Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip


 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |




Jelisava Kalezić

URBANI NUKLEUSI U GRADITELJSKOM NASLJEĐU CRNE GORE


Pojam urbani nukleus označava neki izgrađeni prostor, selo ili grad, koji u sebi sadrži potpunu informaciju o mogućnosti življenja u tome prostoru. Moguće je da je to, privremeno, i napušten prostor ili barem u znatnoj mjeri opustio, ali on i dalje sadrži svojstvo nukleusa, tj. jedra i na različite načine prenosi informaciju o tome. Ova informacija je sjemena informacija, odnosno kod nekog prostora. Kako se prenosi i čita sjemena informacija prostora?

Kao i biljka i životinja, i ljudska jedinka može da izgleda savršeno zdravo, a da nema sposobnost ili mogućnost da stvori novi život, a nekada ni da razvije potencijale date joj od prirode. Analogno tome, naselja na planeti Zemlji s kraja XX vijeka ostaju bez urbanih nukleusa, bilo da su iscrpeni neki potencijali ili je suviše ugrožena prirodna ravnoteža. Otuđenost je riječ koja se u savremenom svijetu odavno pominje. Otuđenost koga od koga ili čega? Čovjeka od prirode, pa samim tim i od sopstvene suštine. Naravno, zavodljivost potrošačkog života, vrednovanje kvaliteta života po kupovnoj moći, vrednovanje zdravlja po broju ležajeva u bolnicama, razvijenosti farmaceutske industrije i dostignuća u transplantaciji organa, vrednovanje ljudske sreće kroz iznos na bankovnom računu ili prisustvu na javnoj sceni, sve je to još dio preovlađujućeg sistema vrijednosti. Istovremeno, mnogi znaci pokazuju, na najrazličitije načine, narastanje sveopšte ljudske potrebe za ucjelovljenjem. Na planu urbanizma, traganje za cjelovitošću je nastojanje da se razvijaju humani potencijali gradskih naselja. Na planu arhitekture (i urbanizma) razvoj bioklimatske paradigme i afirmacija tradicionalnih graditeljskih obrazaca koji sadrže poruke za usklađivanje građene i prirodne sredine. Na planu ljudske jedinke u urbanizovanim i tehnološki visoko razvijenim djelovima Planete brojni su pokreti za zaštitu prirode, zdrav način ishrane, zdrav način života, kultivaciju odnosa među ljudima na raznim nivoima. Moguće je opisane tendencije nazvati širenjem svijesti o sveopštem jedinstvu ljudi i Planete.

Pojedinačna traganja za modelom kako koristiti prednosti grada i izbjeći uticaje koji rezultuju stresom, otuđenjem i fizičkim i psihičkim oboljenjima već u pedesetim godinama XX vijeka postala su predmet mnogih urbanističkih i arhitektonskih istraživanja i rešenja. Satelitska naselja u blizini velikih gradova više decenija su bila zadovoljavajući model. Međutim, potencijali toga modela su većinom iscrpljeni. Postavljaju se brojna nova pitanja u životu savremene zajednice, za koja ne nalazimo sve odgovore u postojećim urbanim modelima.

Zbog čega je u gradovima na kraju 20. v. toliko kriminala, beznađa, narkomanije i devijantnog ponašanja? Kao da je sve veće zagađivanje vazduha, vode i zemlje dovelo do dehumanizovanja pojedinaca i čitavih zajednica. Bez sumnje da tome znatno doprinosi preovlađujići princip u svjetskoj ekonomiji gdje su razlozi za sticanje profita ispred razloga za očuvanje prirodne ravnoteže.

Prirodna ravnoteža nije drugo do neometana komunikacija čovjeka sa svim nivoima svjesnosti na Planeti. Urbani nukleusi, mjesta na Planeti koja nose poruku i kako graditi i kako živjeti i kako preživjeti biće mjesta stvaranja novih naselja i novih zajednica, tačnije, već se naziru tragovi tih zajednica i naselja ...

