinastije Obrenović. Ali đavo, čije je glavno sjedište u Beogradu, je naredio sadašnjem "kralju diktatoru" Aleksandru da ubije svog političkog oca Pašića u svom dvoru. Kada je M. Trifković rekao, posjetivši Pašića na odlasku "Ubi ga!" što je značilo da ga je Aleksandar ubio, sve je bilo mirno neko vrijeme i novine se nisu usuđivale da objave istinu; čak i danas javnost ne zna dovoljno dobro kako je nestao posljednji balkanski paša. Francuska ima direktan interes u Srbiji (Jugoslavija) i po njenom mišljenju Srbijanci, Hrvati i Crnogorci treba da budu jedna nacija, koju ona zovu "jugoslovenskom" - ime koje, kao što razumijete, odgovara robovima - i ovi narodi treba da zaborave sve o njihovoj prošlosti i dodajemo i budućnosti. Da bi napravila od "Jugoslavije" udobno mjesto za obje namjene, i azil i pozorište, Francuska obezbjeđuje velike sume novca i održava srbijanski metež u pokretu, za svoj interes. Narodi o kojima se ovdje radi su naučili i na patnju i patiće još ako ne budu "modernizovani" i dok im se ne dozvoli da budu transformisani u novu rasu - kojoj neće biti slične u svijetu. Francuska zna svoj posao. Ko zna, kolonije mogu biti oslobođene jednog dana i Afrika može postati neprijateljski raspoložena prema Francuskoj. Tada, Francuska ima koloniju na Balkanu i u slučaju rata Francuzi će se sigurno boriti do poslednjeg "Jugoslovena". Amerikanci bi se vođeni zdravim razumom mogli z-apitati o nama: "Kako vaš narod dozvoljava takve stvari u svojoj domovini?" Opet, nastojaćemo da objasnimo u nadi da ćemo doprinijeti razumnom rješenju. Oni su prvo dovedeni do takvog stanja gdje mrze jedni druge i vršen je toliki uticaj da se raširi vjerovanje da je inostrana politika bolja od njihove sopstvene. To nije samo slučaj u politici ili u ekonomiji već i u književnosti i ne bismo ukazivali na to da to nisu predrasude. Uzmimo za primjer srpskog pjesnika Radičevića: da li je bio priznat od budala koje odlučuju o književnim vrijednostima u Srbiji prije nego je počeo da piše na njemačkom? Oni ne znaju svoju vrijednost. Crnogorci su hiljadu godina stara nacija Gete je umirao od želje da nauči srpski samo da bi bio u stanju da razumije srbijanske balade kojima je bio inspirisan. Kad je pisac ovih redova, negdje 1924, upitao srpskog (jugoslovenskog - ali tada je to bila Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca) konzula u San Francisku o mogućnostima da ode u Crnu Goru i posjeti sve djelove Jugoslavije da bi napisao poetski opis "ujedinjenih" zemalja, on mu je jednostavno savjetovao: "Ako nemate novca ili niste poslovan čovjek - naučite prvo neki zanat, onda možete poći tamo zato što trebamo mehaničare". Kad sam sugerisao da "pjesnika se to ne može ticati", konzul mi je rekao: "Oh, svi pjevaju tamo, zemlja je puna pjesnika". Kad je 1923. ovaj pisac objavio svoje do tad najbolje pjesme u knjizi "Ponos života", sve ništavne budale koje izdaju novine u Jugoslaviji su ćutale o ovom filozofskom djelu punih godinu dana; onda se pojavio blagonaklon članak u mjesečnom časopisu "Misao" koji izdaje srbijanski pjesnik i filozof Sima Pandurović (vidi izdanje iz januara 1924). Onda je nekoliko