Preuzeto iz dnevnog lista "Vijesti" - Rubrika Arhitektura: Kuća Jovićevića na Karuču



Borislav Vukićević
GRAĐENE U DUHU POSVEĆENOSTI

Jovićevići - Јаnkо i Karolin (Caroline) - su svjetski putnici sa domovima u Kanadi, Engleskoj i u Crnoj Gori. Janko je rođen na Cetinju, a Karolin u gradu Bulavejo (Bulawayo), u Zimbabveu. Sreli su se u Los Anđelesu.

0 tome kako su odlučili da podignu dom u Crnoj Gori - kuću o kojoj je bilo riječi u prethodna dva broja i koja se nalazi na Karuču, na obali Skadarskog jezera - Janko i Karolin govore za "Vijesti":

Janko: Na obalama Skadarskog jezera sam provodio žarka ljeta djetinjstva. Moji roditelji su iz Dodoša, sela nedaleko od Karuča. Karuč je za mene oduvijek bio začarano mjesto.

Karolin: Jednoga dana smo pješačili tim područjem i slučajno smo ugledali staru, napuštenu ribarsku kuću. Bila je to kamena kuća, u blizini Đurovoga oka, zarasla u divlje rastinje. Ipak smo uspjeli da se nekako četvoronoške probijemo do vrata. Sjeli smo da se odmorimo i dok smo uživali u nevjerovatnom pogledu na jezero, znali smo da smo pronašli dom.

Koji je bio vaš naredni potez, nakon što ste kupili staru kuću?

Janko: Puno - smo istraživali i raspitivali smo se. U stvari, počeli smo sa time i prije nego što smo kupili staru kuću - da bismo bili sigurni da ćemo moći da realizujemo naše ideje. Od bivšeg Ministarstva za zaštitu životne sredine dobili smo potvrdan odgovor na važno pitanje: da li uopšte možemo renovirati građevinu u Nacionalnom parku Skadarsko jezero? Saznali smo i koji su uslovi i ograničenja рrilikom renoviranja.

Angažovali smo arhitektu Predraga Spasića sa Cetinja da uradi idejni projekat koji je prihvaćen. Stara kuća je služila ribarima tokom sezone ribolova. U kući se stanovalo, solila se i sušila riba. Uspostavili smo pozitivan odnos prema tradiciji poštujući koncept kuće u osnovi prizemlja. Zapadna strana stare kuće - kopanja - gdje su ribaii solili ribu, postala je naša kuhinja. Istočni dio stare kuće gdje se sušila riba i gdje su spavali ribari, pretvoren je u našu dnevnu sobu.

Kuća Jovićevića na Karuču

Glavni projekat i projektantski nadzor su, uvažavajući sve naše sugestije, uradili arhitekti Stanko i Dijana Lovrić iz Budve. Poslije dugih mjeseci upornog sakupljanja raznih dokumenata, kao i revizije projekta od strane zvanične komisije ministarstva, konačno smo dobili građevinsku dozvolu. Nije bilo lako
- opet, dobijanje dozvole je bio samo prvi u nizu izazova koji su bili pred nama - ali Jovićevići nikada
ne odustaju...

Karolin: Nije bilo puta do kuće. Nijesmo smjeli - a nijesmo ni htjeli - da probijamo put u nacionalnom
parku, tako da je jedino rješenje bilo da iznajmimo veliki metalni čun, koji je imao funkciju kamiona.
Svaki kamen, svaka vreća cementa, svaka drvena greda i sav ostali materijal je dovozen do Karuča kamionom i prebacivan na gradilište tim čunom.

Janko: Bio sam na gradilištu svakog dana, nadgledao sam radove od ujutro do uveče. Karolin i ja smo sve odluke donosili zajedno.

Karolin: Da, i ja sam provodila mnogo vremena na gradilištu sa Jankom i majstorima od momenta kada su završeni grubi građevinski radovi. Bila sam jedina žena na gradilištu. Radila sam kao muškarac u čizmama, s grubim rukavicama na ruкаmа i u plavom radničkom kombinezonu koji sam kupila u Tuzima. Često sam dijelila zadatke i rukovodila poslom. Momci su bili iznenađeni u početku. Kasnije je sve bilo u redu; shvatili su da znam što hoću i razvili smo dobar odnos na bazi uzajamnog poštovanja.

Janko: Na kući su radili najbolji majstori, mnogo su nam pomogle i komšije, posebno Mićun, Krcun i Andrija. Izuzetno smo zahvalni svima njima.

Vaš vrt je vrlo lijep, moram da primijetim, vrlo je romantičan i poetičan. Janko reče da ste sve odluke donosili zajedno, ali ja mislim da je Karolin bila pokretačka sila iza projekta vrta. Jednostavno, osjeća se ženska ruka u vrtu. Da li je to tačno?

Karolin: Da, tačno je. Mnoge od kreativnih ideja su bile moje. Bili su potrebni i muškarci, svakako, snažne ruke i umijeće da se sprovedu te ideje. Na primjer, željela sam da se stijena od 2 tone pomjeri 2 metra, da bi se oslobodilo mjesto za klupu. Lako je reći - želim klupu ovdje, pergolu tamo, vodopad malo iznad. Morala sam da budem apsolutno sigurna oko svih odluka koje sam donosila, čak i oko najsitnijih. Kada bih saopštila svoju odluku, to je obično rezultiralo strahovitim ljudskim naporima.