Prvi, i najvažniji, kvalitet takvih mjesta je mogućnost neometane komunikacije između čovjeka i svih ostalih nivoa svijesti (mineralnog, biljnog i životinjskog svijeta) na Planeti. Pred urbanistima i svima koji se bave planiranjem i uređenjem ljudskih naselja postavljaju se novi zahtjevi. Osim informacija o nekom prostoru koje se uobičajeno prikupljaju (geološke, hidrološke, klimatske...) treba se osposobiti da se osjeti svjesnost mjesta. Razlika između duha mjesta i svjesnosti mjesta je u tome da prvi pojam, po pravilu, označava učinak kulture, a drugi je kvalitet nezavisan od kulture. Ipak, najčešće su razni kulturni slojevi nastajali na mjestima čija se svjesnost osjetila i prepoznala, tako da se navedena dva kvaliteta najčešće i preklapaju.

-----------------------
-----------------------
-----------------------

Zanimljiv primjer urbanog nukleusa je naselje Podseljani na Skadarskom jezeru. Od magistrale Podgorica - Petrovac, kod Virpazara odvaja se put dužine 1 km do Podseljana. Naselje je formirano pored potoka Zajčina i nalazi se u živopisnoj uvali koja se od Jezera penje do susjednog naselja Čukovići. U naselju sada živi jedan stalni stanovnik. Nekada je naselje bilo, poslije Rijeke Crnojevića, najpoznatije mjesto na Skadarskom jezeru za trgovinu žitom i duvanom. Brojni ostaci potvrđuju da je bilo šesnaest mlinova. Potok Zajčina pored kojeg je formirano naselje obezbjeđivao je i dovoljne količine vode za potrebe domaćinstava, te se nailazi na dokaze nekada veoma kultivisanih površina. Izvjestan broj objekata je u ruševnom stanju, ali ima i onih koji se povremeno koriste, najvjerovatnije vikendom. Ekspedicija studenata četvrte godine građevinsko-urbanističkog smjera Građevinskog fakulteta u Podgorici, sa grupom nastavnika, obavila je preliminarno istraživanje naselja juna 2000.g. Postoje, naravno, parametri po kojima se može vrednovati kvalitet prostora: fizički/objektivni i ambijentalno - estetski/subjektivni.

Doživljaj ŽIVOTNOSTI prostora, koji se imenuje kao URBANI NUKLEUS izmiče racionalno-logičkom određivanju. Skladnost pejzaža, fizičkih struktura, makar i u ruševinama, vode, biljaka, svjedoči o onome što je analizom teško dokazati: saradljivost/sinergičnost svih nivoa svjesnosti MINERALNOG, BILJNOG, ŽIVOTINJSKOG svijeta i ČOVJEKA.

Susret sa jedinim stalnim stanovnikom Podseljana svojevrsna je potvrda životnosti ovoga prostora.. Radi se o sedamdesetogodišnjaku, Božu Radomanu (događaj, a i kontekst ističu potrebu da se ovakav svjedok identifikuje), koji od penzionisanja živi stalno u Podseljanima. Drži stado od tridesetak koza. Članovi ekspedicije su se prvo sreli sa stadom koza, a kasnije i sa vlasnikom koji je nosio svježanj tek nabrane iva - trave.


Stado srećnih koza g. B. Radomana

Više bi volio da nije sam u Podseljanima, ali je i ovako zadovoljan. Sam muze koze i pravi sir. Smatra da je mjesto ne samo zdravo nego i ljekovito, kao i iva -trava. Sjeća se vremena prije, a i za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su svi mlinovi radili, a većina domaćinstava u naselju mogla dobro da živi od samog prihoda od mlinova.

Podseljani su nekada bili skrovita luka za dovoz robe iz Skadra. Vode ima dovoljno te bi se mogla instalisati mala elektrocentrala, ili čak više njih. Škola, crkva, ambulanta i veterinarska stanica nalazile su se u blizini mjesta i služile za nekoliko okolnih sela: Podseljani, Čukovići, Dubovik.