izdavača objavilo pohvalne članke o Pride of life (Ponos života). U časopisu "Misao" je ovo djelo ocijenjeno kao vrijedno hvale i proglašeno pjesničkim ponosom svih Južnih Slovena u Americi. Autor nije čak stigao ni da pokrije troškove poštarine za slanje kopija raznim institucijama i bibliotekama u Jugoslaviji i Sjedinjenim Državama u vidu poklona, da ne spominjemo 200 dolara potrebnih za izdavanje. Nekad davno, kada su upitali jednog velikog književnika šta misli o nekoj naciji, odgovorio je: "Vrijednost jedne nacije može se vidjeti u njenim periodičnim (mjesečnim) časopisima; što ih više ima, značajnija je nacija". Ali to ne ide u prilog stranim silama koje vladaju nad nekim drugim, kao Francuska nad Jugoslavijom (njena kolonija ili vazal - sramota u svakom slučaju) i ljudi nisu u mogućnosti da vide ili isprave sopstvene greške. Dovođenje pjesnika do izgladnjelosti, osuđivanje nacionalnih vođa sa jakim karakterom na smrt, mučenja i ubistva na veliko sprovođena nad časnim i poštenim narodima kao što su Srbi, Hrvati, Makedonci i Crnogorci, sve to sigurno vodi u katastrofu i veliku nacionalnu tragediju. Eto zašto "Jugosloveni". Ali objašnjenje nije kompletno, trebala bi nam čitava knjiga; ukazaćemo na još nekoliko grešaka. Hiljade Hrvata zovu sebe "Jugoslovenima" i dosta Crnogoraca se izdaje za Srbe ili Srbijance - samo da bi prkosili njihovoj dosljednoj braći koja su ponosna na slavno ime crnogorsko. I jedni i drugi su djelimično, ako ne sasvim, svjesni grešaka, ali katastrofa je potrebna da oslobodi većinu njih od njihovih grešaka i predrasuda, dok strana sila uvijek profitira od toga. S druge strane, Srbija odrađuje svoj posao i troši velike sume novca (pozajmljene(?) od Francuske) da održi Crnogorce, Srbijance i Hrvate "Jugoslovenima". Crnogorci su hiljadu godina stara nacija. Priznajemo da su Srbi došli u Crnu Goru u 9. vijeku u manjem broju ali poslije tragedije na Kosovu nisu igrali važnu ulogu u našem kamenitom kraljevstvu. A čak i tada je bilo starih Crnogoraca iz Katunske, Riječke i Crmničke nahije koji su uvijek bili odlučujući faktor u državnim poslovima. Crnogorci kao narod su proizvod slovensko - ilirske mješavine - i upravo je taj ilirski karakter ono što ih čini superiornijim od Srba i ostalih susjeda, ne samo u herojskim djelima već i u domenu kulture. Petar Petrović Njegoš, vladika pjesnik i božanski vladar Crne Gore je najveći genije čitave slovenske rase. Samo je mala hrabra i slobodna Crna Gora mogla dati giganta kakav je bio naš vladika pjesnik. Da li nas krivite kada objavljujemo, uprkos dobro propagiranoj laži o "ujedinjenoj jugoslovenskoj naciji" da smo Crnogorci? SRBOVANJE CRNOGORACA: Između Crnogoraca i Srbijanaca nema nacionalnog srodstva. Za vrijeme Nemanjića, imali smo nečeg zajedničkog, ali poslije srbijanske sramotne robije od 400 godina pod Turcima iščezle su sve veze između vazda slobodnih Crnogoraca i vazda zarobljenih Srbijanaca. Zajednička država (premda Crnogorci i Srbijanci ne bi smjeli biti u jednoj istoj centralističkoj državi) ne znači naciju ili čak tijesno srodstvo naroda. Država je negdje potrebna radi sigurnosti i zaštite od spoljnih