Pretraživač sajta
Montenegrina
 

Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip











 
 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |



      Zahvaljujemo se gosp. Mileni Vrzić i Zorici Stijepović, koje su omogućile da se ovaj tekst nađe na stranicama Montenegrine.

 

 

N.V.U. Pilon, Milena VRZIĆ, Zorica STIJEPOVIĆ
ILIRSKE POJASNE PLOČICE NAĐENE SU
PRIJE POLA VIJEKA I U SKADARSKOM PRIOBALjU

 


Milena Vrzić

 

Blago iz labeatskih nekropola u Gostilju


       Članovi nevladinog udruženja „Pilon“ bave se proučavanjem i prezentacijom kulturne baštine. Potpisnice ovog članka žele da kroz projekat „Labeati i Ilirsko kraljevstvo“ i široj javnosti predoče činjenice o kulturama koje su nekada postojale na ovim prostorima. U tom poslu nas je zatekla tužna vijest o smrti poznatog srpskog arheologa dr Aleksandra Jovanovića, profesora na Odeljenju za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Poznavajući profesora kao izuzetno skromnog i suzdržanog čovjeka u ovom tekstu ćemo se usredsrediti na njegov rad, odnosno, ona tumačenja koja su značajna za proučavanje Ilira i ilirske kulture, a samim tim i za pomenuti projekat. To su radovi vezani za proučavanje predstava na pojasnim pločicama, koje potiču s lokaliteta Gostilj u Zetskoj ravnici. Radi se o nekropoli koja je pripadala Labeatima, ilirskom plemenu koje je u 3.- 2. vijeku st. ere naseljavalo oblast basena Skadarskog jezera.

       Prema dosadašnjim saznanjima, može se reći da je pleme pripadalo moćnom ardiejskom savezu. Vladari iz saveza Ardieja uspjeli su da okupe i potčine većinu ilirskih saveza koji su živjeli na području od današnje Zapadne Makedonije na istoku, preko Albanije, Crne Gore, jugozapadnog dijela Srbije, južnog i istočnog dijela Bosne i Hercegovine, i dijela srednjodalmatinskih ostrva u Hrvatskoj na zapadu.
Prema arheološkom materijalu, nekropola Gostilj je datovana u 3 - 2. vijek st. ere. U grobovima pokojnika polagane su keramičke posude i nakit, a u muškim grobovima i oružje. Posebnu pažnju stručne javnosti zaokupljale su pojasne pločice. One se danas nalaze u JU Muzeji i galerija Podgorice i Istorijskom muzeju na Cetinju.

       Pojasne pločice su izrađivane u kalupu na srebrnom limu, izuzev jedne na bronzanom. Lim je pričvršćen zakivcima za gvozdenu podlogu. Na gostiljskoj nekropoli nalažene su u muškim grobovima u predjelu pojasa i imale su poseban značaj za njegovog nosioca. Osim u Gostilju, do sada su nalažene u Albaniji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

       Profesor A. Jovanović je ustanovio podjelu pojasnih pločica prema obliku i ikonografiji na dvije osnovne grupe: pločice trapezoidnog oblika s kultnim sadržajem i pločice pravougaonog oblika s istorijskim i kultnim sadržajem.

       Osim u Zetskoj ravnici, pločice trapezoidnog oblika su nalažene u Ošanićima kod Stoca (Bosna i Hercegovina) i u Prozoru u Lici (Hrvatska), odnosno na ilirskoj i japodskoj teritoriji. Pločice se međusobno razlikuju, ali je u osnovi prikazano koplje, tj. anikonično božanstvo - kult boga Apolona. U daljem tekstu nabrojaćemo ostale činioce koji se povezuju s Apolonovim kultom. U gornjoj zoni na gostiljskoj pločici nađenoj u grobu 30, prikazani su konji koji predstavljaju Dioskure s pileusom (jajem) i zvijezdom, dok su u središnjoj zoni antitetički postavljene protome (glave) grifona sa svetim drvetom u sredini. U donjoj zoni pločice predstavljena je ženska glava s krilima (Meduza) i pticama, iz koje izlazi koplje s trakama. Uz usadnik bodila koplja prikazani su delfini.