Pitanje kako aktivirati potencijale urbanih nukleusa i dalje izmiče potpunijem uvidu.. Poznato je da su se pitanjem oživljavanja seoskih naselja u takozvanom drugom priobalnom pojasu bavili urbanisti i arhitekti CEPa početkom osamdesetih godina, kada je zemljotres aprila 1979.g. katastrofalno razorio brojna naselja u crnogorskom primorju. Ali, još teže posljedice bile su u pojasu "brdskog dobra" (V. Macura). M. Ferenčak ukazuje na primjere organizovanih aktivnosti i iskustvo daje "... izbor aktivnosti i interesa koji se mogu bez složenijeg društvenog zahvata organizovati u službi obnove zapuštenih celina - veoma skroman i jed­ nostran.." On ukazuje da je na osnovu dotadašnje prakse moguće označiti pet tipova obnove:

Vikend obnova (primjeri Motovuna, Grožnjana, Poreča, Vrsara, Primoštena i dr.);

Suvenir obnova (primjeri mostarskog starog grada i Počitelja);

Hotel obnova (primjer Svetog Stefana);

Restoran obnova (primjer Konavala, Slapova Krke, Morinja);

Muzej obnova (primjeri Pazinski grad, Derviška kuća na vrelu Bune, a posebno

Eko muzej Pustinja Blaca na Braču).

Prikazani tipovi obnove opustjelih naselja preko reprezentativnih primjera, ipak ukazuju da se na ovaj način ne obnavlja život u tim naseljima u smislu obnavljanja proizvodnje na kojoj je zasnovana egzistencija stanovnika. Koncept koji je ponuđen za naselja u procesu oživljavanja u Tivatskom zalivu zasnovan je na novom načinu poljoprivredne proizvodnje gdje viškovi služe za ishranu gostiju (turista). Posebno značajno u ponuđenom konceptu je da se koriste svi izvori energije koji postoje na licu mjesta.

Nažalost, čitava decenija 1990. - 2000. g. protekla je, na prostoru nekadašnje SFRJ, u narastanju tenzija, njihovom eskaliranju u ratne sukobe i nalaženju izlaza i raspleta. U međuvremenu su mogućnosti komunikacije, rada preko mreže i mikro-procesorske proizvodnje omogućile da se razmatraju i još neki tipovi obnove:

Stalna naselja za ljude trećeg životnog doba;

Stalno mjesto stanovanja za mlađe i ljude srednjeg doba različitih profesija koji imaju i dalje stan u gradu, ali pretežan dio godine provode bliže prirodi i sa prirodom (umjetnici, prevodioci, programeri i dr.);

Centri za razvoj kreativnih potencijala ljudi (primjeri Findhorn u Škotskoj, Esalen u Kaliforniji);

Centri za liječenje i uklanjanje stresa (primjer Banja Kanjiža i program Internacionalnog anti-stres centra iz Beograda); Centri za edukaciju (primjer istraživačko - edukacionog centra Petnjica).

Traganje za različitim, često nazivanim alternativni, načinima ishrane, liječenja, vježbanja i životne prakse uopšte, težnja da se rad organizuje tako daje pojedinac što nezavisniji od hijerarhije i fiksnog radnog vremena dovodi do stvaranja kritične mase populacije koja će uskoro tragati i za odgovarajućim prostorima za život. P. Perović takva naselja naziva AFINIM staništima, mjestima u kojima će se ljudi okupljati po afinitetima. Već sada se može sa izvjesnošću predvidjeti da će novi stanovnici prostora urbanih nukleusa biti ljudi različitih profesija, ali istovremeno i proizvođači hrane za sebe i svoje porodice. Vjerovatno se može očekivati stvaranje naselja - zadruga. U početku bi manji broj stanovnika bili stalni, a veći povremeni, sa postepenim povećavanjem broja stalnih stanovnika. Glavna odlika ovih naselja će biti potpuno očuvanje prirodne ravnoteže i svjesna komunikacija ljudi, minerala, biljaka i životinja. Bioklimatski principi u materijalizaciji fizičkih struktura, energetska primjerenost i energetska autonomnost biće preuzeti i dalje razvijani u prostorima urbanih nukleusa.

 

Tekst preuzet iz knjige:
Tradicionalna arhitektura Crne Gore

Univerzitet Crne Gore
Građevinski fakultet

Monografija
Podgorica, 2005.