Srđan Tadić, arh.
DURMITORSKA KUĆA

Iz publikacije:
Savremeni izraz tradicionalnih kuća u Crnoj Gori

Publikacija izdata od strane:
Ministarstva za ekonomski razvoj i
Ministarstva turizma i zaštite životne sredine uz pomoć GTZ-a,
zastupnika njemačkog Ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj.

Durmitorska Kuća je kamen na zemlji i drvo na kamenu. Ona je svedene asketske forme sa šindrovim krovom zasječenih zabata ili piramidalnog oblika i po svojim formalnim obeležjima pripada širem tipu Balkanske planinske porodične kuće. (to je uglavnom sve što se iz literature može zaključiti)

Ali…

Durmitorska kuća je i škrinja, nisko sjedenje, ognjište, šporet, mačak pored njega, zvezdana zimska noć, koliba na snijegu, naramak drva, krava u šupi, utjeha… vedar dan, zelena strana, planinsko jezero, svjež planinski zrak, sunčani obronci… sjećam se te kuće.

Za ovakve kuće se često kaže da su samonikle, iznikle iz Mjesta. Pojam Mjesto ovdje treba shvatiti u Hajdegerovskom smislu, kao mješavinu prirode, ljudi, običaja.

Arhitekte često griješe u interpretaciji ove arhitekture, olako se oslanjajući samo na lokalne forme i materijale. Da bi se napravila dobra arhitektura po uzoru na lokalnu, vernakularnu arhitekturu, sem arhitektonskih istraživanja forme i materijala potrebni su i uvidi u sociološke i etnološke studije vezane za kraj u kom se gradi… i još po nešto.

Nova Kuća - Prostor

Kuća je počela unutra. Tema ovog rada je bila kako pomiriti finu intimu Durmitorske kuće sa uobičajenim navikama i potrebama savremenog korištenja životnog, kućnog prostora.

Problem je riješen tako što je „ostavljena“ čitava koliba unutar funkcionalnog prostora savremenog čovjeka. Koliba je postala ono što se danas zove dnevna soba.

Takođe, ostali prostori su tretirani kao zasebni entiteti, bez prelivanja prostora, čuvajući na taj način onu neophodnu ušuškanost i izolovanost osnovnih prostornih ćelija kao nekada.

Organizacija

Kuća je koliba. Na tavanu (nebu, čardaku) je rad, a u zemlji spavanje. Nagib terena je iskorišten za moguće nezavisne ulaze u noćnu i dnevnu zonu.

Spoljašnjost

Kuća zadržava i pojačava skulpturalnu svedenost forme, specifičnu cjelovitost forme uzora. Takođe se zadržavaju:
- dualni odnosi materijala (više u principu dualiteta odnosa tvrdo - meko);
- karakteristični mali gabariti ove arhitekture (kuća je proporcionisana u zlatnom presjeku);
- dominantna zatvorenost (a opet lakoća savremenog arhitektonskog izraza, „transparencija punog“)

Sama forma kuće je mutacija dva najzastupljenija formalna tipa durmitorske stare kuće, u zavisnosti od obliokovanja krova (načina sajecanja) imamo formu sa zasječenim kalkanima i piramidalnu formu krova.

Zamišljena je sa podiznim drvenim brisoleima kao sastavnim dijelom fasade.

Kada su sklopljeni daju kući taj arhetipski svedeni izraz. Na proleće kuća se otvara.