       Dajući brojne analogije koje potkrepljuju osnovnu ideju A. Jovanović iznosi i kontraargumente. On upozorava na teorijske i formalne analogije i ponovo posmatra problem u određenom vremenskom periodu i području. Sve navedene činioce neposredno ili posredno povezuje s Apolonovim kultom. On čitaoca podsjeća da su Dioskuri zaštitnici moreplovaca, ali i da Apolon ima istu ulogu; grifoni i sveto drvo se mogu povezati s Apolonovim svetilištem u polju poštovanim u Ambrakiji (Grčka), dok u koplju vidi anikonično božanstvo poštovano u Apoloniji (grčki grad na jugu današnje Albanije). Posebno se naglašava uloga Apolona Delfiniosa u kolonizaciji, pa bi prikaz koplja imao funkciju prava na svojinu. Datovane su u prvu polovinu 2. vijeka st. ere.

       Pločice pravougaonog oblika su nađene na ilirskoj teritoriji: jedna na dasaretskom području (u ohridskoj regiji u Donjem Selcu u Albaniji) i tri na labeatskom (u basenu Skadarskog jezera na našem lokalitetu u Gostilju).

       Pločice su različitog stepena očuvanosti, ali se cijela predstava ipak može rekonstruisati i pratiti slijeva nadesno. Predstava započinje prikazom predimenzionirane zmije/zmaja, slijede dva konjanika heraldički postavljena, a između njih je pješak okrenut nalijevo. Ispod prvog konjanika se nalazi pali ratnik.

       Zasluga je profesora A. Jovanovića, kako to potvrđuje u svom nedavno objavljenom radu o pojasnim pločicama, i Nade Proeva, profesorka na Skopskom univerzitetu, što su na njima prepoznate aktuelne istorijske scene. Tako je na najstarijem primjerku iz Donjeg Selca predstavljeno savezništvo Makedonaca i Ilira i njihova borba protiv zajedničkog i opštehelenskog neprijatelja - Kelta. Svi ratnici nose takozvane grčko-ilirske šljemove i makedonske štitove. Nastala je na prelazu iz 3. u 2. vijek st. ere.

       Gostiljski primjerak iz groba 126 je izrađen od bronze i nastao je nešto kasnije. Iako je očuvana samo lijeva polovina naše pločice, vidjećemo iz daljeg teksta po čemu je osobena. Zmija/zmaj, konjanik i orao su prikazani u zajedničkoj akciji, a ispod konjanika se vidi pali ratnik. Zmija predstavlja hipostazu Ilirija, rodonačelnika Ilira ili hipostazu njegove majke Harmonije. U konjaniku se vidi makedonski vladar Persej ispred kojeg se nalazi orao raširenih krila, simbol Zevsa. Pločica je vjerovatno nastala odmah nakon stupanja Perseja na presto 179. godine i uticaja makedonskog dvora na ilirski, što se vidi prema vojnoj opremi pješaka koji nosi grčko-ilirski šljem i makedonski štit.

       Preostale dvije srebrne pločice nađene su, za sada, samo na teritoriji Labeata i to na našem lokalitetu Gostilj: u grobu 119, a druga je slučajan nalaz. Očuvane su desne polovine pločica. Na jednoj se djelimično vidi pješak, desni konjanik i božanstvo na tronu s pticom u ruci i psom ispod trona. Predstava se završava antropomorfno-floralnim motivom - ženskom glavom s listolikom kosom.

       Na ovim pločicama vjerovatno su prikazani ilirski ratnici, koji nose drugu vrstu šljemova i štitova, karakteristične za sjevernoitalsko područje. Božanstvo na tronu se identifikuje sa Artemidom. A. Jovanović smatra da je na starijem oštećenom primjerku iz Gostilja na kraju predstave mogla biti prikazana glava Meduze, čija je predstava na mlađim, srebrnim primjercima šematizovana. Mlađi primjerci su nastali nakon Gentijevog pada 168. godine i uspostavljanja rimskog protektorata. S toga je razumljivo zašto se na ovim primjercima, na kojima je prisutna ideja ilirsko-rimskog savezništva, želi izbjeći aluzija na povezanost s makedonskim dvorom, odnosno kraljem i mitskim pretkom Persejem i Meduzom.