nasrtaja; a negdje je ona kao vazal druge, veće, države ili kao neka firma izvjesne bande bezobraznih političara i njima sličnim. Jugoslavija spada u ovu drugu kategoriju; to je danas svakome jasno, a još jasnije, da su Srbijanci, čiji su očevi Turcima konjeve čistili, gospodari u Jugoslaviji i to najokrutniji i najnemilosniji što ih ijedno doba ljudske povijesti pamti. Na temelju svega dovle rečenog, Crnogorci mogu slobodno prekinuti sve veze sa Srbijom i njenim "srpstvom"; bar idealno i politički, ako ne mogu u cirkulaciji - do uskrsnuća Slobodne i Nezavisne Crne Gore, koje uskrsnuće zbilja dolazi, i koje osjećaju lojalni i trezveni Crnogorci koji danas ne spavaju. Oni treba da to učine na vrijeme, DANAS; ako to već za mnoge nije kasno. Za nas mlađe nije kasno; mada ćemo još mnogo muke i napasti podnijeti - kao rezultat "srbovanja" naših predčasnika. Ne bismo mi srpstvo nijekali, mi pravo zdravo srbstvo nijesmo nikad kudili, ali mi vidimo da se pod krinkom nekada slavnog i plemenitog srbstva krije ciganija i poganština turskih, i još ko zna čijih mulana; vidimo da je taj pasji milet monopolisao u - prah - pretvoreno srbstvo i da su u taj "monopol" zaposleni mnogi i mnogi Crnogorci - obmanuti i zavedeni, a mnogi iz osvete i pakosti. Oni su slični donekle onima Hrvatima, koji iz prkosa prema Hrvatima kova Ante Starčevića ili zbog nekog moralnog prekršaja postali su Jugosloveni a la Belgrade i izmećari najgore vrste. Svijest o značaju nezavisne Crne Gore U realnosti srbstvo danas ne postoji; i mi ako ne možemo to dokazati našim mnogim zavedenim Crnogorcima, uključujući sa ovima slične Hercegovce i Bokelje - s kojima nas zla sudbina i budućnost veže: mi ćemo ih najposlije morat žrtvovati, naravno, s bolom u srcu. Prije nego ih žrtvujemo i prokunemo, još ćemo se nekoliko moliti Svemogućem Tvorcu Vasione - da ih okrene k Lovćenu, da priznadu i vjeruju, da je Crnogorstvo jedina realna snaga koja ih može podići na dostojnoj visini, đe će ih narodi svijeta gledati sa nekim osobitim oduševljenjem i poštovati ih. Kada se Šumadija prozvala "Srbija" znali su oni koji su to učinili da to znači prisvajanje svega što je srbsko i crnogorsko; znali su to oni, ali ne naši crnogorski "diplomati", niti, nažalost, sam kralj Nikola. On pjeva srbstvu i slavi ga, dok oni, koji su od srbstva firmu stvorili, kopahu mu ispod zemlje i, najposlije, uspješe da njega i krug njegove familije pomrače i sramotom zagrade. Toliko smo puta zaplakali, imali smo zašto. KAKO SRBIJANCI CIJENE: Kad se u San Francisku podigla velika gradska zgrada, City Hall, unazad nekoliko godina, prolazeći pokraj iste, ovaj pisac nailazi na jednog Srbijanca, koji se tada šetaše sa svojom madamom Frncuzicom, pa će mu reći: "Baš je divno vidjeti ovu kolosalnu ljudsku tvorevinu". Srbijanac ni pet ni devet, nego: "U onom ćošku gore treba jedna srbijanska kancelarija - jer sam ja radio oko nacrta ove zgrade i pomogao da se ona takva podigne". To je prisvajanje za partiju, i, kako su neki srbijanski profesori tumačili Darvina, "svaka kuka sebi vuče". Boka Kotorska je crnogorska teritorija. Ona je prije davno malo bila naseljena. Morski