|
|
|
   |
Lucija Jelušić Đurašković IDENTITET I INTERKULTURALNOST: NJEGOŠEV PORTRET NASLIKAN U KINI Tekst preuzet iz Glasnika Narodnog muzeja Crne Gore  
1. Opšte je poznato da je narodna nošnja jedan od bitnih atributa koji određuju etnos. Sudeći po tome, ona je po definiciji određena prostorom u kojem je stvorena, istovremeno, imajući razlikujuću funkciju. U tom smislu ona je bitno partikularna, odnosno posebna. Naredna bitna karakteristika nošnje je simboličnost oblika i formi koji ukazuju, takođe, na specifičnost ili posebnost kulture iz koje proishodi. Ali, saglasno osnovnom pojmu simbola koji je uvijek univerzalan (arhetipski), možemo zapravo zaključiti da se u nošnji prožimaju elementi, odnosno značenja konkretnog i univerzalnog proishođenja. U tom smislu je od posebne važnosti uspostavljanje sistematskog istraživanja ove značenjski prebogate teme čiji bi centralni problem predstavljala interpretacija dubinskih simboličkih sistema koje svaka nošnja po definiciji predstavlja. Međutim, univrzalnost simbola nije osnovna tema koju u ovom radu namjeravam da izložim, iako će on u suštini imati za predmet univerzalnost kulture i jedan neobično zanimljiv primjer njenog prožimanja. 2. U bogatoj zbirci Njegoševih portreta koje danas čuva Biljarda na Cetinju, svojom istorijskom zanimljivošću ističe se portret ovog velikana crnogorske istorije, izrađen u Kini prije skoro sto dvadeset godina. Signatura u donjem dijelu poleđine slike: FRANCISKO PORTRAIT PAINTER, HONKONG Nº 60, otkriva da portret predstavlja rad slikara imena Francisko, čije nam je porijeklo nepoznato. Ovaj portret, dimenzija 55 х 43 cm rađen je uljanim bojama prema fotografiji Princhoferove litografije koju je 1882. godine objavio kalendar „Orao".1 Naručilac slike je uvaženi bokeški pomorac Andrija Andro Đurković iz Risna, koji je prilikom jednog od svojih brojnih putovanja parobrodima preduzeća „Austrijski lojd,, na liniji Trst-Daleki istok, godine 1883. dao da se u Hong Kongu uradi ovaj Njegošev portret uz još jednu sliku na kojoj su, takođe prema fotografiji, trebala biti predstavljena Đurkovićeva dva sina. Slika sa Njegoševim portretom se ne odlikuje naročitom umjetničkom vrijednošću, već je bitno značajnija po svom istorijsko-dokumentarnom karakteru. Kako navodi istaknuti istoričar Boke Kotorske Ignjatije Zloković, interesantan je podatak da je ovaj portret nastao u Hong Kongu „trideset dvije godine poslije Njegoševe smrti"2 ukazujući na činjenicu da je „Njegošev kult u tada još neoslobođenim jugoslovenskim krajevima bio veliki i da je žalost zbog njegove prerane smrti bila takođe velika".3 Zloković još ističe da je „ovo ujedno i dokaz nacionalne svijesti jednog našeg pomorca, kao i njegove ljubavi prema našoj nacionalnoj kulturi čijim je najvećim predstavnikom držao Njegoša".4  Portret Petra II Petrovića Njegoša nastao u Kini Na slici je, kao i na Princhoferovoj litografiji, Njegoš predstavljen dopojasno, blago okrenut ulijevo, odjeven u crnogorski kostim sa samur-kapom na glavi. Na kostimu su, kao posebni ukrasi, istaknuta dva odlikovanja. Na desnoj strani je to ruski Orden Sv. Ane I stepena sa lentom, a na lijevoj crnogorsko odlikovanje - Srebrna medalja za hrabrost - ustanovljena 1841. godine. Autor portreta je slikar skromnih likovnih mogućnosti koje se ogledaju u nemoći izražavanja dublje psihologizacije lika kao i u nevještoj upotrebi boje prilikom modelovanja crta lica i izvedbi kostima. Naslikan na neutralnoj pozadini, sa izrazito posnim nanosima boje ispod kojih se osjeća faktura platna, portret djeluje pomalo nezavršeno (vjerovatno je autor bio uslovljen kratkim terminom izvedbe od strane naručioca). Poznato je da naručilac, kapetan Andrija Đurković, nije bio zadovoljan naslikanom porudžbinom, naročito se ljutivši što slikar nije vjerno pogodio boje Njegoševog narodnog odijela. Ipak, po povratku u Risan, kapetan Đurković je sliku postavio u najljepšoj odaji svoje porodične kuće. Pri kraju Drugog svjetskog rata, prilikom odstupanja Njemaca u novembru 1944. godine, od bombardovanja je, među mnogim risanskim kućama, stradala i kuća Đurkovića. Tada je i slika sa Njegoševim portretom napukla na dva mjesta što se i danas, nakon konzervacije, može primjetiti. 