       Razumijevanje ikonografije na trapezoidnim i pravougaonim pločicama je od ogromnog značaja za proučavanje prije svega, političke istorije i duhovne kulture Ilira, posebno ako se ima na umu da Iliri nisu imali svoje pismo.

       Pojedini primjerci ovih pojasnih pločica poznati arheološkoj javnosti više od sto godina, osobenom interpretacijom profesora A. Jovanovića dobili su najzad zadovoljavajuće razrješenje i smjernice za dalja proučavanja.

       Arheološkim iskopavanjima nekropole „Velje Ledine“, u selu Gostilj nadomak Podgorice, vršenim 1956-58. godine, pronađen je veliki broj grobnih priloga načinjenih od različitih vrsta materijala. Većina ovih predmeta, među kojima su i pojasne pločice, konzervirano je šezdesetih godina prošlog vijeka u Zemaljskom Muzeju u Sarajevu. Zbog svoje jedinstvenosti i značaja u tumačenju kulture Ilira, one pobuđuju pažnju naučne javnosti i poslije gotovo šezdeset godina od otkrića.

       Pojasne pločice predstavljaju i sa stanovišta konzervacije, zaštite i prezentacije složen zadatak za stručnjake. Izrađene su od različitih vrsta metala i različitog su stepena očuvanosti. Srebrni ili bronzani lim je pričvršćen za gvozdenu podlogu. Mada je srebro, kao plemeniti metal, manje podložno korozivnim procesima uslovljenim sastavom zemlje u kojoj je nađen, iako konzervirane, pločice iziskuju konstantni konzervarorski nadzor. Stariji primjerak gostiljskih pravougaonih pločica je izradjen od bronze, tj. legure bakra. Njegova zaštita predstavlja još kompleksniji posao za konzervatora. U stručnom časopisu Glasniku Zemaljskog muzeja iz 1969. u kojem je Đuro Basler objavio rezultate istraživanja s lokalieta Gostilj, evidentno je da je predstava na „bronzanom“ primjerku iz groba 126 mnogo bolje očuvana nego danas. Na žalost, primjena najboljih, tadašnjih, konzervatorskih metoda, ipak je uslovila otklanjanje patine, a pri tom je uništen i dio predstave.

       Pločice iziskuju konstantni stručni nadzor i zbog uticaja niza spoljašnjih faktora. To podrazumijeva i primjenu muzeoloških standarda (vrsta i jačina osvjetljenja, određena temperatura i vlažnost vazduha, vrsta ambalaže i materijala u kome, ili na kome je predmet deponovan ili izložen) koji potpomažu dalji „život“ eksponata bilo da su u ekspoziciji ili depou.

       Ukoliko se radi o eksponatima posebnog značaja u mnogim muzejima se prave njihove replike kao jedno od rješenja ovog složenog problema. Oni se izlažu na povremenim i stalnim izložbama, dok se originalni primjerci takvog značaja deponuju u optimalnim uslovima, ostavljeni budućim generacijama na čuvanje i divljenje.

Sjećanje na dr Aleksandra Jovanovića

       Prof. dr A. Jovanović (1947-2009) završio je studije u Beogradu. Jedno vrijeme je radio u Niškom muzeju, a ogromno znanje i predani rad, kako ističu njegove kolege, ubrzo su ga preporučili za mjesto asistenta, zatim docenta i profesora na katedri za klasičnu arheologiju pri Odeljenju za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Autor je više publikacija: “Nakit u Dardaniji“, „Rimske nekropole na tlu Jugoslavije“, „Tlo Srbije, zavičaj rimskih careva“ i „Ogledi iz antičkog kulta i ikonografije“.

       Veliko poznavanje ne samo iz oblasti arheologije, već i istorije, epigrafije, numizmatike, etnografije učinilo je da njegova predavanja na katedri budu izuzetna, a brojni naučni radovi posebni.

       Filantrop s urođenim vedrim duhom, činio je da se sagovornik uvijek osjećao uvaženo i posebno. Kao stručni konsultant radio je na brojnim projektima, a crnogorsku javnost podsjećamo da postavka Budvanskog muzeja ne bi bila potpuna da nije bilo njegove dragocjene pomoći pri interpretaciji numizmatičkog materijala, kao ni kataloga izložbe „Antičko blago Boke“ u Tivtu, bez pregleda dotadašnjih rezultata istraživanja.