pirati često su napadali Boku; bedemi oko njenih gradova to svjedoče. Kako su Bugari nekada lovili Srbe i ućerali ih u Hercegovinu, od ovih su mnogi pobjegli dalje i našli utočište u Crnogorskom primorju. Pa ipak, ni dan-danas, većina bokeških Srba ne zaboravlja da svakom prigodom počasti svoju staru majku - pa su sve do skoro dokle su im iz Srbije naredili da je sada sve Jugoslavija, mnogi adresirali tako: "Boka Kotorska, Srbija". Visoko iznad njih se diže kolijevka slobode i gnijezdo junaka, Crna Gora, koja ih je štitila i koja im je ne samo majka nego i Boginja bila, - ali ona je za njih sporedna. Ona im je, pod utiskom Srbije, tek jedna "srpska pokrajina". Ipak, dade se lekcija izvući iz svega toga. Crnogorci i Hrvati mogu se koristiti: da ne daju svoje Srbiji, pa ma se ona zvala i Jugoslavija, i da svoje crnogorstvo i hrvatstvo ne miješaju u srbijansko "jugoslavenstvo". To lažavo jugoslovenstvo bi se moglo nekako trpjeti kada bi se ono samo odnosilo na geografski položaj, ali kada se ono prima za narodnost i rasno obilježje, te još i politička determinacija Južnih Slavena, e onda ko neće da bude rob i ko cijeni i poštuje svoj narodni ponos: mora da se protivi i da to jugoslovenstvo nikako ne priznaje (avgust, 1927). TEŠKA BORBA: Ovo je treće izdanje "Crnogorskog ogledala" otkad se pojavio pred čitaocima sa engleskog govornog područja. Energija potrošena na njegovo izdavanje i snaga volje koja je usmjeravala tu energiju , uključujući i ljubav prema objema domovinama, i staroj i novoj (Crna Gora i Amerika) su nas naučile značajnim stvarima. Jedna od tih stvari se može definisati i ovako: Ako neko ima energije, snage volje, talenta i ljubavi on može početi da čini velike stvari; može da dobije mnogo dobrih prijatelja i dvaput manje loših neprijatelja; može da bude obožavan ili omrznut od mnogih - to je rezultat njegovog rada. Ali da bi stvar bila završena, on mora da ima novac - bez novca on je mučenik koji radi natčovječanski posao pokušavajući da pokrene velike stvari u svijetu koji je virtualno vođen materijalističkim tendencijama. Ipak nekako osjećamo da sreća tamo negdje čeka na nas. Otkrili smo da ne postoji većeg zadovoljstva od onog koje proizađe iz teškog rada i žrtvovanja za druge. Pored toga, postoji i uzajamna podrška - uređenje Prirode na putu ka sreći. Koliko njih se slaže u ovome sa nama? Ipak, mi smo ovo naučili iz gorkog iskustva koje smo imali prije i tokom ova tri mjeseca, kao i za nekoliko mjeseci koje smo proveli agitujući za naš trenutni rad, za naše izdavaštvo. Imali smo ranije nekog iskustva u izdavaštvu, ali nikada ovakvog kao što je ovo iskustvo koje smo stekli otkad smo pokrenuli našu novu i za svakog vjernog Crnogorca svetu publikaciju. Trenutno ne postoji niko ko bi platio individualne troškove izdavaču "Montenegrin Mirror" - ali ljubav prema svojoj zemlji i narodu ga prisiljava da izvuče iz sebe najbolje što može. Mi smo izgubili našu domovinu, a naš kralj je umro slomljenog srca u egzilu. Nekim Amerikancima se može činiti besmislenim to što plačemo za našom domovinom i kraljem. Nama je to sasvim prirodno, pogotovo sada kada smo otkrili da nema