Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip





 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |




Nada Jeknić
NIKSIĆgrad  velikog  srca... moj   rodni  grad, moj  zavičaj!


Svojom ljepotom opijaju nikšićki mostovi koji su sačuvali šarm prohujalih vremena. Grad bez mostova je kao čovjek bez korjena, kao rijeka bez korita, kao majka bez djeteta...Mostovi  su najljepši ukras raznih kultura... povezuju obale, ljude... Mostovi su važna spona, karika u lancu... neraskidiva...

Impozantan je Carev most od tesanog kamena, na svodovima sa 18 okana, dug 269m. Ruski car, Aleksandar III je pomogao da se izgradi  most pa otuda i naziv – Carev  most. Nalazi se na samom izlazu iz Nikšića kada se ide starim putem za Podgoricu, preko Pandurice. Danas je skoro zaboravljen, ali se ne da. Nije oronuo, niti je izgubio šarm. Niti će ikad. Uvijek će biti veličanstven, lijep. Njegova ljepota je neprolazna, a sa šarmom i 18 okana i danas osvaja!!!



Suprotan veličanstvenom Carevom mostu je mali, kameni, zapušten most na rijeci Bistrici, poznat kao
Gordin most. Most je 1902 godine podigla Gorda Filipović iz Dobrskog sela, koja se pamti po dobroti i velikim, ljudskim djelima. Krajem XIX i početkom XX vijeka, držala je jednu gostionicu u Nikšiću i tako pomagala sirotinju.
Tužno je da je i danas na mostu okrnjena ploča sa skoro izbrisanim njenim imenom... kao i most koji je oronuo i obrastao mahovinom. Nadam se da još ima dobrih, plemenitih  ljudi koji ne zaboravljaju njena dobra djela i da će i ploča i most u skorije vrijeme, zablistati nekim novim sjajem, natrunjenim od zaborava. Sada, kada se zna ova priča, Gordin most i onako oronuo, zapušten...sija  kao  skupocjeni  dragi kamen... opija neobičnom, usnulom ljepotom i osvaja šarmom kao i Gorda dobrim djelima!


Kad krenete na jezero Krupac, najljepše nikšićko izletište, morate preći preko Vukovog mosta koji se nalazi na Kapinom polju. Nekada je to bio Begov most, ali kralj Nikola mu je dao ime Vukov most  po čuvenom, crnogorskom junaku, Vuku Mićunoviću, inače poznatog iz „Gorskog vijenca“. Vuk Mićunović je oličenje junaka- viteza... Nije slučajno kralj Nikola dao mostu ime, Vukov most. Most je oličenje ljepote, dostojanstva... Iako su ga šibale mnoge oluje i vjetrovi, nijesu ugasile njegov sjaj, jer, most, “vječna zublja“ poput junaka -  viteza, vjekovima, „nit’ dogori niti svjetlost gubi“!!!
             

Jedan od najstarijih rimskih mostova ne samo u Nikšiću nego u Crnoj Gori je most na Mostanici, poznat u narodu kao Rimski most. Poseban u svojoj ljepoti osvaja sa proporcionalnim svodovima, širokim stubovima i velikim otvorima... Rađen je od obrađenog  kamena. Nalazi se na starom putu koji ide iz Nikšića preko Grahova, za Trebinje. Preživio je mnoge istorijske trenutke i onako lijep, ponosan, potvrđuje da su Rimljani bili izuzetni i precizni graditelji. Ovaj most je savršenstvo Rimljana... iako treperi u sjenci, uvijek u nama izaziva divljenje.         




Osvaja ljepotom i kameni most na Zeti, zvani  Duklo. Izgradio ga je početkom XIX vijeka bogati Turčin, Hadži – Ismail Mehmednikić. Most je dug 110m i nije kao Rimski most sa proporcionalnim svodovima već ima osam otvora koji se razlikuju po veličini...
              

