Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip


 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |




G. Radović
"PODGORIČKA ČAŠA" SA DUKLJE U ERMITAŽU



Najznačajniji antički lokalitet na prostoru današnje Crne Gore je rimski grad Doclea. Smešten je na samom ušću Zete u Moraču na oko četiri kilometra udaljenosti od centra Podgorice. Za mjesto na kojem će podići grad rimljani su izabrali prostrani potpuno zaravnjen plato koji se nalazi između ušća Zete u Moraču i Širalije u Zetu. Razlozi zbog kojih je grad podignut baš na ovom mjestu su prvenstveno strategijski. Prostor oivičen koritima triju rijeka tokom većeg dijela godine je, zbog visokog vodostaja, bio nepristupačan i lak za odbranu.

U periodu rimske dominacije Doclea je bila najznačajniji urbani centar na prostoru današnje Crne Gore. Bio je lociran u neposrednoj blizini glavnog rimskog puta koji je spajao Skadar sa Naronom i sa kojim je bio povezan lokalnim krakom što se potvrđuje činjenicom da se grad ne pominje ni u Pojtingerovoj karti ni u Itinererum Antonini.

Ime Doclea grad je dobio po ilirskom plemenu Docleati na čijoj je teritoriji podignut. I pored značajne uloge koju u ovom periodu grad ima istorijski izvori ga relativno kasno pominju. Prvi ga pominje Ptolomej kao grad u unutrašnjosti pod imenom Doclea, a neki kasniji izvori ga pominju pod imenom Dioclia što se često dovodi u vezu sa imenom cara Dioklecijana o čemu ne postoje istorijski dokazi.

Osnivanje ovog grada se vazuje za sami početak prvog milenijuma. Osnovan je najvjerovatnije poslije devete godine za vrijeme dinastije Flavijevaca, najvjerovatnije u doba Vespazijana kada se i osniva najveći broj municipija na prostoru rimske provincije Dalmacije.
Istraživanja na Duklji su počela još u drugoj polovini DžIDž vijeka. Naročito je pažnju evropske naučne javnosti pobudilo objavljivanje tzv. "Podgoričke čaše" 1873. godine, koja je pronađena negdje na Duklji i koja se danas nalazi u Ermitažu u Petrovgradu. Prva arheološka istraživanja na Duklji vršio je po nalogu knjaza Nikole, Pavle Rovinski od 1890. do 1892. godine, zatim engleska ekipa na čelu sa M.Munrom 1893. godine, da bi 1913. godine Pjero Stikoti objavio u Beču do sada najkompletniju monografiju o Duklji. Istraživanja su nastavljena poslije Drugog svjetskog rata u periodu od 1954. do 1962. godine, kad se radilo više na istraživanju nekropola nego na otkopavanju arhitekture grada.

Iako prirodno zaštićena koritima triju rijeka koje je okružuju, Duklja je bila opasana masivnim bedemima, debljine dva do dva i po metra sa kulama i grudobranima na najznačajnijim mjestima i utvrđenim mostovima preko rijeka. Najmoćniji bedemi i kule nalazsili su se na sjeveroistočnoj strani koja je bila prirodno nezaštićena i koja je osim bedema imala i odbrambeni rov.
Grad je podignut po klasičnoj urbanističkoj šemi koju su Rimljani najvjerovatnije preuzeli od starih Grka koju su na Duklji primjenili u skladu sa terenom na kojem se grad nalazi. To je tzv. plan "šahovske table" sa dvije glavne ulice kardo i dekumanus koje se sijeku pod pravim uglom dok sve ostale ulice idu paralelno sa njima praveći na taj način kvadratne stambene blokove. Na mjestu gdje su se dvije glavne ulice ukrštale nalazio se gradski trg - forum.

Glavna gradska ulica via prinsipalis išla je pravcem istok - zapad od mosta na Širaliji do mosta na Morači. S lijeve i desne strane glavne ulice pružali su se najvažniji gradski objekti. Nedaleko od mosta na Širaliji u pravcu centra grada bio je postavljen slavoluk posvećen imperatoru Galijenu. Sa desne strane slavoluka nalazio se hram pored čijih je ostataka pronađena statua boginje Rome, pa se pretpostavlja da je hram njoj posvećen.

Nedaleko od ovog nalazio se hram posvećen boginji Dijani. U produžetku je veća palata sa striumom oko koga su druge prostorije: sobe, kuhinje, kupatila sa bazenima za hladnu vodu tzv. frigidariumi, za toplu i mlaku tzv. kaldariumi i lakonikumi. Prema centru grada nalazilo se gradsko kupatilo - terme, izrađeno po poznatoj rimskoj šemi. Terme su imale salu za gimnastiku tzv. palestra, svlačionice, sale sa toplom i hladnom vodom, biblioteku, sobe za odmor. Sve prostorije u termama su bile raskošno dekorisane podnim mozaicima, skulpturama čiji tragovi i danas postoje.

Nasuprot termi na lijevoj strani glavne ulice nalazio se glavni gradski trg - forum sa bazilikom. Forum je pravougaoni prostor kojeg sa zapadne strane zatvara duža fasada bazilike orijentisane sjever - jug, a sa ostale tri strane bio je zatvoren tremovima. Bazilika je bila podužna građevina sa tri broda osvijetljena odozgo, građena u monumentalnoj kamenoj konstrukciji. Veći dio bazilike činio je jedinstven svečano koncipiran prostor od koga su na kraćim stranama dvijema tročlanim kolonadama bile odvojene dvije manje prostorije. Iz sjevernog dijela se ulazilo u jednu zatvorenu pravougaonu prostoriju sa polukružnim apsidom. Glavna fasada bazilike okrenuta prema trgu imala je dekorativnu kolonadu. Na epistilu bazilike sačuvan je dio natpisa koji govori o posveti ove građevine petnaestogodišnjem dječaku Flaviju Frintanu Balbinu, čija je pozlaćena statua na konju ukrašavala forum.

Iako se nalazio pored tri rijeke grad je imao vodovod, koji je vodu dovodio sa izvora Cijevne. Ostaci vodovoda vidljivi su i danas.
Od IV vijeka u istočnom dijelu grada počinje da se izdvaja prostor na kome žive hrišćani sa crkvama i velikom episkopskom bazilikom. Iz ovog perioda potiče "Podgorička čaša", zapravo široki stakleni tanjir sa oslikanim predstavama iz Starog i Novog zavjeta. Na IV vaseljenskom saboru održanom na Halkidonu 451. godine, kao učesnik se pominje Dioklijski episkop Evandros.

Nakon gotskih razaranja 490. godine i naročito poslije razornog zemljotresa iz 518. godine Doclea gubi svoj značaj i polako pada u zaborav.