zemlje u kojoj možemo živjeti slobodno i u skladu sa pravilima Prirode onoliko koliko smo mogli u našoj voljenoj Crnoj Gori. Kralj Nikola je bio naš "Otac" i sada smo, pod jarmom Srbije, svjesni značaja slobodne i nezavisne Crne Gore. Slobodni duh naše zemlje koji osjećamo u kostima je motiv za naš trenutni rad. Pripadamo rasi ljudi koja je kao što to reče jedan američki gospodin, vrijedna divljenja i podrške više nego ijedna druga rasa ili nacija na svijetu. Onima koji znaju da će naša istorija ovo odmah potvrditi. Čuli smo velike stvari izrečene o Crnoj Gori u Americi i sa našim uvjerenjem da smo vrijedni divljenja i podrške pokrenuli smo ovo izdanje na engleskom jeziku. Zainteresovati Crnogorce za nove stvari Izdavač "Crnogorskog ogledala" bi rađe izabrao smrt nego da vidi prestanak postojanja ovog magazina. Potrebno nam je najmanje 500 pretplatnika i dovoljno članova u našem Udruženju da podrže ovu publikaciju. Da li će nam Amerika pomoći? Vjerujemo da možemo uraditi dobre stvari za Ameriku. Mnogi su nam sugerisali da ima dovoljno Crnogoraca u Americi koji bi nas mogli podržati da nastavimo naš posao. To zvuči logično ali računajući na njihove predrasude i djelimične odnose, uključujući njihovo ignorisanje engleskog jezika i velike muke u obezbjeđivanju poštenog života, pored toga što su više puta bili razočarani u svoje političke lidere, jedan od najtežih zadataka je zainteresovati prosječne Crnogorce za nove stvari i ubijediti ih da su one od koristi za njih. Vjerujemo da bi imali bolje rezultate kada bismo ih posjetili i pričali sa njima. Ali to zahtijeva dosta novca zato što su Crnogorci razasuti svuda po Sjedinjenim Državama i Kanadi i očigledno je da se nigdje ne može ići ili postojati bez novca. Ali nećemo očajavati. Nadamo se da ćemo dobiti podršku svih velikodušnih Amerikanaca, čija i najmanja žrtva može nam donijeti uspjeh. Traženje od Amerikanaca da nam pomognu ne znači obavezno da bi oni trebalo da se miješaju u političke odnose u našoj zemlji, kad oni to već i ne žele. Podrška koju tražimo je humane prirode, ista ona kakvu je Amerika uputila mnogo puta evropskim nacijama (avgust, 1927). NAŠE NAMJERE - OSNOVNI CILJEVI: Da promovišemo prijateljstvo i razumijevanje između engleskog govornog područja i Crne Gore Da širimo znanje o našem kamenitom kraljevstvu na Balkanu. Da doprinesemo američkoj književnosti prevođenjem naših najboljih književnih djela na engleski jezik. Da izložimo naše najviše ideale i misli čitaocima ove publikacije. Da stimulišemo čovječanstvo sa herojskim duhom i slobodoljubivim tradicijama Crne Gore i da podsjetimo kulturni svijet da Crna Gora još uvijek postoji - i postojaće sve dok postoje čovječanstvo i duh slobode. OSNOVNI CILJEVI: Dobrota i hrabrost, vrline koje posjeduju svi pravi sinovi Crne Gore, kao i održavanje ovih osnovnih vrlina. Sloboda Crne Gore, obnavljanje Crnogoraca da bi se doprinijelo obnavljanju čovječanstva. Razvoj crnogorske rase - da bi postala odgovarajući član Unije naroda engleskog govornog područja u svijetu. Učenje engleskog jezika od strane Crnogoraca i njihovo aktivno učestvovanje u zajedničkim poslovima i