|
|
|
|
Nada Jeknić HERCEG NOVI - grad ZIMSKE KRALJICE, MIMOZE Usred Boke, kao ogromna biserna školjka svijetli grad, Herceg Novi!!!
Svakog februara u Boki se održava tradicionalna manifestacija tako nježnog, žutog cvijeta mimoze...
Zato je lijepo posjetiti ovaj grad u februaru i pridružiti se zabavnim maskaradama. Od Kumbora do Baošića, uz zvuke muzike, obasjavaju nas kao zlaćani sunčevi zraci, lijepe, nasmijane mažoretkinje sa pamfetama u rukama...
Iza njih je lutka-krivac za sve nevolje, koja će biti spaljena i tako protjerana iz grada. Poslije spaljivanja "lutke" poslužićete se ribom i vinom, do smiraja dana, a onda nastupa m a s k e n b a l koji će Vas oduševiti maštovitim i prelijepim maskama. I tako, uz muziku, fešta traje do zore... Ali, to nije sve... Naredni dani su ispunjeni koncertima, književnim večerima, sportskim takmičenjima, izložbama cvijeća...
Čeznem za Herceg Novim, za gradom snova, iluzija, za morem, zelenilom, za gradom Sunca... Kako mi je tamo srce uvijek puno ljubavi, praskozorja... oči svijetle nekim novim sjajem... Često za vikend otputujem za Herceg Novi... O, kako je tada moje srce ispunjeno nekim treperavim sjajem, duša tada procvjeta kao behar, miriše... Kad ugledam beskrajno plavetnilo mora, iskre Sunca u vodi, osjećam da nestajem u ljepoti.
Kanli-kula mi daje neku snagu, sigurnost, postojanost; Forte-Mare-da iz neke tuge, nevolje uvijek postoji izlaz, prolaz u stvarnost, u život... Spanjola, kao i ja... Gordo stoji na vrhu i posmatra ljude. Gleda punim pogledom u dno. To dno morski vali obgrljuju...
Zalazak Sunca je svjež, rumen... u mom sjećanju. Na ružičastom nebu ogledaju se palme. Očima upijam užareni svjetlosni krug... Na stijeni nazirem lik čovjeka... I ona je oblikovana prirodnom ljepotom... Te ruke se šire i zovu u zagrljaj. Tu se ne može niko osjećati usamljenim. Sve je tvoje: i Sunce, i more i stijene... U ovom trenutku bih poželjela da sam tamo. Da odem u vilu Andrićevu, da slušam šum talasa uz zvuke violine, da me ponese duhovno stvaralaštvo mladih kao valcer do Spanjole. Da zagrlim nebo, da poljubim more, da se oslonim na stijenu, da lice obasja ružičasto nebo...
|
