|
|
|
  |
Nada Jeknić NIKSIĆ – grad velikog srca... moj rodni grad, moj zavičaj!
Kada se spustim sa Bedema, prođem ponosno kroz Staru varoš, naiđem na prelijepu, starinsku zgradu od bijelog kamena – Željezničku stanicu koja toplo sreta i ispraća putnike.
Dolazim do parka gdje me dočeka miris borovine, miris čempresa...srebrnih jela... Malo naprijed, iza parka, u svoj svojoj veličini, ušuškan u tišini i plavetnilu, rasipa zrake ljepote i duhovnosti, raskošni dvorac kralja Nikole. Podignut je 1900 godine u renesansnom stilu, a posebno je čaroban zimi kada ga obgrli snijeg. U toj savršenoj tišini, u snježnoj bjelini Dvorac, čaroban kao iz najljepše bajke, zrači i grije srce toplinom. A iznad portala, kao zvijezda, sija grb Knjaževine Crne Gore... Danas je to Zavičajni muzej, Biblioteka, Galerija.
Pored Dvorca, na Petrovoj glavici, nalazi se prekrasan manastir – Saborna crkva - hram Sv. Vasilija Ostroškog. Izgrađen je u XIX vijeku i djelo je ruskog arhitekte, Preobraženskog. Da bi došli do Manastira, morate se popeti, širokim kao lepeza, kamenim stepenicama koje su okićene sa strana visokim borovima... Manasir nas vraća u period od 1875. do 1880 godine, podignut za dušu poginulih crnogorskih i hercegovackih junaka. Na zvoniku je postavljen veliki sat, srce grada, a zvono odliježe u ranim jutarnjim i kasnim popodnevnim časovima i ispunjava dušu mirom i spokojem. Ispred Manastira, dolje, na zelenoj površini, nedavno je postavljena Bogorodica sa djetetom u naručju što čini ovaj dio grada posebnim, božanstvenim.
Ona je zaštitnica Manastira i Dvorca. Na brdu, u gustoj borovoj šumi, nadgleda Nikšić, motel „Orao“ („Jastreb“) koji je i Vidikovac odakle se pruža najljepši pogled na moderan i urban grad... puca pogled u najljepšim zelenim tonovima na okolna brda i šume, livade, voćnjake, na brežuljke, proplanke... Puca pogled u nedogled i na vrhove planina, na jezera: Krupac, Slano, Liverovici, na rijeke: Zetu, Gračanicu, Bistricu, (nekad Moštanicu)..., dok čist vazduh miriše na borovinu i osvježava...Tu su najljepša svitanja koja ostavljaju bez daha!!!
A, tek kakvo
je nebo? Azurno plavo nebo, kao more, najljepše nebo na svijetu koje uvijek u srcu nosim kao i Nikšićane
koji vole da se druže uz dobar zalogaj kajmaka, pršute, planinske pastrmke u mlijeku... jagnjetine.., a ljubitelji dobre kapljice sigurno neće odoljeti nikšićkom pivu koje ima tradicionalno dobar kvalitet. Sa Nikšićanima se čovjek mora osjećati blaženo, opušteno, prisno... Ti divni ljudi, Nikšićani, su pravi prijatelji,
čvrstog karaktera, duhoviti, ljudi od riječi.Ta tradicionalna dobrodošlica, sladak zalogaj zaliven nikšićkim pivom se ne zaboravlja!!! Posebno ćete uživati u prirodi gdje vas okružuju prelijepi pejzaži, kulturno-istorijski spomenici koji su obiljezje ovog kraja, dok slušate toplu riječ Nikšićana. Njihova duhovitost, dovitljivost i iskrenost se rijetko sreće. Tada se svako osjeća kao kod svoje kuće.
U ovom gradu čovjek se osjeća slobodnim, lakim kao ptica u letu! U Nikšiću osjećam rumene zore, buđenje dana, rađanje Sunca... Uvijek u krvi procvjetaju plava praskozorja prijateljstva... Opija Nikšić svojom ljepotom i šarmom, svojom mladošću... opija svojim izvorima duhovnosti i znanja, stvaralaštvom vrhunskih umjetnika: Vasilise Radojević, Miladina Šobića, najboljim kantautorom svih vremena... (i dok čitate ovaj tekst, obavezno slušajte CD Šobića)... Vjerovatno se sjećate tog plavokosog mladića sa gitarom u ruci i sjajem u očima. Šteta što je zaćutao. Ipak, nadajmo se da će opet zapjevati, oživiti sjećanje na jednu divnu mladost! Opija i duh nekad boemskih vremena Vita Nikolića, prekrasne Željezničke stanice na koju danas, skoro niko, ne obraća pažnju. Bilo bi lijepo dotjerati je unutra, ali sačuvati spoljašnjost zgrade. Nikšić je grad prosvjete, kulture, muzeja, galerija, biblioteka, pozorišta... grad boksita, crvene stijene, čelika, piva... Opija istorija, tradicija, mladost, ljepota, budućnost... Opija Trg u centru sa fontanom i labudovima od kamena, opija, sa druge strane i fascinira novopodignuti, veličanstveni spomenik kralja Nikole na konju...
Opija rijeka Zeta koja je ponos Nikšića... protice kroz grad i ponire kod Norina... kasnije, od Glave Zete, nastavlja put kroz Bjelopavlićku ravnicu... Opisana je u djelima mnogih umjetnika koji su pronašli sebe „Kraj zelene Zete“. Opija i hotel „Onogošt“ u centru grada, opija KUD Zahumlje, osnovano 1898.godine, poznato po folkloru, muzičkim i plesnim ansamblima... Impresionira i sama zgrada u kojoj se nalazi Zahumlje. Opija i „Kokina kafana“, kasnije „Anderba“... koja ima dušu... i čistu, iskrenu suzu... Nekad bješe... A, najviše opija svojom ljepotom i šarmom čuveno, nikšićko Korzo gdje nastaju nova prijateljstva, sretaju stara, rađaju se prve ljubavi...To nikšićko Korzo i danas traje... Ono je žila kucavica grada i dok ono traje, trajaće i Nikšić!!! Ono što me podsjeća na taj period i što mi i dan-danas ispuni srce toplinom je miris lipa... duž korzoa... kroz centar grada... a kad su ih posjekli, posjekli su i mene kao Vitovog ždrala, u srce.
|