življenje u uzajamnom povjerenju sa obrazovanim narodima u svijetu (april 1931). PISMO GUVERNERA: Država Kalifornija, kancelarija guvernera, Sakramento, 30. mart 1931. Profesor Nicholas P. Naiad, 205 Grant Building, San Francisko, Dragi profesore Naiad, Primio sam vaše pismo od 26. ovog mjeseca u kojem je priložen primjerak izdanja Crnogorskog ogledala od 20. marta 1931. i sa zadovoljstvom koristim ovu priliku da vam čestitam ponovno izlaženje vašeg časopisa. Pročitao sam ga sa velikim zanimanjem i želim vama i vašim kolegama puno uspjeha u ponovnom izdavanju časopisa. Primite moje čestitke i lijepe želje. Iskreno vaš James Rolph Jr, guverner Danilo, koga je predvodila providnost, uliva duh i slavu crnogorskoj naciji. Opkoljen svakakvim zlim silama, da Danila nije predvodila providnost, sa njegovim čvrstim karakterom, on ne bi mogao uspjeti u njegovoj dugotrajnoj borbi; iza čega je priznat kao veliki pobjednik i najproslavljeniji Vladika od hrabrosti i dostojanstva. Blago onom ko u srodstvu s njime stoji; lovor će mu okititi divno čelo. Vladika Rade imao je jasan pogled na Danilove poteškoće, kad je pjevao: Ja sam sirak bez niđe nikoga/ Slamka jedna među vihorove/ Pleme moje snom mrtvijem spava. Gosp. Medaković, u svojoj knjizi posvećenoj Danilu Prvom, koja je štampana u Beogradu 1896. pruža nam sljedeću definiciju (izraziti opis u jednoj crti) o Danilu i njegovim natčovječnim pokušajima: "U onim burnim danima, pojavio se ovaj divni gorski sin u kršovitom mjestu, bez ičije pomoći, opkoljen mnogobrojnim neprijateljima: koji takođe bijahu neprijatelji cijelog njegovog ucviljenog naroda. Tu se on sam usudio da uzdigne crnogorski krstaš barjak, pod kojim je okupio goloruki i mnogostradajući narod crnogorski, u čijim žilama još tecijaše čista junačka krv. Prije dolaska njegova, nebješe majka rodila junaka ili državnika koji je znao uzigrati živce i podmladiti vruću krv otadžbine: upotrijebivši istu za korist, slavu, i bolju budućnost svoga naroda" (misao je ista kao u originalu Medakovićevog spisa, mada je urednik svoj stil upotrijebio). Kolikogod je godina 1496. bila kobna i žalosna za Crnu Goru, u kojoj je Kuća Crnojevića bila potkopana da padne, a sloboda i nezavisnost u pitanju, godina 1696. pokazala se toliko sjajnija i sa većim obećanjem za bolji izgled Crne Gore. Ustraj u Vjeri, o mučeni narode/ Tvoj plod najposlije doći će tebi/ A biljka će biti sačuvana od kose/ Koju smrt pruža u crvenoj rosi... Glavna svrha koju imaše Danilo, bila je u početku da uspostavi mir među Crnogorcima, đe je krvna osveta tako jako vladala da je on morao veći dio svoga vremena ostaviti u mirenju istih, tek da bi osigurao mir i bratstvo i da rašćera teške oblake koji se bjehu navukli nad gnijezdom i kolijevkom junaka. Danilo nije naslijedio niti državu ni vlast, niti pak ikakvo bogatstvo, nego on je imao da stvara nanovo, da podiže i njeguje i da štiti. On je našao samo ruševine, svađu, zavist, i krajnje neprijateljstvo u narodu. Ali nevidljiva providnost predvodi izabranog Vožda k velikom zvanju - da uspostavi novi red i da crnogorskom narodu dadne veliki zadatak. Sačuvati prvake od srbijanske špijunaže