3. Vraćajući se na problem porijekla crnogorske narodne nošnje zanimljivo je ukazati na navod iz istraživanja mr Zorice Mrvaljević koji se odnosi na, istina proizvoljne, hipoteze brojnih „njegošologa" o Njegošu kao kreatoru svečane muške crnogorske narodne nošnje. Kako navodi:"...većina istraživača smatrala je definitivnim da je Petar II Petrović Njegoš kreator crnogorske svečane nošnje, a za suknenu crnogorsku nošnju nije postojao iole značajniji interes. Formiranje mišljenja o Njegošu kao kreatoru imalo je svoju dosta ubjedljivu pozadinu, koja je mogla impresivno da djeluje".5 Ovo posebno ako se imaju u vidu brojni portreti na kojima je, kao i u našem primjeru, Njegoš predstavljen odjeven u svečanu crnogorsku nošnju. Na primjeru nošnje, sa portreta o kome je riječ, posebno se ističe svečana samur-kapa. Samur je balkanski turcizam sa značenjem krzno. Kao što znamo kapa je imala veliki značaj u našoj religiji i kultu. Ona je prvobitno bila pravljena od kože demonskih životinja i zato je upotrebljavana ne samo kao odbrana od nepogoda, već i kao zaštita od zlih demona. U tom smislu naročitu snagu je imala kapa urađena od kože "tri vuka". Takođe, kao dio nošnje predstavljene na portretu, ističe se i džamadan sa vezom koji karakteriše floralna ornamentika u vidu vijenca sa stilizovanom lozicom koja spiralno uokviruje cvjetove. Kako uočava i mr Zorica Mrvaljević ovaj motiv se može vezati za reljefnu ornamentiku kamene plastike iz rimskog perioda6 što nas vodi ka mogućnosti zasnivanja dopunske teze o dubinskim arhetipskim analogijama, ili jednostavnije rečeno stavu o simboličkom i kulturnom prožimanju koje može biti identifikovano u posebnim segmentima nošnje u odnosu na njenu cjelinu. Karakteristična istaknuta odlikovanja, Orden Sv. Ane I stepena sa lentom i crnogorsko odlikovanje - Srebrna medalja za hrabrost -ustanovljena 1841. godine nalaze se na kostimu, kao posebni ukrasi. Priroda odlikovanja ukazuje na istorijske veze između Crne Gore i Rusije, s obzirom da po svojoj suštini odlikovanje koje se dobija od strane države uvijek upućuje na neku povezanost kulture države koja dodjeljuje orden i ličnosti kojoj se orden dodjeljuje. Tako se osnovni problem ovog rada, problem interkulturalnosti, između ostalog, uočava čak i u odnosu ova dva detalja na kostimu portretisanog, koji, kako smo više puta do sada isticali, uvijek predstavlja neki odnos, relaciju ili prožimanje koje se može pratiti u okviru ovog portreta na više različitih nivoa. 4. I da zaključimo, u cjelini, ovo je izvrstan primjer kako djelo koje nema posebnu umjetničku vrijednost može da se pokaže značajnim u okvirima druge discipline, ravni prožimanja različitih kultura koje se na ovom primjeru pokazuje u višestrukom smislu. Dakle, na litografiji iz 1882. godine predstavljen je lik crnogorskog vladike i vladara Petra II Petrovića Njegoša u autentičnoj svečanoj crnogorskoj nošnji, čiji je autor austrijski stvaralac Princhofer. Bokeški pomorac Andrija Đurković za koga je, nesumnjivo, Njegošev portret imao vrijednost sakralne relikvije, prilikom jednog svog putovanja za Kinu, u Hong Kongu, daje da slikar portreta imena Francisco (sudeći po imenu romanskog porijekla) napravi uljanu kopiju prema litografskom originalu. Dakle, portret se stvara u Kini, na prostorima Dalekog Istoka. Prema tome, portret vladike Rada je, između ostalog, u funkciji izuzetno zanimljivog kulturnog prožimanja čiji su neposredni akteri austrijski stvaralac, bokeški pomorac, italijanski ili španski slikar-portretista i prostori kontinentalne Crne Gore i Dalekog Istoka. A sve to prožimanje proishodi iz jednog zajedničkog središta, lika vladike Rada, predstavljenog u svečanoj crnogorskoj narodnoj nošnji. Bez sumnje, ovo je jedan od posebno egzotičnih primjera koji nam pokazuje kako se vladika i sa njim podneblje kojeg je reprezent njegova narodna nošnja, izdvaja iz svog osnovnog, primarnog prostora i postaje dijelom jedne interkulturalne komunikacije. 1 Vidi: Petar II Petrović Njegoš - djelo i lik (povodom 180 godina od rođenja), Cetinje, septembar - oktobar 1993. 2 I. Zloković, "Jedna N/egoševa slika izrađena u КЈпГ, "Starine Crne Gore", II, Cetinje, 1964, 99. 3 Ibid. 4 Ibid. 5 Z. Mrvaljević, "Crnogorska narodna nosnja", Cetinje: Obod - Matica crnogorska, 1999, 17. 6 Ibid., 101. |