Postoji i Veliki most na Bistrici koji je glavna saobraćajnica jer povezuje prigradska naselja: Dragovu Luku, Oštrovac...sa gradom. Desno od Velikog mosta je Gordin most, a lijevo, jedan mali most u romantičnom ruhu... Tu je nekada bila vodenica, stari mlin Mijuškovića... caktalo više ne  cakće, kamen ne  bruji, ali, voda huči... Možda se  jednog dana vrati život u starom mlinu, možda opet zacakće caktalo, možda opet zamiriše kukuruzno brašno ispod njegovog kamena.
Interesantno je pomenuti i to da se u Gornjem polju nalazi VIR gdje ključa jako vrelo kad ima padavina.., a  kada nema onda se javlja na tom mjestu ponor.

Nikšić je poznat i po divnim jezerima: Krupac, Slano, Liverovići, Vrtačko...
Krupac je danas jedno najljepše izletište i kupalište sa uređenom obalom, lijepom plažom, šetalištem na brani - u narodu poznato kao kej Bata Grujičića... kej koji opčinjava svakoga ko tuda prođe... sa jedne strane je jezero, divna bistra voda, a sa druge strane, ako neko hoće da pobjegne od vrućine su prekrasne, zelene  topole koje pružaju duboku hladovinu, pravi užitak za šah, karte, domine... Na svakih pet metara sa obje strane brane su stepenice koje omogućavaju lijep prilaz i jezeru i topolama... A, kad dođete do kraja brane ne propustite najljepši užitak... plivanje u čistoj, bisernoj vodi koja se preliva na Suncu u zlatnim tonovima... Dopalo mi se i to da Nikšićani dosta vode računa o urednosti plaže... sve je tako čisto i sređeno...pravi odmor za dušu u vrelim danima...

Čarolija Nikšića je posebna zimi, kad veju, veju pahulje, kad grad odiše bjelinom... Uvijek se rado sjetim tih nikšićkih, čarobnih zima, kad pane snijeg... kao i osamdeset i neke, uoči Nove godine... Padale su nježne kao lahor, pahulje, mirisala je studen... grad je svjetlucao od bjeline, od ljepote... ulice su bile pune ljudi koji su bili posebno raspoloženi... Ulični prodavci su na svakom uglu postavili stolove i prodavali čestitke, balone, žižice... Sve je odisalo kao jedna porodica, dok se muzika orila na sve strane... Snijeg je napadao... škripao pod nogama, a lica su bila ozarena, rumena kao trešnje... Mnogi, koji su vični zimskim sportovima išli bi na obližnje Vučje koje prosto mami svojom ljepotom, ski-stazama, stazama za sankanje... Tu je i prekrasan motel u planinskom stilu osvijetljen lijepim, starinskim fenjerima koji bacaju svjetlost na sve strane... Taj planinarski dom zavejan u snijegu, opčini svojom toplinom, a njegovo  osoblje, ljubaznošću...

Mnoge putnike, svojom ljepotom osvaja i Župa, nedaleko od grada Nikšića... Tu je prekrasno Morakovo, Staro selo... crkva Sv. Luke, iz XV vijeka... jako, interesantno utvrđenje Susjed, poznato u narodu kao
Jerinin grad... U Starom selu je neobična tvrđava sa otvorima, puškarnicama... Podsjeća na vilinjski zamak koji je podigao knjaz Danilo,1855.god. U starom groblju je mala crkva Sv.Petra i Pavla iz druge polovine X vijeka sa umjetničkim freskama XVII – XVIII v. U dvorištu su stećci iz vremena bosanskih vladara... “Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njemu i u njemu nisu drugi umjeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i zivot...“


Važno je pomenuti i to da je najveće i najznačajnije nalazište arheoloških iskopavanja, ne samo u Crnoj Gori nego i u svijetu, svakako, pećina, Crvena stijena, koja se nalazi u selu Petrovići u blizini Nikšića, kao prebivalište paleolitskog čovjeka... To potvrđuju kamene alatke, koštane igle, privesci za ogrlice od ljuštura puževa i školjki.. čak je i pronađen ljudski zub koji je pripadao neandertalcu...