CRNOGORSKA HIMNA: Više puta smo bili pitani od nekih simpatičnih Hrvata da im rečemo zvaničnu crnogorsku himnu. Pošto je ova vrlo kratka, nama nije nikada bilo teško da njihovom zahtjevu udovoljimo. Ali ima veliki broj naše braće Hrvata koji uzimaju "Onamo onamo!" (vojna himna koju je spjevao kralj Nikola) kao crnogorsku zvaničnu himnu. Mi ćemo prema tome, kao i prema želji jednog prijatelja Hrvata, koji nam je skoro pisao i napomenuo je Crnogorsko ogledalo đe treba da se vidi crnogorska himna, donijeti našu zvaničnu himnu. Dočim himna završava stihom: "Živi Kralja Nikolu", a kralj je umro, mi ćemo uzeti slobodu i taj stih zamjeniti sa: "Živi Crnu Goru". Mi ne rasuđujemo o tome, da li će ova ista himna da ostane u budućoj Kraljevini Crnoj Gori, ili da se poprimi neka nova, od nekog novog crnogorskog pjesnika - oni koji budu pozvani, oni će to riješiti. Zvanična himna crnogorska je kao što slijedi: Ubavoj nam Crnoj Gori/ S ponositim brdima/ Otadžbini što nas dvori/ Koju našim mišićima/ Mi branimo i držimo/ Prezirući nevolju/ Dobri Bože, svi TE molimo/ Živi Crnu Goru KOMANDIR RADOICA NIKČEVIĆ: Umrljani krvlju teški lanci stežu/ Nikčević Radoicu, diku gorskog soja/ I on gleda vitez komade đe režu/ Naciji što slavu je stekla od boja/ Ulogu mu datu igrao je džinovski/ Kao komandir i lav Crnogorski/ Duše mu vapaji stižu na daleko/ Do Boga i ljudi, što znaju i čuju/ Pjesniku se čini kČo da zove neko/ I čudnu osjeća kroz vapaje struju/ Radoica to zove, iz teških lanaca/ Heroj iz krvavih planinskih klanaca/ Od kad pade Savo kao Leonida/ Veći i silniji od svakog junaka/ Od tada ne mogu gledati od stida/ Mnogi vojni vođe u valove mraka/ Jer sve dokle dvore cincarsku Srbiju/ Na njih ukor pada - od junaka sviju/ Vila plete vijenac, Tebi, o Radoje!/ Ti viteški sine naše Crne Gore/ Ime će se vazda spominjati Tvoje/ Svuda đe kroz plamen muška srca zbore/ S podvizima Tvojim mlađi će se krepit/ I od te kreposti - dušmani će strepit (Naiad). CRNOGORCIMA DO SRCA PRINOSIMO: Da pomognete ovaj svoj zvanični organ, Crnogorsko ogledalo, i da ga proširite među druge narode: da vide glasilo crnogorskih vrlina i da vam priznadu vaše rodoljublje i vjernost prema koljevci slobode - prema Crnoj Gori. To će vam se sigurno ukazati - čim se zauzmete za Crnogorsko Ogledalo. Da nu vi u Bjut Montani i u Detroitu, Mičigen, da nu stara mu majka, vi ste dvije najveće crnogorske kolonije i možete dosta učinjeti. Jedna od najljepših palača na Cetinje, kad se ako Bog da oslobodimo od Cincara, bit će palac u kome će se uređivat naše slavno i skroz istinito "Crnogorsko ogledalo". Imena svijeh, koji danas žrtvuju da se izdaje naš zvanični Organ biti će tamo zabilježena zlatnim slovima u velikoj knjizi na stolu, koju će moći svaki da otvori i vidi što je u njoj, Crnogorci, pomozite. Dalje, možete znati, da se naši prvaci u Evropi i njihovi plemeniti prijatelji potpuno slažu sa nama u našem radu i svi su veoma zadovoljni. Ko su ti, znat ćete ih ako Bog da; ali ne sada - jer hoćemo da ih sačuvamo od srbijanskog uhodarstva i špijunaže. Najbolja evropska inteligencija prima i čita "Crnogorsko ogledalo" i šilju nam