Glavni oblikovni elementi u vrtu su masivne stijene, zatim "vajarska djela prirode" - stijene skulpturalnih karakterisitka; koristili smo drvo starih željezničkih pragova za stepenice, reciklirali smo i drugo drvo i teške čelične lance. Biljke u vrtu su uglavnom autentične: kantarion, metvica, gorski čaj, morač itd. Otpad iz vrta i kuhinje kompostiramo u drvenim kontejnerima.
Rekli ste u prethodnom tekstu, da ima dosta interesantnih ambijenata u vrtu. Jedan od mojih omiljenih je pozornica. Izrezali smo staro hrastovo deblo na kolutove, koje smo zatim postavili horizontalno u sloju grubog bijelog pijeska. Predviđeno je da publika sjedi na stepenicama i klupama koje smo napravili od drvenih greda sa stare kuće. U prvoj predstavi izvedenoj na pozornici, pod svjetlošću baklji, učestovali su radnici i dva Jankova sina. Stariji - Matija - je intervjuisao Ranka - električara i čovjeka koji brine o kući i vrtu u našem odsustvu. Mlađi - Ognjen - je održao predavanje o Mocartu. Mišo, tesar, je otpjevao pjesmu koju je sam komponovao. Maksim je pjevao guslarske pjesme. Bio je to raznorodan repertoar.

Nakon iskustva građenja kuće u vrlo osjetljivom prirodnom okruženju, što biste savjetovali ljudima koji će krenuti u slične poduhvate u budućnosti?

Janko: Naš savjet, zapravo molba upućena investitorima koji razmišljaju o renoviranju ili o bilo kakvom obliku građenja u Crnoj Gori u budućnosti - a posebno u zonama nacionalnih parkova - glasi: molimo vas, imajte malo poštovanja. Imajte poštovanja prema ekonomskoj osnovi razvoja turizma koju težimo da postavimo, imajte poštovanja prema naciji, imajte poštovanja prema prirodnom okruženju izuzetne ljepote.

Naši nacionalni parkovi neće još dugo biti u stanju da trpe zloupotrebe. Već je napravljena velika šteta. Zato savjetujemo: ne počinjite ništa prije nego što dobijete građevinsku dozvolu, tako ćete znati koje parametre morate da poštujete a zatim ostanite u granicama tih parametara - poštujte ih. To će osigurati da vaš objekat bude pozitivno postavljen u odnosu na širi okvir prostornih planova.

Karolin: Tako je. Ovu pandemiju nedozvoljene gradnje treba zaustaviti. Proizvodi se ogromna šteta. Sa druge strane, takođe bismo savjetovali: tragajte za alternativama. Ne treba nam nova Budva na obali Skadarskog jezera, niti bismo smjeli pretvoriti Karački zaliv u septičku jamu. Osvrnite se oko sebe, zainteresujte se kako ljudi u svijetu rješavaju probleme i reaguju na izazove slične onima koje vi imate pred sobom.

Janko: Mi smo - stotinu puta - tražili savjete od ljudi koji znaju više od nas. Na primjer, nijesmo morali da idemo daleko da bismo otkrili Stašu Puškarića - redovnog profesora znanosti okoliša na Američkom koledžu za menadžment i tehnologiju u Dubrovniku. On je potvrdio da bi trebalo da instaliramo suvi toalet i sistem filtriranja sive vode da ne bi zagađivali jezero. Otišli smo na Mljet da razgovaramo sa njim i da vidimo kako funkcioniše taj sistem. Interesantno je da su u Nacionalnom parku Mljet instalirani toaleti koji funkcionišu po principu kompostiranja. Te toalete koristi preko hiljadu turista svakoga dana tokom ljetnjih mjeseci.

Takvu vrstu istraživanja može svako da preduzme. Da, potrebno je uložiti samo malo više napora. Potrebna je posvećenost. Moramo prihvatiti izazove novog vremena.

Janko i Karolin se trenutno nalaze u Kanadi. Razgovarali smo prije nekoliko dana telefonom. Otpjevali su mi - u duetu - pjesmu Miša tesara, premijerno izvedenu na pozornici iznad Đurovoga oka:
Na jezero, na obali, na Đurovo gorsko oko
Susrio sam kršnog momka i đevojku kao soko.
Kršnog momka sa lijepom đevojkom
Upoznadoh na Đurovo oko.
Upoznadoh ovo dvoje plemenitih divnih ljudi,
đe njihova noga kroči priroda se sama budi...

SUŠTINA JE U ODGOVORNOSTI

Kako gledate na graditeljski talas koji je zahvatio Crnu Gora?

Karolin: Kako gradimo i to gradimo je rezultat stava, odnosa prema životu i pristupa životu. Da li trenutno u Crnoj Gori preovladava stav: baš me briga, ugrabiću sve što mogu, zaraditi najviše što mogu i zaboraviti na budućnost (tada me ionako neće više biti među živima)? Ili preovladava stav: istoriju Crne Gore su stvarali ljudi poput mene; odluke koje danas donesem - odraziće se na budućnost ove zemlje? Zapravo, suština je u pitanju - da li je to što radim odgovorno?

Janko: Boli nas to što svakoga dana gledamo nelegalni put - taj ružni ožiljak -probijen uz samu obalu jezera preko puta Karuča. Za samo tri dana, bagerom je napravljena šteta, tolika da će prirodi trebati 100 godina da je izbriše. Zamislite turiste koji silaze dolje do Karuča: prelijepo selo... ali što je ono?! Pitanje je što je sljedeće? Možda Karučki krš? Kockarnica, poker aparati, suncobrani...? Sarkazam na stranu - krhki ekosistemi naših nacionalnih parkova ne mogu podnijeti toliko zloupotrebe. Uspješna turistička industrija? Ako ovako nastavimo - možemo zaboraviti na to.