čestitke. Stojmo, braćo, udruženi i stojimo kao Crnogorci - jer to zahtijeva ponos i budućnost naše junačke ali danas zarobljene Otadžbine. ODRICANJE: Jedan ugledni Crnogorac iz Evrope napisao nam je jedno dosta kritično pismo, u kome pored ostaloga veli: "Uzdigoste Janka Brajovića preko hrvatskog lista Danice u nebesa, - dočim sve što ste o njemu napisali - sve ste lagali". Priznajemo, da Brajovića nijesmo dobro poznavali, i fakat da on nam se ne javlja a još manje pomaže "Crnogorsko ogledalo", kad ovo danas potrebuje pomoć svih vjernih Crnogoraca, dovoljan je razlog da se ovim putem svečano odričemo od članaka koji smo o njemu napisali. SLOBODNA I NEZAVISNA CRNA GORA: Slobodna i nezavisna Crna Gora - treba da je cilj svih dosljednih Crnogoraca. Vjera u Boga i u svoju snagu - vjerni Bogu i Vladaru Crne Gore treba da su svi Crnogorci i da im je ime Crnogorsko drago i sveto. Kome ne bilo, proklet bio. Biti Crnogorac, nije vrlo lako: On govori i zna istinu, ljubi Slobodu i za nju je spreman da pogine, brani pravo drugoga kad je u opasnosti; ne boji se nikoga do jednoga Boga; prezire smrt i vjeruje u besmrtnost duha i ideje. Ali kao takav, on se rodio i podigao u slobodnu i nezavisnu Crnu Goru - pa ima razloga kad se bori za slobodu i nezavisnost Crne Gore. RODOLJUBIMA I PRIJATELJIMA: Dragi čitaoci: Nije neprirodno da vas je iznenadilo kad vidjeste "Crnogorsko ogledalo" đe ga ponovo izdajemo; jer mnogi od vas vidjeste svojim očima urednika Ogledala i čuste što vam je govorio. Mnogi od vas, koji nijeste imali priliku da čujete pod kakvim se okolnostima izdavalo "Crnogorsko ogledalo" i zašto je moralo privremeno zastati, možda ste bili razočarani i žalili što vam se nije "isplatila" vaša pretplata? Pod izvjesnim okolnostima ne možemo nekoga okriviti za to, što je stvar uzeo pogrešno. "Crnogorsko ogledalo" išlo je naprijed dok je moglo i kad je njegov urednik iscrpio sve svoje finansijalne snage i kredit kod prijatelja. Ogledalo je tada, naravno, zastalo - jer ne bješe dovoljno priloga da ga uzdrži i jer smo se grdno prevarili u neke naše prvašnje "prijatelje" koje Bogu ostavljamo, da im sudi. Da slava crnogorska opet izađe na vrh Blagodareći nekim Crnogorcima, koji neće da se njihovo plemenito djelo sada spominje, i njihovim prijateljima kod kojih su uspjeli da dobiju simpatije i potporu: odlučiše najbolji sinovi herojske Crne Gore da se ponovo pokrene Crnogorsko ogledalo! Ali sada druga disciplina vlada i cilj je po sve jasan i obilježen. Naš je cilj slobodna i nezavisna Crna Gora, u kojoj će Crnogorci biti gospodari svoje sudbine i u kojoj će čojstvo i plemenitost da opet izađe na vrhuncu, a slava crnogorska da dobije, kao prije, oduševljenje i pozdrav od strane najboljih ljudi u svijetu. Mi danas imamo nove prijatelje: to su vam ljudi i žene od dostojanstva i visokih položaja. Da nije tako, ko bi se ponovo usudio da pokreće Crnogorsko ogledalo, oko koga su veliki troškovi i veliko umno i tjelesno naprezanje mlade crnogorske snage. Molimo, u zaključku, da nam pošaljete vaše tačne adrese; ako vam naš magazin još nije stigao, i obnovite pretplatu: u znak potpore i dobre volje. Uredništvo
|
